Stres u trudnoći

[meow]

Znamo da je stres, nazalost, postala svakodnevica velikog broja ljudi. Neki su pod stresom vise, neki manje, ali uglavnom, on je tu. Sama spadam u osobe koje se zivciraju zbog svega i znam da to ne valja, tako da sam, u biti, konstantno pod stresom. A vecinu si ga sama stvaram. U prvoj trudnoci sam morala misliti samo na sebe i bebu i uspjela sam to drzati pod kontrolom nekako... ali sada kad sam drugi put trudna a imam vec i prilicno zahtjevnog trogodisnjaka i jako cesto tijekom dana se uhvatim da sam nervozna, ili se derem na njega jer ne slusa, ili trcim s jedne strane na drugu i nekako mi se cini nemoguce drzati taj fu'king stres pod kontrolom. Osim da me postane bas briga jel jede il ne jede, jel koristi pelene ili ne, jel mu dosadno, jel mu u vrticu lijepo... jel stignem po kuci napraviti sto treba, jel se jedva popnem po uzbrdici, jel sam kupila previse u trgovini i kako cu to odnijeti doma... pa svi stresovi i strahovi vezani za trudnocu u nesto kasnijim godinama... cini mi se nemoguce
A onda citam po internetu o tome kako se stres prenosi sa majke na bebu i kako moze uzrokovati probleme, cak ima i poveznica s autizmom, pobacajima....
Kakva su vasa iskustva? Savjet kako drzati stres pod kontrolom i ne opterecivati se previse?

[SuperCow]

Počni čitati članke u kojima se tvrdi da ovaj svakodnevni stres oko sitnica koji je normalan dio života ne može loše utjecati na bebu nego čak pomaže porastom nekih hormona pripremiti dijete na život vani.
Ni takvi članci ni ovi u kojima se spominje povezanost s autizmom i nekim drugim bolestima kojima bi majčin stres bio uzrok nemaju baš relevantne izvore istraživanja tako da ih u biti ne treba shvaćati toliko ozbiljno. Zato možeš birati hoćeš li se malo smiriti s ovim boljim člancima na netu ili se još više stresirati kad pročitaš nešto loše.
Ono u čemu se svi slažu jest da nije dobar iznimno dugotrajan i jak stres npr. rat ili smrt, koji u potpunosti utječe na mijenjanje naših životnih navika i to na gore. Dakle, stresne situacije zbog kojih ne možeš spavati, jesti, oko toga se treba zabrinuti jer mogu loše utjecati na trudnoću.
Ali ove stvari koje ti navodiš, briga, živciranje, strahovi... sve je to manje više normalno i mislim da je zaista nemoguće bez toga. To je isto kao stres kad nisi trudna. Imaš ljudi koji se u nekom normalnom životu stalno oko nečega brinu, sve im izaziva strah, paniku, nervozu, pa se to svejedno ne odražava na zdravlje (a znamo za velike naslove u novinama "Stres-tihi ubojica" i sl.) niti su u nekoj ugroženijoj skupini nego ljudi kojima je sve ravno. Ipak mislim da se mora napraviti granica između nečega što je normalno i dopušteno, i nečega što može imati negativne posljedice.
A ti si sad u situaciji da te je počelo brinuti to što se brineš, i tak se vrtiš u krug jer misliš da je to tvoje ponašanje štetno. Nemoj razmišljati o tome jer ćeš jako teško promijeniti svoj karakter, a zaista mislim da ne radiš ništa toliko loše da možeš naštetiti djetetu ili totalno pokvariti tijek trudnoće.

[makik]

SuperCow kaže:

Počni čitati članke u kojima se tvrdi da ovaj svakodnevni stres oko sitnica koji je normalan dio života ne može loše utjecati na bebu nego čak pomaže porastom nekih hormona pripremiti dijete na život vani.
Ni takvi članci ni ovi u kojima se spominje povezanost s autizmom i nekim drugim bolestima kojima bi majčin stres bio uzrok nemaju baš relevantne izvore istraživanja tako da ih u biti ne treba shvaćati toliko ozbiljno. Zato možeš birati hoćeš li se malo smiriti s ovim boljim člancima na netu ili se još više stresirati kad pročitaš nešto loše.
Ono u čemu se svi slažu jest da nije dobar iznimno dugotrajan i jak stres npr. rat ili smrt, koji u potpunosti utječe na mijenjanje naših životnih navika i to na gore. Dakle, stresne situacije zbog kojih ne možeš spavati, jesti, oko toga se treba zabrinuti jer mogu loše utjecati na trudnoću.
Ali ove stvari koje ti navodiš, briga, živciranje, strahovi... sve je to manje više normalno i mislim da je zaista nemoguće bez toga. To je isto kao stres kad nisi trudna. Imaš ljudi koji se u nekom normalnom životu stalno oko nečega brinu, sve im izaziva strah, paniku, nervozu, pa se to svejedno ne odražava na zdravlje (a znamo za velike naslove u novinama "Stres-tihi ubojica" i sl.) niti su u nekoj ugroženijoj skupini nego ljudi kojima je sve ravno. Ipak mislim da se mora napraviti granica između nečega što je normalno i dopušteno, i nečega što može imati negativne posljedice.
A ti si sad u situaciji da te je počelo brinuti to što se brineš, i tak se vrtiš u krug jer misliš da je to tvoje ponašanje štetno. Nemoj razmišljati o tome jer ćeš jako teško promijeniti svoj karakter, a zaista mislim da ne radiš ništa toliko loše da možeš naštetiti djetetu ili totalno pokvariti tijek trudnoće.

