Uporno ponavljajući san/noćna mora - moj dečko voli moju sestru i s njom ima seksualne odnose

[zoki89]

Veronica Lux kaže:

Problem je što me nitko ne želi zavoljeti takvu kakva jesam jer za sobom nosim preveliko breme i pretegobnu prošlost, a i to, između ostalog, čini ono što jesam, čitav paket. Te povrede, rane, traume, strahovi, demoni, izvitoperena rezoniranja i još tucet drugih poslastica, čini me sva ta živopisna povorka. Znam to i iz svog i iz tuđih iskustava. Kako očekivati da ću pronaći nekog "tko će me voljeti takvu kakva jesam" kad se s takvima poput mene normalni i stabilni ne žele petljati, a ja u svom životu više ne želim narcise, psihopate, sociopate i čudake koji su svi odreda imali lude bivše? Možeš li to malo razjasniti i udaljiti se od, bez uvrede, te newagerske floskule? Pretpostavljam da imaš najbolje namjere, ali uključivši logiku, ne vidim na vidiku nekakvog kneza na sivom kljusetu. Bilokoga. Ako je meni samoj toliko komplicirano i zahtjevno hendlati se, kako će samnom hendlati netko drugi? Taj bi, kao što mi je netko na drugoj temi rekao, ili imao kompleks spasioca ili bio mazohist, ali ni to nije rješenje. Jedino da još desetljeće budem samoj sebi dovoljna, ali bojim se da ću onda u međuvremenu zaboraviti kako voljeti i kako se ponašati u vezi. Sve što pišeš u teoriji je divno i krasno, ali u praksi sasvim drugi par postola.

Ne postoji osoba bez problema i mana. Sumnjam da očekuješ dečka koji će biti savršen, te bez pogrešaka i trauma iz prošlosti. Niti većina dečkiju ne očekuje savršenu curu. Dobra veza ima par temelja: iskrena i otvorena komunikacija, podrška i razumijevanje, nešto strasti itd. Imaš neke probleme, ali sve se to može postepeno riješiti. Možda ćeš kroz to prolaziti samostalno, a možda i u vezi s nekime.

Postepeno radi na sebi, ali nemoj se toliko kritizirati. Teško je bilo kome da te zavoli ako to ne dozvoliš. Ovime govoriš da ne zaslužuješ i ne možeš imati nekog dobrog dečka. A to nije istina. Ne moraš niti vidjeti mogućnosti za to. Dovoljan je jedan spontan susret, ili da klikneš samo s jednim od 20 dečkiju koje upoznaš. Mogućnosti uvijek ima, ali moraš zadržati otvoren um, inače ih propuštaš pored sebe.

Veronica Lux kaže:

Da, ali koliko mi je još takvih iskustava potrebno da se opametim? Toliko da posljedice prekida bivaju progresivno sve blažima ili? Muči me i to što s godinama karakter oblikovan iskustvom okoštava, a meni se čini da sam ja na teritoriju manične ljubavi oblivena sirupom gorčine. Ne znam je li moguće rastvoriti nepovjerenje, jer čovjek postupno postaje sve više vođen strogim racijom koji je internalizirao emocionalne povrede, pa čitav psihički mehanizam postane defenzivniji i odlučuje da se žrtvovanje u ime ljubavi više ne isplati, pa čak i po cijenu vrlo opreznih, polaganih koraka i uplovljavanja u nešto konačno blagotvorno.

Nikome nije drago kad nas netko ostavi, te dođu bolne emocije. I tada se pitaš da li se to isplati ponovno riskirati. Ali što je život ako ga ne živiš? Druga stvar je da ti ljubav nije previše važna, pa ne pridaješ previše važnosti tome.

