Kompulzivno prejedanje (Binge eating)

[zoki89]

prettyugly kaže:

zoki, hvala na korisnim savjetima oko hrane, razmislicu i pokusati vidjeti sto mi pase. drago mi je da me razumijes oko brojanja kalorija, to je stvarno uzas.

Drago mi je malo pomoći. Ako poželiš, mogu ti na e-mail proslijediti jedan word dokument. Nedavno sam temeljito istraživao metode mršavljenja i zdravu prehranu. Izdvojio sam i u njemu kategorijski posložio oko 15 stranica najboljih pronađenih savjeta.

Da, brojanje kalorija zaista jest naporno. Inače vjerujem da su najbolja rješenja ujedno najjednostavnija.

prettyugly kaže:

sto se tice aktivnosti meni pase sve sto nije fiksirano vremenski (ne volim kada taj i taj dan moram biti tu i tu) vec se puno lakse drzim aktivnosti koje mogu raditi bilo kada. znaci, ako znam da moram izaci na trcanje bilo kad u danu, kad mi pase- to mi je puno lakse nego znati da mogu na nekakav aerobik samo u 20h navecer i nikada vise... znaci to svakako mora biti nesto sto je fleksibilno.

Apsolutno te kužim

Ja si volim podijeliti dnevni raspored na fiksni i fleksibilni dio. Rano ujutro odvojim sat do dva za sve najbitnije obaveze, a ostatak dana onda lagano rješavam ostalo. Dakle, kada i kako mogu.

prettyugly kaže:

obozavam biti vani i sve varijante vanjske rekreacije su mi super - hodanje, rolanje, trcanje, planinarenje pogotovo, trekking i tu jedino moram pojacati tempo jer imam naviku skoro svaki dan obuci tenisice i brzo hodati. sto se tice zime, probala sam lani i skijati i jako mi se dopalo, iako sam jos malo nespretna i u skijaskom odijelu izgledam jos deblje - znam uzasno glup razlog, ali shvacate kada imas ovako sjeban mozak kao mi s poremecajima u prehrani, tako da sam bila 2x, ali jako bi voljela nauciti solidno skijati jer sam sigurna da bi u tome jako uzivala, moram samo pobijediti nesigurnosti.

Stvarno si aktivna Super je to.

Nema veze ako skijaškom odijelu izgledaš deblje. Ianako je teško prepoznati dobro obučenog skijaša Samo se prepusti i uživaj.

prettyugly kaže:

po ljeti volim plivati. teretana mi je ok, svojedobno sam isla u nju i jako mi je popravila drzanje, no iz nekog razloga nisam ni tamo bas ustrajna, mislim da mi fali svjezeg zraka. pokusala sam doma raditi vjezbe s vlastitim tijelom, znaci sklekove, cucnjeve i slicno, nabavila sam neke knjige i naucila da su jednako efikasne kao trening utezima ako se pravilno rade, pogotovo ako imas nesto kila viska.

Super. Da li si probala vježbati s još nekime? Možda bi uz društvo bilo još zabavnije. Npr. ako imaš nekog iz obitelji, od prijatelja ili iz susjedstva da voli fizičke aktivnosti.

prettyugly kaže:

probala sam sve dijete pa tako i Dukana, i nije mi bilo ok, ja ne volim restrikciju namirnica jer volim i jedem zbilja sve, od voca, povrca, mesa, zdravih zitarica pa i do nekog slatkisa ponekad, bolje mi je sad smanjiti kolicinu, nego izbacivati cijele grupe namirnica iz jelovnika.

Raznolikost prehrane je pozitivna Osobito pomaže kada uz nezdravu hranu pojedemo i nešto zdravog. Tako se manje nakupljaju kilogrami. Npr. uz krumpir je dobro pojesti neko povrće.

[prettyugly]

hvala zoki.
glede skijaskog odijela, a sta da ti kazem, ne bi me mozda toliko mucilo, ali sam na skijanju stajala pored nekih ljudi, i jedan je pitao drugoga(cula sam ih slucajno), kakva ti je ova i pokazao na mene, onda je drugi rekao da sam debela. mislim, jesam, izledam u odijelu ko ona svedjanka anja person (inace smo slicne gradje)
evo, glupo uzasno ali mene takve stvari bas ubiju u pojam, i nakon toga vise nisam stala na skije jer kad god bi probala obuci te hlace bila sam si ko buhtla. cak sam i prodala skijasku jaknu koju sam kupila preveliku i pravila me jos okruglijom.
sad bi ljudi rekli ma bas te briga, i znam da me treba biti bas briga, da se ne mucim cijeli zivot toliko s time u glavi mozda bi na to odmahnula rukom, ali ovako... to je bas glup zatvoren krug, mrzim te ljude koji se osjecaju pozvanima komentirati nekog debljeg koji vjezba, da sjedim i jedem krafne nitko ne bi nista rekao, kao, to bi bilo normalno za mene, ali cim odem vjezbati odmah se stvore lesinari i krenu komentirati.

