Besmisao života

[Marian Oden]

Smisao je da je sve prolazno, samo se tako možemo nositi sa srećom, nesrećom i na kraju smrti.

Ima ljudi koji se ne znaju nositi ni sa srećom.

[teodor francic]

Marian Oden kaže:

Smisao je da je sve prolazno, samo se tako možemo nositi sa srećom, nesrećom i na kraju smrti.

Ima ljudi koji se ne znaju nositi ni sa srećom.

Postoji smisao, jer život nije besmislen.

Samo taj smisao trebamo otkriti.

Kada ga otkrijemo, život će nam izgledati potpuno drugačiji i ljepši.

[ivan__83]

Aphex kaže:

mislim da je pronalazak prikladnog smisla osnova zdravog i zadovoljnog funkcioniranja svakog čovjeka.

Možda čovjek pronalazi neke osobne ciljeve čije ispunjavanje te čini privremeno sretnim ali mislim da to ipak nije smisao.

Mehanizam je otprilike: zadaš si neki cilj, ostvariš ga, endorfini u mozgu se oslobode, dobiješ svoju "nagradu" i poslije tog ciklusa si opet na početku.

Npr.: odlučiš završiti faks - završiš faks, zadaš si traženje posla - nađeš posao, kupiti auto - uštediš lovu i kupiš auto, hoćeš veću plaću - promijeniš firmu i imaš veću plaću, hoćeš biti stručan na poslu - usavršavaš se, certificiraš, gradiš karijeru itd.
Zapravo si moraš zadavati nove ciljeve koje onda ostvariš ili ne ostvariš ali mislim da to još uvijek nije smisao života.

Mislim da život nema neki "krovni", univerzalni smisao...
Možda nam se teško pomiriti s tim da nas je priroda jednostavno stavila tu gdje jesmo i namjenila nam samoodržanje i produženje vrste kao glavne ciljeve. Mislim da prirodu ne zanima činjenica da se naš mozak poprilično razvio i da tražimo odgovore na pitanja koja možda nemaju odgovor...

[ivan__83]

tritritri kaže:

koga briga koji je smisao života? kod sebe sam primjetila da o smislu života razmišljam isključivo kad sam zbog nečega tužna, anksiozna, razočarana ... sretni ljudi ne razbijaju glavu o smislu života nego jednostavno žive. prema tome, nije pitanje koji je smisao života neko koji te k natjerao da uopće misliš o tome? ok, ne želim banalizirat ovo vječno pitanje, vjerojatno je moj post za neku od tema psiho-kauča, a ne filozofiju, ali eto.

ako su brojni filozofi tijekom povijesti umrli, a da nisu uspjeli zaključiti koji je bio smisao njihovog življenja, tko sam ja da se uopće upuštam u taj posao? uostalom, možda nas vlastiti život iznenadi i jednog dana sam ponudi odgovor, a do tad - živi i uživaj.

Mislim da se svakom misaonom biću koje se ne svodi na pronalaženje užitaka (ilitiga "u se, na se, poda se" ) povremeno javi to pitanje. Puno filozofa je tražilo odgovor ali ga nije našlo, ipak mislim da bi se dosta ljudi osjećalo uskraćeno i površno da se ne zapita to pitanje.

I Albert Camus je rekao "ako hoćeš biti sretan nemoj tražiti od čega se sreća sastoji, ako želiš živjeti nemoj tražiti smisao života" - s tim da je čovjek valjda htio reći da ne treba očajavati i opterećivati se ako ne nađeš smisao života.

Ako čovjek imalo odmakne svoja razmišljanja od trivijalnog (npr. utrke za novcem, tjelesnim užitkom i sl.) dolazi do tog pitanja. Ja osobno ne bi htio da mi se život svede na uobičajene "high"-ove tipa fina hrana, sex, zezancija, karijera i sl.

[Novovalka]

Da li mi dajemo smisao životu, ili je obrnuto? Budući da svi živimo svoj individualni život, smisao mu nikako ne može biti uopćen. Svatko kreira vlastiti.
Ja bih rekla da je smisao života živjeti..

[julies]

Koji je smisao zivota ?

[Epic hero]

Možda je smisao dar koji neki zadobiju u ovom životu a neki ne. Možda kao možebitna mogućnost, ostaje jedini pravi realitet koji jeste. Možda je sve, a možda je ništa. Možda je blagoslov, možda je prokletstvo, možda treba biti oboje. U svakom slučaju - možda - ostaje svima zajedničko, smisleno i besmisleno stanje.

[teodor francic]

julies kaže:

Koji je smisao zivota ?

Da saznaš ZAŠTO živiš.