Puknuo zbog faksa

[ahaoke]

Pozdrav,

ukratko, 5. godina na strojarstvu u Zagrebu, jedva upao na taj faks, nisam imao nikakva očekivanja, a na kraju ga razvalio bez da sam pao ijedan kolegij, niti sam došao do zadnjeg izlaska pred komisiju. Nisam ništa posebno pametan, jednostavno ubijo sam se od posla, bio je period od 3 godine da bi cijeli moj život bio taj fakultet i knjiga, socijalni život i ostale aktivnosti na minimumu.

Stvar je da mi se sad javlja kontra efekt zbog svega uloženog, nemam ništa posebno u životu da me veseli, kao inženjer sam iznadprosječno dobar, ali ko osoba razvaljen, izgubljen, bez cilja, bez volje za druženje s ljudima. Ne znam na koji način da provodim slobodno vrijeme, imam dosta prijatelja, ali taj đir izlasci, opijanja i kave mi je dopizdio, blago rečeno.

Priznajem, preforsiro sam se, izgubio kompas, ne mogu se vratiti u stabilno područje.

Ni u ljubavi mi baš ne cvatu ruže, uvijek se zalijepi kriva, osoba s kojom ne mogu razgovarati, koja vjeruje u horoskop i snove, a to više ne mogu žvakati.

Jel to depresija, trenutna izgubljenost, ili nesto trece?

Inace izgledam oke, humoristicna osoba, ljudi se vole druziti sa mnom, ali trenutno lutam, teško je opisati to stanje uopće, od cijelog dana mi je najbolje spavati jer tad ne znam za sebe.

[Walkman]

bez cilja

Evo ti niz ciljeva: završi faks, nađi posao, napreduj u karijeri, štedi, putuj.

bez volje za druženje s ljudima

Da li ti se ne da družit s ljudima, a želiš; ili se ne želiš družit s ljudima?

Ni u ljubavi mi baš ne cvatu ruže, uvijek se zalijepi kriva, osoba s kojom ne mogu razgovarati, koja vjeruje u horoskop i snove, a to više ne mogu žvakati.

Problem je u tebi, a ne u tim curama - kompulzivno pikiraš balavice. Za promjenu se usmjeri na curu stariju od tebe.

imam dosta prijatelja, ali taj đir izlasci, opijanja i kave mi je dopizdio, blago rečeno.

Izlazak u kazalište/muzeje, roštiljanje, planinarenje, kampiranje u šumi, bicikliranje, ples, odlazak u biblioteku, bavljenje sportom... Imaš mali milijun alternativnih opcija za provođenje slobodnog vremena, solo ili u grupi.

Jel to depresija, trenutna izgubljenost, ili nesto trece?

Ovo prvo.

od cijelog dana mi je najbolje spavati jer tad ne znam za sebe.

Za početak, kreći se, vježbaj, čim više vremena provodi na svježem zraku.
A onda sve ovo što sam ti naveo u replikama.
Ako ne pomogne, odlazi psihologu.

[kaplan]

ahaoke kaže:

Pozdrav,


Stvar je da mi se sad javlja kontra efekt zbog svega uloženog, nemam ništa posebno u životu da me veseli, kao inženjer sam iznadprosječno dobar, ali ko osoba razvaljen, izgubljen, bez cilja, bez volje za druženje s ljudima. Ne znam na koji način da provodim slobodno vrijeme, imam dosta prijatelja, ali taj đir izlasci, opijanja i kave mi je dopizdio, blago rečeno.

Priznajem, preforsiro sam se, izgubio kompas, ne mogu se vratiti u stabilno područje.

Ni u ljubavi mi baš ne cvatu ruže, uvijek se zalijepi kriva, osoba s kojom ne mogu razgovarati, koja vjeruje u horoskop i snove, a to više ne mogu žvakati.

Jel to depresija, trenutna izgubljenost, ili nesto trece?

Inace izgledam oke, humoristicna osoba, ljudi se vole druziti sa mnom, ali trenutno lutam, teško je opisati to stanje uopće, od cijelog dana mi je najbolje spavati jer tad ne znam za sebe.

Trenutna izgubljenost.

Ništa strašno. Nešto slično mi se desilo kad sam dao zadnji ispit na tadašnjem ETF-u. Umjesto ushićenja osjetio sam izgubljenost. Sva ona koncentracija i usmjerenost ostvarenjem cilja postaje nepotrebna, ode u prazno i treba nešto vremena da se redefiniraš.

