Prijateljstva nakon poroda

[Septembar]

magic kaže:
Vishe ni s kim ne pricham...najbolje...samo s Ciganima

ja niti snjima
mislim da je to do nas magic, ne do njih

glede teme
mene najvise nervira recimo jedan slucaj frendica koja je kad sam ja rodila bila "divlja" singelica, majcinski osjecaji nula, mom djetetu nije posvecivala skoro nimalo paznje (cak joj je i moj bivsi jednom prebacio, kak to da ona ne ide cici-mici sa malom kad dodjemo u posjet, a svi ostali se rastapaju)

a sad kad je ona rodila, filuje me svim detaljima o njenom ponosu, salje tone digitalnih slikica i samo nabraja epitete
da se razmemo, meni je drago sto je doslo do takvog obrata kod nje, sto ipak nije toliko operisana od bebaca kako je izgledalo
ali to se uglavnom odnosi samo na njenu malu, jer za moju (vjerojatno i za drugu dijecu) je i dalje neosjetljiva
kad se princeza jednom igrala sa bebom, pa ju malo nespretno primila, ova je podivljala, ta sta ju tako navlaci, kak se to ponasa... ono globalni ukor
princeza je bila ful povrijedjena i tuzna cijelo vrijeme (ljetovali smo skupa, tak da je bilo fakat napeto)
a ta frendica je inace dobra i velikodusna, al jednostavno prefokusirana na svoj svijet

[BiNebi]

Secundo kaže:
Odlicno. Znaci mogu ih otpisati.

Pa ne moras ih otpisati, samo smanji ucestalost druzenja. Mislim, ako su inace bili normalni, doci ce opet u normalu, pa cete povremeno moci uskladiti zelje i obaveze. Malo sam pocela bla, bla... Poanta je trebala biti u tome da mi (muz i ja i nase troje djece) imamo prijatelje (on i ona bez djece) s kojima se vidimo 3 - 4 puta godisnje (cujemo malo cesce) i to mi je super. Oni zive u sa sasvim drugim preokupacijama i super mi je povremeno izaci iz svoje svakodnevice i cuti malo cime se oni bave, sta planiraju...
A smatram ih prijateljima zato sto mogu racunati na njihovu (i oni na nasu) pomoc kad je frka.

[Tija]

Ja kad sam s prijateljima, a imamo i parove i single i razvedene, najmanje pričam o djeci. Ustvari uopće mi se ne priča o djeci.
Pogotovo ako izađemo vani bez prikolica. Tih sat-dva se želim odmoriti od njih i ne misliti na njih. Znam da im je dobro, da su zbrinuti, ni gladni ni žedni. I želim taj sat provesti u miru Božjem.
Sad ja ispadam loša mama.

[Puknuchu]

Tija kaže:
Ja kad sam s prijateljima, a imamo i parove i single i razvedene, najmanje pričam o djeci. Ustvari uopće mi se ne priča o djeci.
Pogotovo ako izađemo vani bez prikolica. Tih sat-dva se želim odmoriti od njih i ne misliti na njih. Znam da im je dobro, da su zbrinuti, ni gladni ni žedni. I želim taj sat provesti u miru Božjem.
Sad ja ispadam loša mama.

Ma kaj bi ti bila loša mama zbog toga!
To je odličan recept da budeš odlična mama; moraš imati malo vremena za sebe, i druge teme, moraš se negdje "napuniti",inače podilkaniš-ja sam bila jako blizu toga, al sam se na vrijeme trgnula.
Inače, družim se sa ljudima raznih bračnih i inih statusa, ali nekako na kraju ispada da smo si najbolji mi sa sličnim situacijama; znači da sam si ipak najbolja s frendicama koje imaju djecu. To ne znači da su nam djeca jedina tema, ali nam je lakše shvatiti i savjetovati se kad su ona u pitanju.
A ostale teme su WOOOW!
Vrijeme nezaustavljivo prolazi i sa sobom nosi nešto svoje... nikad ne znaš kako ćeš se ti ponašati kad postaneš roditelj i kakvom ćeš se društvu naći, tj. da li će te ono poticati na priče o djeci ili ćeš im ići na onu stvar...
Roditeljstvo je izvanredna senzacija, spoznaja da si na svijet donio malo živo biće, i normalno je da se ta tema provlači kroz sve razgovore kad je sve to friško. Ipak, mislim da bi ti frendovi trebali imati više sluha za vaše doživljaje i planove, a ne biti samo orijentirani na ono što se događa njima!

