Bullying - zlostavljanje u školama

[Marril]

A ti to znaš... kako? Hoćeš reći da, ako je netko žrtva, to ga automatski čini zlostavljačem?

Mislim da nikad u životu nisam vidjela toliko generaliziranja

[Rippersenzibilna]

black fairy kaže:

Znaš, meni je više pun k....opraštanja svima i prelaženja preko njihovih zlodjela! Ja neću nikad oprostiti ni zaboraviti, a tu stoku kad vidim ni ne pozdravim, najbolje još da ih pozovem na kavu pa se možemo svi zajedno sprdati na moj račun kako su me zlostavljali!

Zašto ideš iz jedne krajnosti u drugu?
Oprostiti ne znači da ih moraš uhvatiti za ručice i plesati,družiti se s njima ili bilo šta drugo...Čin oprosta tebi daje mir,tebi će biti lakše ako jednom za sva vremena raščistiš sa time i kreneš dalje.
Ovako nepotrebno vučeš teški teret(mržnja,neprijateljstvo,anksioznost).
Shvati da taj oprost s tvojim zlostavljačima nema ništa,kao ni to što osjećaš prema njima.Njihov se svijet neće promijeniti ,ali hoće tvoj.
Oni su te zlostavaljali tada,sada više ne mogu,sada to činiš ti svojim razmišljanjem,samo nastavljaš tamo gdje su oni stali.
Dakle,oprosti im da tebi bude lakše.

[NMT]

Marril kaže:

A ti to znaš... kako? Hoćeš reći da, ako je netko žrtva, to ga automatski čini zlostavljačem?

Mislim da nikad u životu nisam vidjela toliko generaliziranja

ne automatski ali često kroz život se malo po malo pretvori u neku vrstu zlostavljača a da to i ne zna. vjerojatno češće psihičkog.

no skrećemo s teme, treba oprostit i točka, ne radi napadača nego radi sebe.

[black fairy]

Marril kaže:

To što ranije nije znao kontrolirati svoj bijes nije nikakva izlika. Ajmo sad svi mi na loš dan nekoga maltretirati jer se eto ne možemo kontrolirati.

Nekoga to čini jačim, nekoga slabijim. Ovisi od osobe. Ali žrtve nisu te koje se ispucavaju na ženi/mužu/djeci - nasilnici su ti koji se iskaljuju.

Prebroditi neću, niti oprostiti, niti zaboraviti. Možda bismo se mogli riješiti prošlosti i nastaviti normalno živjeti da nas netko nije barem djelomično uništio. A takve osobe zaslužuju sporu, bolnu smrt

Potpisujem.

Sto se tice vrste nasilnika i njihove promjene, sjecam se jedne cure u srednjoj koja mi je ispricala da nakon sto se malo zanijela i pocela zajebavati jednu curu(nije bilo rijec o vrijedanju, ali malo je kao presla granicu) i kaze da se poslije osjecala jako lose da je cak razmisljala da ode na ispovijed, naravno drugi dan se odmah ispricala curi, cura joj nije ni zamjerila to i nikad vise nije ponovila isto.
I sad usporedite to i one koji mjesecima, godinama bez imalo trunka empatije vrijedaju druge, ponizavaju i i sl.
Kako to moze biti normalno?
Ovdje se ne ovori o tome da je netko bio zajebavan jedan dan, govori se o mjesecima, godinama brutalnog iživljavanja, psihickog i fizickog!

Inace ja sam srela neke od nasilnika, i dalje imaju onaj zlobni osmijeh, zlo im viri iz ociju i da imaju prilike opet bi se oni izivljavali, eto toliko od mene. Nasilnik se ne moze promijeniti, ako je pravi nasilnik.
I na ovoj temi pisu ŽRTVE da malo rasterete svoju dusu, spike o oprostu su teme za religiju tako da me poštedite tih bljuzgarija!
I sto se tice toga da zrtva postane zlostavljac je glupost, mrzim nasilje i uvijek cu ustati protiv njega, u obranu slabijega i nikad se na nikome nisam izivljavala niti ga zlostavljala tako da ja mirno mogu spavati znajuci da nisam drugima cinila zlo!

