Razlika u formalnom obrazovanju

[onix]

violeta1980 kaže:

Relativiziranjem svega i pojedinačnim primjerima praktično sve možeš dovesti, bilo koju tvrdnju, pod znak upitnika. Naprosto su ljudi dovoljno kompleksni da ih ne možemo precizno razvrstati u vrste, poput recimo kokoši.
Ali postoje trendovi, uobičajeno i tako to. Dakako, nikada ne igra isključivo jedno, jer je isprepleteno porijeklo, grupa, interesi, materijalni status, slučajnost, valjda i raspored zvijezda. Mislim da je načelno raspravljati o važnosti ičega u ljudskom životu moguće jedino na temelju toga, uobičajenog, čestog.
Možda primjer o kojemu sam već pisala ovdje zorno pokazuje moj stav. Kolegica mi se udala za crnca, kolegu i krasnog muškarca kako god uzmeš. Ali je zbog reakcija ostale djece na boju kože svoje djece na koncu, poslije puno živciranja i ratova, morala ostaviti sve svoje drago i odseliti u veliki grad u nadi da će tamo to biti lakše. Nekome je to herojski čin i za veliki naklon njezinoj ljubavi, a meni je naprosto za zaobići ako je ikako moguće....
Smatram da život treba pojednostaviti, a ne obratno, da sličnosti to čine, a ne potreba za osobnim ispravljenjem svake krive rijeke. Štogod idealizam o tome sugerirao.
Naprosto recimo puno putujući turistički tamo srećem uglavnom obrazovanije ljude (upoznaš se makar površno), pa zaključujem da bi imala još jednu zajedničku sklonost s tom skupinom, osim obrazovanja. A takvih primjera bih mogla opisati još dosta.
Odnosno nije važno je li sličnost, kompatibilnost, koju uviđam među nekom skupinom ljudi specijalno radi obrazovanja, ili je njegova posljedica izravno ili neizravno, je li prvo bila kokoš ili jaje.

Ako pogledaš iz druge perspektive, uzela je sve svoje drago i otišla iz šugave sredine u veliki grad

[violeta1980]

Hazen kaže:

Mislim da je to korak prema mediokritetstvu. Mediokritetstvu duše, za početak.





Dakle ne radi se o istinskom gađenju i preziru naspram rulje koja bi odbacivala i šikanirala sve tvom srcu drago samo zato jer je drugačije, već o prilagođavanju rulji, jer to znači manje komplikacija i gnjavaže u životu.




O kakvoj se sličnosti tu onda istinski uopće radi?

Hja.....vidi, ja kao prvo sebe, a onda još najmanje 97% ljudi brojim u mediokritete u svojoj loži, posve obične, s eventualno kojom svijetlom točkom. Pa mi je teško Svijet promatrati s ekskluzivne točke genijalaca i doista važnih ljudi u razvoju i opstanku čovječanstva. Jer se za takve, a čini mi se da se ti u njih ubrajaš, sasvim slažem da trebaju mijenjati Svijet na revolucionaran, skokovit i genijalan način. Znam da ste vi takvi potrebni, sol čovječanstva. Samo se ne ubrajam u to birano društvo, nego ciljam Život provesti čim mirnije, pacifistički i na meni najljepši mogući način. Mali cilj, znam, ali shvati i ti da nas posvuda ima negenijalnih dosega.
A o kakvoj sličnosti se radi? Posve običnoj, svakodnevnoj, da sa smješkom partner prihvaća moje ideje i prijedloge, kao i obratno, da naprosto svaki božji dan koji možemo oboje uživamo, slavimo i radimo zajedno stvari najsličnije onima koje bismo radili i samo osobnim izborom, samo još malo ljepše jer su u dobrom društvu.
I da, uopće ne optužujući ikoga da su njegove zanimacije blesave i pogrešne, nego paralelno s tim nekim drugim prioritetima.

