Odrasla je :iznenađ: :raznjež:

[Ariana B.]

http://www.24sata.hr/crna-kronika-ne...supruga-291189

Nadam se da su oni koji misle da je taxi u 2-3 ujutro sasvim siguran za djevojke od 16-20-30-nebitno godina koje se voze same, pročitali ovaj članak. Znam da nisu bili na dužnosti i da su takve stvari rijetke, ali događa se. Događa se i to da su onog nesretnog dečka pretukli na smrt u starom gradu. Događa se i to da su napali ženu ispred moje zgrade predvečer ovo ljeto. Ne mislim zato sjediti doma ispod staklenog zvona, ali ne mislim ni da je pametno hodati sama u sred noći.

[Fashion Barbie]

@ Ariana: mislim da je najsigurnije i najpametnije uopće ne izlaziti. Ništa manje budala, pijanih ljudi i nasilnika nema ni na mjestima na koja izlazimo (pogotovo u sitne sate). To što je neki prostor zatvoren ne znači puno samo po sebi Najmanje neugodnosti sam imala na putu doma kad sve zbrojim. Inače sam usred dana (bilo je nešto malo poslije podne) vidjela na stanici par doslovno klinaca (ono 13 god cca) kako napadaju curu mojih godina (šlatali su je i ne znam što sve ne), a pored su bila dva dečka (imali su maksimalno 30 god, s torbom iz teretane ili tako nekom sportskom) koji su ignorirali i sredovječni lik koji se smijao i sve to odobravao. Tak da ono, najbolje je sjedit doma ili se vozit autom uvijek i stalno. No, onda te netko može napasti i u ulazu zgrade dok izlaziš do auta (susjedu je pijani susjed u liftu počeo dirati). Ukratko, ne možemo baš stalno razmišljati o najgorem. Jedno je oprez, drugo paranoja. Zbog paranoje ne bih nekog mučila da me godinama svaki vikend (ili još gore...skoro svaku noć) vozi doma. Radije bih prorijedila izlaske

Btw, podsjetila si me na moju baku. Ta je mrziteljica muškaraca (iako je sama imala muža i rodila je 4 djece ). Svaki put kad u novinama pročita da je neki istukao curu/ženu, dođe mi reći da su svi isti

[Ariana B.]

Slažem se sa svim tim da nas može napasti bilo tko, bilo gdje i bilo kada. I stvarno više nigdje ne idem pješke po noći kao što sam nekad znala ići. A pričalo se je o roditeljima koji sami predlažu da se dižu u 3 ujutro, dakle nitko ih ne davi i ne muči. I istovremeno se najčešće radilo o tome da to nije svaki tjedan nego jednom u 2,3 tjedna. Ali ok, ne želim se sad ponovno vraćati da ono što sam već 5 puta pisala.

[Fashion Barbie]

Kužim te na neki način jer mi je jedno vrijeme bilo neugodno čim sunce zađe hodati Npr sad (kad je grad još pun i većina ljudi se vraća s posla, šeta, itd) bih ja rekla da mi nije najugodnije prošetati dijelom kvarta gdje ne radi svjetiljka. No, recimo ako bih vani ostala do nekih 5 ujutro, nisam imala nikakvih problema s vraćanjem doma. Puno ljudi je već išlo na posao u to vrijeme i zapravo nisam ni osjećala da je noć. Problem bi možda bio u 3 h, ali uglavnom sam izbjegavala ta neka "ni sim ni tam" vremena pa bih se vratila doma do 1 ili ostala cijelu noć (znala sam i kod frendice koja je živjela blizu prespavat do nekih 7,8 ujutro, itd).

Ok, prihvaćam to da postoje takvi roditelji koji bi na to pristali. Ako se pokušam staviti u njihovu kožu, možda bih na to pristala zbog brige (željela bih vidjeti da mi je dijete doma došlo živo i zdravo), ali da bi mi u bilo kojoj situaciji to bilo drago, ne bi i vjeruj mi, ne bih smatrala da mi je kćer nešto sigurnija u nekom klubu ili na nekakvim klupicama ispred studentskog doma i sl. Pogotovo recimo baš u situaciji da mi dijete studira u drugom gradu i praktički svaki dan ne znam što radi, gdje je i s kim je. To je roditeljima sigurno sve skupa užasno teško, ali jednom moraju pustiti i dijete da se snalazi i ako treba uči na svojim greškama (uz spoznaju, jasno, da su roditelji uvijek tu za njih ako ih trebaju) Tak da ćemo se eto složit da se ne slažemo po pitanju "prijevoza" od strane roditelja

[Gilda.]