Ne znam što ti je potrebno da doživiš promjenu kojoj težiš. Niti postoji garancija da ćeš tada biti s nekime sretna do kraja života. Život je prepun uspona i padova, nepredvidljiv. Možda je najbolje pustiti ideju o savršenstvu, te živjeti najbolje što znaš dan po dan. Pa neka bude što će biti, jer bolje od toga niti ne možeš. Uživaj u lijepim trenutcima, neovisno da li ih provodiš sama ili s nekime drugim. Plači i tuguj kada nastupe teški trenutci. Uči i napreduj kako ti to prirodno dolazi.

smoky 9999 kaže:

No... naucila sam i to da jedno je nauciti a drugo -OSVJESTITI. To je nevjerovatno bitno i razlicito od nauciti...
Tako da ako nekome kazes, on te cuje, on te razumije ali jeli osvjestio? Najvjerovatnije nije jer za to su potrebne godine...
To je onaj klik u mozgu kada to postaje jedina opcija.
Da dozivis taj klik moras prijeci sa teorije u praksu.
Sve sto citas moras prenosit u praksu, u dijelo.
Svaki rijec moras... prozivjeti i tek tada se događa "klik" i osvjestenjje.

Đabe citas 1000 knjiga o problemu ako je primjenis nista iz njih uvjek ces samo ZNATI sto si procitala ali NECES OSVJESTITI i neces se promjeniti.

Apsolutno se slažem s ovime Takav sam ja prije bio. Samo sam učio, dok nisam shvatio da znanje ne radi promjene u životu, već stvara mogućnosti da nešto promijenimo. No pomak moramo sami napraviti.

[babunovich]

imao sam iskustva sa neugodnim ponavljajućim snovima "slične prirode" . prepričavao sam ih par večeri jednoj "prikladnoj osobi" teško mi je reć što bi tebi bilo prikladno , najsigurniji je neki psiholog onak al da mu je bar malo stalo

ajmo reć da sam se "razteretio"

nestali su na neko vrijeme (op.p cca godinu dvije dana ) pa su se vratili , evo baš sinoć opet

[smoky 9999]

babunovich kaže:

imao sam iskustva sa neugodnim ponavljajućim snovima "slične prirode" . prepričavao sam ih par večeri jednoj "prikladnoj osobi" teško mi je reć što bi tebi bilo prikladno , najsigurniji je neki psiholog onak al da mu je bar malo stalo

ajmo reć da sam se "razteretio"

nestali su na neko vrijeme (op.p cca godinu dvije dana ) pa su se vratili , evo baš sinoć opet

Da, ja isto smatram da je jako vazno pricati tj islricati o takvim stvarima kooje nas ostavljaju pod dojmom, jer kada ostavis to u sebi... nije to dobro nikako.
Najbolje je imati prijatelja za to, nekoga kog ce to zaista zanimati i dojmiti se kao i tebe samog.

[nitko&ništa]

Veronica Lux kaže:

Dakle, ima li itko ikakvo saznanje kako se riješiti snova koji se ponavljaju, ali nisu enigmatični (primjerice, mnoge u snovima proganja stari, žilavi, grozomorni starac ili pomahnitali, buntovni punkerski mladac - oni tu operiraju kao simboli), ali u mom slučaju radi se o postojećim individuama iz stvarnosti i konkretnom, vrlo specifičnom događaju za koji i sama znam i odavno sam spoznala rješenje: oprosti, zaboravi, makni od očiju i bit će arivederči od srca? I to sam kolopletom racija i emocija uspjela riješiti u realnosti, i to odavno, ali san je podsvjesni, iracionalni moment na koji ne mogu utjecati, osim terapijom, ali ona mi u ovom partikularnom slučaju očito baš i nije od pomoći. I taj san se sada vratio kao poltergeist, a ja postajem sve bespomoćnija, i gnjevnija, jer mi ometa dnevno funkcioniranje, rovareći mi po možđanama kao otrovni, proždrljivi kukci.

Oni rijetki momenti kad si spremna urlikat i tulit su ti ključni, nemoj ih blokirat i štopat već slobodno urliči, plači, nabijaj po krevetu, boksačkoj vreći i sl. Luduj dok se ne smiriš, samo pazi da to bude na siguran način po sebe i druge ljude te materijalnu imovinu. Ponovi to kojih par stotina puta i neće biti snova koji se ponavljaju. I sama instinktivno kužiš kako se riješit tog potisnutog smeća (između ostalog zato ti se i sviđaju psihopati i narcisi, da te ponovno dovedu u takvo stanje uma u kojem bi ti nesvjesni sadržaj postao dostupan, a ovi koji te drže na dlanu ti niš ne trigeriraju i stoga ti nisu interesantni). Osjeti sve te vlastite životne poraze i odtuguj ih, moje iskustvo je da nema trikova i prečica kojima možeš izbjeć taj proces na kraju kojeg možda izađeš i kao invalid, al ćeš bar imat mir u duši.