[ivana245]

Kod mene isto ne pali ona da žrtva nasilja postaje nasilnik jer niti sam ikada pomišljala na nasilje niti ću ikada pomišljati na nasilje. Štoviše, mrzim nasilje i uvijek ću se boriti protiv mržnje. To što je neka budala imala loše dane pa je zlostavljala sve oko sebe, nije opravdanje! A posebno ako se to događa mjesecima, pa čak i godinama. Slažem se da se ne treba opterećivati stvarima iz prošlosti jer su samo to, stvari iz prošlosti, ali mene nitko neće uvjeriti da sjednem na kavu s nekim tko je liječio komplekse na meni ili imao je loše dane, to ne. Budala ostaje budala, eventualno se može zaista promijeniti, ali to više nije to u vašem odnosu. Nitko ne zaslužuje da ga se naziva smećem, tretira budalom i govori da je bezvrijedan!!!

[tina2412]

Istina, treba to pokušati ostaviti u prošlosti, ne opterećivati se s time. Ali s njima pričati, pozdravljati ih, pružati im ruku prijateljstva, surađivati poslovno? Nema teoretske šanse, najsretnija bih bila da ih nikad ne vidim više u životu niti što čujem o njima...

[Aphrodite Venus]

Rippersenzibilna kaže:

Zašto ideš iz jedne krajnosti u drugu?
Oprostiti ne znači da ih moraš uhvatiti za ručice i plesati,družiti se s njima ili bilo šta drugo...Čin oprosta tebi daje mir,tebi će biti lakše ako jednom za sva vremena raščistiš sa time i kreneš dalje.
Ovako nepotrebno vučeš teški teret(mržnja,neprijateljstvo,anksioznost).
Shvati da taj oprost s tvojim zlostavljačima nema ništa,kao ni to što osjećaš prema njima.Njihov se svijet neće promijeniti ,ali hoće tvoj.
Oni su te zlostavaljali tada,sada više ne mogu,sada to činiš ti svojim razmišljanjem,samo nastavljaš tamo gdje su oni stali.
Dakle,oprosti im da tebi bude lakše.

Potpisujem. Mržnja prema takvim ljudima jedino tebi može napraviti loše.

[black fairy]

Ma ja uopće ne razmišljam o njima više osim kad ih vidim, to mi pokvari dan iako hvala Bogu to je jako rijetko....Kao što rekoh ne zanimaju me, ali ne mislim piti kavice s njima i truditi se biti dobra s njima jel eto možda da će mi oni POMOĆI jednom u životu, onak, nisam mazohist, niti od njih što želim, niti bih ja njima pomagala...Što dalje od mene i bok..

Meni samo pomalo smeta to banaliziranje bullyinga, kad je riječ o nasilju u vezi, u obitelji, svi se slože da je najbolji prekid kontakata, imaju suosjećanja i sve, nikakvi oprosti i glumljenje Isusa se ne spominju, ali očigledno žrtve bullyinga su manje vrijedne i trebale bi piti kavicu sa svojim žrtvama jer u protivnom žive u prošlosti, onak moraš oprostiti, zašto?
Da vam kažem da svako zlostavljanje boli, ne govorim to zbog sebe, već zbog onih koji se trenutno bore s ovakvom situacijom, a ispada da se izjednačavaju s nasilnicima, to je tužno...

[Spužva bob 25]

[Aeonium]

NMT kaže:

ne automatski ali često kroz život se malo po malo pretvori u neku vrstu zlostavljača a da to i ne zna. vjerojatno češće psihičkog.

no skrećemo s teme, treba oprostit i točka, ne radi napadača nego radi sebe.

Oprostiti zbog sebe ali kad ti se pruži prilika osvetit se napadaču.

Znaš, meni je više pun k....opraštanja svima i prelaženja preko njihovih zlodjela! Ja neću nikad oprostiti ni zaboraviti, a tu stoku kad vidim ni ne pozdravim, najbolje još da ih pozovem na kavu pa se možemo svi zajedno sprdati na moj račun kako su me zlostavljali!

Kako ne! Zvat ih na kavu i stavit im nešto u tu kavu.

[tina2412]

Evo jedan članak o posljedicama bullyinga!

[zabogi]

To može rješit,video nadzor čak ne moraju bit prave kamere,bilo kakav video
nadzor koji će kod ravnatelja izazvat potrebne pedagoške mjere za bullying boya.

Kod nas u s.š otkad radi u povjesti nije zabilježen neki poseban slučaj bullyinga,
mi smo znali radit gluposti ali se nikad nismo tukli međusobno,čuvali smo jedni
drugima leđa,kad jedan zasere svi ispaštaju za njega itd.
Obično smo tukli tužibabe,s toga izdajica nije bilo,nešto kao u zatvoru.

