Kako otići iz drugog braka, a izbjeći i treću grešku?

["dragi krmak"]

_alma_ kaže:

teško mi je danas. onaj tren prije nego što lavina krene, tako se osjećam. zabetonirana u ovom trenu ali znam da će me život povući kad danas popodne krenem i odem.

samo hrabro! drž se, i sretnoooooooooo!

[ombia]

_alma_ kaže:

Pokušaj me shvatit. Prvi muž je bio ovisnik o heroinu, ovaj je o alkoholu.

Sam odlazak jest organizacijska zavrzlama, no to je samo vrzmanje oko nebitnog. Pitam se zašto mi trebaju slabići da bih dokazala snagu.
I ne sviđa mi se ono što se u toj mutnoj slici počinje vidjeti.
I ne sviđa mi se odlazak majci. To priznanje da, eto, ipak nisam kao ona.
.

Tebi treba hitno terapija, jer ocito padas na problematicne tipove. Da ih naucis prepotnati izdaleka. Da naucis da nikad vise pod niciji krov ni u kompu s ikim osim samo sa partnerom. I ako ste 10 godina skupa, valjda si nesto radila svo to vrijeme, primala placu. Ulozeno u braku sud dijeli na pola, bez obzira sto jos tvoj muz, vice.
Od prve sljedece place u podstanare, makar garsonjera od 15 kvadrata i tvoj mir. A onda polako dalje.

Jer ako budes cekala da alkoholicar nadje posao ne samo da ces biti jos vise u minusu nego ces si jos i kamatare na vrat natovariti. Mozda da odes kod mame prvih mjesec, dva dok malo ne smanjis minus na racunu?

Ova zalosna prica je, nazalost, samo potvrda teorije da se mi cijelog zivota ponasamo prema naucenim obrascima (koje imamo iz djetinjstva ......) Kada jednom to shvatimo, onda se mozemo i promijeniti ... Cestitam sto si odlucila o svojim problemima odlucila progovoriti javno i pokusati nesto promijeniti

[_alma_]

Otišla sam. Prilično sam mirna. Kod mame si stvaram novi kutak. Nije bez njezinih njurganja i pokušaja uvjetovanja ali se, zasad, uspješno borim!
S bivšim kominiciram. Zlo i naopako, otkako me nema, stroj za rublje se pokvario!!!
A fino sam mu telefonom davala instrukcije kako oprati odjeću, otprije razvrstanu po boji!
Svijet je šaren, prekrasan, ne boli me ništa...ma, osjećam se slobodno ko' Willy!

[xedos]

_alma_ kaže:

Otišla sam. Prilično sam mirna. Kod mame si stvaram novi kutak. Nije bez njezinih njurganja i pokušaja uvjetovanja ali se, zasad, uspješno borim!
S bivšim kominiciram. Zlo i naopako, otkako me nema, stroj za rublje se pokvario!!!
A fino sam mu telefonom davala instrukcije kako oprati odjeću, otprije razvrstanu po boji!
Svijet je šaren, prekrasan, ne boli me ništa...ma, osjećam se slobodno ko' Willy!

Tako treba, al ne srljaj dalje

[bossnasha]

_alma_ kaže:

Otišla sam. Prilično sam mirna. Kod mame si stvaram novi kutak. Nije bez njezinih njurganja i pokušaja uvjetovanja ali se, zasad, uspješno borim!
S bivšim kominiciram. Zlo i naopako, otkako me nema, stroj za rublje se pokvario!!!
A fino sam mu telefonom davala instrukcije kako oprati odjeću, otprije razvrstanu po boji!
Svijet je šaren, prekrasan, ne boli me ništa...ma, osjećam se slobodno ko' Willy!

Sto, zar mu nije majka uletila sa pranjem odjece?
Sta, sad to odjednom mora sam?
Vidis da si napravila dobro djelo, mozda mu bas tvoj odlazak pomogne da bude bolji covjek.

[Scarlet_Letter]

_alma_ kaže:

Otišla sam. Prilično sam mirna. Kod mame si stvaram novi kutak. Nije bez njezinih njurganja i pokušaja uvjetovanja ali se, zasad, uspješno borim!
S bivšim kominiciram. Zlo i naopako, otkako me nema, stroj za rublje se pokvario!!!
A fino sam mu telefonom davala instrukcije kako oprati odjeću, otprije razvrstanu po boji!
Svijet je šaren, prekrasan, ne boli me ništa...ma, osjećam se slobodno ko' Willy!