Pa ne možeš baš uspoređivati boravak u klubu sa društvom i odlazak doma svatko u svoj dio grada. Dakle ako ne žele ostati do prvog jutarnjeg busa, ako to znači da će biti sam/sama negdje u nekom klubu ili na cesti jer nitko još iz društva nema vozački, a ni love za taksi pa ne znam zašto je problem otići po dijete? Takvo osamostaljivanje mislim da nikome ne treba.
Znala sam dosta klinaca koji jednostavno nisu izlazili ako su roditelji odbijali doći po njih. Mislite da se njima jako sviđa samima negdje u klubu bez društva koje je otperjalo doma ili na cesti pješice ili da je društvu super ako zbog jednog moraju ostajati do kad im se ne ostaje?
Ne žive svi par tram stanica dalje...

[Fashion Barbie]

Gilda. kaže:

Pa ne možeš baš uspoređivati boravak u klubu sa društvom i odlazak doma svatko u svoj dio grada. Dakle ako ne žele ostati do prvog jutarnjeg busa, ako to znači da će biti sam/sama negdje u nekom klubu ili na cesti jer nitko još iz društva nema vozački, a ni love za taksi zašto je problem otići po dijete? Takvo osamostaljivanje mislim da nikome ne treba.
Znala sam dosta klinaca koji jednostavno nisu izlazili ako su roditelji odbijali doći po njih. Mislite da se njima jako sviđa samima negdje u klubu bez društva koje je otperjalo doma ili na cesti pješice ili da je društvu super ako zbog jednog moraju ostajati do kad im se ne ostaje?
Ne žive svi par tram stanica dalje...

Možda netko ima različita iskustva (ili naprosto različitu, bolju djecu ), ali više manje smo mijenjali mjesto izlaska u jednoj večeri, znali također završiti na drugom mjestu iako smo se dogovorili za nešto drugo, sjediti po klupicama u kojekakvim vuko*ebinama i često mi se dogodilo (baš u tim početnim izlascima sa nekih 16 god) da frendice odu s nekim likom (za kojeg roditelji ni ne znaju) na suprotan kraj kluba ili se generalno njima više posvete (vrijedilo je i za mene). U klubovima i po putu do istih sam doživjela najviše opasnih situacija, pijanih budala koji ne podnose odbijanje, čoporativnog komentiranja cura uz nekakvo natezanje. Čak i kad su 2-3 frendice bile uz mene, ne bi mi puno pomoglo. Nisam izlazila na neka cajkaša mjesta. To su neki prosječno popularni klubovi, ali nagledala sam se tamo zaista svega, a i naslušala. Dakle, nisam se tamo smatrala sigurnom samo zato što sam u zatvorenom i bilo je tu svega što sam zapravo odlučila ignorirati zbog izreke "mladost ludost".

Dok eto iskustva s ulice (do doma) su mi većinom pozitivna. Na nekom mjestu sam se morala rastat s prijateljima (ako se radilo o Jarunu npr, većina je barem izašla s njega na istom mjestu gdje i ja ma gdje živjeli). Bilo je već jutro (ljeti je čak i zadanilo rano), ljudi su krenuli na posao lagano, ostatak je bio prilično prazan (valjda su se i budale već makle u 5-6 ujutro). Ukoliko sam doma došla do 1, nisam imala također nikakvih problema, dapače. U 3 sam se rijetko vraćala, kao što rekoh. Nemam nijednog prijatelja/prijateljicu kojeg su starci doma vozili. Baš nijednog. Niti u nekom bližem našem društvu. U većom društvu je barem jedna osoba išla približno gdje i ja (recimo 15 min udaljenosti pješke što je meni malo), itd. Samo me začudilo kako roditelji ne smatraju klubove (pod uvjetom da su klinci zaista cijelo vrijeme tamo i neće izać malo na zrak s nekim kog su tek upoznali, itd) ni najmanje opasnim, a ulicu ujutro u 6 (kad puno ljudi već ide na posao, moja mama npr ) smatraju opasnom.

I da, više manje je uvijek netko bio nezadovoljan s tim gdje idemo i koliko ostajemo, ali smo se prilagodili kolektivu. Vrlo rijetko mi se dogodilo da netko poželi sam otići ranije, a nijednom da su svi otišli i jednu osobu ostavili samu.

[Gilda.]

Ne, gradsku ulicu u 6 ujutro ne smatram opasnom. Ali prigradske mračne ulice u 4 ujutro da. Mada naravno to ne mora imat veze s istinom.

No očito pričamo o različitim uvjetima življenja i javnoprijevoznih mogućnosti pa se i mišljenja oko toga razilaze.