[Kornjačon]

[QUOTE=black fairy;49329283]Potpisujem.

Sto se tice vrste nasilnika i njihove promjene, sjecam se jedne cure u srednjoj koja mi je ispricala da nakon sto se malo zanijela i pocela zajebavati jednu curu(nije bilo rijec o vrijedanju, ali malo je kao presla granicu) i kaze da se poslije osjecala jako lose da je cak razmisljala da ode na ispovijed, naravno drugi dan se odmah ispricala curi, cura joj nije ni zamjerila to i nikad vise nije ponovila isto.
I sad usporedite to i one koji mjesecima, godinama bez imalo trunka empatije vrijedaju druge, ponizavaju i i sl.
Kako to moze biti normalno?
Ovdje se ne ovori o tome da je netko bio zajebavan jedan dan, govori se o mjesecima, godinama brutalnog iživljavanja, psihickog i fizickog!

Inace ja sam srela neke od nasilnika, i dalje imaju onaj zlobni osmijeh, zlo im viri iz ociju i da imaju prilike opet bi se oni izivljavali, eto toliko od mene. Nasilnik se ne moze promijeniti, ako je pravi nasilnik.
I na ovoj temi pisu ŽRTVE da malo rasterete svoju dusu, spike o oprostu su teme za religiju tako da me poštedite tih bljuzgarija!
I sto se tice toga da zrtva postane zlostavljac je glupost, mrzim nasilje i uvijek cu ustati protiv njega, u obranu slabijega i nikad se na nikome nisam izivljavala niti ga zlostavljala tako da ja mirno mogu spavati znajuci da nisam drugima cinila zlo![/QUOT
Slažem se, svaka čast legendo

[N3M0N]

Ne trebate vi njima adekvatno oprostiti, mada bi bilo poželjno da pređete preko toga i da zaboravite na to. Kako budete starili moraćete jednom pustiti to niz vodu jer nećete se čitav život okretati nečemu što se nekad tako davno desilo.

Za one koji su sada žrtve nasilja u školi, ja vam jedino mogu reći da se zauzmete za sebe i da se borite. Drugačije ljudi gledaju one koji se zauzmu za sebe...

[kosjenka-]

Meni samo nije jasno zašto se u našoj državi toliko štite nasilnici? Takve bi trebalo suspendirati s nastave i poslati ih na obvezno psihijatrijsko liječenje, za dobro svih!

Normalna osoba s empatijom neće nikoga maltretirati i uništavati mu život, takve osobe su poremećene, trebaju biti izdvojene od društva i neka se stručne osobe njima bave!

[Almost Rosey]

kosjenka- kaže:

Meni samo nije jasno zašto se u našoj državi toliko štite nasilnici? Takve bi trebalo suspendirati s nastave i poslati ih na obvezno psihijatrijsko liječenje, za dobro svih!

Normalna osoba s empatijom neće nikoga maltretirati i uništavati mu život, takve osobe su poremećene, trebaju biti izdvojene od društva i neka se stručne osobe njima bave!

Molim te da se suzdrzis od ovakvih kvalifikacija jer za njih nemas osnove. Hvala.

[N3M0N]

kosjenka- kaže:

Meni samo nije jasno zašto se u našoj državi toliko štite nasilnici? Takve bi trebalo suspendirati s nastave i poslati ih na obvezno psihijatrijsko liječenje, za dobro svih!

Normalna osoba s empatijom neće nikoga maltretirati i uništavati mu život, takve osobe su poremećene, trebaju biti izdvojene od društva i neka se stručne osobe njima bave!

Baš zato se trebaš zauzeti za sebe, pa makar dobio batina. Pravda je već odavno izgubila smisao tako da je nemoj tražiti jer je nećeš naći...

[kosjenka-]

Istina je da nema pravde u ovoj državi, ali biti će jednom(valjda) bolje. Zauzeti se za sebe kad je cijeli razred protiv tebe baš i nije jednostavno, posebno ako je u pitanju djevojka, a među zlostavljačima su i dječaci, a osobe kojima je između ostalog posao zaštiti žrtvu ne mare.

U svim državama postoji suspenzija s nastave samo kod nas su takvi zaštićeni kao lički medvjedi, a žrtva mora tražiti novu školu!

[old-soul80]

black fairy kaže:

Potpisujem.

