Euroimperijalizam u Kini

[E-Absynthe]

Osvajanje Kine od strane Evropljana.

Vjerojatno započinje dolaskom Portugalaca u 16.stoljeću, a sjajan je primjer napuštanje Hong-Konga od strane Ujedinjenog Kraljevstva.

Naravno, Kina je dugo razdoblje bila u rukama Evropljana koji su upravljali Kinom i iza 1911., pa zapravo sve do 1944.

[E-Absynthe]

Za vrijeme dinastije Manchu (Qing) započinje osvajanje Kine od strane Zapadnjaka.

1839.izbija Prvi Anglo-kineski rat koji je okončan 1842. porazom Kine
Sporazum iz Nanjinga omogućava da britanska uprava preuzme Hong-Kong.
Otvorene su glavne kineske luke za međunarodnu trgovinu.

1856. izbija Drugi Anglo-kineski rat koji je okončan 1858. porazom Kine.
Sporazum iz Tientsina omogućio je sve kineske morske i riječne luke za trgovinu, stranci smiju putovati u unutrašnjost Kine te su krščanske crkve dobile dozvolu za propagiranje vjere.

Evropljani su imali apsolutnu nadmoć na moru i time stratešku prednost na kopnu.
1860. Anglo-francuska ekspedicija iskrcala se kod Pekinga bez imalo ometanja sa obale.Time je označeno da Kina nije imala minimalnu vojnu tehniku ni uvježbano ljudstvo u suvremenim vojnim formacijama kako bi se oduprijelo osvajanjima zapadnjaka koji su bili gospodari rata i politike.

[E-Absynthe]

1880. Kina je naručila veliku pošiljku vojnog materijala i oružja iz Njemačke, što je poslano iz Antwerpena u Kinu

Rusi su također činili utjecaj preko Mandžurije.
1895. Kina je priznala japanski utjecaj
1897.Njemačka je zatražila rudarska prava i prometne veze u svom prostoru utjecaja.

Kina je podijeljena na evropske sfere utjecaja.
1899.Sjedinjene Države zatražile su jednaka prava trgovine.

1900. izbija kineski ustanak protiv zapadnjačke politike u Kini.

[E-Absynthe]

Od 1850 do 1864 trajao je možemo reći kineski građanski rat.
To je bilo vrlo bolno razdoblje za Kinu.Neke slobodne procjene govore i do stotinu milijuna žrtava rata..

Kina je u to vrijeme u međusobnom, bratoubilačkom ratu i pred najezdom evropskih sila koje brzo uspijevaju zagospodariti dijelovima obalne Kine.

C.G.Gordon, časnik inžinjerijske pukovnije opetovano je tražio Ministarstvo obrane da ga pošalje u ratnu zonu, stoga je 1860. odobrena molba.

Čim je pristigao u Hong-Kong iste godine, C.G.Gordon je sa žalosti primio vijest nije stigao u pravo vrijeme rata.Naime, danas možemo zaključiti da je on otprije čuo za taipešku pobunu protiv Manchu dinastije.
Predvodnik bunta je bio samoproglašeni mlađi brat Isusa Krista, karizmatik Hong Xiuquan.

C.G.Gordon je očito tumačio znakove krščanskog misticizma, čiji je on bio pristalica.

Kada je otputovao u Šangaj i uočio razmjere rata koji je odnio otprilike 20-30 milijuna života, Gordon je zaključio da je samozvani brat Isusa zapravo krvolok kojeg se treba riješiti..

U rujnu 1860.stigao je u Tianjin, nazočio je anglo-evropskom zauzimanju Pekinga i uništenju Ljetne Palače, što je bila osveta za ubojstvo britanskih i fancuskih časnika pregovarača pod bijelom zastavom od strane Kineza.
Gordon se složio sa Lordom Elginom da je odmazda bila okrutna, ali potrebna.

Anglo-evropski ekspedicijski korpus zauzeo je sjevernu Kinu do travnja 1862. Po zapovjedništvom generala C.W.Dunbara Staveleya se potom povukao u Šangaj kako bi zaštitio Evropljane od provale taipeških buntovnika.

Od 1850. kada je započelo napredovanje taipeškog bunta u prostore kineksih provincija, bunt se od 1860-ih okretao ka istoku, ali je svejedno postojala prijetnja Evropljanima na zapadnim obalama Kine.

Osnovana je i paravojska sastavljena od Evropljana i lojalnih Kineza koju je vodio državljanin Sjedinjenih Država F.Townsend Ward.
Oni su formirali obranu i zauzeli područje zapadno od Šangaja.
Uskoro je pokrenuta ofanzivna akcija protiv neprijatelja.

Anglo-evropski ekspe.korpus sa spomenutom paravojskom očistio je prostor od prijetnje do kraja 1862.C.G.Gordon je bio u inžinjerijskom stožeru.
F.Townsend Ward je ubijen u bitki za Cixi i njegov nasljednik je postao H.A.Burgevine, koje nije odobravala dinastija Manchu.Navodno je nosio epitete pohlepe i alkoholičara.