glede aktivnosti, pa ono, to nije konzistentno kod mene, sad recimo dva mjeseca osim duljih setnji nisam radila nista, a znam da bi trebala 4-5 puta tjedno malo ozbiljnije trenirati no nazalost obveze mi to ne dopustaju, dakle, sad dolazi toplo vrijeme i sigurno ce vikendi biti rezervirani za malo dulje planinarenje, a preko tjedna kako stignem... osim neke brze setnje i malo vjezbi snage za nekaj drugo nemam vremena.
neki dan sam si zacrtala hodati 7-8 km i dok sam ja krenula, dosla, obavila, proslo je sigurno 2,5h, uglavnom ostala mi je hrpa nedovrsenog posla i obveza nakon toga, pa ne mogu svaki dan tako! sat vremena da, ali dok ja dodjem to tog rekreacijskog centra tu mi vec ode sat vremena (i povratak uracunat). jedino da trcim po kvartu, ali to me sram (vidi pricu o skijaskom odijelu), iako bi mi zapravo bilo najlakse jer bi mi uzelo najmanje vremena, dodaj tome da ovdje kod nas ljudi koji trce po kvartu jos uvijek izgledaju svima cudno, skuzila sam da u inozemstvu nije tako.
glede vjezbe s nekime, da, imam ekipu s kojom mogu vikendom otici na izlet i to je super jer u zezanju prodje 4-5 sati bez problema, a na kraju smo svi posteno izmoreni, no preko tjedna sam prepustena samoj sebi, znas kako je svi imaju obveze, i zapravo na kraju ispadne opterecujuce koordinirati, dogovarati, i samo se rodi frustracija dok se oboje uskladite i svaki takav pokusaj brzo propadne, dakle shvatila sam da moram sama nauciti trenirati, imala drustvo ili ne, jer je to jedini nacin da razvijem neku konzistenciju.

hvala na ponudi za savjete, ali da ti budem iskrena toliko sam materijala iscitala i toliko ljudi mi je slalo i davalo neke jelovnike i svajete, guralo svoje (cak i kad nisam trazila), da sam se ja vec od svega toga totalno pogubila, i razvila nesigurnosti jer taman kad se primim necega evo vec nekoga tko mi daje neki drugi savjet, ja se odmah krenem hvatati za to drugo i izgubim ustrajnost i postanem ful neodlucna, zato sam sad odlucila pokusati svim snagama slusati sebe, naci nesto svoje i samo svoje, informacija imam dovoljno i moram se prestati oslanjati na druge, vec naci snagu u sebi u svakom pogledu. vise manje teoretski sve znam, znam sta je dobro, znam sta nije, i jedino bi to trebala nekako posloziti za sebe najbolje sto mogu bez tudjih formula jer duboko vjerujem da nema univerzalno dobrog programa vec samo individualno, covjek je prekompleksan da bi slijedio samo neka napisana pravila, puno je tu drugih stvari, individualni mentalni sklop, emotivno stanje, obitelj, navike, dosadasnji nacini prehrane koji su utjecali na metabolizam, svasta.

[zoki89]

A gle, netko smatra debelom osobom i curu koja bi mogla biti model. I to bez skijaškog odijela Osim toga, pusti taj tip ljudi koji prosuđuje druge po izgledu i još to na taj način javno komentiraju. Mišljenje takvih ti niti ne treba.

To je sasvim normalno. Svi imamo obaveza u životu i prilagođavamo se. No dok imaš volje i budeš aktivna u slobodno vrijeme, sve je ok

A probaj jednom trčati po kvartu, unatoč tome što te sram. Tako su i kod mene komentirali jednu susjedu koja redovito trči. Nakon par tjedana, to im je postalo normalno i nisu se više obazirali. Ljudi uvijek pronađu nešto za pričati, neovisno kako živiš. Ako si u kući, reći će da se samo zatvaraš. Ako izlaziš i trčiš, pričati će o tome Pusti to. Živi svoj život.

Super je da imaš društvo s kojim možeš otići na izleti za vikende Al slažem se da je dobro i samostalno naučiti vježbati.

Kužim te za savjete i podržavam u tome da pronađeš svoj način

[prettyugly]

nesto sam filozofski raspolozena i mozak mi radi sto na sat pa sam htjela s vama podijeliti svoja razmisljanja na temu "zasto smo debeli, zasto se prejedamo, zasto dijete ne funkcioniraju".
nesto mi se u zadnje vrijeme citav moj zivot srusio na glavu, razmisljam o toliko toga, citam o dijetama, prisjecam se sebe, citavog svog puta, svih tih dijeta na kojima sam bila, svih tih zdravih prehrana i uravnotezenih koje nisu izdrzale dovoljno dugo. razmisljala sam o covjeku, organizmu, okolini, proslosti i sadasnjosti. bubu u uho bacio mi je prijatelj doktor koji je nedavno rekao da sve vise ima spustenih stopala zato sto sve vise ljudi hodaju po asfaltu umjesto prirodno po divljem terenu na sto su desecima tisuca godina bili naviknuti i organizmi im tome prilagodjeni.
pa mi je sinulo - nismo mi krivi, nismo mi bolesni niti cudni, niti smo nesposobni za kontrolu. niti smo slabici ako ne izdrzimo na dijeti. realno,u svijetu u kojem je hrana dostupna svaki dan, posvuda i u velikim kolicinama, ni ne moze biti drugacije nego sto je! debeli smo i zderemo naprosto zato sto - ima hrane. tocka.
promislite malo. nekoc su ljudi jeli kada bi im se nebo smilovalo. tocnije kada bi imali priliku nesto uloviti, ostatak vremena trgali su lisce bobice i korijenje (mozda zbog toga cesto najbolje rade dijete koje se sastoje od mesa i povrca). gladi su cesto bile normalan dio zivota, i to vrlo cesto dugotrajne. to je dovelo toga da je ljudski organizam izrazito dobro pripremljen na glad, pa u skladu s time razvio mehanizam pazljivog iskoristavanja masnoca. dakle tijelo masnoce trosi sporo i stalno stedi jer se nikad ne zna kada ce doci iduca glad.
takodjer, kada bi se doslo u priliku da se jede, kod ljudi se aktivirala 'pohlepa' (takodjer igra hormona). i trebalo je pojesti sto vise hrane dokle god je ona tu.
tek zadnjih mozda 100-injak godina hrane ima u izobilju, i nasa tijela cesto misle da je sad vrijeme za punjenje i da treba jesti dok ima. organizam ne zna da vise nije doba lova na mamute, on se priprema za glad.
nikada u povijesti covjecanstva covjek se nije silio da gladuje, ako je bilo hrane oko njega. razmislite malo o tome.
takodjer, da su nasi pecinski preci imali svaki dan hrane u izobilju, jeli bi jednako puno kao mi. ljudima hranjenje nikada nije bila stvar voljne mentalne odluke, nikad se nije manipuliralo unosom - vec se jelo dok se imalo, a dok se nije imalo - onda se patilo i trpjelo.
pitam se zapravo, koliko je uopce realno moguce ogranicavati hranu kroz dijetu i biti istovremeno zadovoljan, u ovom okruzenju obilja? lakse je patiti i gladovati kada nema hrane oko tebe.
tu lezi odgovor na pitanje zasto su dijete lose i zasto ne funkcioniraju. u prijevodu - dijeta funkcionira samo onda kada si ju prisiljen provoditi. to je ono kako smo mi ljudi izgradjeni.