Inače, sjećam te se od prije par godina i još uvijek si u istom filmu, barem si dosljedna haha .

[Veronica Lux]

nitko&ništa kaže:

Oni rijetki momenti kad si spremna urlikat i tulit su ti ključni, nemoj ih blokirat i štopat već slobodno urliči, plači, nabijaj po krevetu, boksačkoj vreći i sl. Luduj dok se ne smiriš, samo pazi da to bude na siguran način po sebe i druge ljude te materijalnu imovinu. Ponovi to kojih par stotina puta i neće biti snova koji se ponavljaju. I sama instinktivno kužiš kako se riješit tog potisnutog smeća (između ostalog zato ti se i sviđaju psihopati i narcisi, da te ponovno dovedu u takvo stanje uma u kojem bi ti nesvjesni sadržaj postao dostupan, a ovi koji te drže na dlanu ti niš ne trigeriraju i stoga ti nisu interesantni). Osjeti sve te vlastite životne poraze i odtuguj ih, moje iskustvo je da nema trikova i prečica kojima možeš izbjeć taj proces na kraju kojeg možda izađeš i kao invalid, al ćeš bar imat mir u duši.

Inače, sjećam te se od prije par godina i još uvijek si u istom filmu, barem si dosljedna haha .

Ćaos! Ne, nisam u istom filmu, riješila sam gotovo sve simptome vezane za sijaset svojih životnih zavrzlama, strahove, fobije, samopoštovanje koje je bilo na dnu i nuli, neshvaćanje što mi se zbiva, neznanje kako hendlati s opakim i demolirajućim emocijama, agorafobiju, sociofobiju, alkoholizam, droksanje, rezuckanje, okršaje s opasnim lunaticima, nesanicu, depresiju etc. (a to je veliko postignuće) i ovo: "Imam frenda koji mi stalno govori kako sam se promijenila nabolje, kako sam neprepoznatljiva, (...)" - zapravo, to primjećuju svi koji me okružuju, a znaju me oduvijek. Upravo je obrnuto, film (tj. san o traumi) se vratio meni, ali ja sam sada puno snažnija i naoružanija da se nosim s njegovim utjecajem. Ovo govorim samo zato da se drugi ne obeshrabre: jednak koračić unatrag nije znak da se ništa nije promijenilo i da ste u relapsu, već samo mali alarm koji upućuje: evo, prebrodili smo sve kontinente boli, uspješno i junački ugulili sve slojeve lukovice, i sada smo došli do srčike s kojom se moramo poboksati. Nije ti to isti film, već ulazak u krater onda kad se erupcija smirila i kad je najveći balast užarenog i izbljuvanog kamenja već istekao iz rane. I sad slijedi glavno čišćenje.

Ps. Hvala na savjetu.

[nitko&ništa]

Veronica Lux kaže:

Ćaos! Ne, nisam u istom filmu, riješila sam gotovo sve simptome vezane za sijaset svojih životnih zavrzlama, strahove, fobije, samopoštovanje koje je bilo na dnu i nuli, neshvaćanje što mi se zbiva, neznanje kako hendlati s opakim i demolirajućim emocijama, agorafobiju, sociofobiju, alkoholizam, droksanje, rezuckanje, okršaje s opasnim lunaticima, nesanicu, depresiju etc. (a to je veliko postignuće) i ovo: "Imam frenda koji mi stalno govori kako sam se promijenila nabolje, kako sam neprepoznatljiva, (...)" - zapravo, to primjećuju svi koji me okružuju, a znaju me oduvijek. Upravo je obrnuto, film (tj. san o traumi) se vratio meni, ali ja sam sada puno snažnija i naoružanija da se nosim s njegovim utjecajem. Ovo govorim samo zato da se drugi ne obeshrabre: jednak koračić unatrag nije znak da se ništa nije promijenilo i da ste u relapsu, već samo mali alarm koji upućuje: evo, prebrodili smo sve kontinente boli, uspješno i junački ugulili sve slojeve lukovice, i sada smo došli do srčike s kojom se moramo poboksati. Nije ti to isti film, već ulazak u krater onda kad se erupcija smirila i kad je najveći balast užarenog i izbljuvanog kamenja već istekao iz rane. I sad slijedi glavno čišćenje.

