Dugin most

[OregicaO]

Žao mi je, malenavita drž se, bol će jenjati, daj si vremena.
Nego nemaš zašto razbijati glavu sa što bi bilo kad bi bilo. Vjerovatno bi te vet suočio s odlukom koja bi ti bila još teža. 14,5 godina za njemačkog ovčara je iznimno dug životan vijek. Dug, dug.
Nerčika je otišla u miru, pokraj njenog čovjeka, nakon puno godina, puno lijepih uspomena i puno ljubavi...

@ljudi moji, drž te se.

[kajpa]

...Luciferka... kaže:

Imala je torziju zeluca, na vrijeme sam dosla vetu jer sam skuzila i prije nego se napuhala, operirana je jucer, sve je proslo ok, popodne smo bile doma. Cijelu noc je bila ok, ono ko nakon teske operacije - malo je spavala, malo tulila i plakala, malo se okretala. Cijelu noc sam bila budna i u 8 kad je ona zaspala sam i ja zaspala. Probudila sam se u 11 i nasla ju u istoj pozi u kojoj je zaspala ukocenu.
Tako prekrasan karakter...to vise nikad necu srest...uvijek je bila vesela, samo je mahala repicem cim bi ju pogledala, toliko nas je voljela i mi nju, neizmjerno.
Ne znam kako cu ovo prezivjet i sta cu ja bez nje...

Stvarno mi je iskreno zao.... ne citam ovu temu pa nisam znala, pa eto malo sa zakasnjenjem.
Sad sam na drugo temi procitala da se neto dogodilo s Boom, pa sam isla u potragu za postovima...misleci da se mozda neki prethodni pas isto zvao ...
No, na zalost nije.
Znam da ti je neizmjerno tesko i da ti nista ne znaci, niti moze pomoci ...potekle mi suze na ovaj tekst.
Kad netko ide sa psom uvijek gledam hocu li nju vidjeti (ako ih nema vise na kvartu onda ju jesam vidjela) ...jer je tako lijepa, graciozna i profinjena.
Sigurno ti nece biti lako, ali prezivjet ces...nekako.
Citam i da stize stene (jel' isto vajmar?) njemu puno zdravlja zelim, a vama da se zaljubite u njega kao i u nju i da vam dugo dugo bude lijepo skupa.

[...Luciferka...]

Nema ih vise na kvartu tako da je velika sansa da si nas vidjela (gdje ako smijem pitati?)
Hvala na lijepim rijecima!
Uzasno je tesko i jakoooo fali! Bila je bas poseban pas.
Da, stene je isto vajmar (mene je pasmina odusevila )

[kajpa]

Evo meni opet suze na oci, pa kako je tek tebi...
Znam da te ovakve rijeci bas ne tjese, nego ti bude jos teze...ali ionako moras to jos bezbroj puta isplakati...proci ce jos dosta vremena kada ces sjecanja izazvati osmjeh (jer samo dobra i postoje, zar ne), a ne i suze, bas uvijek.

[kajpa]

@Luciferka...imas PM, ali ne stane, pa ako napravis mjesta...

[...Luciferka...]

kajperinja kaže:

@Luciferka...imas PM, ali ne stane, pa ako napravis mjesta...

Jesam

[Mika Špiljak]

Danas je umro moj zeko. Moj Žiška.
Spavaj mirno, oko moje plavo, pametno...
Spavaj mirno, sada te više ništa ne boli.

[cupanka]

Mika Špiljak kaže:

Danas je umro moj zeko. Moj Žiška.
Spavaj mirno, oko moje plavo, pametno...
Spavaj mirno, sada te više ništa ne boli.

Držite se

[OregicaO]

Mika Špiljak kaže:

Danas je umro moj zeko. Moj Žiška.
Spavaj mirno, oko moje plavo, pametno...
Spavaj mirno, sada te više ništa ne boli.

Pusa, Žiška! Vidimo se.

[rinche]

Sad imamo jos jednu zvijezdu vise na nebu. Prekjucer je moja Astra zauvijek zaspala jednostavno je zaspala. Ovih 12 godina je bilo premalo s njom.