e sada, kako naci balans, kako jesti i zadovoljavati poriv centralnog nervnog sistema, taj animalni poriv da se jede dok se ima, a ujedno imati kontrolu i stati kada treba?
najteze pitanje za mene u zivotu, vjerujem i mnogima vama na temi.

ovako kada razmisljam, logicno, namecu mi se mozda tri rjesenja
1. jesti slicno nasem pretku, dakle, meso, masti, povrce, mislim da to ne jamci mrsavost u svakom slucaju, ali definitivno tesko da ce biti pretilosti(takodjer vjerojatno tijelo tako dobija najvise hranjivih tvari na kojima je evoluiralo). 2. ako se vec jede skrob i secer, mora se trenirati! ovo danas, propaganda koja preporucuje toliko karbohidrata u danu, cak i 60 posto - je prikladna za aktivne sportase i ljude koji se puno krecu. a ne za ljude koji sjede vise nego ikada. 3. simulirati periode hranjenja i gladi u ciklickim periodima, na koje je organizam navikao. suprotno modernoj propagandi, glad nije tako stetna za organizam ukoliko ne traje predugo, postoji literatura koja potvrdjuje njezina detoksikacijska svojstva.

zato bojim se u danasnje vrijeme nema "i ovce i novce". ne moze se ocekivati da dijeta u okruzenju prepunom hrane funkcionira. ne moze se jesti kroasan, zitarice i grozdje za dorucak i rizu za veceru i ostati vitak ako ne treniras (ili ne racunas porcije i kalorije), ne moze se jesti ama bas svaki dan svaki dan (bez gladovanja) i cuditi se zasto je probavni trakt opterecen, zasto imamo gastritis, i probavne smetnje.
nas organizam ne zna da je 21. stoljece i da se ne treba cuvati za glad i tezak period.

zasto ovo pisem, zato sto sam i sama provela previse vremena razbijajuci glavu oko vlastitih slabosti i smatrala sebe bezvrijednom debelom prasicom ako bi pojela komad torte vise, nesposobnom, slabom, beskarakternom, ne razmisljajuci mozda da se moje tijelo muci i zasto mu je tako.
postoji, znam ih osobno, jedan psiholoski profil ljudi koji je sposobniji kontrolirati nagone ili ima taj neki poriv za asketizmom, uskratom, na polju hranjenja, takvi obicno lakse kontroliraju kalorijski unos kroz dulji rok i prehrambene smjernice za njih funkcioniraju. no velika vecina ljudi nema takav mentalni sklop i zato smo nazalost puni poremecaja u ishrani, zdravstvenih problema i slicno.
ne znam sto vi mislite o tome.
ja sam tek pocela razmisljati i istrazivati na tu temu.

[zoki89]

Ima istine u ovome što govoriš. Dapače, velika dostupnost hrane omogućava da je koristimo kao utjehu u stresnim situacijama.

Naravno, samo zato što nešto možemo činiti, ne znaći da i moramo. I kao što kažeš, treba shvatiti kako doći do toga.

Po meni, problem je kada se ukine sva nezdrava hrana. Treba si dozvoliti svaki dan barem neki užitak. Tako je lakše zadržati navike zdrave prehrane, jer ne potiskujemo želju za ostalom hranom. Samo smo uvelike smanjili unos iste.

[musician91]

Interesantno je da su ljudi uvijek posezali za neogranicenim kolicinama nezdrave hrane, bez obzira na fizicku ili emocionalnu glad.
Digestivni sistem covjeka je takav da ne moze upotpunosti da obradi industrijsku hranu, meso, jaja i mlijecne proizvode. Stoga, covjek uopste ne bi trebalo da ih jede. Mnogi ljudi nazalost nisu upoznati sa time, te se svako malo bore sa iscrpljujucim dijetama koje ne donose nista dobro.
Pravilna ishrana, redovna fizicka aktivnost i rad na svojim emocijama upotpunosti moze da pruzi sliku zdravog covjeka. Ali mnogo je lakse ici linijom manjeg otpora i pruzati svakojake izgovore za sopstveni nerad.