Ps. Hvala na savjetu.

He, koji si ti sretnik, da nisi imala sve te simptome nikad nebi potražila pomoć, bila bi visoko funkcionalni borderliner il kak se već to stručno zove , no imaš volju za prčkat po sebi. Poanta je da su emocije zajebana stvar, pogotvo one potisnute u prvim godinama života od kud potječe orginalna trauma odbacivanja. Ostale traume, situacije, ljudi itd. i nisu bitni jer su to samo kopije izvornog sranja. Problem je što je teško ili nemoguće artikulirat doživljaj odnosno prisjetit se orginalne traume jer nema tragova, tj. racionalnih doživljaja, sjećanja itd., ostaju samo emocije čiji intezitet se vidi u svim kasnijim događajima u životu, od kojih su temeljne bijes i tuga zbog tog inicijalnog odbacivanja. Tu je kvaka, normalnim putem je teško doć do toga dječjeg stanja uma, potrebni su trigeri. Ili dobra psihotrapija. A čini se da tebi ista upravo pomaže.

Čoveče, ja sam morao pročitat Internet™, svu psihologiju, psovat i pizdit na sve likove iz prošlosti si, nekad stvarne, a sad virtualne… i sve ostalo, samo da se dovedem u relativno normalno stanje. Eee da sam imao para za kakvu psihijatricu pa da joj se naserem na kauč i pijuckam sokić, i tak jedno sat-dva dnevno, sad bi sigurno bio precednik RH il bar kakav diplomat il pak kulturni ataše.

Nu, sretno s čišćenjem, ja sam siguran da ćeš do penzije zaboravit sve traume, i uz malo pomoći gosp. alzhajmera - uspjeh je neminovan (jbg, red ozbiljnih opservacija, red šale).

[Pantelija]

Veronica Lux kaže:

Psihoterapeutkinja tvrdi da nikad ne možemo znati što treća osoba zaista misli i osjeća (osim ako nije njoj u terapiji) i da ne trebam ishitravati sa zaključcima da me samo iskorištavao. Također tvrdi da me sestra vjerovatno voli, ali da je bila mlada i šašava i nepromišljena, pa čak i da postoji mogućnost da se ona meni osvećivala za neki moj propust/loše ponašanje prema njoj/povredu, iako je meni malo suludo da psihoterapeutica daje takva opravdanja.

Psihoterapeutkinja je dala pravo rješenje, samo ga moraš dobro 'provariti'.

Da, sestra ti se osvećivala jer se ona u jednoj fazi osjećala inferiornije ili povrijeđeno od tebe.
To je bio njezin način poravnanja računa čije težine vjerojatno nije ni sama bila svjesna. Zato joj je danas teško pričati o tome, teško je priznati da si pogriješio, ali ti to dobro znaš jer si i sama pogriješila.
Rješavate probleme komunikacije na način da se osvećujete (i ti i sestra) zbog prevelikog ega, taj ego i sad traži tuđu pokoru, a ne svoju.

Ljudi ste od krvi i mesa i počnite se tako i ponašati, ali uz određenu dozu gledanja 'kroz prste' i dozu poštovanja.

[Veronica Lux]

Nakon petnaestak godina ponovo sam rekla mami da je sestra spavala s mojim dečkom. Puko me trenutak dijabolične inspiracije. Rekla mi je da mi ne vjeruje. Rekla sam da mi je to i sestra priznala, i on, makar indirektno. Opet je rekla da mi ne vjeruje. Je li luda, zla, otrovna, bezljubavna? Rekla sam joj da je sav pakao što sam proživljavala morao imati neki trigger, i da je taj događaj svakako jedan od glavnih, s tri godine noćnih mora poslije toga i sedam godina prebolijevanja. No mama i dalje ne vjeruje.
Sestra mi sa svakog putovanja (a putuje uvijek besplatno, firma joj plati, plus prijateljica s posla joj poklanja odjeću iz Francuske, tako da ne mora trošiti na ništa, a ima love, za razliku od mene) donosi fensi šmensi antique chic darove, uglavnom ekscentričan nakit. Možda je to iskupljivanje za osjećaj krivnje, ako je uopće ždere. Ili naprosto hir, glamurozna maska velikodušnosti koju stavlja na svoju suhu, smežuranu, psihopatsku esenciju, kako bi je ljudi voljeli.
Mislim da dolazi vrijeme da ju suočim sa svim, ali imam osjećaj da se nakon toga više nikad ne bismo vidjele. I da bi ponovo sve zanijekala i proglasila me ludom.