[violeta1980]

onix kaže:

Ako pogledaš iz druge perspektive, uzela je sve svoje drago i otišla iz šugave sredine u veliki grad

Moguće da se tako sretno rasplete, ali načelno ne volim prisilne perspektive i bitke koje mogu izbjeći bez izrazitih gubitaka. To je samo moj stav prema Životu, mada, rekla sam višlje, silno poštujem i revolucionare i njihova postignuća.

[onix]

violeta1980 kaže:

Moguće da se tako sretno rasplete, ali načelno ne volim prisilne perspektive i bitke koje mogu izbjeći bez izrazitih gubitaka. To je samo moj stav prema Životu, mada, rekla sam višlje, silno poštujem i revolucionare i njihova postignuća.

Pa ja sam tebe shvatila da se upravo tako rasplelo .

Gubici su u životu neminovni, pitanje je samo do čega ti je (više) stalo. S jedne strane imaš čovjeka kojeg voliš, s druge lokalne dušebrižnike koji na nedopustiv način pokazuju da ne poštuju tvoj izbor. Nikakvu revoluciju ja ne vidim u tome.

[violeta1980]

Panga kaže:

violeta, mislim da sam te pitao prije, ali nisam siguran da li sam dobio odgovor - da li je tebi činjenica da neki muškarac nije VSS automatski razlog da ga otpišeš za bilo kakvu mogućnost romantične veze s njim?

Ne, naravno, nikada nisam ništa takvo niti pomislila. U pojedinačnim primjerima je sve moguće od slučaja do slučaja. Ali sam uvjerena da je znatno veća šansa da bih se našla s nekim sličnih korjena, obrazovanja, interesa i načina života. Kao što se i desilo. Pa ne mogu biti slijepa i gluha i tvrditi mirne duše da je to bila puka slučajnost. Na koncu, redom, svi moji važni muškarci su bili, kolega s fakulteta sa zajedničkim kolegijem, profesor na fakultetu, kolega na poslu, arhitekt iz zajedničkog humanitarnog projekta i na koncu pročelnik "mog" resora u Županiji. Puka slučajnost, sudbina, raspored zvijezda? A, možda.

[violeta1980]

onix kaže:

Pa ja sam tebe shvatila da se upravo tako rasplelo .

Gubici su u životu neminovni, pitanje je samo do čega ti je (više) stalo. S jedne strane imaš čovjeka kojeg voliš, s druge lokalne dušebrižnike koji na nedopustiv način pokazuju da ne poštuju tvoj izbor. Nikakvu revoluciju ja ne vidim u tome.

Tada više ne, naravno, jer si već odlučila, osobno se involvirala. Ali kada to sve znaš, pa ipak "vučeš vraga za rep" iz čista mira, uopće dopustiš takav rasplet, a ja baš ne vjerujem u tezu o potpunom gubitku razuma zbog niti jednog muškarca, jest revolucionarno. Dovesti jedinog crnca u provinciju.
Neka ti ne zvuči bahato, ali zbilja sam realno mogla odabrati kroz vrijeme Albanca, Arapa, dečka koji se sa 200 dolara uputio u Kanadu, invalida, bar jednog oženjenog s djecom i strašno šarmantnog tipa koji je planirao provesti život s motorom i šatorom. Pa nisam.

[Verdadera]

violeta1980 kaže:

Ali postoje trendovi, uobičajeno i tako to. Dakako, nikada ne igra isključivo jedno, jer je isprepleteno porijeklo, grupa, interesi, materijalni status, slučajnost, valjda i raspored zvijezda. Mislim da je načelno raspravljati o važnosti ičega u ljudskom životu moguće jedino na temelju toga, uobičajenog, čestog.
Možda primjer o kojemu sam već pisala ovdje zorno pokazuje moj stav. Kolegica mi se udala za crnca, kolegu i krasnog muškarca kako god uzmeš. Ali je zbog reakcija ostale djece na boju kože svoje djece na koncu, poslije puno živciranja i ratova, morala ostaviti sve svoje drago i odseliti u veliki grad u nadi da će tamo to biti lakše. Nekome je to herojski čin i za veliki naklon njezinoj ljubavi, a meni je naprosto za zaobići ako je ikako moguće....
Smatram da život treba pojednostaviti, a ne obratno, da sličnosti to čine, a ne potreba za osobnim ispravljenjem svake krive rijeke. Štogod idealizam o tome sugerirao.

