Strah i nelagoda od mrtvih

[gerbengoy]

Mogla sam unajmiti jedan lijep stan i znatno jeftiniji nego ovaj u kojem sam sada, da svi prozori nisu davali direktno...na jedno maleno, vojno groblje preko puta ulice.
Iako je stan bio prostran i osuncan, cijena prihvatljiva, oni "mrtvaci" dolje su me smetali vise nego sto me sad u susjedstvu smetaju zivi koji rade buku.
A smatram se razumnom osobom i znam da su mrtvi mrtvi i ne mogu nam nista.

Isto tako, spadam u kategoriju ljudi, kakvih ima zaista jako puno, koja bi izbjegavala nocu proci i PORED groblja pjesice, pa i da zaobilazeci prodjem duplo vise puta.

Ima li vas ovakvih?
Pitam se koji nas mehamizmi vode i zasto je racionalnost kod takvih stvari gotovo potpuno bespomocna?

Da li je to utjecaj horror filmova ili nekih "stvarnih" prica?
Ili je to jednostavno u nama?

Molim da se na temu osvrcete s psiholoskog aspekta.

[samonesto]

pa svatko se necega boji, ali poanta je da ili zivimo s tim strahom ako nas ne ometa ili da ga se pokusamo rijesiti kad pocne stvarati probleme, bilo da prijedje u fobiju ili smeta na odredjenom polju zivota. sad kako se rijesva straha, ne bih znala iz iskustva. znam da sam se ja bojala zmija dok nisam pocela gledati steve irvinga, pa su mi postale donekle prihvatljive, cak i zanimljive. ali eto, ne mogu smisliti stakore, no bas me briga kad ih ne susrecem. tako da, ako ti nije sila zivjeti i prolaziti pokraj groblja, a vidim da nije, onda se nemas razloga brinuti.

[Ivanicapeca]

Prvo sam spoznala da mi pravu nelagodu stvara moje odbijanje prihvaćanja vlastite smrtnosti. Zdilaj prvo s tim , racionalno. Ja sam si nakon toga racionalno stesala mišlju kako mi živi mogu naškoditi. Mrtvi ne. Oni više ne pripadaju ovom svijetu.

[vila zvonchica]

Sa strogo psihološkog, znanstvenog i racionalnog aspekta gledano...

gerbengoy kaže:

Pitam se koji nas mehamizmi vode i zasto je racionalnost kod takvih stvari gotovo potpuno bespomocna?

Da li je to utjecaj horror filmova ili nekih "stvarnih" prica?
Ili je to jednostavno u nama?

Molim da se na temu osvrcete s psiholoskog aspekta.

Jesi li 100% sigurna da si nelagodu osjetila bez razloga? Što ako postoji nešto što ne vidimo, ali osjećamo... Ne mislim baš na duhove u plahtama, prije neka energija ili tako nešto... Koliko ja znam, nema ni jednog pravog znanstvenog dokaza da nije tako, a ima gomile nekakvih dokaza da je, ma koliko upitni i problematični bili. Tko zna...

Uglavnom, ja se ponekad i na nekim mjestima tako (nelagodno) osjećam, i onda si vjerujem...

[samonesto]

meni je zanimljivo kako me nekad strah ici spavati u mraku, a nekad ne. i tad kad me je strah, stalno mislim da mi je netko u sobi, ali se uporno uvjeravam da nije nista i ne prihvacam nikakva druga objasnjenja jer mislim da bi me postalo uvijek biti strah. ali mislim da ove stvari ne bi mogle potaknuti strah od mrtvih.

[gerbengoy]

vila zvonchica kaže:

Jesi li 100% sigurna da si nelagodu osjetila bez razloga? Što ako postoji nešto što ne vidimo, ali osjećamo... Ne mislim baš na duhove u plahtama, prije neka energija ili tako nešto...

Joj, ne, nikakve enerdjije, barem ja u to ne vjerujem, mrtvi su mrtvi, nema od njih nikakvih energija.
Stan je samo prozorima gledao na groblje(nce), preko puta ulice. Mozda mi je taj pogled bio malo deprimantan? Nije bas neka ljepota, iako se moglo vidjeti i drugih zgrada i ulica.


Mene zapravo zanima otkud nam to, zasto se ljudi boje nekih duhova, mrtvih, "onostranog", bez obzira na to postoji ili ne postoji, zasto unosi bas strah i nelagodu, a ne, recimo, radost?