Naravno, prethodnom konstatacijom mi nije palo na pamet nikome da solim pamet, vec cisto da ukazem na kljucan faktor koji nisam primjetio da je bilo ko na temi spomenuo.

Ja takođe cesto unosim ogromne kolicine slatkisa (doduse, bez jaja, mlijeka i margarina), te sam potpuno svijestan koliko to ima razarajuci efekat na psiho-fizicko zdravlje organizma.
Seceri kao seceri su neophodni, ali ne iz slatkisa, nego iz voca.
Niko do sada nije obolio jer je jeo prekomjerne kolicine voca, povrca i integralnih zitarica, dok sa orasastim plodovima i sjemenkama definitivno treba biti oprezan. Neki kazu kako su one odlicna zamjena za nezdrave grickalice, međutim meni samo razbuktaju apetit, te se trudim da ih izbjegavam jesti samostalno.

Primjetio sam da vrlo cesto razmisljam o hrani, te da stalno planiram obroke, nerijetko smanjivajuci ih na 1-2 ne bi li sprijecio visestruko prejedanje tokom dana.
Opet, mislim da svako ko je dovoljno svijestan sebe i svog problema da moze da se suoci sa time sam (bez strucne pomoci), posto u svakom pogledu ukoliko nije spreman na promjenu do poboljsanja nece doci.
Ja imam jako puno toga da rijesim sa samim sobom, i mislim da je neophodno da se desi onaj pravi klik koji ce mi dati motivaciju da istrajem, posto nije dovoljno samo poceti.
Medjutim, svi smo mi razliciti. Velikoj vecini bi mozda zaista jako pomogla strucna pomoc, ali posto ja u njima vidim samo manipulatore koji hoce da ti uzmu sto vise para, smatram da bih samo uzaludno bacio novac.
Ponekad mi daleko vise znaci da popricam s nekim ko se zaista potrudi da me razumije, posto mi je empatija veoma bitna, pogotovo u danasnjem sociopatskom drustvu.

[Pringles]

musician91 kaže:

Pravilna ishrana, redovna fizicka aktivnost i rad na svojim emocijama upotpunosti moze da pruzi sliku zdravog covjeka. Ali mnogo je lakse ici linijom manjeg otpora i pruzati svakojake izgovore za sopstveni nerad.

Naravno, prethodnom konstatacijom mi nije palo na pamet nikome da solim pamet, vec cisto da ukazem na kljucan faktor koji nisam primjetio da je bilo ko na temi spomenuo.

Pa kako nije? Evo samo da se pročitaju postovi od prettyugly može se vidjeti da ona cijelo vrijeme piše o tome. Da to radi i pokušava raditi.

[prettyugly]

ovaj post malo me podsjeca na mainstream tekst u mainstream novinama. puno opcenitog pametovanja (koje svi na temi znaju napamet), malo konkretnog iskustva i razumijevanja.

musician91 kaže:

Interesantno je da su ljudi uvijek posezali za neogranicenim kolicinama nezdrave hrane, bez obzira na fizicku ili emocionalnu glad.
Digestivni sistem covjeka je takav da ne moze upotpunosti da obradi industrijsku hranu, meso, jaja i mlijecne proizvode. Stoga, covjek uopste ne bi trebalo da ih jede. Mnogi ljudi nazalost nisu upoznati sa time, te se svako malo bore sa iscrpljujucim dijetama koje ne donose nista dobro.
Pravilna ishrana, redovna fizicka aktivnost i rad na svojim emocijama upotpunosti moze da pruzi sliku zdravog covjeka. Ali mnogo je lakse ici linijom manjeg otpora i pruzati svakojake izgovore za sopstveni nerad.

ovo nije tema o neradnicima i lijencinama. ovo je tema o poremecaju prehrane.

musician91 kaže:

Naravno, prethodnom konstatacijom mi nije palo na pamet nikome da solim pamet, vec cisto da ukazem na kljucan faktor koji nisam primjetio da je bilo ko na temi spomenuo.

ja jesam, ne znam ni sama koliko puta, a i jos neki, koliko se sjecam.

musician91 kaže:

Ja takođe cesto unosim ogromne kolicine slatkisa (doduse, bez jaja, mlijeka i margarina), te sam potpuno svijestan koliko to ima razarajuci efekat na psiho-fizicko zdravlje organizma.
Seceri kao seceri su neophodni, ali ne iz slatkisa, nego iz voca.
Niko do sada nije obolio jer je jeo prekomjerne kolicine voca, povrca i integralnih zitarica, dok sa orasastim plodovima i sjemenkama definitivno treba biti oprezan. Neki kazu kako su one odlicna zamjena za nezdrave grickalice, međutim meni samo razbuktaju apetit, te se trudim da ih izbjegavam jesti samostalno.

ovdje nije tema fizicko zdravlje. ja osobno jedem hranu kakvu si nabrojao puno vise nego nezdravu, i zdravstveni karton mi je besprijekoran. to nije ovdje kljucno. ovdje se govori o okidacima koji vode do prejedanja, razlozima zasto se prejeda, i svim dubokim psihickim mehanizmima koje ne razumije netko tko ih nije prosao.
ne mozes doci npr na forum 'anoreksija' i poceti pisati kako 'treba samo poceti jesti'. ovo je ista stvar.

musician91 kaže:

Opet, mislim da svako ko je dovoljno svijestan sebe i svog problema da moze da se suoci sa time sam (bez strucne pomoci), posto u svakom pogledu ukoliko nije spreman na promjenu do poboljsanja nece doci.

