Možemo sistematizirati stvar. Postoje tri vrste normalnosti:
1) statistička normalnost; po kojoj je normalno ono ponašanje koje odgovara većini. Pa tako ako većina krade i laže, ti nisi normalan ako si pošten i iskren.
2) idealna normalnost; po kojoj je normalno ono što odgovara situaciji kakva bi TREBALA biti. Znači, ti si normalan koji si pošten i iskren, a ne većina koja je u banani.
3) kulturalna normalnost; ona koja ovisi o tome što kultura propiše da se smatra normalnim. Kad bi kod nas netko razgovarao sa svojim pokojnim djedom rekli bi: "čovjek nije normalan!", ali u nekim indijanskim plemenima je takvo ponašanje u svakom pogledu normalno.
Eto, ovo je najjednostavniji mogući prikaz i ograničen je na norme koje propisuje društvo.
Ali, naravno, postoje i individualne norme prema kojima si svaki čovjek sam određuje što je normalno (ovisno o datoj situaciji), čime se pojam normalnosti relativizira i daje mogućnosti manipulacije i zloupotrebe.