Bio je sin oficira iz armije Napoleona I koji je emigrirao u Sjevernu Karolinu.
Inače, H.A.Burgevine bio je zapravo plaćenik.
1850-ih se iz Washingtona priključio vojsci Napoleona III u Krimskom ratu da bi na koncu došao u Kinu.
Istovremeno Burgevine nije skrivao svoj rasistički stav prema Kinezima stoga je predstavnik dinastije iz Jinagtzu provincije, Li Hong Zhang, naložio zapovjedniku Ekspedicijskog korpusa C.W. Dunbara Staveleyu da postavi novog zapovjednog časnika za kontingent paravojske.

Burgevine, usput rečeno, po povratku iz Sjedinjenih Država 1865. utopio se u moru,a po nekim procjenama ubijen je po nalogu kineskog Dvora.Njega je osobno Gordon priveo u američki konzulat i kineska je vlada tražila protjerivanje zbog izdaje vojske.

Naime, Burgevine je bio spreman izdati Carsku Kinesku vojsku za novac.
Sada na scenu stupa C.G.Gordon, kao zaslužni časnik, postavljen na funkciju zapovjednika paravojske u prosincu 1862., što je odobreno od Vlade Njezinog Veličanstva.

[E-Absynthe]

Nakon Burgevinea koji se odavao piću, sklonosti korupciji, nepromišljenom nasilju Kinezi su htjeli odgovornu i naprednu osobu.
Predstavnik kineskog cara iz rečene provincije Li Hong Zhang je bio izuzetno zadovoljan odabirom C.G.Gordona.
Kako su ga opisali, uz prilično dobre kritike na časničko i gospodsko ponašanje, navedeno je da uz mnoge mane, poput ponosa, temperamenta i iskanja novaca iznimno pošten čovjek ne olakog karaktera..

C.G.Gordon je zahtjevao redovitu isplatu za svoje ljude i time je držao disciplinu i svoju odgovornost na zavidnoj razini.
Isplatom plaća spriječeni su paleži i pljačke, što je kineska vlast poticala ranije.
Gordon je uveo reda u formaciju te je odredio odjevni izgled svoje vojske, time što ih je obukao u crne čizme i zelenu odoru.
Njegova osobna tjelohranitelsjka jedinica nosila je plavu odoru.

F.Townsend Ward formirao je tu jedinicu od domorodaca sa Filipina.Čak je jednog od njih zvanog Macanaya odredio za svog nasljednika.Gordon je u tu jedinicu uveo Evropljane, ustvari bijelce, zatima crnce i slučajno odabrane Kineze.

U ožujku 1863. preuzeo je zapovjedništvo nad dodatnim snagama, promjenio je borbenu taktiku sa uštedom ljudstva, proučio je slabosti neprijatelja i omogućio nefrontalne napade, iskoristio riječne tokove za brze reakcije, privukao mnoge taipeške buntovnike u svoje redove.
Ukratko sada poznat u Engleskoj kao Kineski Gordon, u kratkom periodu okrenuo je stvari naglavačke.

Izjutra 30.svibnja 1863. 4.pukovnija Gordonove vojske izvela je uz podršku parobroda Hyson sa 350 ljudstva uz posadu strahovito uspješnu napadnu operaciju u kojoj je izgbljen neprijatelj slomljen u tisućama ljudi i velikom teritoriju.
Odmah nakon pobjede, lokalno stanovništvo odlučilo je izraziti lojalnost C.G.Gordonu i dinastiji Manchu.F.Townsend Ward je nabavio parobrode za izvođenje zadataka, te je formirao artiljerijsku jedinicu, što je Gordon naslijedio i uspješno nastavio.

U svibnju 1862. brojno stanje plaćenićke paravojske naraslo je na 3.000 ljudi sa iznimnim povećanjem Kineza.Svi su bili opremljeni suvremenim evropskim oružjem

U lipnju 1863. paravojska je brojala osnovnih 1.700 dokazanih ljudi.U to vrijeme je bila unovačena i od zarobljenih taipeških buntovnika kojima je ponuđeno da napuste prijašnje pozicije i stave se na raspolaganje dinastiji.
Gordon je teškom mukom uvodio disciplinu jer se morao baviti ubojstvima i silovanjima, pljačkama i nasilju među paravojskom.
Osobno je naložio strijeljanje jednog od svojih oficira jer je otkriveno da je primio novac kako bi izdao paravojsku.

Gordonova paravojska u zenitu svoje snage brojala je oko 5.000 ljudi i djelovala je u sektoru Šangaja.
To je bila plaćenićka vojska, otprilike stalnog broja od 1.200 ljudi u početnoj fazi sastavljena od Evropljana plaćenika, avanturista ili vojnih službenika.