Ko Willy

Da. To je to. Do sad si mu pomagala da bude bolestan. Sad kad si otišla, napravila si dobro djelo i za njega, jer mora naučiti mnogo toga sam.

Iskreno ti želim sve najbolje.

[tanki7]

Lord Byron kaže:

Najveći dio posta posvećen je njegovoj majci i sestri. Ove dvije rečenice izgledaju skoro kao strano tijelo u ostatku teksta.

Ako te svrbi glava (majka i sestra) po glavi se i češeš? Neće češati koljeno (koljeno sam recimo ja)?

[tanki7]

_alma_ kaže:

Općenito me organizacija odlaska muči. Puno toga se uložilo da ovo bude komotan, udoban dom. Jučer mi sin veli, nakon još jednog ozbiljnog razgovora između nas dvoje, kako se nada da će mu ovaj Božić, ako odemo, biti napokon miran.
Bez svađa i predbacivanja. Bez straha hoće li muž iz kantine doći ovijen alkoholnim isparavanjima novog vina koje mu daje snagu i hrabrost da mi govori kako sam nezahvalna kuja, usput mlateći šakom po prekidačima za svjetlo, iskapčanjem struje, ostavljanjem širom otvorenih vrata dok je vani minus 5...
I opetovano naglašavajući kako je sve ovo od njegove matere. I kako će joj sve vratiti.
Dok ja mislim kako je najbolje, ipak, a i njegovoj majci najvažnije, da vrati Sebe njoj. Jer On je ono što ona doista drži u šaci.

Ajme, nasilnik, primitivac, alkoholičar, mamin sinčić?! Bježi što prije! Ako ne zbog sebe, bježi zbog sina!!

[EmmaTia]

_alma_ kaže:

Otišla sam. Prilično sam mirna. Kod mame si stvaram novi kutak. Nije bez njezinih njurganja i pokušaja uvjetovanja ali se, zasad, uspješno borim!
S bivšim kominiciram. Zlo i naopako, otkako me nema, stroj za rublje se pokvario!!!
A fino sam mu telefonom davala instrukcije kako oprati odjeću, otprije razvrstanu po boji!
Svijet je šaren, prekrasan, ne boli me ništa...ma, osjećam se slobodno ko' Willy!

Draga Alma, tek sam sad vidjela post, na zalost. Razmišljala sam čitajući ga da li je dobro da odeš, jer to sam ja učinila. Mene je BM iz svjetskog velegrada doveo na selo s tri luđaka. Nije bilo ni moje ni njegove mame i ja sam pogriješila odlaskom, trebala sam ja ostati a njega otjerati jer smo kuću stekli u braku, no ludilo je bilo neizdrživo pa sam praktično pobjegla. No sada, a vidim da si bolje, je bitno da počneš trezveno razmišljati i tu je temu načela Omnia. Ako ste stan u toj kući zajedno uredili ti moraš za sebe sudski istjerati ono što ti pripada. I ZAPAMTI, nemoj rastaviti brak prije nego si sudski razdijelila imovinu! Ja to nisam napravila i bila je velika pogreška, jer muke zbog toga još uvijek traju. I kog mu vraga objašnjavaš bilo što oko perilice, odlijepi ga od sebe, a ako imaš šansu najbolje bi bilo da si nađeš posao u nekom drugom gradu, tj. većoj sredini, a da opet nisi predaleko ako djeca nisu s tobom. Znam, danas su to teška vremena ali nikad se ne zna, a posebno ako imaš struku koja je tražena...

[tužnica]

Nisam čitala baš sve što se pisalo, pa ću možda reći nešto padobranski, ali:
- imaš majku koja brine o tebi. To mame rade, neovisno koliko mi imamo godina. Tako ćeš i ti o svojoj djeci, pa nemoj odbijati, nego prihvati, i uživaj u društvu osobe koja te najbolje poznaje, iznutra, i koja je uz tebe. Bez obzira što okolina misli.
- mala sredina...hm, imamo isti problem. I ja mrzim upitne poglede, šuškanja i šaputanja. Tješim se, sela uvijek imaju nekog novog ko je top tema, interes kratko traje.
- prednost male sredine - ni heroin ni vino ne prolaze nezapaženo. Vjerojatno imaš više podrške nego što misliš.
- bježi, što prije, radi sina. Ima jako loše modele - djed, otac, očuh (ili otac i tvoj prvi muž, nisam skužila, svejedno).
- sretno!