Desilo mi se to iako sam na vrijeme osjetio jednostranost struke pa tražio drugu stranu, tijekom studija čitao književnost, filozofsku i pshiološku literaturu. Zbog ravnoteže. Pročitao više toga tijekom studija nego u gimnazijij kad je to bilo obveza. Ako si zanemario tu drugu stranu možda će ti trebat nešto više vremena za redefniciju ali ne brini, normalno je.

[radical change]

ahaoke kaže:

Pozdrav,

ukratko, 5. godina na strojarstvu u Zagrebu, jedva upao na taj faks, nisam imao nikakva očekivanja, a na kraju ga razvalio bez da sam pao ijedan kolegij, niti sam došao do zadnjeg izlaska pred komisiju. Nisam ništa posebno pametan, jednostavno ubijo sam se od posla, bio je period od 3 godine da bi cijeli moj život bio taj fakultet i knjiga, socijalni život i ostale aktivnosti na minimumu.

Stvar je da mi se sad javlja kontra efekt zbog svega uloženog, nemam ništa posebno u životu da me veseli, kao inženjer sam iznadprosječno dobar, ali ko osoba razvaljen, izgubljen, bez cilja, bez volje za druženje s ljudima. Ne znam na koji način da provodim slobodno vrijeme, imam dosta prijatelja, ali taj đir izlasci, opijanja i kave mi je dopizdio, blago rečeno.

Priznajem, preforsiro sam se, izgubio kompas, ne mogu se vratiti u stabilno područje.

Ni u ljubavi mi baš ne cvatu ruže, uvijek se zalijepi kriva, osoba s kojom ne mogu razgovarati, koja vjeruje u horoskop i snove, a to više ne mogu žvakati.

Jel to depresija, trenutna izgubljenost, ili nesto trece?

Inace izgledam oke, humoristicna osoba, ljudi se vole druziti sa mnom, ali trenutno lutam, teško je opisati to stanje uopće, od cijelog dana mi je najbolje spavati jer tad ne znam za sebe.

Pronađi si strast i smisao u nečemu, strojar si pa pokušaj u tome pronaći nešto što te veseli, slaži nešto, istražuj i posveti se nečemu korisnom. Putuj ako te to veseli, bitno je da imaš onaj efekt smisla i uzbuđenja ispred sebe. Bitno je da u nešto usmjeriš energiju, a stalo će doći..
Dosadno ti je jer si ispao iz tog đira, nadrastao si ga, nema natrag, natrag se nikad ne možemo vratiti, samo idi naprijed, pronađi nešto što te veseli...

[drumforce]

Nije to ništa, moj faks je puknuo zbog mene

[naughty guy]

drumforce kaže:

Nije to ništa, moj faks je puknuo zbog mene

hahaha, skoro i moj

ugl, to sta ti se neda izlazit nema nikakve veze sa normalnoscu.
ni meni se neda, tj neda mi se trosit lova, zelim bolje iskoristit svoje slobodno vrijeme i izadjem jednom u par mjeseci, a i onda gledam di cu, sta cu, s kime cu, da mi bude spica...
imam frendove koji bi svaki put izasli, napilise i rekli kako je dobro, nezz, ja sam to prosao i ne drzi me vise.
normalno je da imas neke druge ciljeve i bitno je da u tome uzivas i da to volis, a to sta je neko rekao da je nesto normalno to ne vrijedi za svih. za mene nije normalno da netko ne moze istrcat 10km u komadu, da ne moze napravit 15-20 sprinteva za redom, da ne moze dignut barem vlastitu tezinu na cucnju itd.
sve je stvar percepcije, al bitno je biti svoj!

i jebes picke, njih bude kad se najmanje nadas i samo opusteno sa njima.

[tanjanja15]

Ma nisi puknuo to je valjda tako uobicajeno kod nekoga. Ja sam sad isto ajmo rec pred kraj faksa i isto se tako osjecam nekako bezvoljno i neda mi se nista a kamoli uciti (inace volim uciti) i nemam trenutno nikakvih ciljeva u vezi fakulteta, a do nedavno sam se zamisljala na doktoratu Ugl bit ce bolje

[Alienica]

Trebaš se odmoriti... nemoj ništa forsirat, ako ti se spava po cijele dane - spavaj, zašto ne. Nemoj se opterećivati da bi trebao ovo ili ono, nego radi kako se osjećaš pa će ti već doći neka volja za nešto i neki smisao.

Nisi puknuo, to je normalna faza.