ovo nebi ni ja bolje napisalađalim se,ali se u potpunosti slažem

[kavopija-14]

trudna sam 13+6 i svaki dan sam pod sve većim stresom. oduvik sam "tipo nervoso", a sad pogotovo jer me pucaju hormoni. osim toga, od samog početka trudnoće imam komplikacije i ne prođe dan da se zbog nečega ne brinem i/ili ne živciram.

ili sam pod brigom zbog pretraga i nalaza, pa danima paničarim jer me strah rezultata, ili me neki ljudi i situacije toliko naživciraju da se ne mogu smirit, pa plačem od bijesa. pokušavam se sabrat jer mi je beba stalno na pameti, ali šta više mislim na bebu to sam još nervoznija jer se pitam koliko sam joj naštetila sa tolikim stresom.

danas sam dosta čitala o tome kako stres u trudnoći utječe na razvoj mozga bebe, pa me zanima ima li neko sa sličnim iskustvom, da napiše kako je sve prošlo i jesu li zbog stresa imali problema sa trudnoćom i zdravljem bebe nakon poroda.

naglašavam da ne mislim da svakodnevni, "normalni", stres, kad moraš obavit 5 stvari odjednom, susjedi buše zid u 6 ujutro ili nas je kiša zahvatila nasred ceste, nego mislim na stres zbog kojeg se treseš cijelim tijelom i koji se stalno ponavlja.

[krafna]

Kavopija, u slicnoj smo situaciji...ja se s takvim stresom borim vec 7 mjeseci, najvise zivaca me kostaju nalazi, pretrage i raznorazni simptomi.
I cijelo to vrijeme beba je ok na pregledima. Hoce li biti nervozna kad se rodi, hoce li imati posljedica...ne znam, ja se trudim smanjiti taj stres, ali u vecini slucajeva tako je kako je, ne ide drugacije, imam komplikacije i normalno je da strahujem. Lezala sam u bolnici sa zenom koja je imala komplikacije, dosta njih. Bila je hladna ko spricer. Ali je pila 15 mg Normabela dnevno. Jebiga, svatko se nekako nosi, najbolje sto zna...probaj drzati strah u nekim granicama, ako je tesko, popij onaj slabi Normabel, i ne opterecuj se sto ce biti..ja se uvijek sjetim onog nogometasa Turine koji je umro a zena mu u visokoj trudnoci. Zamisli sto je sve morala proci. I rodila zdravo dijete. Ljudski organizam u trudnoci radi sve da odrzi trudnocu i donese zdravo dijete. To je evolucijska cinjenica.

[telence]

ja sam zaključila da ne smijem nikog slušati skroz, osim svoje tijelo i da ne smijem čitati net. u početku sam unosila za svaku hranu: višnjin sok i trudnoća...onda bi za sve pisalo da se treba pazit na ovo na ono, pa ja guglam te bakterije pa gledam šta čine organizmu, pa se lupam po glavi kako sam VEĆ loša mama,
onda je meni M rekao, da mi stres definitivno više smeta od bilo koje te hrane i da se opustim i slušam sebe, da se sjetim što su moja mama i baka jele i sve je super prošlo i eto trudim se, al nije da ne želim napravit sve testove iiiii...grrrr

plus imam primjer prijateljice, okej, to je možda slučajan slučaj, ali ona je toliko pozitivno na sve to gledala, sve joj je bilo super, nikog nije slušala, jela je šta htjela, nije pila vitamine nikakve, bila je samo JEDAN puta na pregledu i to u 8 mj, s 36 je rodila zdravu prekrasnu bebu, porod je bio trenutan, samo je prenoćila u bolnici sutra već normalno počela živjet doma...