[_alma_]

Hallo, evo kćeri razmetne!
Ne kužim pubisovu patetiku. Otišla sam, sretna sam, i on je sretan dok na fb osniva klub podrške i tako mene ne davi dramom i ucjenama; živi se, radi, ne pati i ne kaje jer se ova juha predugo kuhala da bi sada živjela od gorčine i smeća.
Sve je jasno, čisto, mirno.
Nisam kriva ako se moja upozorenja nisu Čula na vrijeme.
Sad je vrijeme za nove slike i nove okvire.
Čuh dobru rečenicu negdje: ako ti se ne sviđa okvir na slici tvog života - iskoči iz slike!

[sanjita]

sretna sam zbog tebe.
svaka čast.


velika pusa

[_alma_]

Hvala Sanjo!
Znam da je tema standardizirana, prilično isključiva, tematski predodređena i sve to, no, jutros osjećam pravi, iskonski joy de vivre!
A znate koji je tome razlog, drage, prekrasne, slobodne žene, i one koje to silno žele postati?
Najobičniji crveni lak za nokte!
Da se razmemo, moje su ruke od one zidarsko-fasaderske sorte, grube, izrađene, nokti kratki,praktični...crveni lak na njima izgleda kao čudovište iz svemira. No, ta ljepota crvene boje toliko me zanosi da imam osjećaj da sam snažnija od vjetra i saharskog sunca istodobno!
Maleni trik kojim možete same sebe ogrnuti tim plaštem samopouzdanja i nedodirljivosti.
Sretna vam ova godina!

[sama45]

_alma_ kaže:

Hvala Sanjo!
Znam da je tema standardizirana, prilično isključiva, tematski predodređena i sve to, no, jutros osjećam pravi, iskonski joy de vivre!
A znate koji je tome razlog, drage, prekrasne, slobodne žene, i one koje to silno žele postati?
Najobičniji crveni lak za nokte!
Da se razmemo, moje su ruke od one zidarsko-fasaderske sorte, grube, izrađene, nokti kratki,praktični...crveni lak na njima izgleda kao čudovište iz svemira. No, ta ljepota crvene boje toliko me zanosi da imam osjećaj da sam snažnija od vjetra i saharskog sunca istodobno!
Maleni trik kojim možete same sebe ogrnuti tim plaštem samopouzdanja i nedodirljivosti.
Sretna vam ova godina!

Obične male stvari vesele najviše!

Sve najbolje!

[_alma_]

Pa,ispada da straha oko treće pogreške ne treba biti. Ne nakon doista iritirajućeg ispilavanja sa posljednjim mužićem. Zašto muškarci tako teško prihvaćaju odlazak, rastanak, kraj?
Je li to zbog gubitka uporišta, neke iluzorne snage i sigurnosti koju im je brak ili veza davao?
Što se uopće događa sa ovim svijetom?
Iz nemoći smo sposobni činiti doista glupe stvari. A ispada da je nemoć da se prihvati stvarnost ono nešto što od mnogih čini luđake, kriminalce, zlostavljače, performere koji lažnu moć koriste da zastraše i ucjenjuju.
Tužna sam. Jer se jedan život tako očajno kači za moj da je tuga, čemer i bol jedino što izaziva.
I odbojnost, a možda čak i klaustrofobiju od ikakvih bliskijih odnosa uopće. Ikada.
Ljudi se tako parazitski omotaju oko tebe i sišu li ga sišu tu mrvu snage koju u samoći sebi ubrizgaš.
Ne, nema straha od treće pogreške.

