Promjenjivost u religijskoj potrebi - između 2 puta

[Srebrni-medvjed]

Leteća kaže:

Upravo to. Ne znaš dok ne probaš.

Kad jednom osjetiš blaženstvo dano od Boga, više ti se ne da probavat ništa drugo

[Leteća]

Srebrni-medvjed kaže:

Kad jednom osjetiš blaženstvo dano od Boga, više ti se ne da probavat ništa drugo

Ja, ja, die Religion ist das Opium des Volkes.

[fleur amour]

Empyreus kaže:

A čuj, tu sigurno treba biti dosta kreativan

No pod paganizam si navela tu nekakvu mističnu povezanost sa svime, što je savršeno spojivo sa kršćanstvom po onim a i nekim drugim citatima. To se jednostavno može interpretirati tako da osjećaš kraljevstvo božje, ili Boga koji je po kršćanstvu i tako sveprisutan.

U oba duhovna puta se može naći sličnost, nisu iznimka i ostale religije (islam, judaizam, bidizam..).
Stvar je tome koju tradiciju želim pratiti određeni dan ili dane. Nije isto čitati Bibliju i moliti se Isusu i Mariji, ili osjećati privlačnost prema duhovima prirode, crpiti energiju iz kristala, imati potrebu napraviti mali ritual iz zahvalnosti prema životu i onom božanskom u njemu, osjetiti promjenu u godišnjim dobima, izmjeni dana i noći. Ne znam to osjećati u okviru kršćanstva.

Empyreus kaže:

No paganizam je i tako širok pojam, na što točno pod time misliš? što te točno privlači? pa da vidimo što je spojivo a što nije. Jasno mi je da ne želiš spajati, ali bilo bi zanimljivo probati.

Ne želim probati

Kad kažem paganizam mislim na wiccu jer ona nekako najviše spaja evropsku tradiciju starih vjerovanja iako je sama nastala nedavno i svi znamo kako (preko Gardnera i mističnih društava 19.st.).

[Srebrni-medvjed]

Leteća kaže:

Ja, ja, die Religion ist das Opium des Volkes.

Nećeš vjerovati, ali slažem se s tobom.

Nama ne treba religija nego znanost o Bogu

[fleur amour]

Leteća kaže:

Nisam od tih, ali da takvih ima - ima ih.

http://christianwicca.org/

Hvala ti na preporuci, al to je upravo ono što ne želim. Netko se, poput mene, nije mogao odlučiti, pa je spojio u christian wiccu.
Nikad nisam osjetila smisao tome.

[Beljki]

Kako sa godinama racionalnost preuzima primat nad instinktima tako mi i kod religiozosti interna logicka/filosofska konzistentnost igra vecu ulogu od osobnog svidjanja i mogucnosti proiciranja vlastitih psiholoskih potreba na ovaj ili onaj mitoloski scenario koji se nudi.

Sjecam se kako mi sa 20 (iz danasnje perspektive) nista nije bilo jasno. Nit sam poznavao povijesni kontekst nastanka razlicitih konkretnih religija, niti socio-psiholoski religioznosti generalno, niti bio u stanju dovoljno razionalno vagati stvari pa bi ekipa i ja isli u svojevrsni "vibration mongering" po duhovnim grupama cisto po nekom osjecaju za filing. Odnosno, da budemo realni, po tome koju emotivno-psiholosku rupu je u datom renutku ispunjavalo.

Sada je prica drugacija pa iako je Hinduizam srcu najdrazi (i najblize nekoj "predackoj" religiji buduci je prva sa kojom se upetljah, bivajuci odgojen nereligijski) primat ima sto mi je Budizam intelektualno prihvatljiviji, posebno njegova skepticnija/agnosticnija struja. Za razliku od ranijih odabira po osjecaju za filing ovo je bio razumski odabir necega sto moze pruziti logisticku podrsku meditativnoj i inoj praksi, a da se ne mora glavu zabiti pod pijesak. Stoga nije u pitanju samo budizam nego i to da konkretna zajednica dozvljava skepticko propitivanje bas svega, pa i vlastitih temelja (nije slucaj sa svima, ima i dosta religioznih i fanaticnih budista).

[Beljki]

fleur amour kaže:

Znam za sinkretizam, znam da se može i da to ljudi rade. Al ja ne želim miješati jedno i drugi. Tako bih postala 'christian witch', i spojila nespojivo kako ja vidim.

Nisu svi krscani katolici.

Kvekeri se recimo i dalje ubrajaju u krscane, iako su uz unitariste najblizi nekom modernisticko / relativisticko / intuitivno-misticnom pristupu.