Sto se tice vrste nasilnika i njihove promjene, sjecam se jedne cure u srednjoj koja mi je ispricala da nakon sto se malo zanijela i pocela zajebavati jednu curu(nije bilo rijec o vrijedanju, ali malo je kao presla granicu) i kaze da se poslije osjecala jako lose da je cak razmisljala da ode na ispovijed, naravno drugi dan se odmah ispricala curi, cura joj nije ni zamjerila to i nikad vise nije ponovila isto.
I sad usporedite to i one koji mjesecima, godinama bez imalo trunka empatije vrijedaju druge, ponizavaju i i sl.
Kako to moze biti normalno?
Ovdje se ne ovori o tome da je netko bio zajebavan jedan dan, govori se o mjesecima, godinama brutalnog iživljavanja, psihickog i fizickog!

Inace ja sam srela neke od nasilnika, i dalje imaju onaj zlobni osmijeh, zlo im viri iz ociju i da imaju prilike opet bi se oni izivljavali, eto toliko od mene. Nasilnik se ne moze promijeniti, ako je pravi nasilnik.
I na ovoj temi pisu ŽRTVE da malo rasterete svoju dusu, spike o oprostu su teme za religiju tako da me poštedite tih bljuzgarija!
I sto se tice toga da zrtva postane zlostavljac je glupost, mrzim nasilje i uvijek cu ustati protiv njega, u obranu slabijega i nikad se na nikome nisam izivljavala niti ga zlostavljala tako da ja mirno mogu spavati znajuci da nisam drugima cinila zlo!

Nije bitan oprost, već otpuštanje toga od sebe i školske nasilnike tako pošalješ tamo gdje im je mjesto - u ropotarnici povijesti.

Istina je da mnoga djeca orgazmički uživaju u mučenju drugačijeg ili kako bi se reklo- "slabijeg".
Ne promijene se niti kada odrastu, ali se do tada nauče ponašati, pa je maltretiranje suptilnije.
Neki se i promijene kroz život i sigurno požale što su radili to što su radili. Sve je relativno.
Dječji bullying se uglavnom svodi na psihičko zlostavljanje nekoga, a batine su tu obično rijeđe i više usputna pojava koja često visi u zraku kao mogući ishod.

Djeca se (kao i praktički skoro cjelokupno društvo na druge načine) povode za čoporativnim mentalitetom. Znači, ako jači maltretira slabijeg, mnogi ostali jer su isto slabi se pridruže jednom ili dvojici jačih i krenu maltretirati slabijeg.
Djeca se ponašaju po tim principima kao životinje u čoporu, ali često i puno okrutnije jer čak i životinje znaju katkad pokazati više empatije prema slabijim i odbačenim članovima čopora, a i općenito imaju mentalno manji kapacitet i sposobnosti za fizičko ili psihičko iživljavanje.

Ono što sam do sada primijetio iz mnogih tuđih priča, te okusio i na vlastitoj koži, dečki češće znaju biti bullyji, ali više na fizičkom nivou i pritom nisu toliko zli koliko su debilni u svojim namjerama. Cure s druge strane su ili dobrice ili ako su bullyiji su pakosne do neba. Kada cure maltretiraju, one obično upotrijebe svu verbalnu artiljeriju da nekoga povrijede, ponize, zgaze, prikažu malim, ništavnim, bezvrijednim, te im je bitno u tom slučaju da pridobe što veći dio čopora na svoju stranu da bi žrtvi nasilja tom psihološkom nadmoći dokazale da ga nitko ne voli, da ga svi preziru i da su one u pravu.
To znaju biti tako suptilne i odvratne igrice koje recimo teško tko od odraslih primijeti. Bullyji su obično jako pametni i uspjet će čak u tome da žrtvu nasilja prikažu nasilnikom jer imaju na svojoj strani ne samo većinu čopora, već i jezičinu, dok se žrtva nasilja obično uvuče u sebe i nije u stanju verbalno dokazati da to nije istina. Bullyji će najlakše izmislit da im je nešto uvredljivo rekla žrtva, pa je dobila što je zaslužila itd.