Pa lijepo mi spavaj ljubice moja malena. Svima nam falis i uvijek cemo te se sjecati

[OregicaO]

Slatko spavaj, lijepo sanjaj, Astra... Rinche, drz´se!

[Antaria]

Ovo mi je jedna od najtuznijih tema na cijelom forumu
Cim procitam kako je neki ljubimac uginuo, odma se sjetim kako mi je bilo kad je moj Max (njemacki ovcar) uginuo Suze poteknu kao da je to bilo jucer a ne prije 9 godina...
Sad moja labradorica Nera vec ima 8 godina i na zalost polako se psihicki pocinjem pripremati da ce uskoro doci taj dan, ako je uopce moguce za to se pripremati... Ove godine je vec 2 puta skoro otisla iza duge... Vec sam dva put mislila da cu ju morat uspavat, jer to je bilo grozno sta je prolazila. No nekako smo ju spasili, koliko god je slaba borac je, no potrebno nam je puno srece da ovu godinu izgura do kraja i da ju vise nikakva bolestina ne napadne.
Usput se puno zelim zahvaliti veterinarima iz ambulante Lonjica koji su joj dva puta spasili zivot u razmaku od mjesec dana, koji su bili tu za nju svaki dan i svaku noc kad smo hitno dolazile i tako danima <3

Luciferka, jako mi je zao za tvoju vajmarku... Ostala sam u soku kad sam procitala sto se dogodilo Ne znam sta bi ti rekla, jer znam da rijeci utjehe ne postoje

[...Luciferka...]

Ovo je baš tužna tema.. svaki put mi je zlo kad ju idem čitat..
Prošlo je malo više od dvije godine kako me moja biglica Gala napustila, a dva i pol mjeseca kako me vajmarka Boa napustila.. Jedva sam preživjela Galu...
Boa mi tolikooo faliii da to nisu istine! Bila je najbolji pas na svijetu!!

Fala ti Antaria.

[Le0na]

Luciferka, stvarno mi je zao
Nisam dugo navracala na forum, tek sad sam procitala

Proslo je vec 11 punih godina od kad nema moje Tare. A Rina je uginula prije 4 godine i 3 mj.
Sjetim ih se cesto no danas su to uglavnom stvari koje mi izmame osmijeh na lice.


Kad je Rina uginula, poklonila sam njene stvari iako sam imala stence na cuvanju. Nakon 3 godine sudjelovala sam na aukciji od jedne udruge. Kupila sam knjigu i kupila sam oprsnicu no imala je neko ostecenje pa su mi uz nju dodali jos jednu.

Ne mogu opisati kako sam se osjecala kad sam otkrila da je u vrecici oprsnica od moje Rine. Inace, knjiga je bila od Cecelie Ahern- Hvala ti na uspomenama!

[Lee Priest]

Nemogu pisati od previse boli,maco moja

[zelazny]

Lee Priest kaže:

Nemogu pisati od previse boli,maco moja

[dire Dawn]

02.06.2015. oko 11 ujutro srce mog srolje je prestalo kucati. bila je tako mlada, nije imala niti godinu dana. bila je naoko zdrava. veselili smo se s njom i planirali mnogo toga. ništa od tih planova nije bitno, samo da ju mogu još jednom vidjeti. samo da mogu čuti njen mjauk, osjetiti njene kandžice i gledati ju kako zajebava žorža.
sama smrt je bila ružna, iznenadna, možda čak i bolna. ja sam bila uz nju u zadnjim trenutcima, ali osim što sam pozvala veterinara nisam mogla ništa napraviti. gledala sam ju i ona je gledala mene. što ako je mislila da joj ne želim pomoći? što ako je umrla misleći da meni nije stalo do nje?
voljela sam ju više od svega. nije mi prvi ljubimac, ali je prvi ljubimac s kojim je otišao dio mog srca. bol je konstantna, razarajuća. imam bronhitis i trebala bi ležat i mirovat, ali ja ne mogu biti u sobi. čim zatvorim oči vidim nju. vidim taj prokleti dan i vidim kako odlazi. gdje god se okrenem tu je ona. u sitnicima. i onda me tužna istina ošamari - nje više nema.

