3.križni put za mlade

[bezkarakterna]

zlaja kaže:

Nije mi jasna jedna stvar,recimo zasto u ovu temu ulaze neki ljudi kojih se ovo,uopce ne tice?

boooring people

[kokobill]

Inanna kaže:

Pa nisu baš krive turističke agencije i "turistički bezbožnici", već (lako)vjernici koji nasjedaju. A nasjedaju na mnogo. Oni su vjerski turizam pretvorili u zaradu jer su ga od agencija tražili.

Dobro, (lako)vjernike ne priznajem kao naivne, naprotiv to su novopeceni biznismeni koji ogulise nas vjernike.

[kokobill]

Nemruth Dagi kaže:

I vrata pakla vas neće nadvladati ali će vas rasturiti vrata smijeha

Kokane, inače si mi na ignore opciji ali sam ti morala replicirati.
I to samo da saznam što je to "giliptersko"

Možda napišem nešto tome...smiješno do pakla i natrag.

Visoko Stovana, upozorila si moju malenkost da se ne javljam na tvojim temama i postovima, sto vrlo rado cinim. Sta ti sad bi da me prozivas, nicim izazvana?

[Nemruth Dagi]

kokobill kaže:

Visoko Stovana, upozorila si moju malenkost da se ne javljam na tvojim temama i postovima, sto vrlo rado cinim. Sta ti sad bi da me prozivas, nicim izazvana?

Oprostite Viskoko Ignorirani, moja strast za učenjem i upoznavanjem smislenosti te nove riječi koju ste upotrijebili u svojem postu nagnalo me je da Vam se obratim...
moj grijeh je pretežak
odustajem i padam u tminu neznanja.

[101st Airborne]

Nemruth Dagi kaže:

Bilo je svega... krenuli smo laganim tempom i pjevali smo pjesme...sestra Kornelija je vodila melodiju i sve je bilo dobro, negdje na drugoj postaji netko je ponudio suhe šljive....svi smo žvakali i pjevuckali....oni koji su plakali oni su šutili i pljuckali koščice...kako je tekla naša povorka tako je pjesma bila sve jača i žešća...srce nam se otvaralo na svakoj postaji i bivalo sve veće.....šljivih je nestalo pa su na redu bile suhe smokve, netko je ponudio čuturicu lozovače...pili smo pjevali, radovali se našem susretu osim onih koji su i dalje plakali i ridali...svećenik iz župe sv. Vida je čitao na postajama a sestra Sulfrinija je to popratila svojim prekrasnim baritonom.
Bila je to uzvišen događaj koji nam se svima urezao u dušu...nakon što je sestra Sulfrinija otpjevala...krenuli smo dalje ...na šestoj postaji netko je izvadio vino u boci od kole...brzo je njen sadržaj nestao jer smo bili svi ozareni, bilo je vruće a mi od smokava i šljiva žedni...voda nam nije prijala kao vino pa smo svatko je to pazio da ne prolije niti kapljicu......molitvena grupa iz Donjih Bataka je ponjela svoje vino koje je krstio sam biskup ali nam nisu dali...mi smo pjevali pjevali i penjali se putem strmim eto nas već na 10 postaji...tamo je zapuhao planinski vjetrić i raznosio naše raspoloženje u svaki kutak, svugdje po planetu...no onda se to dogodilo prvi je sestra Bifokalija dobila malo poviešni tlak pa je sjela i nadušak ispila malo loze...no nije joj bilo dobro pa joj više nisu dali da klečeći hoda, posjeli smo je na zemlju i masirali joj ukočene noge...ali nisu bile noge u pitanju već rane na koljenima koja smo sanirali allways ulošcima noćnim.....a li niti to nije bilo sve
...