Odnosno nije važno je li sličnost, kompatibilnost, koju uviđam među nekom skupinom ljudi specijalno radi obrazovanja, ili je njegova posljedica izravno ili neizravno, je li prvo bila kokoš ili jaje.

Uobičajeno i često stvaramo mi kao društvo (to jest veličina grupe), nisi ti nekakav imaginarni faktor odijeljen od društva koji se "samo" priklanja i živi tu negdje sigurno ispod radara, nego izravni doprinosioc stavu i razmišljanju, kao i formiranju grupa unutar društva. Čak i ne-zauzimanjem stava zauzimaš stav. Društvo-grupa-pojedinac je uistinu iznimno kompleksna tema.

Imam više od jednog primjera ali na kraju se svodi na ovo- vidiš ono što tražiš i što želiš. Moj primjer nije značio da su svi manje(ili više) obrazovani divni ljudi i kvalitetan materijal za uspješan odnos, kao što sam i napomenula. Svatko formira svoju grupu a moja se ne temelji na stupnju obrazovanja niti imam ikakvog problema u komunikaciji ili odnosu s manje (ili više)obrazovanima, bez obzira što njihovi interesi nisu uvijek slični mojima, to nimalo ne utječe na njihovu zanjimljivost. Susrećem se s raznim stupnjevima obrazovanja, ne turistički doduše. Ti biraš i oblikuješ grupu.

Što se tiče primjera koji si dala...Kad već relativiziramo iz osobnih iskustava. Postoji nešto što se zove I don't give a flying f what you think olitiga indiferencija naspram (ne)odobravanja društva/pojedinca. Djeca se nauče nositi s ne-odobravanjem, ako si odrastao već si trebao/la naučiti (mada ja sama još znam dobrano poskočiti).
Bijegom jedino što je rekla djeci je kad se nekome ne sviđate- bježite što dalje, prije ili kasnije netko će vas prihvatiti (a valjda bi poanta bila-nauči samog sebe prihvatiti).
Prilagodbom bi rekla da su u pravu. Ignoriranjem bi rekla ono što u takvim situacijama i treba biti rečeno. Valjda je s razlogom došla tu živjeti i valjda je popričala s crncem prije o tome.

(možda su samo kao obitelj išli za boljim prilikama bez obzira na sredinu i tu sredinu nisu tako snažno doživjeli? nemam pojma, nisam čitala o tome)

Bit bi bila da ti tražiš jedno a ja nešto sasvim drugo. U tom svom jednom ti obrazovanje uzimaš kao izuzetno važan faktor, ti odlučuješ i stvaraš, ne društvo i uobičajenost. Uviđaš ono što tražiš kako rekoh, tako je tvoj odabir izravno vezan uz nečije obrazovanje (možda nisi o tome razmišljala, zato se automatizirane reakcije tako nazivaju, možeš to nazvati i nesvjesnošću). Svoj prvi dojam steći ćeš na temelju toga.
That's ok, imaš pravo na to, ali i dalje ne razumijem na koji način se tvoj prvi post vezivao uz moj? Želiš reći kako nije moguće ostvariti kvalitetan odnos uz različit stupanj obrazovanja ili želiš reći kako TI ne bi mogla ostvariti takav odnos? Ili želiš reći kako obrazovanje uvjetuje formaciju karaktera?

Ja sam ZA obrazovanje, i sama idem u tom smjeru, ali ne vidim poveznicu zašto bi mi trebalo biti lakše u odnosu s nekim tko je na istom "nivou". Možeš li mi objasniti? Na koji način je odnos s različito obrazovanima osuđen na teškoće (pogotovo u svjetlu tvog upisa o tome kakve sličnosti tražiš, misliš li da manje obrazovani nema takvog potencijala)?