Sjećam se jednom jednog članka gdje je bila priča o nekim curama u Hr u školi gdje su se 3 cure ismijavale drugoj jer nema neku skupu robu, torbu i tako nešto. I to je valjda trajalo dulje vremena da bi se na kraju desilo da im se ta cura osvetila na način mislim da im je uništila torbe ili nešto takvo... ne sjećam se točno.
Uglavnom, kad je to došlo do razrednice i ostalih, ustanovilo se da su te 3 cure bile krive. No, ono što je zanimljivo bilo u svemu tome je reakcija majki tih cura. Dvije su se usprotivile tome i rekle da njihove djevojčice nisu ništa krive, a jednu od tih dvije nije zanimalo ništa drugo osim toga da je torba uništena i želi valjda odštetu. Jedino jedna od te tri majke je bila zgrožena time što je njena mala drugu curu ponižavala na osnovu toga što je siromašnija i rekla je da ju nije tako odgojila.
I to jasno govori u čemu je problem isto - u roditeljima koji su često opsjednuti svojim materijalnim postignućima, te isto ljude vrednuju po tome. Djeci daju sve, očekuju od njih nemoguće katkad, dopuštaju im sve i uče ih 'opstanku jačeg' i tome da imaju pravo žderati i uništavati slabije.

Kada bullying postaje sve učestaliji, to znači da je problem u društvu i nama i svatko od nas bi se prvo trebao zapitati u čemu griješi.

Fizička osveta ili nasilje je u takvim situacijama kratkotrajno rješenje, no dugoročno je problem u našim glavama koji se dade riješiti prije svega tako da prvo radimo na sebi i ne sudimo toliko drugima, a kamoli ih ponižavamo.

Uzrok bullyingu može biti raznolik: loš odgoj roditelja, ionako urođen loš karakter djeteta, te sama žrtva koja svojim povučenim stavom može isprovocirati nekoga tko teži bullyingu, pa razlog su i općenito društveni stavovi i uvriježena mišljenja.

Uopće, što očekivati od zemlje gdje netko stvori referendum da nekome trećemu oduzme neka prava pod krinkom demokracije?
Ljudi jednostavno VJERUJU da je njihovo pravo tlačiti druge jer tako na neki način ispunjavaju sebe i oni zbilja VJERUJU da na taj način imaju pravo ispuniti svoje karakterne nedostatke jer je to "njihovo demokratsko pravo".
Znači, ako u samom startu imamo mentalno retardiranu naciju, tj. njen oveći postotak gdje je jasno iz takvog javnog bullyinga kakvi su to ljudi i kako vole iza "morala" skrivati svoju zloću i netrpeljivost prema nekome drugačijem, zamislite tek tada kakva bi trebala biti njihova djeca u školi prema drugima. Još i gora.

[N3M0N]

old-soul80 kaže:

Nije bitan oprost, već otpuštanje toga od sebe i školske nasilnike tako pošalješ tamo gdje im je mjesto - u ropotarnici povijesti.

Istina je da mnoga djeca orgazmički uživaju u mučenju drugačijeg ili kako bi se reklo- "slabijeg".
Ne promijene se niti kada odrastu, ali se do tada nauče ponašati, pa je maltretiranje suptilnije.
Neki se i promijene kroz život i sigurno požale što su radili to što su radili. Sve je relativno.
Dječji bullying se uglavnom svodi na psihičko zlostavljanje nekoga, a batine su tu obično rijeđe i više usputna pojava koja često visi u zraku kao mogući ishod.

Djeca se (kao i praktički skoro cjelokupno društvo na druge načine) povode za čoporativnim mentalitetom. Znači, ako jači maltretira slabijeg, mnogi ostali jer su isto slabi se pridruže jednom ili dvojici jačih i krenu maltretirati slabijeg.
Djeca se ponašaju po tim principima kao životinje u čoporu, ali često i puno okrutnije jer čak i životinje znaju katkad pokazati više empatije prema slabijim i odbačenim članovima čopora, a i općenito imaju mentalno manji kapacitet i sposobnosti za fizičko ili psihičko iživljavanje.

Ono što sam do sada primijetio iz mnogih tuđih priča, te okusio i na vlastitoj koži, dečki češće znaju biti bullyji, ali više na fizičkom nivou i pritom nisu toliko zli koliko su debilni u svojim namjerama. Cure s druge strane su ili dobrice ili ako su bullyiji su pakosne do neba. Kada cure maltretiraju, one obično upotrijebe svu verbalnu artiljeriju da nekoga povrijede, ponize, zgaze, prikažu malim, ništavnim, bezvrijednim, te im je bitno u tom slučaju da pridobe što veći dio čopora na svoju stranu da bi žrtvi nasilja tom psihološkom nadmoći dokazale da ga nitko ne voli, da ga svi preziru i da su one u pravu.
To znaju biti tako suptilne i odvratne igrice koje recimo teško tko od odraslih primijeti. Bullyji su obično jako pametni i uspjet će čak u tome da žrtvu nasilja prikažu nasilnikom jer imaju na svojoj strani ne samo većinu čopora, već i jezičinu, dok se žrtva nasilja obično uvuče u sebe i nije u stanju verbalno dokazati da to nije istina. Bullyji će najlakše izmislit da im je nešto uvredljivo rekla žrtva, pa je dobila što je zaslužila itd.