žorž je negdje vani i svaki put kad ga idem zvat zovem ga sa "mic mic" i nekako se uvijek ponadam da ću ćuti njen "frrrr" po kojem je i dobila ime. i onda ga nema. niti će ga ikad više biti.

kao što sam rekla imala sam ljubimaca prije nje, pse, ali mislim da sam tek s njom i žoržom naučila što to znači voljeti životinju do bola. znam da ružno zvuči prema ostalim ljubimcima, voljela sam i njih, ali ona je bila posebna. neću lagat, jebe mi se sad tko će što mislit. ona meni nikad, od prvog dana, nije bila "samo mačka". s njom je umro i dio mene i stvarno mi dođe da šupim svakog tko kaže "a umrla ti je mačka? ja mislio da je nešto ozbiljnije u pitanju". meni je trenutno najozbiljnije na svijetu.

s njom se nisam mogla ni pripremit na odlazak. večer prije je bila vesela, normalno je jela, igrala se, smijali smo se i mazili. otišli smo spavati kao i svaku večer i onda me ujutro dočekao horor. nisam ni znala da se opraštam s njom dok ustvari nije bilo prekasno. nadam se da zna da ju volim. nje više nema, ali moja ljubav za nju nikad neće biti u prošlom vremenu. shrvana sam, naprosto ne mogu doći k sebi.

život ju nikad nije mazio. ostavljena je kao mače, onda smo ju mi udomili i tretirali kao kraljicu kakva je i bila i kako je i zaslužila i onda je ipak dobila užasan kraj. zašto? zašto je život tako nepošten?

znam da je ovaj post sasvim nepovezan, ali trenutno mi je takav košmar u glavi. miješaju se ljutna, tuga, bijes, suze. naotečena sam i podbuhla. živčana prema ljudima. samo želim biti s njom. samo ju želim zagrliti. želim joj govoriti da ju volim sve dok ona to ne shvati. sve dok ne budem sigurna da zna da ju volim i da ne želim da ode, ali ako tako mora biti neka ode... ali da ne dvoji ni trenutka u moju ljubav, niti u ljubav ostalih ukućana.

za Frue
žao mi je sroljo. stvarno mi je žao. riječima ne mogu opisati ono što osjećam prema tebi i ono što trenutno općenito osjećam. nadam se da si sad dobro, da te ne boli i da se igraš. da se vereš po nečijim nogama, da guraš glavu u frižidere i da žicaš 158. slatkiš. nadam se da naganjaš noćne leptire i jedeš bube i ležiš na betonu jer ti je vruće. nadam se da ti režu hranu na manje dijelove jer ih tako najviše volim i da ti daju ekstra želatine iz konzervi. nadam se da te maze i da te zajebavaju jer znam da ti voliš kad te se zajebava. nadam se da te slikaju i idu ti na živce jer ipak si oduvijek bila pozerica. nadam se da te maze i da ti tepaju, da te ljube iako to ne voliš i da te grle.
danas je svjetski "zagrli svoju mačku dan" i meni se srce slama što te ne mogu zagrliti.
znam da si sad negdje gore i molim te da paziš na žorža. i igraj se. igraj se koliko god možeš, zaslužila si biti mače.
svi te volimo. neopisivo nam fališ.

[Skipper_Ri]

dire Dawn kaže:

02.06.2015. oko 11 ujutro srce mog srolje je prestalo kucati. bila je tako mlada, nije imala niti godinu dana. bila je naoko zdrava. veselili smo se s njom i planirali mnogo toga. ništa od tih planova nije bitno, samo da ju mogu još jednom vidjeti. samo da mogu čuti njen mjauk, osjetiti njene kandžice i gledati ju kako zajebava žorža.
sama smrt je bila ružna, iznenadna, možda čak i bolna. ja sam bila uz nju u zadnjim trenutcima, ali osim što sam pozvala veterinara nisam mogla ništa napraviti. gledala sam ju i ona je gledala mene. što ako je mislila da joj ne želim pomoći? što ako je umrla misleći da meni nije stalo do nje?
voljela sam ju više od svega. nije mi prvi ljubimac, ali je prvi ljubimac s kojim je otišao dio mog srca. bol je konstantna, razarajuća. imam bronhitis i trebala bi ležat i mirovat, ali ja ne mogu biti u sobi. čim zatvorim oči vidim nju. vidim taj prokleti dan i vidim kako odlazi. gdje god se okrenem tu je ona. u sitnicima. i onda me tužna istina ošamari - nje više nema.

