Kad doslovce zakasniš ...

[Andjeo Sarme]

Moram ovo podijelit pa nek ide sve ...
Ja, rane 30-e, bezvezan cca godinu dana, prije toga duga veza koja je pukla zbog udaljenosti, višemanje.
Prije cca dva mjeseca, tražeći jedan poklon, ulazim u jednu trgovinu, prodavačica me pita nešto i pogledi nam se susretnu ...
Glas, stas, lice, stav, žena ima sve, po mom mišljenju.
Nikad nisam ostao bez teksta kao tada...
Izađem ja sa svojim leptirićima u stomaku iz trgovine, okrenem se da se vratim, ali obeshrabri me neki mlađi par koji su birali u trgovini taman. Hrabar dabar.
Ma, vratit ću se ja.
U danima nakon toga istraga, saznam ime, bračno stanje, ma sve. Prednosti malih gradova. Nemam fejs, stoga samo old skul diskretno šerločenje kod poznatih. Uglavnom, all systems go, o ženi sve 5.
Nakon jedno tjedan dana istrage idem ja opet tamo. Suprise- suprise, zatvoreno, trgovina se seli u tu i tu ulicu, otvorenje slijedeći mjesec. Fak.
I otvorilo se to prošli mjesec, ja tamo, ono duplo veće, dvije trgovkinje rade, niti jedna ova moja.
Kasnije, iz opravdanih (tada) i neopravdanih (sada) razloga nisam otišao tamo sve do jučer.
Jučer ujutro ja unutra, nijedna prodavačica ova moja. Dali da pitam za nju.. Ma, doći ću popodne.
Ja popodne, opet nema ove moje. Pitam lijepo gdje je ta i ta, radila je tu dok su bili u prošlom lokalu.
Mlađa ne zna, ali pitati će ovu drugu, stariju ženu. Dolazi žena, znam da je radila tamo. Heh, žena sa polusažaljenjem, kao da zna zašto sam došao, kaže kako je dotična dala otkaz prije seljenja u novi lokal i otišla van, misli da je u Njemačkoj. To je Njemačka 2 : Andjeo 0.
Izlazim iz trgovine i smijem se sam sebi. Glupan.

Pretpostavljam da nisam jedini kojem se ovako nešto dogodilo...

[AlessandraB]

Sve znas sam, dijagnozu si napisao, lekciju naucio. Kreni dalje. Nemoj previse kriviti sebe, neke stvari jednostavno nisi mogao da znas. Da li su ih tvoji informanti znali je druga stvar, pa opet, takav odlazak se priprema dugo vremena i pitanje je da li bi uopste imao bilo kakve sanse kod nje. Podvuci crtu jednostavno i pogledaj te mlade prodavacice u radnji.

[deboto po bota]

Pa to ti je kad okljevas... Al ovako bar neces trebat prekidat tu eventualnu vezu ponovno zbog udaljenosti.

BTW: Zgodan nick.:klap:

[flyene]

Seize the moment- za ubuduće.

[astor pec]

AlessandraB kaže:

Sve znas sam, dijagnozu si napisao, lekciju naucio. Kreni dalje.

AHAHAHAHAHAHAH

[Andjeo Sarme]

AlessandraB kaže:

Sve znas sam, dijagnozu si napisao, lekciju naucio. Kreni dalje. Nemoj previse kriviti sebe, neke stvari jednostavno nisi mogao da znas. Da li su ih tvoji informanti znali je druga stvar, pa opet, takav odlazak se priprema dugo vremena i pitanje je da li bi uopste imao bilo kakve sanse kod nje. Podvuci crtu jednostavno i pogledaj te mlade prodavacice u radnji.

Ma nema neke drame, samo sam si sam toliko smiješan ispao da još uvijek ne vjerujem.
Što se tiče ovoga boldanog, nekako mi to nije utjeha, radije bih da sam saznao to nego ovako što neću saznati.

I što, nitko ništa sličnog nije doživio ?

[avelina]

Andjeo Sarme kaže:

Moram ovo podijelit pa nek ide sve ...
Ja, rane 30-e, bezvezan cca godinu dana, prije toga duga veza koja je pukla zbog udaljenosti, višemanje.
Prije cca dva mjeseca, tražeći jedan poklon, ulazim u jednu trgovinu, prodavačica me pita nešto i pogledi nam se susretnu ...
Glas, stas, lice, stav, žena ima sve, po mom mišljenju.
Nikad nisam ostao bez teksta kao tada...
Izađem ja sa svojim leptirićima u stomaku iz trgovine, okrenem se da se vratim, ali obeshrabri me neki mlađi par koji su birali u trgovini taman. Hrabar dabar.
Ma, vratit ću se ja.
U danima nakon toga istraga, saznam ime, bračno stanje, ma sve. Prednosti malih gradova. Nemam fejs, stoga samo old skul diskretno šerločenje kod poznatih. Uglavnom, all systems go, o ženi sve 5.
Nakon jedno tjedan dana istrage idem ja opet tamo. Suprise- suprise, zatvoreno, trgovina se seli u tu i tu ulicu, otvorenje slijedeći mjesec. Fak.
I otvorilo se to prošli mjesec, ja tamo, ono duplo veće, dvije trgovkinje rade, niti jedna ova moja.
Kasnije, iz opravdanih (tada) i neopravdanih (sada) razloga nisam otišao tamo sve do jučer.
Jučer ujutro ja unutra, nijedna prodavačica ova moja. Dali da pitam za nju.. Ma, doći ću popodne.
Ja popodne, opet nema ove moje. Pitam lijepo gdje je ta i ta, radila je tu dok su bili u prošlom lokalu.
Mlađa ne zna, ali pitati će ovu drugu, stariju ženu. Dolazi žena, znam da je radila tamo. Heh, žena sa polusažaljenjem, kao da zna zašto sam došao, kaže kako je dotična dala otkaz prije seljenja u novi lokal i otišla van, misli da je u Njemačkoj. To je Njemačka 2 : Andjeo 0.
Izlazim iz trgovine i smijem se sam sebi. Glupan.

Pretpostavljam da nisam jedini kojem se ovako nešto dogodilo...

I kaj sad? Pa nije kraj svijeta.
Saznaj njen broj telefona. Tete u ducanu zive za takve trenutke
I posalji joj poruku na viber ili sto vec ima.

[Andjeo Sarme]

avelina kaže:

I kaj sad? Pa nije kraj svijeta.
Saznaj njen broj telefona. Tete u ducanu zive za takve trenutke
I posalji joj poruku na viber ili sto vec ima.

Ne proživljava mi se opet tako nešto na daljinu.
A broj sam mogao dobiti i ranije, ali eto, htio licem u lice

[avelina]

Andjeo Sarme kaže:

Ne proživljava mi se opet tako nešto na daljinu.
A broj sam mogao dobiti i ranije, ali eto, htio licem u lice

Hmm...onda ipak nije toliko posebna
Ali slazem se s tobom, ni ja ne bih izabrala tu opciju. Nista, trazi drugu tetu

[Lord Byron]

Imaš jednu fora priču o liku koji je uređivao interijer nekakve dvorane, pogled mu se sreo s pogledom žene koja je stajala na ulazu, lik si je u glavi složio isti ovakav film o skoro pa srodnosti duša kao i ti, a onda je po ženu došao njen frajer, a ona popizdila na njega jer je umrla od dosade čekajući.

Iz jednog pogleda uspio si ubrati i njezin stav? Super. Zajebi sve čime se baviš i počni živjeti od vidovnjaštva.

[Andjeo Sarme]

Lord Byron kaže:

Iz jednog pogleda uspio si ubrati i njezin stav? Super. Zajebi sve čime se baviš i počni živjeti od vidovnjaštva.

Stav u smislu držanja, govora tijela.

[Lord Byron]

Nebitno. Iz bljeska u prolazu gradiš neostvarenu love story.

[Andjeo Sarme]

Lord Byron kaže:

Nebitno. Iz bljeska u prolazu gradiš neostvarenu love story.

A jesi baraba Byrone, ne može čovjek ni da ispriča nešto bez valjanog razloga.

[Coeli]

Andjeo Sarme kaže:

I što, nitko ništa sličnog nije doživio ?

Je. Ja sam jednom čak izašla s jednim s kojim su mi se pogledi isto tako sreli i činilo se ...

Jest, samo se činilo. Izašli smo taj put i nikad više. Gospode bože, napornog li izlaska ni danas ne mogu odlučit je li to bilo više tragično ili komično.

Poanta priče: ne valja gradit kule u zraku dok s nekim nisi barem kavu popio, ma koliko ti se svidio na prvi pogled po izgledu, držanju i onih 5 riječi koje ste progovorili.

[jamesbond]

Coeli kaže:

Je. Ja sam jednom čak izašla s jednim s kojim su mi se pogledi isto tako sreli i činilo se ...

Jest, samo se činilo. Izašli smo taj put i nikad više. Gospode bože, napornog li izlaska ni danas ne mogu odlučit je li to bilo više tragično ili komično.

Ajde ispricaj nam sta se desilo... di te odveo?