Takodjer je dostupna hrpa sinkretistickih pristupa. Okultisticka scena na zapadu je velikim djelom takva, cijeli moderni neo-hinduizam je sinkretisticki itd.

[Beljki]

hatrick kaže:

to je supermarket..uzmi sta ti paše i šta ti je oku primamljivo(osjetila) i tvom novcu dostupno(razum)..
sad jel to najbolje za tebe,ne znaš..ili bar misliš da znaš..

Sve je supermarket na otvorenom trzistu.

Kad trziste nije otvoreno onda ima da prihvatis sto ti mali obiteljski caca ili veliki feudalni caca nalozi - pa dobijes dominantne drzavne religije.

Osobno mi se vise svidja financijski motivirana super-market od autoriarno-politicki motivirane manipulacije masama. Ako nista barem je vise rascjepkana zakonom slobodnog trzista pa sprjecava davanje prevelike monopolisticke snage pojedinom brendu.

[fleur amour]

Beljki kaže:

Kako sa godinama racionalnost preuzima primat nad instinktima tako mi i kod religiozosti interna logicka/filosofska konzistentnost igra vecu ulogu od osobnog svidjanja i mogucnosti proiciranja vlastitih psiholoskih potreba na ovaj ili onaj mitoloski scenario koji se nudi.

Da, i ja volim vjerovati da sam više racionalna u godinama u kojim jesam, pa tako možda i ta neodlučnost između dva puta. Sad uočavam i priznajem si ono što tad nisam. U prošlosti sam to rješavala tako da sam u jednom trenutku jednostavno isključila ovo drugo, bez previše razmišljanja. Iako, u ranijim danima sam bila puno više paganka nego kršćanka.

Beljki kaže:

Sada je prica drugacija pa iako je Hinduizam srcu najdrazi (i najblize nekoj "predackoj" religiji buduci je prva sa kojom se upetljah, bivajuci odgojen nereligijski) primat ima sto mi je Budizam intelektualno prihvatljiviji, posebno njegova skepticnija/agnosticnija struja.

Dakle ti si hinduist - budist, i u miru si s tim (vjerojatno). Super, hvala ti na napisanom

[Beljki]

fleur amour kaže:

Da, i ja volim vjerovati da sam više racionalna u godinama u kojim jesam, pa tako možda i ta neodlučnost između dva puta. Sad uočavam i priznajem si ono što tad nisam. U prošlosti sam to rješavala tako da sam u jednom trenutku jednostavno isključila ovo drugo, bez previše razmišljanja. Iako, u ranijim danima sam bila puno više paganka nego kršćanka.



Dakle ti si hinduist - budist, i u miru si s tim (vjerojatno). Super, hvala ti na napisanom

Problem je sto postoji i taj sukob racija i instinkata, u neku ruku je bilo udobinije kad se covjek nije time zamarao... ali nakon nekog vremena klackanja kako godine prolaze racionalno-liberalni (u smislu poistovjecivanja sa skupinama i ideologijama) prevagne pa je opet ok Sto Nemruth rece, neke stvari razrijesi vrijeme i biologija.
Naravno nije jedini nacin da se razrijesi disonanca, fundamentalizam je takodjer opcija.


Skeptiko-budist. Leteci brdonosni majmuni su ipak folklor koji ne mogu shvacati doslovno, a advaita, joga isl su samo (ne uvijek najbolje) uzurpacije sramana konkurencije (budizam, jainizam, ajivaka itd) u hinduisticki inkluzivizam (u zelji odrzavanja kulturne dominacije, kao sto i u bhakti pravcima ima islama, plemenskih kulteva itd) ). Da nisu tako neprakticno ekstremni sa nenasiljem i jaini bi bili vrlo zanimljivi, imaju neke jako napredne filozofsko-logicke modele.

[fleur amour]

cestar kaže:

Ne mogu to razdvajati (ili postoji jedno ili drugo), duhovne sile, šumska bića, uzajamna povezanost i isprepletenost, itd... sve to može postojati zajedno sa Bogom stvoriteljem.

Ne razdvajam ni ja. Mene muči tradicijski put koji slijedim u okviru tog vjerovanja. Iako sve ove prirodne sile mi prirodnije idu uz paganizam.

cestar kaže:

"Gubitnici"... zapravo ne volim tu riječ, recimo oni koji su obuzeti životnim problemima i teško ili nikako izlaze s njima na kraj.
Razumijem ih, moj prvi svojevoljni susret sa vjerom bio je u takvim okolnostima.

Nisu li svi ljudi obuzeti životnim problemima, neovisno o religiji? Svatko ponekad teško izlazi na kraj sa svojim problemima i pametno postupi ako se tad obrati Bogu za pomoć. Tako može samo dobiti, dakle nije gubitnik.
Ako nitko drugi, Bog ga razumije.