....i da onda smo je nekako zakrpali ali je ona i dalje bila nemirna i odmah smo shvatili da joj prijeti poznata bolest visina...naime rijeđi zrak loza vino smokve i šljive te pjesma od planinara stvaraju najgoru planinarsku bolest.....
trčakalicu....je ali je ta opaka i dakako neugodna bolest zahvatila svu gerijatriju koja je u zanosu pjevanja smazala i pomljackala u svojim gebisima sve otvarajuće za probavu stvari...uz malo više kapljica eto ti sad problema...pola plače na postajama, pola je u šumarcima skriveno i stenju, pola pjeva a druga polovina čeka autobus za Kašinu....jako smo se svi umorili pa smo si dali oduška između 11 i 12 postaje...nekima je došel bus i otišli su kući a drugi su i dalje plakali...mladi su se povukli pa su u gustišu i grmlju našli mjesta i malo se zabavljali ludostima u dvoje, stari su stenjali kad bi kenjali a oni zreli u najboljim godinama su opalili belu.....vrijeme je teklo a sestra Kornelija je pobrala oko 5000 kunića na kartama i rekla je da joj je to sam Bogec tako htel...ona nije bila iz kluba ptica trkačica seračica pa se bacila svom svojom snagom na kartariju....sve je opeljušila...za lovu je rekla da bi pola dala sestrama, pola bu sama skurila u slot mašini, a drugu polovicu bu dala "bratu"....

nakon što smo se svi lijepo odmorili željeli smo ići dalje ali je nestal onaj svećenik iz župe sv. Vida, njega nitko više nije videl kao niti onu plavušu Maru...i tak smo ne čekajući da se sami pojave krenuli dalje....no onda su se neki dosjetili da bi morti moglim pojesti svoje sendviče pa smo opet stali i malko se okrijepili sa sparuštenom salamom podrigušom, jajcima i lukom, pa smo tako lijepo siti i smrdljivi krenuli dalje....pjevali smo i smrdili smo....ali to je tek bilo početak jer nas jer čekala divota...počelo je puhati i padati kiša....onda se pojavil snijeg......snijeg je mjestimično bio visok oko 3,4 metra ..no provjerili smo svoju alpinistički opremu i koljenima smo uprtili snijeg...išli smo sporo i nismo imali više dovoljno kisika za pjevanje....svi smo slušali na male trnzistoriče prijenos mise...išli smo sa nadom i gledali ravno u cilj ...K2 se veličanstveno proterzao svojom vertikalom do samo neba......

dio je posustao i odustao... na jednoj je postaji ipak došao autobus...Krstić & sinovi pa su nastavili putem u Begeš...mi koji smo ostali hrabro smo gledali gore a naša srca radovala su se svakom pređenom metru......strmine

na 5500 metara odustala je sestra Kornelija i vratila se da pokupi runolist na 4368 metra niže...ali ja mislim da je imala i ona trčkalicu, al da je bilo sram toga reči .....a ostali više nisu mogli ići bez kisika....


a onda smo doživljeli zadnju postaju križnog puta....pokazal nam se sam Gospodin i upital nas je ;

Kamo idete griješnici?
I to sami u stadu, bez mojeg službenika?
I to bez kisika...???

Doživjeli smo mistično sjedinjenje bez zraka, hrane, šećera u krvi i bez krvi koja se tak zgusnula....da su naša koljena bila izlječena....
Bog nije mogao biti dugo jer su ga zvali iz Vatikana na konzultacije...pa smo opet ostali sami...
nakon toga samo si malo otpočinuli i veselo krenuli dolje.

Sestra Sulfrinija je vidjela Jetija i uslikala ga je pa će biti u Koncilu u sljedećem broju....mi ostali smo bili toliko očarani i ushićeni da smo dugo u noć doma u svojim krevetima razmišljali o tom jednistvenom križnom putu koje smo prošli....

veselimo se jer ćemo sljedeće godine opet i onda ćemo vjerovatno pronaći i onu molitvenu grupu iz Gornjih Bataka otopljenu ispod lavine...i njihovo odlično vino koje su sakrivali od nas....


eto tko želi neka dođe ....alejuja

Nadam se da će ti tekst maknuti jer je ruganje, ismijavanje i spamanje.

[fgzcvijetic]

101st Airborne kaže:

Nadam se da će ti tekst maknuti jer je ruganje, ismijavanje i spamanje.

Nadam se da će uvesti običaje kao i filipinci. Tada bi sve bilo vjerodostojnije, zanimljivije a moglo bi postati i turistička atrakcija.

https://www.forum.hr/showthread.php?t=323899

[Nemruth Dagi]

101st Airborne kaže:

Nadam se da će ti tekst maknuti jer je ruganje, ismijavanje i spamanje.

Super si mi 101 Leteći i mio kao dijete kojeg špotaju kad psuje ko kočijaš....prvo je mališan snužden zbog svojeg grijeha a onda kaže mami;
"U pičumaču, neću više psovati..." tako i ti ponavljaš tekst a onda tražiš njegovu zabranu.
Slatko