prva recenica je skroz pogresna. da, postoje ljudi koji mogu sami, i hvala bogu da je tako, kamo srece da ih je vise. no isto tako postoje oni koji bez pomoci ne mogu, i rade si stetu dokle god ne priznaju da im treba pomoc. takvim ljudima ovakve recenice jako skode jer ih jos vise tjeraju da se osjecaju nedovoljno dobrima. ja primjerice bez strucne pomoci nikada ne bih uspjela, i to odgovorno tvrdim sada kada je binganje daleko iza mene.

musician91 kaže:

Ja imam jako puno toga da rijesim sa samim sobom, i mislim da je neophodno da se desi onaj pravi klik koji ce mi dati motivaciju da istrajem, posto nije dovoljno samo poceti.
Medjutim, svi smo mi razliciti. Velikoj vecini bi mozda zaista jako pomogla strucna pomoc, ali posto ja u njima vidim samo manipulatore koji hoce da ti uzmu sto vise para, smatram da bih samo uzaludno bacio novac.
Ponekad mi daleko vise znaci da popricam s nekim ko se zaista potrudi da me razumije, posto mi je empatija veoma bitna, pogotovo u danasnjem sociopatskom drustvu.

postoje i vidovi pomoci koji ne kostaju. s druge strane, i ako kostaju, ja bi svakome kome to treba savjetovala da ulozi u to jer nije bacen novac. u konacnici mozda manje ispadne nego sva hrana koju kupis i prejedas se.

ne znam uopce kakav je tvoj uspjeh, gdje si ti, prejedas li se, treniras?

znas, postoji veeeeelika razlika izmedju povremenih napadaja gladi, povremene zudnje za odredjenom hranom, i binge eatinga gdje je osoba potpuno van kontrole. u prvom slucaju rijec je o zdravoj osobi, ako ti to jesi meni je drago, ali molim te nemoj suditi o stvarima koje ne poznajes, barem ako ne napises svoje iskustvo a ne samo nabacujes opcenite recenice pop-karaktera.

i jako je ruzno sto iz tvoje poruke vristi da smo 'neradnici i lijeni'. jako poticajno.

oprostite ako sam pretjerala ali najvise me iz cipela izbace ovakvi moralizatori, gori su od onih koji dodju i otvoreno napadaju.

[musician91]

Vec sam rekao zbog cega zivotinjski proizvodi nikako nisu adekvatni za ljudsku konzumaciju. Ne pricam to ne zbog kakvih ideala ili ubjedjenja, prosto se nas digestivni trakt previse razlikuje od mesojeda, pa i svastojeda.
Nisam ni predstavnik onih koji glorifikuju hranu, ali ona zaista puno utice.

[musician91]

Mislio sam da sam vec nagovjestio da imam taj problem.
Fizicko i psihicko zdravlje su medjusobno povezani, a ishrana je kljucan faktor.
Meni je mnogo pomogao period kad sam eliminisao namirnice koje sam naveo, posto dokazano su one uzrok ovolike navale raznoraznih fizickih i psihickih bolesti. Nazalost vratio sam se losim navikama, i upravo iz svog ugla pricam.
Na svojoj kozi sam osjetio efekat tog "zla".
I nisam rekao da ljudi NE TREBA da idu kod psihotarapeuta ili psihologa ukoliko im odgovaraju, vec da ne mora da bude nuzno za svakoga.

A ovo za izgovore sto sam rekao je istina nazalost, mozda sam bio previse direktan, ali tako je. Svi mi koji imamo zdravu moc rasudjivanja, te smo svijesni nasih postupaka i njihovih poslijedica itekako mozemo da uticemo na sebe, te da se kontrolisemo, ali necemo. U nekim slucajevima to cinimo svijesno, a nekad podsvjesno. Ljudi se prejedaju iz razlicitih razloga, ali u izuzetno rijetkim slucajevima se to desava slucajno. Desi se slucajno onim koji su bili na ekstremnim dijetama i sebi uskracivali sve sto su volili, te onda se odlucili "pocastiti", te kad su shvatili da su pojeli vise nego sto su trebali osjecaju krivicu.

U slucaju kad je neko vidno iznerviran, razocaran, bjesan, usamljen i posegne za hranom, vrlo je jasno da on SVJESNO to sebi cini, i on je taj koji mora sebe kontrolisati i reci STOP.
Meni to ne uspjeva, te stoga razumijem daleko vise nego sto mislis koliko je to tezak ili kompleksan problem, ali ja preuzimam odgovornost za svoje postupke. Ja sam za to kriv, niko drugi nije, i tek kad sto postotno odlucim da prihvatim sebe i da korigujem krucijalne stvari pocecu da se resavam ovog poroka.
Samo se nadam da cu uspjeti da steknem zdrav odnos prema hrani, te da necu stalno o njoj misliti.