[Smiling Helena]

Šta reći... pročitala sam naslov "sex u trudnoći" i tek nakon vaših postova bila zbunjena, a onda shvatila o čemu se zapravo radi.

Kad sam shvatila da nešto i napišem.
Svako se individualno nosi sa svakodnevnicom i životom. Na žalost, nema tu pravila. Vjerujem da vremenom to učimo i ovladavamo vještinom. Rađale su žene u nekim jezivim okolnostima zdravu djecu, tako da neka te to ne brine. Što se bolje sama posložiš tebi će biti bolje, a samim tim i tvojim najbližima.

Iz iskustva mogu dati savjet da se stalno podsjećaš šta ti je stvarno važno u životu i da se oko tih stvari trudiš i trošiš, a ostale da prihvataš takvima kakve jesu. Neko je rekao: "Ako problem možeš da riješiš, to zapravo i nije problem. Ako ne možeš da ga riješiš, onda nije tvoj problem.".

Po meni je život suviše kratak i vrijedan da bih ga trošila olako. Loše stvari postoje i tu ne mogu ništa. Mogu da učinim da oko mene bude što više onih divnih.

Rođeni Optimista

[moni2]

Bok! Ja sam imala sličnu stresnu situaciju u trudnoći i evo nije bilo baš nikakvih problema niti sa porodom niti sa mojom bebom, kojoj je sada 10mjeseci. Moj tada skoro dvogodišnji sin me znao nekada dovoditi u izuzetno naporne okolnosti i jednostavno sam mislila kako ću izludjeti, nekada je bio umoran i nije se mogao penjati strmim stepenicama na treći kat gdje smo stanovali i onda bih ja s vrećicama iz trgovine uzela još i njega od 10,12 kg i nosila do stana, a onda nisam niti predahnula, a on bi znao imati neke svoje zahtjeve,koje nisam mogla odmah ispuniti i naravno da se on ljutio zbog toga, a onda bih ja tek bila živčana i tako sam sama samcata se nosila sa svakodnevnicom do19h kada se moj suprug vraćao s posla, a onda po noći opet nisam mogla cjelovito spavati jer mi je beba pritiskala mokraćni mjehzr, pa sam se nekoliko puta ustajala do toaleta i onda u 7h buđenje i ja jedva gledam i započinje opet novi dan i od umora više sam prestala i razmišljati o bilo čemu pa i mogućim štetama po bebu neprekidnog stresa i evo sve je u redu.

[Bić]

Meni je otac pokušao samoubojstvo kada je majka sa mnom bila u 4. mjesecu trudnoće, prisustvovala tom prizoru.
Posljedice - rođen sa lakmus stopalima, nikada nisam bavio sportskim aktivnostima. U prvom razredu OŠ bio na psihološkim ispitivanjima, svi testovi skoro iznadprosječni za moju dob tada. Tokom puberteta počeo se osjećat vrlo čudno. Danas osjećam da mi se okolina iz nekog nepoznatog razloga smije kada me vidi na ulici. Čudno je to za objasnit, al nitko od mojih i rodbine ne vidi čemu bi se to smijala, nikakav poremećaj nije dijagnosticiran
Zato buduće majke... bez stresa tokom trudnoće..molim Vas !!!

[Bić]

Meni je otac pokušao samoubojstvo kada je majka sa mnom bila u 4. mjesecu trudnoće, prisustvovala tom prizoru.
Posljedice - rođen sa lakmus stopalima, nikada nisam bavio sportskim aktivnostima. U prvom razredu OŠ bio na psihološkim ispitivanjima, svi testovi skoro iznadprosječni za moju dob tada. Tokom puberteta počeo se osjećat vrlo čudno. Danas osjećam da mi se okolina iz nekog nepoznatog razloga smije kada me vidi na ulici. Čudno je to za objasnit, al nitko od mojih i rodbine ne vidi čemu bi se to smijala, nikakav poremećaj nije dijagnosticiran
Zato buduće majke... bez stresa tokom trudnoće..molim Vas !!!

[hooly]

Kako znaš da su po posljedice maminog stresa?
Jel se tako nešto uopće može dokazati?

[chocolatecookie]

Što su uopće lakmus stopala?

[ja u kutu]

Ne zna ni google

[Nyameria]

chocolatecookie kaže:

Što su uopće lakmus stopala?

Kaj nisu to spustena stopala? A ne vjerujem da to ima ikakve veze sa stresom u trudnoci.

Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk

[Verbena]

Okrivimo majke za sve najbolje 😑
I za autizam i za spuštena stopala :meh:

Poslano sa mog SM-G800F koristeći Tapatalk