Opasne namjere

[enky]

Što li je poštenje ako ne rezultat ispravne/zdrave namjere djelovanja?
E sad, ta namjera može proizaći iz znanja ili neznanja.

Uzmemo li situaciju kada poštena namjera proizlazi iz neznanja, dobiti ćemo štetno djelovanje.
Može li štetno djelovanje biti prepoznato kao korisno? Može, u onih grupacija, koje su na istoj ili sličnoj razini spoznaje kao i vršitelj(i) tog štetnog djelovanja. Pošto velika većina ljudi nema dovoljno znanja (mediokriteti), ovakve se namjere ostvaruju često.

Uzmemo li pak situaciju kada poštena namjera proizlazi iz znanja, dobiti ćemo korisno djelovanje.
Može li korisno djelovanje biti prepoznato kao štetno? Može, u onih grupacija, koje nemaju dovoljno znanja da bi isto mogle prepoznati kao korisno. Pošto velika većina ljudi nema dovoljno znanja (mediokriteti), ovakve se namjere ostvaruju rijetko.

Uzmemo li situaciju kada nepoštena namjera proizlazi iz neznanja, dobiti ćemo opasno djelovanje.
Može li opasno djelovanje biti prepoznato kao bezopasno? Može, u onih grupacija, koje nemaju dovoljno znanja da bi isto mogle prepoznati kao opasno. Pošto velika većina ljudi nema dovoljno znanja ( mediokriteti), ovakve se namjere ostvaruju često.

Uzmemo li situaciju kada nepoštena namjera proizlazi iz znanja, dobiti ćemo paradox, jer nepoštena namjera "ne bi trebala" proizlaziti iz znanja. Kako se u ovakvim slučajevima radi o psihički jače poremećenim individuama, takva je namjera bolesna.
Može li i takva namjera biti prepoznata kao poštena? Može, u onih grupacija, koje nemaju dovoljno znanja da bi mogle uočiti o kakvoj se zapravo namjeri radi (mediokriteti) – stoga se kod ovakvih namjera događa da često budu ostvarene, jer se njihovoj realizaciji može suprotstaviti vrlo malen broj ljudi.


Privremeni zaključak – čovječanstvu se crno piše.

[izabrani narod]

zamisli situaciju da (uvjetovano nekim vrlo specifičnim iskustvom) matematički egzaktno znaš da nema poštenog čovjeka.

[kuc kuc imaliko]

Moj profesor sociologije i logike (Perić, onaj koji je govorio "ako imaš pet dobrih argumenata ne poteži šesti koji ne stoji jer ..." imao je običaj da kaže: svo zlo sveta dolazi od mediokriteta.
(profa je bio pomalo poeta )

[malizia]

jedna sitnia nije uzeta u obzir

'put do pakla popločan je dobrim namjerama'

naime - savršena namjera bila bi ona s najdugoročnijom pozitivnom posljedicom, trajnom.
a to nje baš moguće.. mi možemo samo mislit da je tako

al to ne govorim iz pesimističke perspektive.. jer je upravo falinga te namjere često pokretač druge još bolje

dakle i završit ću s narodnom

'svako zlo..'

sve je dobro.. nije bitno je li nama ugodno, toplo i šareno i.. bitno je da iza kaosa ne stoji rasulo nego smisao

[enky]

izabrani narod kaže:

zamisli situaciju da (uvjetovano nekim vrlo specifičnim iskustvom) matematički egzaktno znaš da nema poštenog čovjeka.

imamo dvije mogućnosti ovdje.
razraditi tvoj prijedlog i vidjeti gdje će nas odvesti i/ili porazgovarati o tome kako pošteni i nepošteni ljudi ne postoje, dok poštene i nepoštene namjere da.
(ako se slažeš, rado bih da se osvrnemo na obje)

kuc kuc imaliko kaže:

Moj profesor sociologije i logike (Perić, onaj koji je govorio "ako imaš pet dobrih argumenata ne poteži šesti koji ne stoji jer ..." imao je običaj da kaže: svo zlo sveta dolazi od mediokriteta.
(profa je bio pomalo poeta )

kolegice, budite, molim, tako dobra, kao što ste draga pa izjavu gosna profesora Perića argumentirano dokažite.

