Teorija evolucije u društvenim znanostima...

[Superskeptik]

Da li se u društevnim znanostima još uvijek smatra da je evolucija razvoj nečega - društva, religije, tehnologije itd. - od jednostavnog prema složenom, lošijeg prema boljem i slično?

Ako da, da li ste svjesni da to je to vrlo zastarjela teorija čijom se primjenom više šteti znanosti nego pomaže?

[Tufir II]

Ovakvo koncipiranje evolucije (kao razvoj) definitivno ne stoji u biologiji, iako mnogi laici i danas biološku evoluciju pogrešno interpretiraju kao svrhoviti razvoj od jednostavnijeg prema složenom.

Međutim, u evolucija društva i kulture nije isto što i biološka evolucija i u kontekstu takve ne-biološke evolucije ima smisla govoriti o razvoju.

Uzmi primjer tehnologije. Nije teško koncipirati nešto što bismo mogli nazvati razvoj tehnologije, pomoću različitih parametara - npr. maksimalna brzina kretanja, maksimalna energija koja se može proizvesti, brzina i količina komunikacije itd., ne padaju mi druge stvari na pamet. U tome kontekstu možemo govoriti i o razvoju.

Slično je i s ekonomskim odnosima (ne izgleda mi pogrešno reći da su ekonomski odnosi bili jednostavniji prije 1000 godina nego danas).

Zašto je to tako? Biološki replikatori su glupi i oni jednostavno nisu dobar model društvene i kulturalne evolucije - to je priznao i sam Dawkins, kada je rekao, otprilike, da su memi samo jedna usporedba. Ono što društvenu i kulturalnu evoluciju razlikuje od biološke to je ljudski faktor i ljudska sposobnost planiranja, razmišljanja, odlučivanja i stvaranja.

[Superskeptik]

Tufir II kaže:
Međutim, u evolucija društva i kulture nije isto što i biološka evolucija i u kontekstu takve ne-biološke evolucije ima smisla govoriti o razvoju.

Samo zato jer se nama čini da trenutno nešto funkcionira ne znači da će funkcionirati i za 20 ili 50 godina, a da ne govorimo o 500, 10.000 ili 1.000.000 godina... Mi ne možemo reći da li ovo naše društvo "bolje funkcionira" od recimo plemenskog sustava koji su američki indijanci prakticirali na svom kontinentu skoro do industrijske revolucije...

Tufir II kaže:
Uzmi primjer tehnologije. Nije teško koncipirati nešto što bismo mogli nazvati razvoj tehnologije, pomoću različitih parametara - npr. maksimalna brzina kretanja, maksimalna energija koja se može proizvesti, brzina i količina komunikacije itd., ne padaju mi druge stvari na pamet. U tome kontekstu možemo govoriti i o razvoju.

Razvoj da, ali ne i evolucija. Uvijek mi je zgodan primjer kako su Ameri potrošili ne znam koliko para na razvoj kemijske olovke koja će pisati u bestežinskom stanju, a Rusi su problem riješili krajnje primitivno...

Tufir II kaže:
Slično je i s ekonomskim odnosima (ne izgleda mi pogrešno reći da su ekonomski odnosi bili jednostavniji prije 1000 godina nego danas).

Jesu složeniji, ali da li funkcioniraju? I ako da - koliko još dugo? Ako dođe do rata, odu svi ekonomski odnosi u krasan kukuruz i vrati se "trampa"... A gle, to se i dešavalo svako malo.

Tufir II kaže:
Zašto je to tako? Biološki replikatori su glupi i oni jednostavno nisu dobar model društvene i kulturalne evolucije - to je priznao i sam Dawkins, kada je rekao, otprilike, da su memi samo jedna usporedba. Ono što društvenu i kulturalnu evoluciju razlikuje od biološke to je ljudski faktor i ljudska sposobnost planiranja, razmišljanja, odlučivanja i stvaranja.