[Leteća]

Srebrni-medvjed kaže:

Nećeš vjerovati, ali slažem se s tobom.

Nama ne treba religija nego znanost o Bogu

Kojom bi se metodologijom služila ta znanost?

[fleur amour]

Beljki kaže:

Problem je sto postoji i taj sukob racija i instinkata, u neku ruku je bilo udobinije kad se covjek nije time zamarao... ali nakon nekog vremena klackanja kako godine prolaze racionalno-liberalni (u smislu poistovjecivanja sa skupinama i ideologijama) prevagne pa je opet ok Sto Nemruth rece, neke stvari razrijesi vrijeme i biologija.
Naravno nije jedini nacin da se razrijesi disonanca, fundamentalizam je takodjer opcija.

Da, biologija. Kao bakica, nekako se prije vidim u crkvi na misi, nego u šumi do koje pitanje kako ću doći. Možda je ipak kršćanstvo definitiv na kraju, kad više ne bude vremena ni prostora za biranje. Time mu uopće ne umanjujem vrijednost, čak dapače.

Beljki kaže:

Skeptiko-budist. Leteci brdonosni majmuni su ipak folklor koji ne mogu shvacati doslovno, a advaita, joga isl su samo (ne uvijek najbolje) uzurpacije sramana konkurencije (budizam, jainizam, ajivaka itd) u hinduisticki inkluzivizam (u zelji odrzavanja kulturne dominacije, kao sto i u bhakti pravcima ima islama, plemenskih kulteva itd) ). Da nisu tako neprakticno ekstremni sa nenasiljem i jaini bi bili vrlo zanimljivi, imaju neke jako napredne filozofsko-logicke modele.

Zvuči komplicirano. Al ja ionako ništa ne znam o tome, tj. svemu što si nabrojao. Samo ponekad, uslijed težine života, hindo-budističkim jezikom rečeno, poželim da mi je ovo zadnja inkarnacija, i da odem u nirvanu (ili jednostavno iščeznem).

[Beljki]

Leteća kaže:

Kojom bi se metodologijom služila ta znanost?

Citiranjem Prabupadinog citiranja Baktisidantinog komentara Baktivinodinog tumacenja Bagavatama

Proglasis spis znanoscu i oma imas znanost, ko da je to u religiji problem i da se zamara metodologijom

[Leteća]

fleur amour kaže:

Obično me kršćanstvu privuče težina života, obitavanje u ovom svijetu općenito, patnje bližnjih, moja vlastita patnja. I onda vidim smisao u križu, u Božjoj objavi u Bibliji, u strukturi koja postoji, posežem za literaturom te tematike, i to me ispuni.
Nekad, ali rijetko, odem stvarno na misu, ili jednostavno u crkvu se pomoliti i biti u miru.

Paganizmu sam privučena kad osjetim puninu života, lepršavost, dodir prirode koji je upravo božanski, povezanost sa svime u mističnom smislu, sa svemirom, vječnosti. Osjećam misteriju života i smrti i te promjene koja je stalno prisutna. Vidim ljepotu u svakoj i najmanjoj stvari u prirodi oko sebe. Osjećam to božanstvo koje pagani zovu božicom i bogom.
Sve mi odjednom ima smisla, i iako nemam sve odgovore, ne opterećujem se time. Osjećam magiju u svakoj stvari.

U kojem bi od ova dva stanja željela provesti ostatak života?

[Leteća]

Beljki kaže:

Citiranjem Prabupadinog citiranja Baktisidantinog komentara Baktivinodinog tumacenja Bagavatama

Proglasis spis znanoscu i oma imas znanost, ko da je to u religiji problem i da se zamara metodologijom

Pa to je čisti poststrukturalizam, bogati.

[fleur amour]

Nepoznati kaže:

Na temelju proučavanja, došao sam do zaključka da su prvi kršćani zapravo vjerovali u gnostičkog Nebeskog a ne fizičkog Krista. A kasnije je literatura postala shvaćena kao povijesni dokument/kronika. To je, naravno, moje mišljenje... koje može i ne mora biti točno, jer nemamo dovoljno podataka za presudni zaključak.

Misliš li da im se, kao nebeski Krist nekako objavio, kako su komunicirali s njim? Pretpostavljam na ezoteriskoj razini, putem možda starih spoznaja i znanja.
Isus je živio među ljudima, i to je jasno (kako su komunicirali s njim).