malizia kaže:

jedna sitnia nije uzeta u obzir

'put do pakla popločan je dobrim namjerama'

naime - savršena namjera bila bi ona s najdugoročnijom pozitivnom posljedicom, trajnom.
a to nje baš moguće.. mi možemo samo mislit da je tako

al to ne govorim iz pesimističke perspektive.. jer je upravo falinga te namjere često pokretač druge još bolje

dakle i završit ću s narodnom

'svako zlo..'

sve je dobro.. nije bitno je li nama ugodno, toplo i šareno i.. bitno je da iza kaosa ne stoji rasulo nego smisao

želiš li reći kako postoji ravnoteža pa stvari i nisu tako crne kako se na prvi pogled doima?

[_nobody_]

Evo tebi jedan poucna pricica, Enky, pa se ti zamisli ko se ovde ponasa svesno, ko nesvesno, o ko kome ovde radi o glavi, i da li se ova pricica desila iz znanja ili neznanja...
_______

Foliranti (koje je mrzelo da uce) rade u fabrikama, a pravi, istrajni, jaki ljudi vode ovaj svet (onako kako su nas ucili u bajkama na Brdovitom Balkanu). Onda kada nesto pukne (ratovi, svetska kriza), opet su krivi ti foliranti po fabrikama (sto rade 8 sati punom parom sa 3 pauze, i qpuju papirnate kuce za ogromne pare sa još vecim kamatama, sve u cilju da ruiniraju sistem), a ovi dobri sto su zaradili zulj na mozgu od preteranog razmisljanja, ove dobronamerne cike sto vode banke, finansijske institucije na kraju balade zatraže pomoc od „dobrog” uncle sama, i tu pomoc cak rizikuju da dobiju.

Uglavnom, ovi nevaljali sto rade po fabrikama dobiju namet na vilajet, još taksi, poreza na H2O i na O2 da otplate nicim neisprovociranu „dobrotu” i njen pad.

Na kraju balade pravda UVEK pobedi: dobri zarade još vise para i moci, a nevaljali rade po fabrikama umesto 8 sati 12 sati dnevno sa pish pauzom i pauzom za rucak.

_nobody_

[Antrofilus]

Iza naših dobrih namera ne krije se znaje ili neznanje, već motivi, koji mogu biti loši (krivica, ponositost, sebični sentiment, podsvesno koristoljublje) ili dobri (nesebična ljubav). Dobri motivi nas prirodno usmeravaju na zdravu opreznost i odgovorno razumevanje potrebe onoga koga volimo i kome želimo pomoći, pa je mogućnost greške zbog neznanja smanjena na minimu. A kada smo pokrenuti lošim motivima, mi smo skloni neznanju, jer bi nam pravo saznanje o prirodi naših motiva smetalo jer bi raskrinkavalo te motive kao loše, i skloni smo neznanju o stvarnim potrebama drugog čoveka jer tada dobro delo činimo u suštini zbog sebe, a ne zbog drugoga.

[pušimalboro]

Antrofilus kaže:

Iza naših dobrih namera ne krije se znaje ili neznanje, već motivi, koji mogu biti loši (krivica, ponositost, sebični sentiment, podsvesno koristoljublje) ili dobri (nesebična ljubav). Dobri motivi nas prirodno usmeravaju na zdravu opreznost i odgovorno razumevanje potrebe onoga koga volimo i kome želimo pomoći, pa je mogućnost greške zbog neznanja smanjena na minimu. A kada smo pokrenuti lošim motivima, mi smo skloni neznanju, jer bi nam pravo saznanje o prirodi naših motiva smetalo jer bi raskrinkavalo te motive kao loše, i skloni smo neznanju o stvarnim potrebama drugog čoveka jer tada dobro delo činimo u suštini zbog sebe, a ne zbog drugoga.

Iz toga možemo zaključiti da poštenje proizlazi iz savjesti pojedinca, ne iz intelekta. Tema postavljena na krivom temelju.

[vergilia]

malizia kaže:

naime - savršena namjera bila bi ona s najdugoročnijom pozitivnom posljedicom, trajnom.
a to nje baš moguće.. mi možemo samo mislit da je tako

Savršena je ona namjera koje uopće nema.