[bigblue2010]

Pa zar postoji netko koga ne zanima kada i kako je moja beba kakala?\

Salu na stranu, meni ovdje nema tko cuvati bebu i stvarno sam s njom po cijele dane. Razgovor s odraslima o necem drugom (pa makar ona meni sjedila u krilu za to vrijeme) je za mene pravi treat. Istina da nemam bas bogznakaj za reci jer nemam pojma kaj se zbiva u svijetu osim ono malo kaj vidim na internetu, ali bar mogu slusati kaj drugi ljudi pricaju.

[nea]

Pa ljudi se malo promjene kad mi u zivot udje beba i sve se manje vise vrti oko nje. Ne kazem neki su zaista udavi.
Ali ja sam npr imala jednu dobru prijateljicu i stvarno mi je trebalo malo razgovora s osobom koja nema nikakve veze ni sa djecom ni kuhanjem ni ostalim stvarima.
A sto se dogodilo?
Nas dvije pijemo kavu i mali (vec 2-3 g) kopa u pijesku?
I ja naravno gledam u njega i svako malo odem nesto mu objasnit a ona nakon nekih 20 min gdje ja nisam uopce ni spomenula dijete, ali moram ga pazit, kaze ti si skroz u drugom filmu i ako hoces sa mnom izac ostavi deriste doma?
Toliko me iznenadila da nisam ni rijeci progovorila, i onda se cudi sto je ne zovem.

Ja sam u potpuno obrnutoj situaciji. naime, prva sam u drustvu koja je zatrudnila i koja se udaje S prijateljicama je vec postalo jako tesko NE razgovarat o trudnoci ili vjencanju. Toliko iritirajuce, da sam neke pocela lagano zaobilaziti. Gledaju me ko neko cudo zbog bebaca i vec mjesecima ne mogu doci sebi da cu postati mama.

Znam da ovo zvuci smijesno, ali ako ja ne spominjem trudnocu i njene nuspojave, fakin vjencanje, odakle ljudima snaga da neprestano razgalbaju i propitkuju o tome. I jos nesto (sad se sjetih), pipanje trbuha je totalno iritirajuce
Znam da sam malo zastranila od originalne teme, ali tek toliko da znate ljudi nisu sve trudnice i mladi roditelji "centar svijeta".

Da se razumijemo, ja u potpunosti uzvam u drugom stanju, ali sam i dalje mlada zena, ne samo buduca mama i supruga.

Pozdrav

Pa joj ja sam onda bad,ja davim muza,o dijeci sa kojom radim,joj ovaj mali ono,ova mala ovo itd.
Mislim neznam mozda kada nam se bebac rodi mozda mi dosadi pricati,o tome jer vec danas promijenim milion pelena,i nahranim milion bebaca,i jedno prohoda,i drugo puze,trece guguce,cetvrto uspijelo dignuti glavu itd.

Ok ja neradim vise u centru,nisam odugo pricala,o dijeci toj jer ih vise nevidam,ali sam i sama primjetila da je krenulo i meni ici na zivce.Pa pomislim pobogu cijeli dan gledam to i radim sa tim pa jer i poslije posla moram,o tome.

Moje prijateljice su vecinom single, ili imaju on and off decke,zavrsile su skole kao ja.Jedna radi i dan danas u centru,pa nas nekada davi,druga je sada nastavila ici na Uni.za Adult Special Needs ljude.

Mislim da to prode,zasto tek tako predati se i redi see ya prijateljima.