[Beljki]

fleur amour kaže:

Zvuči komplicirano. Al ja ionako ništa ne znam o tome, tj. svemu što si nabrojao. Samo ponekad, uslijed težine života, hindo-budističkim jezikom rečeno, poželim da mi je ovo zadnja inkarnacija, i da odem u nirvanu (ili jednostavno iščeznem).

Svatko nesto nekad pozeli, pitanje je koliko takva privremena emotivna stanja ima smisla praviti temeljima svjetonazorskih sustava.

Htjedoh reci da imam vise problema sa religijom koja se u krajnjoj redukciji svodi na mitologiju od one koja se u krajnjoj redukciji svodi na filozofiju. Sve u pravilu ima svega, ali kod nekih pristupa ako odbacis sve rituale, mitove, tekstove, drustvene pritiske, uvjerenja itd i dalje dovoljno opstaje i srz je u filozofskom djelu, dok kod drugih taj dio biva samo apologetskim pokusajem opravdanja "vjer-pur-vjerizma".

Npr ako usporedjujemo sa krscanstvom filozofska redukcija bi bila cisti teizam. No tradicionalno krscanstvo poput katolickog ne zivi na filozofskom teizmu nego mitu, ritualu, drustvenoj koheziji i psiho-drami, ostalo je samo njihova racionalizacija.

Stoga je moguce biti budistom koji ne vjeruje da je Buda povijesna osoba, ne vjeruje da su spisi njegoa doslovna rijec, misli da je veliki dio povijesti laziran i dovodi u pitanje onih par misticnih aspekata koji izlaze iz cisto logicke sfere, a temeljni su (za razliku od rituala, duhovnih bica isl koji u startu nisu temeljni) poput karme i reinkarnacije.

Nije moguce biti katolikom i odbacivati povijesnog Isusa, izvornost Biblije, uskrsnuce, svete duhove, crkvene dogme itd. Stovise, takav stav prema kanonskom zakoniku podrazumijeva automatsku ekskomunikaciju.

To je ta razlika. Mogao bih bit kvekerom (iako su oni intelektualno slabi i ne zanima ih previse teologija i filozofija, recimo neki spoj kvekerizma sa aristotelijanskom skolastikom neopterecenom ritualisticno-mitoloskim aspektima), ali tesko katolikom jer mi je neprihvatljivo ogranicavanje sobode misljenja i zdravorazumskog odlucivanja u ime odrzavanja dogme i time organizacije.

[fleur amour]

Leteća kaže:

U kojem bi od ova dva stanja željela provesti ostatak života?

Ha! Ti si toliko pronicljiva, da ne kažem pametna
Odlično pitanje.
Ne nameće li se logičan odgovor?

Paganizmu sam privučena kad osjetim puninu života, lepršavost, dodir prirode koji je upravo božanski, povezanost sa svime u mističnom smislu, sa svemirom, vječnosti.

Druga je stvar što život na ovoj zemlji NE dozvoljava ovakvo trajno stanje, to su trenuci sreće.
Ipak smo izgnani iz Raja, ne?

[fleur amour]

Beljki kaže:

Nije moguce biti katolikom i odbacivati povijesnog Isusa, izvornost Biblije, uskrsnuce, svete duhove, crkvene dogme itd. Stovise, takav stav prema kanonskom zakoniku podrazumijeva automatsku ekskomunikaciju.

Ne odbacujem to, nego se pokušavam uklopiti, svoj duh uskladiti s tom materijom. Problem je što bih teško mogla biti fizički u nekoj kršćanskoj zajednici, družiti se s njima.
Ako se to i dogodi najčešće mi idu na živce

Beljki kaže:

To je ta razlika. Mogao bih bit kvekerom (iako su oni intelektualno slabi i ne zanima ih previse teologija i filozofija, recimo neki spoj kvekerizma sa aristotelijanskom skolastikom neopterecenom ritualisticno-mitoloskim aspektima), ali tesko katolikom jer mi je neprihvatljivo ogranicavanje sobode misljenja i zdravorazumskog odlucivanja u ime odrzavanja dogme i time organizacije.

Mnogi katolici nemaju problem s tim. Jednostavno uzmu što im odgovara, što ne, zanemare. Al znam da ne pričaš o takvom pristupu stvarima.
Hm, i ja sam tad više 'katolik', nego katolik jer ne primam sakramente (iako sam krštena, primila pričest i svetu potvrdu), i živim u skladu sa svojim uvjerenjima, a ne onima crkve. Ne znam dal to što cijenim papu Franju, divim se kršćanskom nasljeđu, kulturi, arhitekturi, knjigama, osjećam puninu Božje objave, čitam sveto pismo, molim se ponekad poznatim molitvama... me čini katolikom.