[prettyugly]

napisao si: 'Opet, mislim da svako ko je dovoljno svijestan sebe i svog problema da moze da se suoci sa time sam (bez strucne pomoci)' - ovo sam copy-paste napravila. primijeti rijec SVATKO.

znaci impliciras da ljudi ovdje nisu svjesni ili sto? glupi, ignorantni, manje vrijedni?

ponavljam, drago mi je da tebi ok ide i da si sam u stanju pomoci si, ali to ti ne daje pravo da pametujes osobama drukcijim od tebe.

glede ostalog sto pises - pa gle. upravo je terapija kljucna da pocnes uspijevati stati sa zderanjem! nije dovoljno biti svjestan, treba to i uciniti a tu je terapija velika pomoc jer ti cisti podsvjest.
vidim da si pametan, ali svejedno ne stajes prejedati se. ja sam ocito gluplja oko tebe, pa se vise ne prejedam.. zanimljivo.
ako je tako lako prestati sam - zasto si ne pomognes onda. zasto ne prestanes? gdje je problem.

znas, ja sam ovako razmisljala kao ti prije terapija, sama sam si kriva, to se moze, ne treba mi pomoc, zavrsila sam tako da mi je bilo jos gore jer sam se osjecala neuspjesno i luzerski, buduci da 100 puta 'nisam uspjela'
sad mi je tek jasno zasto je bilo tako.

sto se tice zivotnjskih produkata moje iskustvo je da se na zivotinjskoj hrani i povrcu najmanje prejedam, tocnije skoro uopce ne. ako i pojedem necega previse, to dodje iz glave a ne zbog gladi (nekakva pretjerana zelja, mentalna glad). na skrobnoj hrani i vocu raste secer i stalno imam potrebu jesti sve vise i sve sladje.. dakle, moje iskustvo - manje skroba, manje voca, manje peciva, vise mesa, vise jaja. no, dokazano je vec da svaki covjek ima drukciji sistem i da mu pase drukcija hrana, pa ne vrijedi za sve. treba naci svoju sredinu.

[musician91]

Nisam jos uvijek odlucno smogao snage da prihvatim odjednom sve nedace sa kojim se trebam izboriti. Neki ljudi nisu svjesni sta ih tisti, muci i tjera da se okrenu liniji manjeg otpora, ja u velikoj mjeri jesam, mozda zbog toga i mislim da mogu sam da se izborim.
Medjutim, nekad je nezadovoljstvo toliko jako da mi potpuno ubije volju. Cilj mi je ojacati je, samim time ojacati i sebe.
Teskih trenutaka ce uvijek biti. Nemaju svi ozbiljne zivotne probleme, ali svako ima svoju muku, pa se koliko toliko pokusava izboriti sa njom.
Moja najveca greska je sto u svim problemima sa kojim sa svakodnevno suocen TRAZIM IZGOVOR za prejedanje. Zbog toga i kazem da itekako mozemo kontrolisati nasu mazohisticku stranu ukoliko smo spremni na to.

Sto se hrane tice, prilicno sam siguran u ono sto sam napisao, bez obzira na to kome koja hrana odgovara, zivotinjski proizvodi NISU ZA LJUDE, ali ako je neko potpuno zdrav, svjestan je njihove potencijalne stetnosti, nemam nista protiv da ih konzumira. Masti su uzrok neadekvatnog talozenja secera u mitohondrijama, a ne seceri (koji samo ispastaju). Medjutim ako nekome nikako ne prija konzumacija secera (a nivo glukoze u krvi mu je optimalan), onda mislim da nema ni potrebe da ga konzumira, jedino ne bi trebalo izbaciti voce iz ishrane posto je nezamjenljivo.

[zoki89]

musician91 kaže:

Primjetio sam da vrlo cesto razmisljam o hrani, te da stalno planiram obroke, nerijetko smanjivajuci ih na 1-2 ne bi li sprijecio visestruko prejedanje tokom dana.

Ovo ti je pogreška. Trebaš jesti barem 5 puta dnevno, ali manje obroke. Tako metabolizam bolje radi i teže dolazi do debljanja. Također se osjećaš sitije sa istom pojedenom količinom hrane.

[prettyugly]

kako kod koga zoki. mene je u nekim periodima tih 5 obroka tjeralo da ih pojedem 9, pogotovo ako je unutra secer i skrob pa sam stalno htjela jos.
ako jedem uglavnom meso i ribu i jaja, onda komotno mogu zivjeti na 2 obroka jer sam manje gladna.
no vec sam napisala, to ovisi od osobe do osobe. svaki organizam je drukciji. ono sto vazi za mene ne vazi za druge.
zato sam jako oprezna kod prosudbe sta bi ljudi kao cjelina trebali ili ne trebali jesti. to je vrlo individualno.

musician91 kaže:

Sto se hrane tice, prilicno sam siguran u ono sto sam napisao, bez obzira na to kome koja hrana odgovara, zivotinjski proizvodi NISU ZA LJUDE, ali ako je neko potpuno zdrav, svjestan je njihove potencijalne stetnosti, nemam nista protiv da ih konzumira. Masti su uzrok neadekvatnog talozenja secera u mitohondrijama, a ne seceri (koji samo ispastaju). Medjutim ako nekome nikako ne prija konzumacija secera (a nivo glukoze u krvi mu je optimalan), onda mislim da nema ni potrebe da ga konzumira, jedino ne bi trebalo izbaciti voce iz ishrane posto je nezamjenljivo.

voce kod nekih ljudi otezava mrsavljenje zbog brzog secera kojeg sadrzi. puno bolja varijanta je povrce koje ima sve vitamine kao i voce, samo bez secera.
no, to ne vrijedi za sve, nekome voce ne smeta uopce, nekome smeta dosta.

[zoki89]

prettyugly kaže:

kako kod koga zoki. mene je u nekim periodima tih 5 obroka tjeralo da ih pojedem 9, pogotovo ako je unutra secer i skrob pa sam stalno htjela jos.
ako jedem uglavnom meso i ribu i jaja, onda komotno mogu zivjeti na 2 obroka jer sam manje gladna.
no vec sam napisala, to ovisi od osobe do osobe. svaki organizam je drukciji. ono sto vazi za mene ne vazi za druge.
zato sam jako oprezna kod prosudbe sta bi ljudi kao cjelina trebali ili ne trebali jesti. to je vrlo individualno.
voce kod nekih ljudi otezava mrsavljenje zbog brzog secera kojeg sadrzi. puno bolja varijanta je povrce koje ima sve vitamine kao i voce, samo bez secera.
no, to ne vrijedi za sve, nekome voce ne smeta uopce, nekome smeta dosta.