[samonesto]

gerbengoy kaže:

Mene zapravo zanima otkud nam to, zasto se ljudi boje nekih duhova, mrtvih, "onostranog", bez obzira na to postoji ili ne postoji, zasto unosi bas strah i nelagodu, a ne, recimo, radost?

ja mislim da je najvise jer nam je sve to velika nepoznanica pa ima veliki prostor prepusten masti.

[konzervans]

gerbengoy kaže:

Mogla sam unajmiti jedan lijep stan i znatno jeftiniji nego ovaj u kojem sam sada, da svi prozori nisu davali direktno...na jedno maleno, vojno groblje preko puta ulice.
Iako je stan bio prostran i osuncan, cijena prihvatljiva, oni "mrtvaci" dolje su me smetali vise nego sto me sad u susjedstvu smetaju zivi koji rade buku.
A smatram se razumnom osobom i znam da su mrtvi mrtvi i ne mogu nam nista.

Isto tako, spadam u kategoriju ljudi, kakvih ima zaista jako puno, koja bi izbjegavala nocu proci i PORED groblja pjesice, pa i da zaobilazeci prodjem duplo vise puta.

Ima li vas ovakvih?
Pitam se koji nas mehamizmi vode i zasto je racionalnost kod takvih stvari gotovo potpuno bespomocna?

Da li je to utjecaj horror filmova ili nekih "stvarnih" prica?
Ili je to jednostavno u nama?

Molim da se na temu osvrcete s psiholoskog aspekta.

Groblja su puna duhova i drugih vrsta bića, uglavnom niže svjesnosti - u tome je stvar. Tvoj strah nije iracionalan.

To je jedan aspekt. A drugi je taj da nas groblje sve uvijek iznova posjeća na smrt. Nitko ne voli živit uz groblje, i da ga svaki dan podsjeća kako će jednog dana umrit.
Tako na sprovodima, svi budu ko' ukopani, i čim završe, trk doma, zabavit um pod hitno nečim drugim...

[lana10]

konzervans kaže:

Groblja su puna duhova i drugih vrsta bića, uglavnom niže svjesnosti - u tome je stvar. Tvoj strah nije iracionalan.

To je jedan aspekt. A drugi je taj da nas groblje sve uvijek iznova posjeća na smrt. Nitko ne voli živit uz groblje, i da ga svaki dan podsjeća kako će jednog dana umrit.
Tako na sprovodima, svi budu ko' ukopani, i čim završe, trk doma, zabavit um pod hitno nečim drugim...

kako sam od svoje rane mladosti vezana za ljudsku patnju, bol i smrt, ne bi se složila s tobom...smrt je samo završetak jednog ciklusa, nekima nekada i čini sreću jer se nadaju da odlaze u nešto bolje...nitko od nas ne zna kako je tamo, da li je tamo stvarno blaženi mir i blagostanje..
zašto bi groblja bila puna duhova i drugih bića niže svjesnosti, kada na njemu pokapamo većinu ljudi čija je svijesnost bila na višoj razini,
nikako ne mogu prihvatiti teoriju koji si postavio,
groblje je spomen na ljude koje smo voljeli, u njemu nema zla, to je samo plod naše mašte...zlo stvaraju živi i čine ga

[konzervans]

lana10 kaže:

kako sam od svoje rane mladosti vezana za ljudsku patnju, bol i smrt, ne bi se složila s tobom...smrt je samo završetak jednog ciklusa, nekima nekada i čini sreću jer se nadaju da odlaze u nešto bolje...nitko od nas ne zna kako je tamo, da li je tamo stvarno blaženi mir i blagostanje..
zašto bi groblja bila puna duhova i drugih bića niže svjesnosti, kada na njemu pokapamo većinu ljudi čija je svijesnost bila na višoj razini,
nikako ne mogu prihvatiti teoriju koji si postavio,
groblje je spomen na ljude koje smo voljeli, u njemu nema zla, to je samo plod naše mašte...zlo stvaraju živi i čine ga

Nisam ja postavio tu teoriju, nego puno mudrije i naprednije osobe od mene.
Nisam ni rekao da tu obitavaju duhovi ljudi koji su pokopani, ne.

Osim toga, što je to uopće duh?