Za kraj, ostajem pri tome kako obrazovanje nije potvrda inteligencije, niti je potvrda uspješnog odnosa, niti je faktor koji bih uzela u obzir (osim u kontekstu upoznavanja detalja o nekome).

[onix]

violeta1980 kaže:

Tada više ne, naravno, jer si već odlučila, osobno se involvirala. Ali kada to sve znaš, pa ipak "vučeš vraga za rep" iz čista mira, uopće dopustiš takav rasplet, a ja baš ne vjerujem u tezu o potpunom gubitku razuma zbog niti jednog muškarca, jest revolucionarno. Dovesti jedinog crnca u provinciju.
Neka ti ne zvuči bahato, ali zbilja sam realno mogla odabrati kroz vrijeme Albanca, Arapa, dečka koji se sa 200 dolara uputio u Kanadu, invalida, bar jednog oženjenog s djecom i strašno šarmantnog tipa koji je planirao provesti život s motorom i šatorom. Pa nisam.

Ne zvuči mi bahato, nego miješaš kruške i jabuke. Sasvim je razumno ne upustiti se u ozbiljnu vezu s čovjekom dijametralno suprotnog svjetonazora. Mogu čak razumjeti i odluku da se ne želiš nositi s nečijom invalidnošću ili se upuštati u vezu koja nosi teret propalog braka. Međutim, poveznicu ovog nabrojanog sa stupnjem obrazovanja i dalje ne vidim.
Jer, ako je netko inteligentan, vrijedan, radi na sebi, uživa u različitim aspektima života, dobar je čovjek - nije takav zbog škole koju je završio nego zbog sebe. Ako nije takav, ako je karakterna nula ili probisvijet, nema tog fakulteta koji će od njega napraviti boljeg čovjeka. A moje iskustvo je mene naučilo da i jednih i drugih ima u svim slojevima društva.

[violeta1980]

onix kaže:

Ne zvuči mi bahato, nego miješaš kruške i jabuke. Sasvim je razumno ne upustiti se u ozbiljnu vezu s čovjekom dijametralno suprotnog svjetonazora. Mogu čak razumjeti i odluku da se ne želiš nositi s nečijom invalidnošću ili se upuštati u vezu koja nosi teret propalog braka. Međutim, poveznicu ovog nabrojanog sa stupnjem obrazovanja i dalje ne vidim.
Jer, ako je netko inteligentan, vrijedan, radi na sebi, uživa u različitim aspektima života, dobar je čovjek - nije takav zbog škole koju je završio nego zbog sebe. Ako nije takav, ako je karakterna nula ili probisvijet, nema tog fakulteta koji će od njega napraviti boljeg čovjeka. A moje iskustvo je mene naučilo da i jednih i drugih ima u svim slojevima društva.

Rekla sam već ranije, da, baš sve je moguće, a osim toga vjerojatno postoji značajna razlika između Metropole i još kojeg velikog grada i provincije.
Moje egzaktno iskustvo mi naime govori da je u provinciji tvoja teza puka teorija, da osim dobrih i vrijednih, tu skoro da nema, ili ih u najboljem slučaju možeš na prste nabrojiti, "srednjoškoalca", koji jesu kakvi pišeš. Da uživaju u različitim aspektima života, stalno rade na sebi i intelektualno im je ispred materijalnog.
Tipični, skoro redoviti, dobar i vrijedan muškarac sa srednjoškolskim obrazovanjem, ovdje gradi kuću, obrađuje vinograd ili nešto drugo od poljoprivrede, član je vatrogasnog ili folklornog društva, odlazi na utakmice lokalnog nogometnog ili kojeg drugog kluba nedjeljom, peče roštilj s prijateljima i rodbinom i pukao bi od smijeha na ideju da na napravi stotinjak kilometara u jednom smjeru da bi otišao u kazalište, kino ili na kakvu izložbu.
Kako ja uopće ne zamišljam svoj život. E, sada, je li prvo bila kokoš ili jaje, je li takav jer se nije puno školovao, ili se je školovao jer nije takav, meni je prilično irelevantno.