[Antrofilus]

pušimalboro kaže:

Iz toga možemo zaključiti da poštenje proizlazi iz savjesti pojedinca, ne iz intelekta. Tema postavljena na krivom temelju.

Sve ima svoje mesto: razum, savest i volja.

Razumom analiziramo kvalitet i smisao motiva koji nas pokreću, i kada razum skonta da je taj smisao besmislen (nesvrhovit naše i tuđem dobru), tada nas savest upozorava na taj besmisao i traži da se svojom voljom odupremo lošim motivima.

Postoje dve nezrele reakcije:

Jedna je utemeljena na tome da svesno činimo ono što ne valja, tako što ćemo ugušiti glas savesti i svo vreme biti svesni da je to što radimo - loše.

Na primer, čovek konzumira duvan, zna da je to loše za njega i njegove bližnje, ali baš ga briga. On gubi savest, ali razum mu ostaje sačuvan.

Druga reakcija je tipična za one osobe koje prirodno imaju jak glas savest, a manju moć logičkog mišljenja. Tada mi pokušavamo da se izgovorimo pred svojom savešću izgovarajući naše motive i postupke kao ispravne. Tada zadržavamo osetljivu i jaku savest, ali gubimo zdrav razum.

Zamislimo pušača koji želi da opravda upotrebu duvana. Šta on čini kada pokušava da opravda svoju štetnu naviku? Poziva se na veliki broj onih koji puše; ili se poziva na poznate ličnosti koje su sklone pomenutom poroku; ili opravdanje nalazi u svojim osećanjima: "Ne osećam nikakve tegobe zato što pušim!" A svi ti iracionalni argumenti izazivaju gubljenje zdravog razuma. Ali, njegova savest je i dalje snažna, iako je zbog bezumlja izopačena njena funkcija.

Dakle, ukoliko svesno i iskreno idemo protiv svoje savesti čineći greh, tada nam savest otupljuje, a razum može ostati očuvan. Ali, ukoliko smo ljudi osetljive savesti i ne želimo ići protiv nje, tada moramo da je prevarimo izgovarajući pred njom svoje grehe. U prvom slučaju mi gubimo - savest, a u drugom - zdrav razum.

Satanizam okuplja one koji svesno idu protiv savest, a religija uglavnom one koji svoje zlo izgovaraju zbog jake savesti.

[vergilia]

Antrofilus kaže:

Na primer, čovek konzumira duvan, zna da je to loše za njega i njegove bližnje, ali baš ga briga. On gubi savest, ali razum mu ostaje sačuvan.
.........
Dakle, ukoliko svesno i iskreno idemo protiv svoje savesti čineći greh, tada nam savest otupljuje, a razum može ostati očuvan. Ali, ukoliko smo ljudi osetljive savesti i ne želimo ići protiv nje, tada moramo da je prevarimo izgovarajući pred njom svoje grehe. U prvom slučaju mi gubimo - savest, a u drugom - zdrav razum.

Satanizam okuplja one koji svesno idu protiv savest, a religija uglavnom one koji svoje zlo izgovaraju zbog jake savesti.

Ovo je valjda pouka kako postati i ostati sotonista zdravog razuma - konzumiranjem duvana.

[Apemant]

Antrofilus kaže:

Razumom analiziramo kvalitet i smisao motiva koji nas pokreću, i kada razum skonta da je taj smisao besmislen (nesvrhovit naše i tuđem dobru), tada nas savest upozorava na taj besmisao i traži da se svojom voljom odupremo lošim motivima.

A što se događa kad nas razum dovede do spoznaje općeg besmisla, tj. irelevantnosti svakog nastojanja?

Vidim da ti postuliraš kako je smisao u našem i tuđem 'dobru' - no je li to razumski zaključak? Što je to naše a što tuđe dobro - osiguranje gole egzistencije? Meni se baš čini da ako je gola egzistencija i njeno produženje, samo sebi svrha, onda je to besmislena svrha, tj. cirkularno definirana svrha. To je ono kao kad vjeruješ nekome ZATO što on sam za sebe tvrdi da je vrijedan povjerenja. Neki oblik tautologije.