Eh, da. Ali ti isti memi su upravljani genima i isto tako su "jednostavno glupi" - pa onda je usporedba i više nego dobra. Naime, memi isto ne razlikuju da li je nešto dobro ili loše, koliko će to u budućnosti biti bolje i slično... A kako smo mi (a kraju krajeva) prilično ovisni o genima i memima, ljudska sposobnost planiranja, razmišljanja i odlučivanja je prilično "manipulirana" i genima i memima.

Ono što funkcionira malo bolje u datom vremenskom periodu ima veću šansu za opstanak. Ono što funkcionira malo slabije ima manju šansu za opstanak.

I to je to. Društvo, pa i samo čovječanstvo - je jednako podložno tome kao i sve drugo. Primjera imaš koliko želiš...

[Tufir II]

Superskeptik kaže:
1. Samo zato jer se nama čini da trenutno nešto funkcionira ne znači da će funkcionirati i za 20 ili 50 godina, a da ne govorimo o 500, 10.000 ili 1.000.000 godina... Mi ne možemo reći da li ovo naše društvo "bolje funkcionira" od recimo plemenskog sustava koji su američki indijanci prakticirali na svom kontinentu skoro do industrijske revolucije...

2. Razvoj da, ali ne i evolucija. Uvijek mi je zgodan primjer kako su Ameri potrošili ne znam koliko para na razvoj kemijske olovke koja će pisati u bestežinskom stanju, a Rusi su problem riješili krajnje primitivno...

3. Jesu složeniji, ali da li funkcioniraju? I ako da - koliko još dugo? Ako dođe do rata, odu svi ekonomski odnosi u krasan kukuruz i vrati se "trampa"... A gle, to se i dešavalo svako malo.

4. Eh, da. Ali ti isti memi su upravljani genima i isto tako su "jednostavno glupi" - pa onda je usporedba i više nego dobra. Naime, memi isto ne razlikuju da li je nešto dobro ili loše, koliko će to u budućnosti biti bolje i slično... A kako smo mi (a kraju krajeva) prilično ovisni o genima i memima, ljudska sposobnost planiranja, razmišljanja i odlučivanja je prilično "manipulirana" i genima i memima.

Ono što funkcionira malo bolje u datom vremenskom periodu ima veću šansu za opstanak. Ono što funkcionira malo slabije ima manju šansu za opstanak.

I to je to. Društvo, pa i samo čovječanstvo - je jednako podložno tome kao i sve drugo. Primjera imaš koliko želiš...

1. Isto tako ne znamo kako će izgledati potomci današnjih organizama za 1000000 godina, niti možemo reći da je život bolje funkcionirao prije 1000000 godina nego danas. U čemu je problem?

2. Ovisi kako definiraš evoluciju u kontekstu društva.

3. Pa očigledno da funkcioniraju Osim toga, katastrofa je bilo i u prošlosti Zemlje, a nisu isključene ni u budućnosti...

4. Ono što ti ovdje fali je objašnjenje zašto neki memi funkcioniraju. Kod biološke evolucije je to jasno - prirodna selekcija "odlučuje" o tome koje su kombinacije gena funkcionalne. Kod mema i kulture odlučuje psihologija, između ostalog. Npr. zašto klinci čitaju stripove, a ne Kritiku čistog uma, zašto Hrvati pjevuše Škoru, a ne Verdija, zašto postoje knjige "Kako smanjiti trbuh", a ne "Kako dobiti pivsku trbušinu u 7 koraka" itd. Primjera imaš koliko želiš...

[Superskeptik]

1. Mdah. Ustvari ga i nema.

2. Je. Ako je samo stvar semantike, onda dobro.

3. Da. Očito jest da funkcioniraju - ali koliko će još dugo?

4. Hm. O memima se tek počelo govoriti prije 30 godina kad ih je Dawkins "izmislio". Vjerojatno ne funkcioniraju svi na isti način niti se prenose na isti način. A moguće su i kombinacije, te vrijeme "usađivanja" nekog mema, kao i vrijeme "aktiviranja" nekog gena...