Osoba mora imati neke osnovne informacije iz metafizike, da bi to znala.
Tzv. "duh" predstavlja eteričnu kopiju fizičkog tijela, zajedno sa još par slojeva, viših vibracija - astralno tijelo i mentalno. U nekim kulturama, to se naziva tzv. "suptilno tijelo".

Kada osoba umire, svi ti slojevi se raspadaju (uključujući naravno i fizičko tijelo, koje jedino vidimo ovim očima), i razlažu, a stvarna osoba (duša, sam izvor svjesnosti) zajedno s višim nebeskim slojevima aure odlazi u svijet više realnosti.

Ponekad se to ne desi odmah, nakon npr. samoubojstva, nasilne smrti, ili ako je osoba previše bila vezana za materijalno tijelo.
Tada takve osobe lutaju još dugo zbunjene, često se zadržavajući po grobljima jer tamo nalaze i ostale u istoj situaciji. Koliko njihovo stanje traje zemaljskih godina, teško je reći, no one su slobodne to promijeniti, kad jednom odluče.

To dakle, vjerojatno nisu duhovi baš tih ljudi na groblju, iako sigurno jedan dio je. Oni mogu i uznemiravat ljude, ili čak pokušati ući u njih (ja sam imao to iskustvo, ali ne na groblju). Na groblje je najbolje ići između 12h, i 17h, a nikako kad se već počne smračivati. Bolje se zadržavati što kraće.
Neće ti duhovi sad nikoga ubiti, ali mogu osobu uznemiriti - a nakon posjete groblju to se onda često pripisuje nekim drugim uzrocima. Imao sam i to iskustvo.

Zato u istočnim kulturama, npr. tibetanci ili hindusi, nakon smrti spale tijelo da ne preostane više ništa, tako da potpuno slome vezanost odlazeće duše za to tijelo u kojem je živjela.

Žao mi je ako će ovo nekom izgledati kao znanstvena fantastika, a ja kao neki frik. Za te preporučam cijenjenu i afirmiranu literaturu:

Barbara Ann Brennan: "Iscjeljiteljske ruke", "Svjetlost se rađa"
Denning/Phillips: "Duhovni razvoj i psihička samoobrana".

[samonesto]

konzervans kaže:

Groblja su puna duhova i drugih vrsta bića, uglavnom niže svjesnosti - u tome je stvar. Tvoj strah nije iracionalan.

To je jedan aspekt. A drugi je taj da nas groblje sve uvijek iznova posjeća na smrt. Nitko ne voli živit uz groblje, i da ga svaki dan podsjeća kako će jednog dana umrit.
Tako na sprovodima, svi budu ko' ukopani, i čim završe, trk doma, zabavit um pod hitno nečim drugim...

ja bas volim groblja, sto zapustenije, meni bolje. i dok sam citala sam si predocila pogled s balkona na groblje i bas mi je nekako djelovalo privlacno. ah, da zaboravila sam, i ja sam od onih nize svjesnosti.

[konzervans]

samonesto kaže:

ja bas volim groblja, sto zapustenije, meni bolje. i dok sam citala sam si predocila pogled s balkona na groblje i bas mi je nekako djelovalo privlacno. ah, da zaboravila sam, i ja sam od onih nize svjesnosti.

Za tebe bi odlično pasala pisma Iron Maidena "Fear of the dark".

A da si od onih s nižom svjesnosti, nije baš materijal za hvaljenje.

[lana10]

Svako od nas ima prao prihvatiti teoriju koja mu je najbliskija i koju on smatra istinskom, nitko ne napada tebe, nego daje svoje mišljenje, tebi vrlo napredni ljudi možda meni nisu..a mislim da nisi svatio bit Samonestinog odgovora.
Groblja su povijest iz kojih se može puno naučiti o narodu, o ljudima koji žive u tom kraju, pa i o ljudima koji su živjeli...

[matex]

kada odem sama na groblje, meni je to neka vrsta odmora, osobito ako je sunčan dan, tišina, ptičice, sunce, sjednem na grob zapalim cigaretu i mir...

ne znam, ali ne osjećam tamo nikakvu lošu vibru, energiju, čak naprotiv neku mirnoću....možda se pomirim u svojoj svjesti sa smrtnosti i kako je mnogo beznačajnih stvari sa kojima se opterećujemo..ne znam...