[nologo385]

I iz prve ruke i od kolega i od samih roditelja mogu potvrditi - oni s djecom nas ne žele! Što ste imali s ljudima do prvog djeteta - imali ste!
Gledam na poslu. Ljudi koji se prije nisu družili, kako im dolaze djeca (4-5 komada u 1-2 godine) ljudi se pregrupiraju. Odjednom nisu važne druge stvari koje su prije smetale. Sad je vežno gdje su pelene jeftinije i što je mali/a danas rigao/la.
Jedna mi je rođakinja čak priznala da ona bira društvo prema broju i godinama djece (naravno -- tako da odgovara njenom trenutnom stanju). Svi s kojima sam pričao bez izuzetka potvrđuju da se oni koji su netom dobili djete ne žele imati posla s nama običnim smrtnicima. Istina, kad dijete dogura do 2-3 godine, onda se stvari unormale, pa više to nikome ni ne zamjeram. Navikneš se. Ali, ako dobiju novo dijete - sve ispočetka.

Sad sam se baš sjetio jedne prilike gdje je bilo devetero djece do 5 godina i dvije trudnice. Bila smo samo dva para bez djece i iako se nismo nikad vidjeli - bili smo prepušteni sami sebi. Ali i mi smo govorili o djeci; zapravo o ovom topicu

Ma sve je to, valjda, zadano. Jer ne bi se toliko različiti ljudi i parovi ponašali isto kada dobiju prinovu. Priznajem, nije ugodno i ne sviđa mi se, ali lako je s tuđim znatevećčime po gloginjama lupat. Možda ću se i ja pretvoriti u monstera kada postanem roditelj.
A to o druženju singlova i nesinglova je (možda) tema za neku drugu priču...

[nologo385]

BigMama kaže:
Ja sam u potpuno obrnutoj situaciji. naime, prva sam u drustvu koja je zatrudnila i koja se udaje S prijateljicama je vec postalo jako tesko NE razgovarat o trudnoci ili vjencanju. Toliko iritirajuce, da sam neke pocela lagano zaobilaziti. Gledaju me ko neko cudo zbog bebaca i vec mjesecima ne mogu doci sebi da cu postati mama.

Znam da ovo zvuci smijesno, ali ako ja ne spominjem trudnocu i njene nuspojave, fakin vjencanje, odakle ljudima snaga da neprestano razgalbaju i propitkuju o tome. I jos nesto (sad se sjetih), pipanje trbuha je totalno iritirajuce
Znam da sam malo zastranila od originalne teme, ali tek toliko da znate ljudi nisu sve trudnice i mladi roditelji "centar svijeta".

Da se razumijemo, ja u potpunosti uzvam u drugom stanju, ali sam i dalje mlada zena, ne samo buduca mama i supruga.

Pozdrav

Ehh.... Da je više takvih žena, svijet bi bio ugodnije mjesto za život..

Big Mama upravu si.Sto se tice svega.

A pogotovo to pipanje trbuha,oh hell kako su neki dosadni.Np.moja prijateljica svaki put kada dode ili kada odemo van na drink ruke su joj na mom trbuhu.Onda sto mi je jos gore,mladi smo i ja i muz i pored toga izgledamo kao 18godisnjaci,i sve zene oko mene trudne su poslije 30godina,veliki procenat 37god. i poslije.70% muskaraca u Australiji nezeli da postane roditelj tek poslije 37godine to planiraju.Mozes li zamilisti onda kako mene gledaju.Odem u shop da gledam odijecu,one se samo kriju iza robe i cu cu cu cu ,kao kokoske.

Ili odemo da gledamo kolica,svi za nama bulje,i cak neke cujes "O little bitch got pregnant,"""she is by herself""" looks 16 to me what do you think".

Ako izgledas mlado imas trbuh i sam se nades na nekom mijestu,bilo kojem dode mi da se ubijem,samo gledam kako cu sto prije pokupovati sto trebam i juriti u auto da mi niko nevidi trbuh.Nosim odijecu sto siru mogu da se manje primjeti zbog takvi idiota.Jer ovdije kada vide mlado odma misle opa evo je pukla ko lubenica i sada seta okolo sa trbuhom kojeg ce se soon rijesiti,pa idemo dalje sa istom igrom.

Zlo mi je,zasto misle da smo pali sa marsa,kada smo i mi ljudi,Boze moj nisam kriva sto mlado izgledam,a pogotovo nisam kriva za to sto sam nasla covijeka svog zivota.Sta trebam da mi cijeli svijet odobri kada cu se vjencati,za koga i da li cu trudna ostajati.