Baš sam nedavno pročitao članak o "prirodnosti religijskog mema" (prema najnovijim istraživanjima iz psihologije i neurologije) i zašto je toliko prijemčiv i postojan... Ak te zanima.

[Vojky]

Kod nas u pravu ti je otprilike:

- evolucija - kada se sustav lagano razvija uz pravni kontinuitet
- revolucija - kada se digne kuka i motika, pa sustav počne ispočetka kao društveni eksperiment (i često loše završi)

Inače - u pravilu se pravna znanost razvija evolucijom.

Još možeš fino definirati pojmove na osnovi Justinijanovih Institucija pisanih prije 1500 godina: npr. frekventni spektar ti lijepo ulazi u pojam zraka, piše da na morskoj obali (danas: pomorskom dobru) smiješ graditi samo objekte za sušenje mreža i sl. Nije neobično da u znanstvenom radu citiraš znanstvenike koji su pisali prije stotinjak godina, navodiš latinske poslovice stare 2000 godina i sl.

[stitch]

Što se znanstvenih spoznaja tiče, mislim da je najbolji koncept ipak razvio američki epistemiolog Thomas Kuhn, koji veli da do njih stižemo revolucijom odnosno smjenom dotad vladajuće objasnidbene paradigme.

Pisao sam o tome na Prirodnim znanostima, prenijet ću post ako želite, jer nemam vremena objašnjavati.

[Tufir II]

stitch kaže:
Što se znanstvenih spoznaja tiče, mislim da je najbolji koncept ipak razvio američki epistemiolog Thomas Kuhn, koji veli da do njih stižemo revolucijom odnosno smjenom dotad vladajuće objasnidbene paradigme.

Pisao sam o tome na Prirodnim znanostima, prenijet ću post ako želite, jer nemam vremena objašnjavati.

Hm... meni ta ideja o promjeni paradigme nikad nije izgledala do kraja uvjerljivo...

[stitch]

Ne?

Nije li otkrivanje svakog cjepiva revolucija u liječenju neke bolesti?

Nije li Einstein svojom teorijom relativnosti srušio dotad vladajuću Newtonovu paradigmu u fizici? Da ne spominjem ostale znanstvenike, od Plancka na dalje, čija su istraživanja potpuno promijenila naše shvaćanje stvarnosti i svijeta koji nas okružuje.

Nije li Kant svojim kopernikanskim obratom riješio anomaliju nastalu racionalizmom i empirizmom, omogućivši filozofiji nastavak razvoja?

Nisu li Darwinova razmišljanja potpuno promijenila biologiju? I bi li bez njega i genetičara koji su se nadovezali na njegovo učenje danas ključno pitanje postalo kloniranje u svim svojim inačicama?

Na posljetku, nisu li pozitivisti svojim pokušajem da logički provjerljivim stavovima dođu do objektivne istine utemeljili mnoge humanističke discipline, među kojima i teoriju književnosti? I to na potpuno znanstvenoj osnovi. A opet je posrijedi bilo posve drukčije motrište, novo i revolucionarno.

Eto, od milijun primjera naveo sam prve kojih sam se mogao sjetiti.

[Tufir II]

Pa ti si samo pokazao da se u znanosti dešavaju promjene i da se dolazi do novih otkrića i da se postavljaju nove hipoteze i teorije, od kojih neke mogu imati brojne implikacije.

Međutim, ono što meni izgleda neuvjerljivo (iako zapravo slabo poznajem detalje Kuhnovoga rada, tako da se ovi moji komentari mogu shvatiti kao molba za razjašnjenjem ), je sam obrazac:

1. gomilanje rezultata = evolutivna promjena
2. pojavljivanje neuklopivih rezultata
3. promjena paradigme
4. povratak na 1

E sad, meni se čini da promjena paradigme nikada ne dovodi u potpunosti do odbacivanja prethodnih ideja.