[violeta1980]

Verdadera kaže:

That's ok, imaš pravo na to, ali i dalje ne razumijem na koji način se tvoj prvi post vezivao uz moj? Želiš reći kako nije moguće ostvariti kvalitetan odnos uz različit stupanj obrazovanja ili želiš reći kako TI ne bi mogla ostvariti takav odnos? Ili želiš reći kako obrazovanje uvjetuje formaciju karaktera?

Ja sam ZA obrazovanje, i sama idem u tom smjeru, ali ne vidim poveznicu zašto bi mi trebalo biti lakše u odnosu s nekim tko je na istom "nivou". Možeš li mi objasniti? Na koji način je odnos s različito obrazovanima osuđen na teškoće (pogotovo u svjetlu tvog upisa o tome kakve sličnosti tražiš, misliš li da manje obrazovani nema takvog potencijala)?

Za kraj, ostajem pri tome kako obrazovanje nije potvrda inteligencije, niti je potvrda uspješnog odnosa, niti je faktor koji bih uzela u obzir (osim u kontekstu upoznavanja detalja o nekome).

Da, napisala sam višlje da mislim kako stupanj obrazovanja često odvaja ljude u grupe s realno različitim načinom života i prioritetima. I pokušala objasniti na primjeru "srednjoškolaca" u svojoj okolini. Pri tome nikada nisam dijelila na principu dobar i nedobar, to bi bila glupost. Sigurno su mnogi ljudi koji napr. kopaju svoj vinograd kao vrhunski gušt jako dobri ljudi, partneri i prijatelji, samo to nije moj đir.
Također se slažem da svi dovoljno pametni imaju isti potencijal, međutim vidim problem u njegovoj realizaciji. Kome što vrijedi što su mi kao srednjoškolki govorili da imam talenta za rukomet, kada sam odustala kod prvih sasvim ozbiljnih treninga? To je postalo totalno irelevantno za ikoga, samnom na prvom mjestu.
Pa tako, da izravno odgovorim, meni jest i uvijek je bilo, lakše dijeliti život s nekim tko ima visoko obrazovanje, ili je na tom putu sasvim ozbiljno, jer su naprosto ti muškarci imali puno sličnije želje, zanimacije, poslove i stilove života.
Sva druga pitanja, poput, postoji li negdje 1-3-5 onih točno takvih, a bez ikakvog obrazovanja, ili jesu li oni to formirali u tijeku, zbog, obrazovanja, ili su se naprosto zbog tih interesa, porijekla, mogućnosti, ili čega već, odlučili na obrazovanje u sklopu toga, ne vidim važnim. Osim za teoretiziranje tipa što bi bilo da je bilo.
Također, da ponovim, naravno da ima i visokoobrazovanih s "provincijskim" interesima i vrlo ograničenim načinom života, to je nesporno. Ali meni i nevažno, zaobiđem ih i važno je da ima i onih drugih.
Na koncu, da preduhitrim zločeste komenatre (ne tvoje), ja uopće ne propisujem "dobar" način života, vrstu kulture ili što slično, nego samo znam što mene zabavlja, što želim i što me veseli, a to znatno češće dijelim s jednom skupinom ljudi, nego li nekim drugim.

[Panga]

Da, ne propisuješ "dobar" način života, ali si sklona način života koji nije u skladu s tvojim afinitetima etiketirati kao "ograničen", a ovaj drugi "elitni" i sl. Sve je stvar perspektive i netko bi tvoj način mogao zvati ograničenim. No to ne znači da je i lijepo i pristojno na taj način izražavati se o nečijem životu.
Možda bi ti smanjilo količinu negativnih komentara da paziš na takve stvari. Ja te zapravo razumijem i možda bih se čak i slagao s tobom da ti zbog ovakvog pisanja iz postova ne dopire nekakva slika wannabe elitizma koju imaš o samoj sebi.