Ma neka idu kvragu oni koji me vide kao zeleno malo cudo sa neke 10te planete.Vise me to nezanima,danas se ponosim svojim muzem,a trbuh e vise ga nekrijem obucem ono sto mi pase.Nisam gola,ali necu ni da se krijem.Kome smeta neka me negleda!!!

[aristocathr]

moje malo zlato ima 15 mj, i ustanovila sam da sam vjerojatno ipak u prvih 2 - 3 mjeseca malo davila ljude (jest da ih nisam bog zna kaj ni vidjala, jer sam pretezno bila doma, a oni koji su dosli vidjeti bebaca su se i tako pripremili na spiku) ali samo zato kaj mi se nista nije dogadjalo. kad sam pocela malo intenzivnije zivjeti, i spika se promijenila. radim u pretezno zenskoj firmi i prije mi je islo grozno na zivce kad babe nisu znale pricati o nicem drugom nego o djeci, pa se kontroliram, nadam se uspjesno.

[Princeza]

Ja jos nisam mama pa bi bilo grozno da nekome zamjerim zbog toga sto previse prica o svom djetetu, jer tko zna u kakvog cu se ja kakica-podrigivanje-papica monstera pretvorit.

No, u drustvu imamo zaista svakakve. Da se razumijemo, meni je normalno da ce mladi roditelji pricati uglavnom o svom djetetu. Glupa usporedba, ali kad ljudi kupe novi auto, onda uglavnom tjednima lupetaju samo o njemu ~ o tom divnom laku, o fantasticnom ubrzanju, a tek kako malo trosi... Pa cemu se onda cuditi ako mladi roditelji pricaju o najvecoj promjeni koja im se dogodila u zivotu?

Ono sto je problem su ekstremi. Imam jednu frendicu koja bez svog sina jednostavno ne postoji. To ne bi bio problem, osim sto je mali totalno divlji, sto razbija i unistava sve oko sebe, a kad dobije napadaje bijesa (sto se dogadja redovno, ako mu se ne pokloni dovoljna kolicina paznje), onda pocne lupati nogama u rukama sve oko sebe, ukljucujuci i svoju majku. O tom djetetu sam pisala na topicu o djeci koja unistavaju, i s takvom majkom se stvarno tesko druziti. Osim svega, od svih mama koje poznajem, bas ona stalno pili o tome kako je njezino dijete super, kako je najpametniji u vrticu (iako tete govore da je preagresivan, da je neodgojen, da je divlji, itd. no sta one znaju, pa one su za ponosnu majku najobicnije glupace ~ jer ne kuze kako je mali kreativan, slobodouman i ima svoje ja ). Uglavnom, osim sto se razgovor stalno okrece oko malog cudovista, osim sto mu se konstantno mora ugadjati, jos ga se mora i promatrati s poboznim divljenjem.

S druge strane, imamo frendove koji svoju malu redovno ostavljaju kod kuce. To je ok kad se skupi vece drustvo, onda se stvarno moze super zezati bez male bebe kojoj treba cesta njega i paznja. No, mi se vec pitamo kako to dijete izgleda, pa uopce ga ne vidimo! Osim toga, ja osobno smatram da bi i za dijete bilo dobro da se socijalizira od malih dana.

Ma, u biti mislim da je najvaznije pronaci pravu mjeru.

[nologo385]

Princeza kaže:
Glupa usporedba, ali kad ljudi kupe novi auto, onda uglavnom tjednima lupetaju samo o njemu ~ o tom divnom laku, o fantasticnom ubrzanju, a tek kako malo trosi...

Usporedba nije glupa. Sve one koji se tako ponašaju glede svog novog auta - držimo testosteronskim neandertalcima, fetišistima i budalama. Nitko ih ne voli previše u društvu, osim obih koji su im slični, pa se onda oni i druže međusobno.
A obično kažu za muškarce da ne mogu napraviti analogiju bez spominjanja automobila

[Princeza]

nologo385 kaže:
A obično kažu za muškarce da ne mogu napraviti analogiju bez spominjanja automobila