[sama45]

_alma_ kaže:

Pa,ispada da straha oko treće pogreške ne treba biti. Ne nakon doista iritirajućeg ispilavanja sa posljednjim mužićem. Zašto muškarci tako teško prihvaćaju odlazak, rastanak, kraj?
Je li to zbog gubitka uporišta, neke iluzorne snage i sigurnosti koju im je brak ili veza davao?
Što se uopće događa sa ovim svijetom?
Iz nemoći smo sposobni činiti doista glupe stvari. A ispada da je nemoć da se prihvati stvarnost ono nešto što od mnogih čini luđake, kriminalce, zlostavljače, performere koji lažnu moć koriste da zastraše i ucjenjuju.
Tužna sam. Jer se jedan život tako očajno kači za moj da je tuga, čemer i bol jedino što izaziva.
I odbojnost, a možda čak i klaustrofobiju od ikakvih bliskijih odnosa uopće. Ikada.
Ljudi se tako parazitski omotaju oko tebe i sišu li ga sišu tu mrvu snage koju u samoći sebi ubrizgaš.
Ne, nema straha od treće pogreške.

Ja sam sama dvije godine,i vjeruj mi uopće ne pomišljam ni na poznanstvo,a kamoli na vezu.
Ovaj koji mi još uvijek pije krv,ne da mi se niti pomisliti na išta-pitala sam 10g rastavljenu frendicu da li bi ona sada mogla u novu vezu.Rekla mi je -možda.
Znači nismo bolesne,samo malo prazne!

[_alma_]

sama45 kaže:

Ja sam sama dvije godine,i vjeruj mi uopće ne pomišljam ni na poznanstvo,a kamoli na vezu.
Ovaj koji mi još uvijek pije krv,ne da mi se niti pomisliti na išta-pitala sam 10g rastavljenu frendicu da li bi ona sada mogla u novu vezu.Rekla mi je -možda.
Znači nismo bolesne,samo malo prazne!

Ma nisam ja prazna, naprotiv, punija sam nego sam bila sve ove godine
Možda je to regresija u djetinjstvo, kada je ego bio taj koji nas je neprekidno stavljao u centar našeg svijeta, no, boli me džon. Biti ponovno centar svog svijeta i nije tako loše. Daje ti priliku da se skontaš, shvatiš tko si ili bar tko želiš biti. Cijelo sam vrijeme tuđa. Nikako svoja. Pronaći što to znači - biti svo,j je zapravo vrlo zanimljivo. To što nemam potrebe biti svoja u nekakvom paru, u nekakvoj definiciji odnosa, može biti samo progres.
A ovi ispijači krvi...ignor ih itekako miče s naših žila kukavica. Biti hrana nečijoj mržnji, nemoći, nesposobnosti da se samoizgrade je ono što ja nisam. Dotle sam u kontanju sebe došla.
Ako me želiš jesti čini to jer me vidiš kao desert, a ne kao glavno jelo!

[sama45]

_alma_ kaže:

Ma nisam ja prazna, naprotiv, punija sam nego sam bila sve ove godine
Možda je to regresija u djetinjstvo, kada je ego bio taj koji nas je neprekidno stavljao u centar našeg svijeta, no, boli me džon. Biti ponovno centar svog svijeta i nije tako loše. Daje ti priliku da se skontaš, shvatiš tko si ili bar tko želiš biti. Cijelo sam vrijeme tuđa. Nikako svoja. Pronaći što to znači - biti svo,j je zapravo vrlo zanimljivo. To što nemam potrebe biti svoja u nekakvom paru, u nekakvoj definiciji odnosa, može biti samo progres.
A ovi ispijači krvi...ignor ih itekako miče s naših žila kukavica. Biti hrana nečijoj mržnji, nemoći, nesposobnosti da se samoizgrade je ono što ja nisam. Dotle sam u kontanju sebe došla.
Ako me želiš jesti čini to jer me vidiš kao desert, a ne kao glavno jelo!

Ja sam uvijek bila i samo svoja,otud i svađe,jer kako možeš misliti na sebe kad imaš njega....

Samo,da je bio vampir,bio je,trebaće mi puuuuunoooooooo.

[_alma_]

sama45 kaže:

Ja sam uvijek bila i samo svoja,otud i svađe,jer kako možeš misliti na sebe kad imaš njega....

Samo,da je bio vampir,bio je,trebaće mi puuuuunoooooooo.