žorž je negdje vani i svaki put kad ga idem zvat zovem ga sa "mic mic" i nekako se uvijek ponadam da ću ćuti njen "frrrr" po kojem je i dobila ime. i onda ga nema. niti će ga ikad više biti.

kao što sam rekla imala sam ljubimaca prije nje, pse, ali mislim da sam tek s njom i žoržom naučila što to znači voljeti životinju do bola. znam da ružno zvuči prema ostalim ljubimcima, voljela sam i njih, ali ona je bila posebna. neću lagat, jebe mi se sad tko će što mislit. ona meni nikad, od prvog dana, nije bila "samo mačka". s njom je umro i dio mene i stvarno mi dođe da šupim svakog tko kaže "a umrla ti je mačka? ja mislio da je nešto ozbiljnije u pitanju". meni je trenutno najozbiljnije na svijetu.

s njom se nisam mogla ni pripremit na odlazak. večer prije je bila vesela, normalno je jela, igrala se, smijali smo se i mazili. otišli smo spavati kao i svaku večer i onda me ujutro dočekao horor. nisam ni znala da se opraštam s njom dok ustvari nije bilo prekasno. nadam se da zna da ju volim. nje više nema, ali moja ljubav za nju nikad neće biti u prošlom vremenu. shrvana sam, naprosto ne mogu doći k sebi.

život ju nikad nije mazio. ostavljena je kao mače, onda smo ju mi udomili i tretirali kao kraljicu kakva je i bila i kako je i zaslužila i onda je ipak dobila užasan kraj. zašto? zašto je život tako nepošten?

znam da je ovaj post sasvim nepovezan, ali trenutno mi je takav košmar u glavi. miješaju se ljutna, tuga, bijes, suze. naotečena sam i podbuhla. živčana prema ljudima. samo želim biti s njom. samo ju želim zagrliti. želim joj govoriti da ju volim sve dok ona to ne shvati. sve dok ne budem sigurna da zna da ju volim i da ne želim da ode, ali ako tako mora biti neka ode... ali da ne dvoji ni trenutka u moju ljubav, niti u ljubav ostalih ukućana.

za Frue
žao mi je sroljo. stvarno mi je žao. riječima ne mogu opisati ono što osjećam prema tebi i ono što trenutno općenito osjećam. nadam se da si sad dobro, da te ne boli i da se igraš. da se vereš po nečijim nogama, da guraš glavu u frižidere i da žicaš 158. slatkiš. nadam se da naganjaš noćne leptire i jedeš bube i ležiš na betonu jer ti je vruće. nadam se da ti režu hranu na manje dijelove jer ih tako najviše volim i da ti daju ekstra želatine iz konzervi. nadam se da te maze i da te zajebavaju jer znam da ti voliš kad te se zajebava. nadam se da te slikaju i idu ti na živce jer ipak si oduvijek bila pozerica. nadam se da te maze i da ti tepaju, da te ljube iako to ne voliš i da te grle.
danas je svjetski "zagrli svoju mačku dan" i meni se srce slama što te ne mogu zagrliti.
znam da si sad negdje gore i molim te da paziš na žorža. i igraj se. igraj se koliko god možeš, zaslužila si biti mače.
svi te volimo. neopisivo nam fališ.

Izdrži. Za nju.



Sent from my iPhone using Tapatalk

[dire Dawn]

Skipper_Ri kaže:

Izdrži. Za nju.