[pušimalboro]

Antrofilus kaže:

Sve ima svoje mesto: razum, savest i volja.

Dobro si počela s gornjim postom, al bi kao primjer loše namjere bolje bilo da si uzela pljačkanje mirovinskog fonda nego pušenje.

Satanizam okuplja one koji svesno idu protiv savest, a religija uglavnom one koji svoje zlo izgovaraju zbog jake savesti.

Ovo ne razumijem jer ne vežem savjest uz religiju već uz dobar i miran san

[lund]

Slažem se s gornjim postom Pušimarlborice, ne može se analiza nepoštenih/opasnih namjera izvoditi bez varijabli savjesti odnosno karaktera. Pojmovi znanje/neznanje, mediokritetstvo, intelekt itd. tu eventualno mogu imati kakvu sporednu ulogu, ništa više. Pogonska snaga namjera nisu znanje/neznanje nego nagoni i karakter, a savjest je tu da nas pritom "drži unutar ograde".

[KavaSMlijekom]

Antrofilus kaže:

Sve ima svoje mesto: razum, savest i volja.

Razumom analiziramo kvalitet i smisao motiva koji nas pokreću, i kada razum skonta da je taj smisao besmislen (nesvrhovit naše i tuđem dobru), tada nas savest upozorava na taj besmisao i traži da se svojom voljom odupremo lošim motivima.

Postoje dve nezrele reakcije:

Jedna je utemeljena na tome da svesno činimo ono što ne valja, tako što ćemo ugušiti glas savesti i svo vreme biti svesni da je to što radimo - loše.

Na primer, čovek konzumira duvan, zna da je to loše za njega i njegove bližnje, ali baš ga briga. On gubi savest, ali razum mu ostaje sačuvan.

Druga reakcija je tipična za one osobe koje prirodno imaju jak glas savest, a manju moć logičkog mišljenja. Tada mi pokušavamo da se izgovorimo pred svojom savešću izgovarajući naše motive i postupke kao ispravne. Tada zadržavamo osetljivu i jaku savest, ali gubimo zdrav razum.

Zamislimo pušača koji želi da opravda upotrebu duvana. Šta on čini kada pokušava da opravda svoju štetnu naviku? Poziva se na veliki broj onih koji puše; ili se poziva na poznate ličnosti koje su sklone pomenutom poroku; ili opravdanje nalazi u svojim osećanjima: "Ne osećam nikakve tegobe zato što pušim!" A svi ti iracionalni argumenti izazivaju gubljenje zdravog razuma. Ali, njegova savest je i dalje snažna, iako je zbog bezumlja izopačena njena funkcija.

Dakle, ukoliko svesno i iskreno idemo protiv svoje savesti čineći greh, tada nam savest otupljuje, a razum može ostati očuvan. Ali, ukoliko smo ljudi osetljive savesti i ne želimo ići protiv nje, tada moramo da je prevarimo izgovarajući pred njom svoje grehe. U prvom slučaju mi gubimo - savest, a u drugom - zdrav razum.

Satanizam okuplja one koji svesno idu protiv savest, a religija uglavnom one koji svoje zlo izgovaraju zbog jake savesti.

Jesi možda kad govoriš savjest mislila na mudrost?

[enky]

Ispravna/zdrava namjera djelovanja dolazi iz mudrosti. Njen je rezlutat poštenje.
Mudrost je spospobnost kvalitetnog i ispravnog korištenja znanja.

Toliko za sada. Kasapit ću vas kad mi dođe.

[_nobody_]

enky kaže:

Ispravna/zdrava namjera djelovanja dolazi iz mudrosti. Njen je rezlutat poštenje.
Mudrost je spospobnost kvalitetnog i ispravnog korištenja znanja.

To razumem. Vidim odraz Mudrosri na Brdovitom Ballkanu. Ljudi na polozajima su jako kvalitetno i ispravno koristili znanje. Nakon toga su dosle nove garniture koje su jos kvalitetnije i mnogo ispravnije koristili svoje znanje.

Od tolike mudrosti neko se prekombinovao, pa je zakljucio da ako jedna zena moze doneti na svet jedno dete za 9 meseci, da to 9 zena mogu odraditi u paraleli za mesec dana.