Je li dovoljno sve odraditi na psihoterapiji?

[mr-crime]

Veronica Lux kaže:

Je li dovoljno sve odraditi na psihoterapiji?

Ona plahta je po meni beskorisna, osim možda tebi, pročitaj ju jedno 5-6 puta.

Mislim da tebi nije nužno potrebna stručna pomoć, samo moraš to raščistiti sa sobom. Kad ti budeš znala što želiš i kako to želiš onda ti neće trebati nikakva pomoć, a dolazak do rješenja ionako je samo tvoj.

[Vivian Volcano]

mr-crime kaže:

Ona plahta je po meni beskorisna, osim možda tebi, pročitaj ju jedno 5-6 puta.

Mislim da tebi nije nužno potrebna stručna pomoć, samo moraš to raščistiti sa sobom. Kad ti budeš znala što želiš i kako to želiš onda ti neće trebati nikakva pomoć, a dolazak do rješenja ionako je samo tvoj.

Kako nije kad proždirem tri vrste najbrutalnijih lijekova? Uz tu pomoć?
Da mi je samo ona dovoljna, moja krv bi bila čista od tog otrova.

[Vivian Volcano]

mr-crime kaže:

Ona plahta je po meni beskorisna, osim možda tebi, pročitaj ju jedno 5-6 puta.

Mislim da tebi nije nužno potrebna stručna pomoć, samo moraš to raščistiti sa sobom. Kad ti budeš znala što želiš i kako to želiš onda ti neće trebati nikakva pomoć, a dolazak do rješenja ionako je samo tvoj.

Želim da mi se sestra ispriča, ni manje ni više. Iskreno i spontano, bez mog nagovaranja.

[mr-crime]

U kojoj državi si dobila recept za lijekove? Recimo naši doktori su plaćeni da prepisuju lijekove. Za svaki recept dobivaju proviziju. Toliko o psihoterapiji kod nas, koliko ja znam nije ni u svijetu generalna slika puno bolja.

A je li to tebi stvarno potrebno? To je ono o čemu pričam. Smatram da ljudi ovakve stvari moraju sami sa sobom raščistiti, to je jedini pravi lijek, sve ostalo je mlaćenje simptoma(neuspješno očito).

[mr-crime]

Vivian Volcano kaže:

Želim da mi se sestra ispriča, ni manje ni više. Iskreno i spontano, bez mog nagovaranja.

Očekuješ li i od izmeta da ne smrdi?

Razmotri to kakva je osoba tvoja sestra, meni izgleda jako egoistično i preponosno za tako nešto. Kao da bi te se radije odrekla...no to je SAMO MOJE mišljenje.

[Vivian Volcano]

mr-crime kaže:

U kojoj državi si dobila recept za lijekove? Recimo naši doktori su plaćeni da prepisuju lijekove. Za svaki recept dobivaju proviziju. Toliko o psihoterapiji kod nas, koliko ja znam nije ni u svijetu generalna slika puno bolja.

A je li to tebi stvarno potrebno? To je ono o čemu pričam. Smatram da ljudi ovakve stvari moraju sami sa sobom raščistiti, to je jedini pravi lijek, sve ostalo je mlaćenje simptoma(neuspješno očito).