[violeta1980]

Panga kaže:

Da, ne propisuješ "dobar" način života, ali si sklona način života koji nije u skladu s tvojim afinitetima etiketirati kao "ograničen", a ovaj drugi "elitni" i sl. Sve je stvar perspektive i netko bi tvoj način mogao zvati ograničenim. No to ne znači da je i lijepo i pristojno na taj način izražavati se o nečijem životu.
Možda bi ti smanjilo količinu negativnih komentara da paziš na takve stvari. Ja te zapravo razumijem i možda bih se čak i slagao s tobom da ti zbog ovakvog pisanja iz postova ne dopire nekakva slika wannabe elitizma koju imaš o samoj sebi.

Elitizam? Ne, nikako, samo moj način života, onaj koji mene oduševljava. A obvezuje samo one koji misle Život dijeliti samnom. I dok žele.
Pogotovo sebe ne držim nikakvom elitom, nego, dapače, par postova višlje sam napisala izričito, klasičnim mediokritetom s pokojom svjetlijom točkom. Čitav svoj život sam bila prilično lijena i neambiciozna. Oko bilo čega osobitog. Novca, imovine, znanosti, političke moći. Od sporta sam odustala na razini 2. lige jer mi je bio prenaporno, izabrala sam faks koji sam pretpostavljala da ću relativno lako završiti, odbila sve istaknutije poslove koji su uz puno novca nosili i puno vremena, truda i odgovornosti, ne želim ali baš ništa više materijalno osim ovoga što mi treba za ugodan život, a nije bog zna što. Putujem uokolo kolikogod mogu, ali redovito najpovoljnije moguće, preko Crnog jajeta i slično, boraveći uglavnom u skromnim hotelima i hostelima. Imam ukupno manje od 10 pari upotrebljive obuće, vozim 10 godina star auto i tako slično.
Ne znam po čemu je to ikakav elitizam, osim što uspijevam godinama živjeti skoro točno kako želim, kako me veseli. Ili što umjesto na vikendicu, bilo kakve zidove, korektno zarađen novac trošim na svoje gušte?

[Panga]

Nisam se referirao na ono što stvarno radiš u životu, već način izražavanja. Ovaj tvoj zadnji post u kojem odgovaraš meni je čista suprotnost od onoga što ti se tu i tamo omakne u ostalima.

[violeta1980]

Panga kaže:

Nisam se referirao na ono što stvarno radiš u životu, već način izražavanja. Ovaj tvoj zadnji post u kojem odgovaraš meni je čista suprotnost od onoga što ti se tu i tamo omakne u ostalima.

Ne razumijem baš na što misliš, jer držim da pišem vođena istom logikom kojom živim, radim, ljubim i što već.
Ako ću pogađati, neke ljude smeta samo to što sam uvjerena u to što želim i što sam spremna potruditi se samo oko toga. Čime sam kroz godine izbjegla razne ruske rulete koji često ovuda znaju biti veličani kao ljudski, prekrasni, idealistički, ružičasti, ili kako god u tom smislu. A ja se s tom tezom nikako ne mogu složiti. Nemam naprosto navadu mijenjati Svijet i ljude koje srećem. Nego neke samo zaobiđem, a što možda zna zvučati kao osuda ili elitizam. Mada mi to nikada nije bila namjera. Nego samo ne mogu ne razmišljati, ne mogu pustiti mašti, srcu, ili kako hoćeš, toliko na volju da budem i ponašam se blesavo prema svojim mjerilima.
Pisala sam na primjer već koji puta o svojoj sestri kojoj je, kako sada izgleda, jedna budala sa dijagnozom uništila priličan dio Života, mogućeg u njezinu životu. Vjerovao ili ne, ja sam drugi puta kada sam razgovarala s njim, a imala sam manje od 20 godina tada, bila posve uvjerena da je on katastrofa koju se mora zaobići! Mora i bez opravdanja! I da se meni takav neće desiti na iole ozbiljan način. Mada smo odrasle identično, ona je pak istjerala mak na konac i platila cijenu. To je tako i kako god bahato zvučalo s moje strane nije nikakv elitizam. Samo stvarnost.