[gerbengoy]

samonesto kaže:

ja mislim da je najvise jer nam je sve to velika nepoznanica pa ima veliki prostor prepusten masti.

Istina. Masta moze svasta. Ponekad mi se cini da se ne bojimo mrtvih nego svoje maste.



ALO, konzervans,
rekla sam s psiholoskog aspekta komentare na temu.
Nikakve "vise i nize svjesnosti" u mrtvih, nikakva ezoterija, enegdjije i magija, o tome pisi na Alternativi.
To vrijedi i za druge onostrano osvijestene.

[Radostan dan]

matex kaže:

kada odem sama na groblje, meni je to neka vrsta odmora, osobito ako je sunčan dan, tišina, ptičice, sunce, sjednem na grob zapalim cigaretu i mir...

ne znam, ali ne osjećam tamo nikakvu lošu vibru, energiju, čak naprotiv neku mirnoću....možda se pomirim u svojoj svjesti sa smrtnosti i kako je mnogo beznačajnih stvari sa kojima se opterećujemo..ne znam...

Isto,ali isto! Nekako se osetim srecnom i zahvalnom sto sam ja i ljudi oko mene zivi,zdravi...I stidim se sebe onda sto se nerviram i ljutim oko nekih sitnih stvari.

Bila sam i po mraku na groblju,i nemam strah od toga

[konzervans]

gerbengoy kaže:

Istina. Masta moze svasta. Ponekad mi se cini da se ne bojimo mrtvih nego svoje maste.



ALO, konzervans,
rekla sam s psiholoskog aspekta komentare na temu.
Nikakve "vise i nize svjesnosti" u mrtvih, nikakva ezoterija, enegdjije i magija, o tome pisi na Alternativi.
To vrijedi i za druge onostrano osvijestene.

Troll ti očito stanuje u sivoj moždanoj kori, kad to možeš tako razgraničavati kao da se radi o ovom i onom komadu mesa. Sve je međusobno povezano.



Jadan onaj ko je tebe uposlio kao moderatora...

[gerbengoy]

Nisam moderator, otkud ti to?
Samo sam otvorila temu na Psihologiji, a ne na Alternativi i jos lijepo zamolila u prvom postu da osvrti budu s psiholoskog aspekta. Evo:

gerbengoy kaže:

Molim da se na temu osvrcete s psiholoskog aspekta.

Mene zanima zasto se zivi boje mrtvih, uglavnom, a ne kakvi su mrtvi.
To su dvije razlicite stvari, zar ne? Pricajmo o zivima. Koji nam mogu govoriti o sebi.

[nina333]

gerbengoy kaže:

Isto tako, spadam u kategoriju ljudi, kakvih ima zaista jako puno, koja bi izbjegavala nocu proci i PORED groblja pjesice, pa i da zaobilazeci prodjem duplo vise puta.

Ima li vas ovakvih?
Pitam se koji nas mehamizmi vode i zasto je racionalnost kod takvih stvari gotovo potpuno bespomocna?

Da li je to utjecaj horror filmova ili nekih "stvarnih" prica?
Ili je to jednostavno u nama?

Pa evo malo o duhovima iliti prikazama.....
Lik prikaze na neki način utjelovljuje i istodobno simbolizira strah od bića koja žive na drugom svijetu. Sablast je možda također i prikaza ega, nepoznatog ega koje izvire iz nesvjesnog, i izaziva gotovo paničan strah, i koje potiskujemo u tminu......Za sablast se kaže i da je poricana zbilja, zbilja koje se bojimo, i koju smo odbacili.
Psihoanaliza u njoj vidi povratak potiskivanog,- izdanke nesvjesnog.....

[vila zvonchica]

gerbengoy kaže:

Joj, ne, nikakve enerdjije, barem ja u to ne vjerujem, mrtvi su mrtvi, nema od njih nikakvih energija.

Valjda nisam bila dovoljno jasna, to s energijama...

Dakle, dokazano je da su stare crkve (za moderne ne znam) građene na mjestima s dobrom, pozitivnom energijom. Mislila sam reći, možda je to mjesto imalo neku lošu energiju - sam stan, pogled iz njega... bilo što, ne znam, nešto što si osjetila i nije ti odgovaralo.

Nisam odmah shvatila da je ovo tema za psihoanaliziranje, sorry, zalutala sam - ja sam više realitetno nastrojena