Gle, nakon 4-5 godina svakodnevnog oblijevanja alkoholom do nesvjestice, bilo u društvu, bilo sama, i nakon "veze" (avanture) zbog koje sam si sasjekla čitavu podlakticu od zapešća do pregiba lakta te pokušaja suicida s vinom i tabletama dobila sam napad "psihotičnog straha" (tako mi je doktor objasnio) - bilo je grozno, iako sam znala za sebe, ali imala sam osjećaj kao da ću iskočiti iz kože i poludjeti, i to nije trajalo kao obični napadaj panike, par minuta do pola sata, već 4-5 sati dok nisam pozvala hitnu (nesretnim slučajem sa sobom nisam bila ponijela Xanaxe, i bila sam relativno daleko od kuće, pa sam strusila dvije bombice pelinkovca iz obližnjeg kioska kako bih se smirila, ali uzalud, to je samo dolilo ulja na vatru), i nakon toga sam zaradila agorafobiju i suicidalno-homicidalne misli (ove druge prema roditeljima jer je jedan zakopani, nepoznati dio mene osjećao da su me oni sjebali - no shit, Sherlock). Uslijedila je suicidalna depresija iz koje se nisam izvukla sve dok nisam počela piti antipsihotike. Ne znam, možda bi me neki majstor uspio zakrpati i bez medikamenata, ali nisam znala postoji li takav i kome se obratiti.
Sad je prekasno, lijekove ću vjerojatno morati uzimati doživotno.
I koliko mi je poznato, s antipsihotika se nemoguće skinuti.

Who knows, možda su mi isprali mozak. I obitelj i doktori.

[zoki89]

Žao mi je zbog svega što si prošla. Nadam se da ćeš iz dana u dan biti sve bolje.

Vivian Volcano kaže:

Želim da mi se sestra ispriča, ni manje ni više. Iskreno i spontano, bez mog nagovaranja.

Razumijem te. Ipak, ne možeš mijenjati ljude, samo sebe. Mislim da bi trebala biti iskrena sa sestrom. Potiskivanje te uništava i ne možeš tako nastaviti. Što god da ispadne, ne žali jer nisi ništa kriva.

[ssopnsd]

Veronica Lux kaže:

Ne razumijem čemu ovo. On je mene prvi prevario, i to emocionalno, i to prilično brzo nakon što mo ušli u vezu. A to je puno, puno gore i bolnije.

Prevare (štogod to bilo) se ne daju stupnjevati. One su teške koliko ih teško doživi oštećeni. Obično je prevara koju počinimo puno manje bolna (nama) od prevare koju učini drugi na našu štetu, pa je to nemoguće uspoređivati.

Emocionalno - neemocionalno je više vezano uz sposobnost empatije i mogućnost procjene (a ne etiketiranja) tuđih emocija. Prevariti zbog osvete i to prema trećemu? To se, kao, ne računa?

[Vivian Volcano]

ssopnsd kaže:

Prevare (štogod to bilo) se ne daju stupnjevati. One su teške koliko ih teško doživi oštećeni. Obično je prevara koju počinimo puno manje bolna (nama) od prevare koju učini drugi na našu štetu, pa je to nemoguće uspoređivati.

Emocionalno - neemocionalno je više vezano uz sposobnost empatije i mogućnost procjene (a ne etiketiranja) tuđih emocija. Prevariti zbog osvete i to prema trećemu? To se, kao, ne računa?

Prema tome, ono što sam ja doživjela puno je gore, jer ja psihičke posljedice, iako umanjene, trpim i danas, jedna od njih je apsolutna nemogućnost zasnivanja dubokog emocionalnog romantičnog odnosa punog povjerenja, otvorenosti, iskrenosti i intimnog uzajamnog davanja, plus više psihijatrijskih poremećaja koji su doveli do toga da uzimam tri vrste psihotropika, i to do daljnjega. Njemu nije ništa, nakon mene i kratke faze intenzivnog drogiranja i spavanja sa svime što se micalo odmah je našao buduću suprugu, s kojom je desetak godina, ako ne i više, bio u skladnom braku, s troje djece. Pa ti vidi. (Ako već govorimo o posljedicama).
Falinga mi je što se i dalje, protiv svoje volje, palim na nedostupne narcise i egomanijake (to mi je njegova ostavština). Razum mi kaže da bježim, da tu nema kruha, ali emocionalno i fizički se zapalim, dok su mi normalni, dobri muškarci intelektualno interesantni i dragi, ali na njih se, uza sav trud, ne rajcam, a veza bez seksa je k'o selo bez crkve
Ako bi se kopalo do djetinjstva i nuklearne obitelji, moj otac je dobrica, dakle, no Electra complex there. Baš suprotno.