U pravu si da nismo svi isti i da nam stoga ne mora odgovarati ista prehrana Ali dva obroka dnevno mi djeluju kao veoma loš način prehrane. Sigurno postoje i bolja rješenja.

Moguće je da nekome voće otežava mršavljenje, al neće učiniti ogromnu štetu ako se pojede u razumnoj količini.

[Splićankaa]

Ja sam imala frku s ovim prejedanjem prije...

A i sad nekad znam nakupovat se svega pa redom.. sendviš s francuskom salatom,sirom,salamom... nakon toga navalitit na puding, cokoladu... nutellu za zlicom.. i sladoled..
ono uzas...

najgore je kad skuzis gorku istinu sto je meni nedavno doslo u glavi...
ja sam ovisnica o hrani

ono sto je nekome cigareta, alkohol... droga..
e to je meni hrana

sad san se postavila prema sebi kao prema heroinskom ovisniku..
1.korak prestat ic u ducan u kupovinu i svalit kupnju na mamu..
2. jedem s manjeg tanjura desertnom zlicom--- znam nije ni ovo rijesenje al bar ce bit manja količina- i ovo me opet nervira jer opet me opterecuje...

kako bih voljela biti jedna od onih ljudi koji zaborave taj dan jest.

a sta se tiče komentara drugih ljudi.. dosla san do toga da me vise nije briga...
moze komentirati sta god netko zeli.. vidin i ja sebe da san ko mala bombica..
sad san dosla do faze da me doslovno boli briga sta drugi misle.
ali da radi sebe se zelin rijesiti ove vratje ovisnosti...

[prettyugly]

nema me bas tu, vec na drugim temama.
prozivljavam malu revoluciju jer sam se potpuno pronasla u niskogljikohidratnoj high fat ishrani.
prvi put u zivotu ne mislim na hranu, jedem 2-3 obroka,i imam svo vrijeme svijeta za druge obveze, naravno, prehrana vuce i ostalo pa sam se natjerala na iznimno aktivan zivot, puno rekreacije, druzenja.
sve vise razmisljam kako nije bas sve samo u psihi, nesto je i u izboru hrane. otkako sam izbacila namirnice koje mi provociraju inzulin i vuku na tanjur vise, preporodila sam se. planiram ovako do kraja zivota.

[prettyugly]

Splićankaa kaže:

Ja sam imala frku s ovim prejedanjem prije...

A i sad nekad znam nakupovat se svega pa redom.. sendviš s francuskom salatom,sirom,salamom... nakon toga navalitit na puding, cokoladu... nutellu za zlicom.. i sladoled..
ono uzas...

najgore je kad skuzis gorku istinu sto je meni nedavno doslo u glavi...
ja sam ovisnica o hrani

ono sto je nekome cigareta, alkohol... droga..
e to je meni hrana

sad san se postavila prema sebi kao prema heroinskom ovisniku..
1.korak prestat ic u ducan u kupovinu i svalit kupnju na mamu..
2. jedem s manjeg tanjura desertnom zlicom--- znam nije ni ovo rijesenje al bar ce bit manja količina- i ovo me opet nervira jer opet me opterecuje...

kako bih voljela biti jedna od onih ljudi koji zaborave taj dan jest.

a sta se tiče komentara drugih ljudi.. dosla san do toga da me vise nije briga...
moze komentirati sta god netko zeli.. vidin i ja sebe da san ko mala bombica..
sad san dosla do faze da me doslovno boli briga sta drugi misle.
ali da radi sebe se zelin rijesiti ove vratje ovisnosti...

to je po svemu sudeci ovisnost o seceru, dobro te razumijem. probaj u gugl ukucati - lchf ishrana, mozda se pronadjes u tome, kao sto sam se ja

[prettyugly]

steta sto nema vise ljudi na ovoj temi. ja nekako imam osjecaj da je moje hodocascenje ovdje pomalo gotovo, mislim da cu zatvoriti tu stranicu jer mi slijede neke druge.

povod zasto sad pisem je sto sam (opet) gledala svoje stare fotografije. nasla sam neke iz jednog bitnog perioda, i na njima vidim lijepu mladu curu, puno ljepsu nego sto sam je u svojoj glavi upamtila. na njoj je mozda nekoliko kila 'viska', u svakom slucaju manje nego sto imam trenutno.
gledala sam sliku i osjetila navalu bijesa i tuge. bijesa - zato sto sam u toj lijepoj glavi gajila toliku silu ruznih misli usmjerenih protiv same sebe. bijesa - zato sto sam dozvoljavala raznim odvratnim ljudima da me uvjere da nisam dovoljno dobra u onome sto radim, i kako zivim, dovoljno zgodna i dovoljno mrsava, pa samim time i dovoljno vrijedna biti prihvacena/s njima u drustvu/vezi. tugu - ne znam ni sama zasto. mozda zato sto mi je odjednom zao te cure, i dala bi sve da nekako mogu otici u proslost i reci joj da je dovoljno lijepa i kvalitetna osoba, i vrijedna lijepih stvari i kvalitetnih ljudi.
potom sam skupila hrabrosti i prekopala sve fotografije, cak i one koje sam se godinama plasila gledati jer su me podsjecale na nesto ruzno, ili sam si na njima i sama bila ruzna. i ne znam sto mi se dogodilo, ali sada sam ih gledala i na svima sam vidjela lijepo mlado stvorenje, neovisno o tezini na njima, odjeci, izrazu lica. vidjela sam se, mozda, kako su me oduvijek vidjeli ljudi koji su me voljeli, pa cak i rekla bih, onakvom kakva zapravo i jesam bila, bez svih tih tjeskobnih i nesigurnih misli kojima sam se opterecivala.