[Flat]

Andjeo Sarme kaže:

Moram ovo podijelit pa nek ide sve ...
Ja, rane 30-e, bezvezan cca godinu dana, prije toga duga veza koja je pukla zbog udaljenosti, višemanje.
Prije cca dva mjeseca, tražeći jedan poklon, ulazim u jednu trgovinu, prodavačica me pita nešto i pogledi nam se susretnu ...
Glas, stas, lice, stav, žena ima sve, po mom mišljenju.
Nikad nisam ostao bez teksta kao tada...
Izađem ja sa svojim leptirićima u stomaku iz trgovine, okrenem se da se vratim, ali obeshrabri me neki mlađi par koji su birali u trgovini taman. Hrabar dabar.
Ma, vratit ću se ja.
U danima nakon toga istraga, saznam ime, bračno stanje, ma sve. Prednosti malih gradova. Nemam fejs, stoga samo old skul diskretno šerločenje kod poznatih. Uglavnom, all systems go, o ženi sve 5.
Nakon jedno tjedan dana istrage idem ja opet tamo. Suprise- suprise, zatvoreno, trgovina se seli u tu i tu ulicu, otvorenje slijedeći mjesec. Fak.
I otvorilo se to prošli mjesec, ja tamo, ono duplo veće, dvije trgovkinje rade, niti jedna ova moja.
Kasnije, iz opravdanih (tada) i neopravdanih (sada) razloga nisam otišao tamo sve do jučer.
Jučer ujutro ja unutra, nijedna prodavačica ova moja. Dali da pitam za nju.. Ma, doći ću popodne.
Ja popodne, opet nema ove moje. Pitam lijepo gdje je ta i ta, radila je tu dok su bili u prošlom lokalu.
Mlađa ne zna, ali pitati će ovu drugu, stariju ženu. Dolazi žena, znam da je radila tamo. Heh, žena sa polusažaljenjem, kao da zna zašto sam došao, kaže kako je dotična dala otkaz prije seljenja u novi lokal i otišla van, misli da je u Njemačkoj. To je Njemačka 2 : Andjeo 0.
Izlazim iz trgovine i smijem se sam sebi. Glupan.

Pretpostavljam da nisam jedini kojem se ovako nešto dogodilo...

I ti si siguran da je kasnjenje, a ne fantazija u tvojoj glavi?

Sad si mogel ziveti u njemackoj.

[astor pec]

Flat kaže:

Sad si mogel ziveti u njemackoj.

Jebena je njemačka. Svi na kraju završe u njemačkoj. U njemačkoj je avantura i adrenalin. U njemačkoj je sve.

[lurker312]

hm, pitam je jel ona moja iz Osječkog Deichmanna na Jugu 2 koja je isto tako nestala nakon prvog susreta isto otišla u njamačkaaa. Možda sada zajedno tamo s tom tvojom radi i slama srca mladim gastabajterima? Možda su se urotile?

Poanta ove životne epizode ti je baš ta koju su ti i rekli. Idući put ne čekaj ništa i barem nećeš upasti u ovakve snove gdje ti je ona već rodila treće dijete a ti tek onda shvatio da sva imaju Njemačko državljanstvo i real papa im se zove Hans, poslovođa u Mannheim Motorenfabrik GmBH

[Coeli]

jamesbond kaže:

Ajde ispricaj nam sta se desilo... di te odveo?

U jedan kafić na Gornjem gradu, u kojem je glazba toliko treštala da se nije moglo pričati. Na moju primjedbu da bi mogli sjest negdje drugdje, uopće se nije naročito obazirao, kao, popit ćemo nešto kad smo već tu pa onda možemo i nekamo drugamo. Uglavnom, popio je tri žestice (ja za to vrijeme sokić). To ga je puknulo, pa sad, ili ima nizak prag, ili se samo nadotočio, ne znam, moguće ovo drugo.
Od razgovara naravno ništa, možeš se samo naderavati. U nekom trenutku počeo me pipkati po koljenima, kuku, struku, hoće me ljubit, ajme majko!
Ko hobotnica, odgurneš mu krakove, kažeš mu nek se zbroji, pa se malo smiri no evo ga opet.
Najzad popizdim, ustajem i ok, idemo. On predlaže da još negdje sjednemo, ne hvala, idem doma. Pa slijedi natezanje oko toga. Skratim stvar, pozdravljam ga i odmarširam Radićevom prema Trgu. On za mnom. Tetura, bljezgari, hoće me grlit. Blamaža do neba, ljudi nas čudno pogledavaju, najradije bih u zemlju propala.
Dođemo do Trga, hoće me pratit doma (u to vrijeme stanovala sam u centru). Opet natezanje oko toga. Presiječem i to, no krene za mnom i pita kad ćemo se ponovno vidjet. Kažem mu čut ćemo se (moš si mislit). Ali on bi me ipak pratio doma. Jedva sam ga se riješila.
Dakako, danas bih drugačije postupila i bez riječi ustala i otišla iz kafića čim me je počeo pipkat, odnosno, čim je nastavio nakon što sam mu rekla nek makne ruke. No eto, bilo mi je to prvo iskustvo takve vrste pa se nisam najbolje snašla.

A činio se tako fin i kulturan, a na takvom mjestu i okruženju smo se uostalom i sreli.

[Flat]

Trebala si i ti zesticu pa bi ti pasalo pipkanje.

Sent from my D2403 using Tapatalk