I tako, sada imamo gomilu vazalnih drzavica sa malecnim dugovima od reda velicine od 10ak do 30ak milijardi USDa, kojima ce biti zaduzenja pokolenja i pokolenja...

Jel moze nekako da se vise NE koristi Mudrost za kreiranje Postenja...

enky kaže:

Toliko za sada. Kasapit ću vas kad mi dođe.

Moze. Samo nemoj vise da koristimo tako "mudro" nase "kvalitetno" i "ispravno" znanje, da se do kraja ne upropastimo...

_nobody_

[malizia]

enky kaže:

želiš li reći kako postoji ravnoteža pa stvari i nisu tako crne kako se na prvi pogled doima?

pa i ne baš da postoji ravnoteža, fifti - fifti, je moš mislit..
prije da je ravnoteža na djelu onda i kad je nema, da svaki kaos je u stvari red..
jer jedino po definiciji oštećenog postaje negativan

pušimalboro kaže:

Iz toga možemo zaključiti da poštenje proizlazi iz savjesti pojedinca, ne iz intelekta. Tema postavljena na krivom temelju.

i savjest je svojevrstan intelekt, u onom smislu u kojem sam govorila..
da je najdugoročnije dobro najmudrije
po tome jedino savjest i može to izvesti

jedino savjest je u stanju maknuti se od neposredne potrebe, a ta potreba vodi čisto zadovoljenju nagona (npr. i potreba za ljubavlju je tek nagon za razmnožavanjem, jer ljubav po svojoj biti nema veze s potrebom)

a to sigurno nije ''idealno mudro'' jer smisao takvog čina nestaje skupa sa zadovoljenjem potrebe

a ista stvara novu

vergilia kaže:

Savršena je ona namjera koje uopće nema.

ja bi to preformulirala u - savršena je ona namjera koja je namjerno ignorirana

[pušimalboro]

lund kaže:

Slažem se s gornjim postom Pušimarlborice, ne može se analiza nepoštenih/opasnih namjera izvoditi bez varijabli savjesti odnosno karaktera. Pojmovi znanje/neznanje, mediokritetstvo, intelekt itd. tu eventualno mogu imati kakvu sporednu ulogu, ništa više. Pogonska snaga namjera nisu znanje/neznanje nego nagoni i karakter, a savjest je tu da nas pritom "drži unutar ograde".

Baš mi je drago da se slažeš jer mi se baš ne troši energija na forumska neslaganja

ontopic:
Često se "unutar ograde" javlja sumnja i osjećamo se sputani kao robovi kojima je uskraćena slobodna volja. Ali te sumnje treba odbaciti i koncentrirati se na posljedice onoga što želimo učiniti i uvidjet ćemo ispravnost svog čina. I to bi bila sva mudrost koja se od nas traži.

Potkrijepit ću i primjerom koji je većini poznat.
Kada prihvaćamo nečije usluge obično ih moramo i platiti nečim, a to nam često ne odgovara jer cijena može biti previsoka. Primanje takvih usluga može nas dovesti do situacije da ne vidimo izlaz.
To je vidljivo kod ljudi koji čeznu za položajima u društvu. Većina obično pravi kompromise sa svojim moralnim principima da bi se revanširali za usluge koje im je netko napravio u njihovom društvenom usponu. To nije ništa drugo nego ropstvo u zlatnom kavezu koje je u konačnici praćeno poniženjima ( uzmimo najsvježiji primjer, slučaj index )

Poslušati glas savjesti te "kružiti" oko problema u mislima, sagledati ga u različitim odnosima, i postati svjestan veza i asocijacija sa stvarima i pojavama, a osobito posljedicama koje bi ta akcija izazvala JE prava mudrost.

Savjest je često ustrajna u svojoj poruci i ne daje nam mira dok ne shvatimo.

@ malizia, to je ujedno ogdovor i na tvoj post, ako sam ga dobro shvatila

[Drugi Tales]

enky kaže:

Uzmemo li situaciju kada nepoštena namjera proizlazi iz znanja, dobiti ćemo paradox, jer nepoštena namjera "ne bi trebala" proizlaziti iz znanja.

zašto ne bi trebala?
čini mi se da si preozbiljno shvatila sokrata