[Afrika paprika]

Dobro je da ovakav topik nije postojao/nisam ga čitala u vrijeme kad sam Zagreb prelazila usred noći pješke sama sa slušalicama, ponekad i pripita. Meni iskreno ZG djeluje kao potpuno bezopasan grad. To ne znači da te netko ne može zaklat, silovati li šta već, da se ne bi netko uhvatio za to sad.

[Fashion Barbie]

Gilda. kaže:

Ne, gradsku ulicu u 6 ujutro ne smatram opasnom. Ali prigradske mračne ulice u 4 ujutro da.

No očito pričamo o različitim uvjetima življenja i javnoprijevoznih mogućnosti pa se i mišljenja oko toga razilaze.

Pa govorim konkretno za Zagreb i sva moguća i nemoguća mjesta izlaska u istom. Tako i Rijeku (tamo sam znala provodit cijelo ljeto kod obitelji pa smo sestričina i ja kao srednjoškolke same izlazile). Što se manjih mjesta tiče, iskustvo bez auta imam samo u jednom mjestu pored Zagreba (od Savskog mosta vožnja busom traje nekih 30 min) i tamo je frendica izlazila po lokalnim mjestima ili ju je stariji brat vozio do Zagreba pa je tu ostala kod nekog dok se nije mogla vratiti javnim prijevozom. Ne znam, nije mi nikad rekla da joj to ostajanje to jutra pravi neki problem. Meni je najslađi dio izlaska bio baš taj pred jutro kad se svi rastajemo

I zbilja mi je svejedno zanimljivo pročitati da dolazite po djecu jer ne znam nijednu osobu koja to radi pa volim pročitati i naučiti nešto novo, na kraju krajeva. I sama sam se zgrozila kad sam vidjela gdje je dečko s frendovima hodao (doslovno po cesti uz grmlje ) s frendovima u srednjoj (ok, to je manji gradić pa više manje svi žive blizu, ali svejedno je put opasan zbog auta). Ukratko, super mi je da ima i roditelja kojima to fakat ne predstavlja gnjavažu i problem. Ja ću očito biti na lošijoj strani

[Gilda.]

Ma gle, većina roditelja ne sluma po noći u piđamama po gradu jer misle da im djeca nisu dorasla izlascima ili nemam pojma kaj. Takvi djeci brane izlaske općenito.
Nego negdje u podsvijesti tinja svijest o tome da si ne bi mogli oprostiti da se njemu/njoj nešto dogodi jer se nama nije u 3-4 noću dalo po njih.
Naravno da se svuda svašta može dogoditi. kao roditelju ti je u opisu posla da te situacije pokušaš smanjiti

[Fashion Barbie]

Gilda. kaže:

Ma gle, većina roditelja ne sluma po noći u piđamama po gradu jer misle da im djeca nisu dorasla izlascima ili nemam pojma kaj. Takvi djeci brane izlaske općenito.
Nego negdje u podsvijesti tinja svijest o tome da si ne bi mogli oprostiti da se njemu/njoj nešto dogodi jer se nama nije u 3-4 noću dalo po njih.
Naravno da se svuda svašta može dogoditi. kao roditelju ti je u opisu posla da te situacije pokušaš smanjiti

Ja sam bila štreberica prije svega i mislim da je mami bilo lakše što sam češće prespavala cijelu noć kod frendice (koja je pravila tulume u stanu jer joj roditelja često nije bilo doma) nego što sam izlazila po klubovima. Kasno sam počela s pravim izlascima (tek negdje sa 16), a rano sam i završila s tim (s 20-21 god sam već počela to drastično smanjivat). Na početku me znala dočekat budna, kasnije nije čak ni to. Neću reći da sam uvijek bila savršena, znala sam joj i lagati gdje idem, koliko ću ostati i s kim sve idem (djelomično da ju ne zabrinem, a djelomično da mi ne kvoca ). To sve skupa svakako nije pametno, ali štošta toga mi nije bio pametan potez u tim godinama. Starce su nekako svi u ekipi tada smatrali nepoželjnima i sigurna sam da bi im bilo neugodno da se netko pojavi s autom Osobno nisam osjećala nikad ni želju da netko dođe po mene pa ne mogu ništa tvrditi u ime djece koja se tako osjećaju sigurnije i imaju ok odnos s roditeljima što se toga tiče. Moja mama se nije ljutila toliko što sam pijana, ali nije ni da bi previše razgovarala sa mnom u tom stanju. Prešutno smo obje imale dogovor: ne želim da me vidiš pijanu vs ne želim da te vidim i slušam pijanu Eto, čisto da netko ima i uvid u drukčije viđenje tog prijevoza.

Btw, danas puno više vidim te silne opasnosti i opreznija sam i u javnom prijevozu (npr prije mi ne bi palo napamet da će me netko pokrast, a danas uvijek pogledam tko je iza mene u tramvaju i stišćem torbu ).