Danas skužim kako je moj bivši isti profil kao mater mi. Ili ona kao on. Žena me svakodnevno ubija u pojam. Imam osjećaj da mi zavidi na svakom koraku ka oslobođenju kojeg si priuštim.
I shvatim da sam u oba braka pobjegla samo da pobjegnem od nje.
Zbilja ne znam kako joj objasniti da mi čini loše. Kako joj objasniti da joj nikad nisam vjerovala, od malena kada joj se nisam mogla obratiti za pomoć kada me otac pipkao, do odraslijih godina kada je to isto pokušavao susjed, a ona je i dalje izdavala me tako što je svejedno izabrala šutnju samo zbog dobrosusjedskih odnosa.
A sveudilj mi nameće osjećaj krivnje da sam ista otac i da je samo sramotim.
Tako sam umorna, ovo klupko samospoznaje se toliko zapetljalo da mi odmotavanje tih čvorova predstavlja svakodnevnu bol. Kako joj oprostiti da se oslobodim ako ona svakodnevno melje istu, krvavu priču?
Utjeha su mi moja djeca, naš odnos u kojem je prihvaćanje i ljubav koja se pokazuje svakom rječju i pogledom možda moj jedini način da prekinem taj začarani krug lošeg odgoja.
Ali da krvarim, sada dok spavaju, krvarim. I ne osjećam se kao žena. Osjećam se kao opet i opet iskorištavana curica koja u svom svijetu mašte glumi složnu obitelj.I ne izlazi iz te rupice u koju je pobjegla. A vani bura prekrasno brije i mami da izađeš i udahneš ko čovjek, bez osjećaja krivnje na plećima.

[sama45]

_alma_ kaže:

Danas skužim kako je moj bivši isti profil kao mater mi. Ili ona kao on. Žena me svakodnevno ubija u pojam. Imam osjećaj da mi zavidi na svakom koraku ka oslobođenju kojeg si priuštim.
I shvatim da sam u oba braka pobjegla samo da pobjegnem od nje.
Zbilja ne znam kako joj objasniti da mi čini loše. Kako joj objasniti da joj nikad nisam vjerovala, od malena kada joj se nisam mogla obratiti za pomoć kada me otac pipkao, do odraslijih godina kada je to isto pokušavao susjed, a ona je i dalje izdavala me tako što je svejedno izabrala šutnju samo zbog dobrosusjedskih odnosa.
A sveudilj mi nameće osjećaj krivnje da sam ista otac i da je samo sramotim.
Tako sam umorna, ovo klupko samospoznaje se toliko zapetljalo da mi odmotavanje tih čvorova predstavlja svakodnevnu bol. Kako joj oprostiti da se oslobodim ako ona svakodnevno melje istu, krvavu priču?
Utjeha su mi moja djeca, naš odnos u kojem je prihvaćanje i ljubav koja se pokazuje svakom rječju i pogledom možda moj jedini način da prekinem taj začarani krug lošeg odgoja.
Ali da krvarim, sada dok spavaju, krvarim. I ne osjećam se kao žena. Osjećam se kao opet i opet iskorištavana curica koja u svom svijetu mašte glumi složnu obitelj.I ne izlazi iz te rupice u koju je pobjegla. A vani bura prekrasno brije i mami da izađeš i udahneš ko čovjek, bez osjećaja krivnje na plećima.

Čini mi se da svi mi u svojim "samostalnim životima" bježimo od nečeg što nam je smetalo dok smo bili sa roditeljima.Onda se toga sjetiš i opet boli....

Pokušavam da mojoj djeci ne radim neke stvari koje sam ja proživljavala,isto radi nekog vanjskog svijeta...

Nikada od kada brinem o sebi nisam napravila nešto radi "sela",i neću,sama ispravljam svoje greške jer sam ih sama i napravila.....

Takva "samostalnost" me i dovela do razvoda,neću da mi djeca a ni ja žive tuđe živote.
One me drže kad pomislim da mi je teško,i vidim da su "dobro ispale",tada sam sretna.....I vidim da me više poštuju nego kad sam bila krpa njegovoj obitelji.
A i vidjela sam ko mi je bio prijatelj,neki sa kojima sam bila u kontaktu 25 godina ne javljaju se više,a ja više ne pokušavam...

U stvari živim kao i prije,osim što oko sebe nemam neke ljude koje sam morala imati,jer je to kao normalno.
I baš mi je dobro!