[shtefy]

Layla DM kaže:

Ajmeee vi jos uvijek imate velike rasprave o ovome

Ajde nek mi netko nadje konkretan primjer sretne veze / braka izmedju vss muskarca i prodavacice u ducanu, ili konobarice (ili nesto u tom stilu) moze i obrnuto, makar znam da su sanse skoro nikakve cisto sumnjam da to postoji, ako i da, to su teeeske iznimke. ajmo, konkretni primjeri umjesto teoretiziranja

Za uspjeh takvog braka dovoljno je ne biti napuhani snob. Ostalo je sve isto kao u svim drugim brakovima.

[violeta1980]

shtefy kaže:

Za uspjeh takvog braka dovoljno je ne biti napuhani snob. Ostalo je sve isto kao u svim drugim brakovima.

Da, a i ostale Grimmove bajke su vrlo primjenjive u stvarnosti....

[Panga]

shtefy kaže:

Za uspjeh takvog braka dovoljno je ne biti napuhani snob. Ostalo je sve isto kao u svim drugim brakovima.

Ne, za uspjeh takvog braka potrebna je kompatibilnost tih osoba koju procjenjuju kad se upoznaju. Snobizam nije poželjna karakteristika ni kod kakve veze bez obzira na razlike ili sličnosti u obrazovanju.

[Hazen]

violeta1980 kaže:

Hja.....vidi, ja kao prvo sebe, a onda još najmanje 97% ljudi brojim u mediokritete u svojoj loži, posve obične, s eventualno kojom svijetlom točkom. Pa mi je teško Svijet promatrati s ekskluzivne točke genijalaca i doista važnih ljudi u razvoju i opstanku čovječanstva. Jer se za takve, a čini mi se da se ti u njih ubrajaš, sasvim slažem da trebaju mijenjati Svijet na revolucionaran, skokovit i genijalan način. Znam da ste vi takvi potrebni, sol čovječanstva. Samo se ne ubrajam u to birano društvo, nego ciljam Život provesti čim mirnije, pacifistički i na meni najljepši mogući način. Mali cilj, znam, ali shvati i ti da nas posvuda ima negenijalnih dosega.

Kad spomenem dušu mislim na ono temeljno, unutarnje, od čega polazi sve ostalo u ljudskom životu. Mislim na iskru u čovjeku, koja ga tjera da bude autentičan, makar to bilo provesti život u maloj kućici u nekom seocetu s mužem/ženom i djecom, ne tražeći ni želeći ništa naročito više. Znam ljude koji vode tako jednostavne, skromne živote, a boli ih kifla za to što će selo reći, i ne idu selu niz dlaku. Mrtve veze to nema s kojekakvim genijalcima koji će promijeniti svijet i sličnim ah ekskluzivnim ljudima. Ali ima s autentičnošću, koja se u startu ne bazira na prosječnosti svih ostalih već na vlastitoj istinitosti. Čime se na prosječnost takvi nemaju zašto pozivati.

Mislim i na širinu razmišljanja, jer ako ćemo raspravljati načelno samo o onom najčešćem, prosječnom, osrednjem - onda nemamo o čemu raspravljati uopće i ova tema se komodno može zatvoriti - dovoljno je samo, ne znam, pozvati se na statistike, i tema je zaključena.
Javilo se puno ljudi s odgovorima kako veze s razlikom u formalnom obrazovanju funkcioniraju, mogu funkcionirati, ima smisla dati im šansu. A ti im opetovano govoriš da su idealisti, pozivajući se na prosječnost. Ne trebam biti "važan čovjek u razvoju i opstanku čovječanstva" da u tome vidim ono što sam vidjela.

A o kakvoj sličnosti se radi? Posve običnoj, svakodnevnoj, da sa smješkom partner prihvaća moje ideje i prijedloge, kao i obratno, da naprosto svaki božji dan koji možemo oboje uživamo, slavimo i radimo zajedno stvari najsličnije onima koje bismo radili i samo osobnim izborom, samo još malo ljepše jer su u dobrom društvu.
I da, uopće ne optužujući ikoga da su njegove zanimacije blesave i pogrešne, nego paralelno s tim nekim drugim prioritetima.