Npr. Einsten nije oborio Newtonovu teoriju u svim njenim aspektima, koliko sam ja shvatio. Uostalom, ne koriste li se i danas Newtonove jednadžbe (ili čije već) u kojekakvim proračunavanjima? (bilo bi dobro kad bi neki fizičar tu pojasnio)

Npr2. Mayr piše da teorija evolucije nije tipičan primjer promjene paradigme u biologiji iz nekoliko razloga: prihvaćanje teorije evolucije u biologiji je išlo prilično sporo, sama teorija je prošla brojne revizije, mnoga područja istraživanja u biologiji ne ovise o prihvaćanju ili odbacivanju evolucijske teorije itd.

Npr3. Kant je elegantno razrješio spor empirista i racionalista, ali je upitno u kojoj je mjeri njegov rad primjer promjene paradigme u teoriji spoznaje. U suvremenoj filozofiji uma i kognitivnoj znanosti i empirizam i racionalizam/nativizam su živi i zdravi u gotovo čistom obliku i imaju brojne pristaše.

Ukratko, mislim da Kuhnova teorija objašnjava samo jedan (manji) dio problematike "evolucije" ljudskoga znanja.

[stitch]

stitch kaže:


Opća epistemiologija 20. stoljeća uglavnom je orijentirana na tri temeljna načela:

1. načelo verifikacije, ustanovljeno na zasadima logičkih pozitivista Bečkoga kruga, koji su, na čelu s Rudolfom Carnapom, zastupali tezu da stavovi filozofije i njoj srodnih disciplina nemaju uvjeta da budu držani istinitima; oni su jednostavno besmisleni jer nemaju mogućnost provjere, a i formalna im struktura često nema oblika primjerena spoznajnom zadatku. Smisleni su naprotiv samo stavovi logike i matematike, koji su isključivo rečenice formalne naravi bez empirijskog sadržaja, te stavovi prirodnih znanosti, koje je moguće provjeravati iskustvom.

2. načelo falsifikacije bečko-londonskog epistemiologa Karla Raimunda Poppera, koji tvrdi da ne postoje činjenice koje bi bile provjerljive bez ostatka. Već su polazni stavovi o njima u biti interpolacije. "Nedvojbeni" stav npr. "Bakar je vodič elektriciteta" nije moguće držati provjerenim; valjalo bi naime ispitati sav bakar na kugli zemaljskoj. Ili pak univerzalni jezični sud "Svi su labudi bijeli" bit će doveden u sumnju egzistencijalnim sudom "Ima i ne-bijelih labuda" - jer u Australiji živi crni labud.
Stoga je znanstveno spoznavanje uzajamno prepletanje raznih vrsta sudova koji jedan drugoga neprestano nadopunjuju, dovode u pitanje, modificiraju, falsificiraju...
"Naše je znanje", veli Popper, "kritičko gonetanje, mreža hipoteza, tkanje od slutnji" (Logika istraživanja).

3. već razjašnjeno Kuhnovo načelo znanstvene revolucije, po kojem se do znanstvenog napretka ne dolazi korak po korak, verifikacijama i falsifikacijama, nego smjenjivanjem dotad vladajućeg objasnidbenog modela (paradigme) kakvim novim.
"Što je paradigma egzaktnija i obuhvatnija", piše Amerikanac, "to je osjetljivija kao indikator za anomalije, a time i za povod promjeni paradigme."

To se, dakle, događa kad paradigma zbog svoje širine proučavanih područja stvori dovoljno iznimaka da prestane biti konzistentna, sveobjašnjavajuća, u trenutku kada anomalije nadvladaju analogije pa sruše cijeli sustav.

Eto, ovdje imaš podrobnije izloženo Kuhnovo učenje, ali i razliku između evolucijskih teorija izloženih u prva dva ulomka i njegove revolucijske u posljednjem dijelu posta.

[Potala]

Tufir II kaže:
E sad, meni se čini da promjena paradigme nikada ne dovodi u potpunosti do odbacivanja prethodnih ideja.