na vise mjesta sam procitala da ti je zivot onakav kakav si utuvis u glavu da ti jest, i na mom primjeru to je stvarno istina. uspjela sam udariti temelje vlastitog identiteta, s 30 godina nije rano, ali je bolje nego ikad. okruzila sam se ljudima koji me vole i nakon jako dugo vremena uzivam u sebi, i svojoj osobnosti koju sve slobodnije izrazavam. nazalost, prije 5-10 godina, otkada su te slike, nisam se tako osjecala, ni priblizno. i okolina je cesto bila indikator te slike o sebi koju sam imala.
najgore je sto jednostavno ne mogu isprati sok kojeg osjecam, sada, nakon tog izleta u proslost. kao da me netko isamarao, skinuo mi zeljeznu masku, i pitao 'jel vidis sada?'

da, vidim. da, nije ugodno. i da, znam tocno sto mi je ciniti, kako bi do kraja izasla iz tog odvratnog obrasca koji me pratio citav zivot. dakle, nikad, ali nikad vise ne smijem prezirati sebe, svoju osobu, svoj karakter, svoju prirodu, nikad vise ne smijem se ustrucavati biti ono sto jesam, i najvaznije, nikad vise ne dozvoliti nikome da poljula ono sto jesam ili ono sto bi zeljela biti.
najgore je, shvatila sam, sto treba stati, pogledati se u ogledalo i uciti voljeti sebe kakvu jesam. debelu, mrsavu, umornu, nenasminkanu, ruznu, lijepu. i to sada, odmah, ne 'kad smrsavim, kad se jos utegnem, kad se nasminkam, kad budem mogla trcati 8 kilometara ispod 40 minuta' i slicno. sada. ovako. jer ako to ne krenem raditi, necu nikada izaci iz zacaranog kruga. a trenutno sam na dobrom putu da izadjem, i ne smijem napraviti korak unazad jer bi to za mene bilo vrlo stetno.

takodjer, pogled u te slike, vratio me u mentalno stanje od tada, shvatila sam koliko sam sada drugacija, koliko mi je um drugaciji i koliko su mi cak i navike drugacije. ne prejedam se vec dulje vrijeme, a relativno kraci period unazad aktivirala sam se u smjeru skidanja kilograma. trajno, i zauvijek.
sad kad gledam unatrag, ne mogu sama sebi objasniti zasto je ovo sve skupa meni teze nego drugima. na neki nacin dano mi je da ovaj problem ne mogu rijesiti povrsno, s jednom-dvije dijete i dva broja manjim hlacama. ne, ja sam morala rovati, kopati, raditi na sebi, upoznavati krive ljude, ponirati do kraja svog bica, emotivno se resetirati, mijenjati software, mijenjati um, uciti iznova zivjeti. a sve kroz hranu, kroz svoju pojavu kroz to 'sto sam ja'.

ponekad gledam kako ljudi biju svoje bitke, ponekad teze od mojih i mislim si - sreca pa sam dobila ovakve karte, pa 'pucam' pred friziderom i pod preuskim trapericama i pod zlim komentarima, a ne na polju prijateljstava, posla, obitelji, veza. tj pucala sam i tu, ali nikada problematicno, vec vise epizodno i obavezno brzo ucila lekcije. na polju hrane i njene zloupotrbee pak nikako nisam mogla da naucim.

cudno je to, kako ti zivot podijeli spil, kako ti da neku lekciju samo njemu razumljivu, pa te izaziva da ucis i suocavas se.
naravno, i godine terapije su tu iza mene, na kojoj sam sve radila, samo ne prejedanje. ali ocito je tako i trebalo biti, prejedanje je bilo put koje mi je pokazalo gdje trebam gledati.
moje trenutno tijelo posljedica je prvih 30 godina zivota. moj trenutni (novi) um tek treba napraviti novo tijelo. iskreno, nemam pojma kakvo ce biti, ali obecala sam sama sebi da cu ga voljeti kakvo god da je

[krafna]

Podižem temu, tražila sam je po forumu i našla konačno...
Prejedam se, naravno, najviše slatkim, ali i kruhom i tijestom i općenito ugljikohidratima koje ne bih smjela vidjeti zbog inzulinske rezistencije..Znači, znam da mi škodi, znam i to da sam debela (nakon poroda nisam skinula niti jednu kilu već nastavila jesti sve više), ali ne mogu prestati..ovisna sam o hrani. Ne kada sam tužna ili sretna, već uvijek, moram jesti, diže mi adrenalin, usrećuje me, izgleda da mi je to jedina svjetla točka u životu iako imam divno dijete ali s mužem se svađam, dosta stvari nismo posložili nakon rođenja djeteta i sve me to vuče prema dolje a samijm time i prema prejedanju..
Idući tjedan počinjem s programom mršavljenja na Rebru i nadam se da ću moći popričati s psihologom jer ne znam kako se izvući iz ovog..da li disciplinom, polako, korak po korak, dan po dan?

Ima li tko da se izvukao?