Sve 5, ali ovdje dosta ljudi koji zagovaraju suprotnu stranu od tvoje u raspravi, vjerujem, može reći potpuno istu stvar za sebe. A da se pritom ne smatraju idealistima.

[violeta1980]

Hazen kaže:

Mislim i na širinu razmišljanja, jer ako ćemo raspravljati načelno samo o onom najčešćem, prosječnom, osrednjem - onda nemamo o čemu raspravljati uopće i ova tema se komodno može zatvoriti - dovoljno je samo, ne znam, pozvati se na statistike, i tema je zaključena.
Javilo se puno ljudi s odgovorima kako veze s razlikom u formalnom obrazovanju funkcioniraju, mogu funkcionirati, ima smisla dati im šansu. A ti im opetovano govoriš da su idealisti, pozivajući se na prosječnost. Ne trebam biti "važan čovjek u razvoju i opstanku čovječanstva" da u tome vidim ono što sam vidjela..

Sasvim je karakterna osobina, uz, vjerujem i pitanje iskustva, što točno znači dati šansu čemu ili kome. Naime ti i ja se nekako ne razumijemo oko metodologije, vremenske crte. Ja se posve slažem da ima jako malo, i to extremnih karakteristika, nekog muškarca, a da mu se zbog njih ne isplati dati šansu ako su ispunjeni neki drugi potrebni uvjeti. U svakom konkretnom slučaju. Mislim da oko toga ne može biti puno rasprave, kada se sklope takve okolnosti.
Ali, dok je tebi, mislim, to načelo najvažnije, vodeće, ja ga držim priličnim rasipanjem vremena i energije, na neki pretjerani način rečeno, igranjem ruskog ruleta. Jer mi se čini da ako do sada nisam upoznala, samo za primjer, da se ne bi tko uvrijedio, niti jednog meni zanimljivog recimo pometača ulica, nema puno smisla istraživati bi li slijedeći kojega od njih slučajno upoznam možda mogao biti moj idealni par. Nego se mudrije, jednostavnije i kako već u tom smislu, držati dosadašnjeg uzorka kompatibilnih ljudi, muškaraca koji su mi bili zanimljivi, izazovni i makar donekle zadovoljavali moje zahtjeve i očekivanja. Nekako, držati se skupine koja ima gotovo zajamčene makar osnovne karakteristike koje mi se sviđaju. Dovoljno je teško i među njima naći približno kakvog sam htjela, a kamoli ići random, pa da pokušaji propadaju još na banalnim i očitim dsikrapancijama.
Znam da to ne zvuči previše romantično, možda čak niti fer, ali naprosto je činjenica da su me do sada, u petnaestak godina jako zainteresirala, došla u obzir za konačan izbor, četvorica visokoobrazovanih i jedan student.
Je li to puka slučajnost, krećem li se naprosto u takvim krugovima, ili štogod bilo, to ti je naprosto tako. I navodi me na misao da, ako bih ikada ponovo tražila, prvo bih tamo pogledala, u tu skupinu.
Ništa ne osuđujući, ponavljam, ne umišljajući da sam po ičemu nešto exkluzivno, ili išta slično, nego tek iz iskustva, lakoće komuniciranja, pa i svojevrsne lijenosti da istražujem išta što me unaprijed jako ne zanima.

[violeta1980]

Panga kaže:

Ne, za uspjeh takvog braka potrebna je kompatibilnost tih osoba koju procjenjuju kad se upoznaju. Snobizam nije poželjna karakteristika ni kod kakve veze bez obzira na razlike ili sličnosti u obrazovanju.

Da, točno, ali tvoj "apsolutni" pristup mislim da ima ozbiljan praktičan problem. Nikako ne možeš upoznati sve, čak niti značajniji dio, mogućih partnera adekvatne dobi. Nego tek nekoliko, u beznačajnim, vrlo sitnim promilima.