[E-Absynthe]

Travanj 1864. paravojska postaje sve manje angažirana sa nizom neuspieha.
U svibnju 1864. paravojska je raspuštena sa 104 bijelaca-oficira i 2.288 plaćenih Azijata.

Gordon je već tada imao zavidno poštovanje od kineskih vlasti i stanovništva.Sudjelovao u svakoj borbi sa svojim ljudima, pokazao je empatiju za stradanja kineskog naroda i odbijao divljanje i kršenje pravila rata.

Gordon je preuzimanjem zapovjedništva reorganizirao paravojsku i nastavio ratovati.
Zauzeo je mnoga područja te je uspio nagovoriti taipeške buntovnike na predaju, kao grad Suzhou koji je zarobio u prosincu 1863.

Obećao je stanovnicima, nakon predaje Suzhoua da neće biti likvidirani.
Uskoro je došla Carska vojska koja je smaknula sve zarobljenike.
U Kini je na snazi tradicionalni zakon koji izdaju kažnjavu smrću.
I ne samo sudionika izdaje nego čitavu obitelj koja nema veze sa izdajom.

Gordon je bio ogorčen ovim postupkom te je vidio opravdanje da se buntovnici bore do smrti jer nisu imali izgleda za pomilovanje.
Gordon je promjenom ovog glupog zakona mogao okončati rat bez puno žrtava.
Uz svoje zaslužne zastave Gordon je dobio zastavu i od kineskog cara kao nagradu za ratna postignuća 1.siječnja 1864.
Dobio je i nagradu od 10.000 kovanica.

No, odbio je sve privilegije te napisao poruku u kojoj izražava ogorčenost zbog nemilih događaja likvidacije zarobljenika.
Car je primio poruku u Zabranjenom Gradu te je uvrijeđeno suspendirao Gordonovu paravojsku u posljednjoj godini rata.
Gordon je napustio operativnu zonu i neaktivno držao paravojsku sve do ožujka 1864.

Te godine je ranjen drugi put jer je paravojska aktivirana u posljednjim borbama 1864. pred sam kraja rata.
Kao ranjen napustio je paravojsku u svibnju 1864.

Imao je gubitke u svojoj jedinici otprilike; od 100 časnika-48 mrtvih, od 3.500 ljudstva-1.000 ubijeno.
Gordon je dobio čin tidua, visokog časnika carske vojske, uz novčanu nagradu i titulu kineskog plemića dinastije Manchu.
Dobio je i žutu dolamu, koju je smjelo nositi samo 45 osoba u Kini.
C.G.Gordon je 16.veljače 1864. promaknut u general-poručnika britanske vojske.
Dobio je i titulu lokalnog reda u Bathu.
Odlaskom iz Kine, kineske su vlasti željele Gordonu isplatiti veliku novčanu nagradu, što je on odbio.

[Dubrovčanin]

Zanimljivi podaci kako je američki kapital pogubno utjecao na Kinu u jeku građanskoga rata. U proljeću i ljetu 1946. godine, gladovalo je pod vlašću Čang-Kaj-Šeka oko 100 000 000 stanovnika. Smrt od gladi pokosila je 7 000 000 žitelja. Tijekom ljeta 1946. cijene su bile puno tisuća puta više nego 1937. godine. U proljeću 1948. umrlo je samo za mjesec dana u Šangaju 4 000 ljudi od gladi.

Američka roba preplavila je kinesko tržište, a kineski proizvodi nisu mogli konkurirati američkim. Samo u 8 središnjih kineskih provincija, u roku od godinu i pol nakon kapitulacije Japana, obustavilo je rad 445 od 589 industrijskih poduzeća. Na taj način ostalo je bez posla 600 000 djelatnika. U gradu Hankou je u listopadu 1946. obustavilo rad 90% tvornica duhana i 70% tvornica pamuka i papira. U Kantonu je u roku od nekoliko mjeseci godine 1946. bilo zatvoreno 76 od 99 tvornica duhana, zato što je jedna američka tvornica bez carina unijela svoje duhanske proizvode.

Kineska proizvodnja počela je zbog utjecaja SAD-a naglo opadati. Proizvodnja čaja 1947. iznosila je tek 18% prosječne predratne godišnje proizvodnje. Proizvodnja pamuka opala je na 35%, električne energije na 32%. Proizvodnja ugljena 1946. iznijela je svega 45% predratne, antimona 3%, volframa 22%, olova 15%.

Kineski publicist Džek Cen pisao je u srpnju 1948. godine: "Neobuzdana poplava kineske tržnice golemim količinama nepotrebnih američkih proizvoda razorila je kinesko tržište i narušila mu ravnotežu. U usporedbi s 1936. godinom cijene su se povećale za 140 000 puta... Uslijed konkurencije američke damping robe 80% industrijskih poduzeća u Kini prestalo je s radom. Osobito težak udarac nanesen je predionicama svile i pamuka, industriji papira, duhana, cementa i lakova".