Npr. Einsten nije oborio Newtonovu teoriju u svim njenim aspektima, koliko sam ja shvatio. Uostalom, ne koriste li se i danas Newtonove jednadžbe (ili čije već) u kojekakvim proračunavanjima? (bilo bi dobro kad bi neki fizičar tu pojasnio)

Mislim da Kuhnova teorija to ni ne tvrdi. On samo kaže to što si napisao - paradigma, zakoni se pronalaze, anomalije se pojavljuju, previše anomalija ->revolucija pa nova paradigma.
Odnosno, znanost se (po Kuhnu) ne razvija akumulacijom znanja već revolucijom pristupa . Znanstvene revolucije su nekumulativne razvojne epizode u kojima je stara paradigma potpuno ili djelomično zamijenjena novom, a nove teorije ne moraju nužno doći u sukob s teorijama koje su joj prethodile iz dva razloga. Kao prvo, nova teorija može se baviti pojavama koje joj prethodno nisu bile poznate, a kao drugo, ona može biti teorija više razine od onih teorija koje su prije toga bile poznate.

Nadam se da bi to bio odgovor na tvoje pitanje

[stitch]

Hm, možda ipak ne govorimo o istim stvarima. Barem sam takav dojam dobio čitajući postove.

Kuhn više govori o spoznajnom procesu nego o znanju kao akumulaciji svega spoznatoga. Ako znanje shvatimo kao otkrivanje novoga, onda je definitivno u pravu. A ako ga tumačimo kao postupni razvoj mišljenja, mogli bismo govoriti i o evoluciji.

[Tufir II]

Probaću još malo pojasniti moje "neslaganje" s Kuhnom. (Još jednom upozoravam da slabo poznajem Kuhnovo djelo i da je ovo što pišem po sjećanju i iz sekundarnih izvora.) Ono što meni u stvari smeta je teza o nesumjerljivosti paradigmi (mislim da se tako prevodi "incommensurability"), što se možda i moglo zaključiti iz mojih primjera. Radi se o tezi da su teorije prije i poslije promjene paradigme međusobno nesumjerljive, odnosno da su neusporedive i potpuno različite.

Ono što proizlazi iz toga je da nema jasnoga, "višeg" standarda za usporedbu teorija, osim onih standarda, vrijednosti i ciljeva koje nameće sama paradigma! Prema tome, nema ni "objektivne" pozicije sa koje se mogu usporediti dvije teorije formulirane unutar različitih paradigmi. Isto tako, paradigma koju prihvatimo na neki način određuje našu slika svijeta i daje značenje (interpretaciju) svim izoliranim činjenicama i opažanjima.

E sad, meni se čini da takvi kriteriji ipak postoje i da znanost nije u potpunosti determinirana paradigmom!

Možda da ovo dovedem u vezu s jednim meni bliskim primjerom. U psihologiji se pomak od biheviorizma prema kognitivnoj psihologiji, često navodi kao klasičan primjer promjene paradigme. Sve je tu - početna paradigma sa svojim kriterijima, jezikom i ciljevima, gomilanje rezultata koji se ne mogu objasniti u okviru biheviorizma (npr. usvajanje jezika kod djece, učenje mentalnih mapa kod štakora itd.), radikalna promjena paradigme koja se desila u periodu od desetak godina, sa potpuno drugačijim "metapretpostavkama", drugačijim programom istraživanja i drugačijim jezikom - tako npr. "Journal of verbal learning and verbal behavior" postaje "Journal of Memory and Language".

Međutim, ne bih rekao da su ove dvije paradigme nesumjerljive - odnosno - po bilo kojem kriteriju, kognitivistički je pristup "bolji" od biheviorističkoga. Postoji jasni metateorijski okvir koji nam omogućuje usporedbu ove dvije paradigme i koji nam omogućuje davanje objašnjenja zašto je jedna paradigma "bolja" od druge.

Ispričavam se na opsežnosti