Sjećam se jednom jednog članka gdje je bila priča o nekim curama u Hr u školi gdje su se 3 cure ismijavale drugoj jer nema neku skupu robu, torbu i tako nešto. I to je valjda trajalo dulje vremena da bi se na kraju desilo da im se ta cura osvetila na način mislim da im je uništila torbe ili nešto takvo... ne sjećam se točno.
Uglavnom, kad je to došlo do razrednice i ostalih, ustanovilo se da su te 3 cure bile krive. No, ono što je zanimljivo bilo u svemu tome je reakcija majki tih cura. Dvije su se usprotivile tome i rekle da njihove djevojčice nisu ništa krive, a jednu od tih dvije nije zanimalo ništa drugo osim toga da je torba uništena i želi valjda odštetu. Jedino jedna od te tri majke je bila zgrožena time što je njena mala drugu curu ponižavala na osnovu toga što je siromašnija i rekla je da ju nije tako odgojila.
I to jasno govori u čemu je problem isto - u roditeljima koji su često opsjednuti svojim materijalnim postignućima, te isto ljude vrednuju po tome. Djeci daju sve, očekuju od njih nemoguće katkad, dopuštaju im sve i uče ih 'opstanku jačeg' i tome da imaju pravo žderati i uništavati slabije.

Kada bullying postaje sve učestaliji, to znači da je problem u društvu i nama i svatko od nas bi se prvo trebao zapitati u čemu griješi.

Fizička osveta ili nasilje je u takvim situacijama kratkotrajno rješenje, no dugoročno je problem u našim glavama koji se dade riješiti prije svega tako da prvo radimo na sebi i ne sudimo toliko drugima, a kamoli ih ponižavamo.

Uzrok bullyingu može biti raznolik: loš odgoj roditelja, ionako urođen loš karakter djeteta, te sama žrtva koja svojim povučenim stavom može isprovocirati nekoga tko teži bullyingu, pa razlog su i općenito društveni stavovi i uvriježena mišljenja.

Uopće, što očekivati od zemlje gdje netko stvori referendum da nekome trećemu oduzme neka prava pod krinkom demokracije?
Ljudi jednostavno VJERUJU da je njihovo pravo tlačiti druge jer tako na neki način ispunjavaju sebe i oni zbilja VJERUJU da na taj način imaju pravo ispuniti svoje karakterne nedostatke jer je to "njihovo demokratsko pravo".
Znači, ako u samom startu imamo mentalno retardiranu naciju, tj. njen oveći postotak gdje je jasno iz takvog javnog bullyinga kakvi su to ljudi i kako vole iza "morala" skrivati svoju zloću i netrpeljivost prema nekome drugačijem, zamislite tek tada kakva bi trebala biti njihova djeca u školi prema drugima. Još i gora.

Opstanak jačeg je, vidiš, dobra stvar jer tako djete vidi kakav ga život čeka. Eh sada problem je što roditelji na svoju djecu gledaju kao na prave male anđele i misle da su dobroćudni i da nemaju nikakvih problema. I onda kada dođe obavjest da je njihovo malo zlato napravilo nekakvo sranje prave se budale i nevjeruju. Tinejdžeri su možda mladi i svašta nešto ali ih ima kadra da urade velika sranja, prvesntveno zbog hormona koji ih udaraju u glavu a drugo što su još emocijalno nestabilni. Ja ti kao jedan tinejdžer mogu reći da dosta tinejdžera dosta glumi pred svojim roditeljima. Ustvari, roditelji ti najmanje vremena provode s svojom djecom, s obizrom da rade imaju malo vremena da provode s svojom djecom i onda su djeca prepuštena sami sebi. Ne kaže se džaba da smo mi generacije koje odrastaju/odrastamo/odrasli uz TV jer nas TV u bukvalnom smislu uči svemu.

Uglavnom, gledajući ovako po spolovima. Cure su one prave guje dok se muškarci razlikuju drastično po tome. Ja se mogu potići s nekim i nakon nekoliko sati ćemo fino piti pivu u parku, e vidiš to kod cura nije slučaj jer kod njih ta mržnja ide u nedogled (kao u mean girls).