[Veronica Lux]

Dižem temu iz mrtvih jer mi je hitno potebna pomoć.

Dakle, sve što treba je pročitati prethodne postove, uključujući prvi, i još dvije teme koje sam u njemu linkala.

San o sexu sestre i bivšeg se opet ponavlja.

Na psihoterapiji nismo puno obrađivali tu temu. Ženska je rekla da nema smisla da sestru forcam da mi se ispriča, ako ona nije spremna - a ja znam da nikada neće biti spremna, jer je emocionalno nedodirljiva.

Šrink za lijekove je rekao isto.

Bivši, s kojim sam se vidjela prije par godina (vidi par stranica prije) je prvo indirektno dao na znaje da je spavao s mojo sestrom, onda opovrgnuo, rekavši da mi nikad ne bi priznao takvo što i da mu ne pada napamet da se ispričava. A zna da imam psihičkih problema, dobrim dijelom zbog toga, i da sam na lijekovima.

Trebam vrlo konkretnu pomoć: kako izbiti iz mozga - POTPUNO I APSOLUTNO - ove ponavljajuće noćne more?

Psihoterapija nije pomogla, samopromatranje i rad na sebi nije pomogao, ni bivši ni sestra nisu suradljivi, oboje su narcisi i oboma bi priznanje da su pogriješili predstavljalo poniženje, smrt ega i prijetnju osobnom integritetu. Oboje su nesposobni za ljubav.

Meni treba netko tko će mi iskreno priznati da je pogriješio, i znam da bih se time magično psihički izliječila.

Dakle, molim vas savjete. Antidot za košmar.

Šamane, čarobnjake, ayahuascu, meditaciju, akupunkturu, reiki, egzorcizam, ispovijed kod popa, elektrošokove, tablete za utrnjivanje svih emocija, kartu za drugu planetu, bilo što što djeluje.

Pod mus.

Hvala unaprijed.

[Veronica Lux]

PS. Preko dana je sve u savršenom redu. Racionalno sam sve osvijestila i spoznala. Jasno mi je zašto je sestra takva kakva jest, i majka, i otac, i bivši, zašto djeluju kako djeluju, koji su njihovi strahovi i slabe točke, ali košmari svejedno i dalje kljucaju moje možđane. Zbog čega?

[kikakm]

Veronica Lux kaže:

Meni treba netko tko će mi iskreno priznati da je pogriješio, i znam da bih se time magično psihički izliječila.

Čini mi se da je ovo ključna rečenica koja te koči da kreneš naprijed.
U idealnom slučaju bi se čovjek trebao ispričao, jer to bi bilo humano od njega ako je pogriješio i naštetio ti. No, ljudi su često okrutni i bezosjećajni jer smo svi, eto, samo ljudi. Samo S vremenom i iskustvom svi shvatimo da ne možemo očekivati išta od drugih. Samo od sebe. No, to je teško jer u najbliskijim odnosima s osobama treba biti komunikacije i razumijevanja, a ni toga često nema. Može biti da je on tip koji nije empatičan i ne može uopće shvatiti što je učinio, a može biti da je bezobziran tj. da ignorira, da misli kako to uopće nije bitno. I onda on ode dalje, a ti patiš jer su te oboje izigrali i povrijedili, ne osvrnuvši se na kaos koji su ostavili za sobom, ne želeći preuzeti odgovornost za svoje postupke. I tako ćeš čekati kao što su Estragon i Vladimir čekali Godota.
Ljudi zaboravljaju da maleni znakovi pažnje (poput ove iskrene isprike koju očekuješ) mogu učiniti toliko mnogo pozitivnog za druge. No, ljudima je najlakše najlakše gaziti preko drugih u ostvarenju svojih potreba, ciljeva i sl.
Možeš pokušati s onim: ako neće Muhamed brdu, hoće brdo Muhamedu. Možda ako pristupiš drugačije sestri kako bi potaknula komunikaciju, možda će se onda ona zapitati. Ali opet, ne možeš očekivati da će zaista to uspjeti. Možda da joj pokušaš objasniti kako se osjećaš. Možda da pokušaš pristupiti joj s asertivnim "ja" rečenicama.