Sent from my iPhone using Tapatalk

nemam izbora. voljela bih kad bi svijet mogao stati na samo par trenutaka samo da mogu vrisnuti. da mogu izvrištati ono sve što osjećam. ali život ide dalje. moram dignut glavu, moram trpit ljude. sada više nego ikad shvaćam koliko su neke trivijalne stvari ustvari trivijalne. ne, sorry, ne priča mi se o vremenu. ne, sorry, boli me kurac šta je jučer bilo u crnoj ruži. ne, sorry, ne zanimaš me i makni se od mene.
ljudi me gledaju kao zadnjeg luđaka jer plačem oko mačke. dođe mi da takve ljude pošaljem tamo gdje im je i mjesto.
nju sam "imala" 6 mjeseci i onda sam čula i neke komentare u stilu "a po to je ništa". najbolje je rekla jedna meni draga osoba "nije bitno dali si sa životinjom 6 mjeseci ili 6 godina, bitno je kako se i koliko povežete".


dalje guram polako samo radi nje jer znam da bi ona voljela da ja budem sretna. znam da bi voljela da nastavim živjeti što je normalnije moguće. ona je uvijek bila vesela, uveseljavala nas je i mislim da bi htjela da je se sjećamo sa srećom, a ne sa tugom.

[dire Dawn]

sjedim, slušam balaševića i ne mogu se natjerat otić spavat. maloprije sam išla u wc i tapkam pažljivo po mraku da ne nagazim na nju (prekidač za svjetlo je na drugom kraju), nedajbože, a onda se sjetim... i onda umjesto da odem pišat sjedila sam i plakala.

toliko mi fali. ne fali mi samo igranje niti samo maženje, fali mi njena prisutnost. koliko puta sam ju samo gledala kako spava. milijun puta nisam mogla dočekat da se probudi i dođe mazit, nego sam ju ja išla probudit jer eto. htjela sam ju mazit. baš se osjeti u zraku da je nema. tek sad shvaćam koliko toga sam radila s njom ili radi nje ili zbog nje.
cure koje pišu na temi o mačjim batlerima se možda sjećaju kak je početak izgledao. koliko sam se trudila da doprem do nje, da joj pokažem da je ljepše bit u kući nego vani i koliko mi je trebalo da ju dobijem da mi priđe uopće.
kažu da svaka osoba/životinja ima neku "svrhu", da nam uđu u život da nas nešto nauče, nešto nam pokažu, da nam pomognu. ona je meni puno pomogla, više nego mnogi doktori koji su to godinama pokušavali. svaki njen frrr je tjerao sve one loše OKP misli daleeeko, daleko. kad sam bila s njom nisam razmišljala o tome kak mi je ili jesam li popila tablete, bila sam naprosto sretna.
u 6 mjeseci koliko je bila u mom životu, nikad se nisam naljutila na nju. ni kad se popiškila u kući. jednostavno je bila jedno klupko sreće koje je uveseljavalo sve oko sebe.

bila je trudna (što je vjerojatno i izazvalo to što se dogodilo) i ja sam se jako veselila mačićima. ona je stvarno bila prekrasna mačka, divnog karaktera i fizičkog izgleda i vjerovala sam da ćemo imati prekrasnu malu mačju obitelj.

jebote, prije dva dana sam gledala grebalice po fejsu i da nije kraj mjeseca naručila bi jednu. mislim mogu ju i sad naručit, al žorž to nebi dvaput pogledao. zamišljala sam koliko će biti smješna kad bude pičila po tome i šalila sam se s mužem da ona ustvari to neće ni htjet koristiti već da ću bacit pare uzalud, al svejedno nisam odustajala od kupnje. to bi bio poklon mojim roditeljima, mali ukras za kuću (jer su grebalice fakat prekrasne), a veselje koje bi im ona donesla dok se igra na tome bi bilo neprocjenjivo.

maloprije sam gledala mačke po njuškalu. oduvijek imam naviku gledati ih i uvijek razmišljam o udomljenju, ali sad si mislim da više nikad ne želim imat mačku. istina, imam žorža, ali on mi ne spada u skupinu "nove mačke". on je moj, njega već volim. bojim se da drugu mačku nikad nebi mogla zavoljeti iz straha da će joj se nešto dogoditi i da će mi se srce opet slomiti. čak ne mogu gledati ni smješne slike mačaka jer se samo svaki put sjetim da ja više nikad ništa slično od nje neću vidjeti.

ljudi oko mene slabo razumiju koliko je mene ovo pogodilo. koliko se ja ustvari loše osjećam. samo zato što ona nije bila osoba ili zato što ju nisam imala duže od 6 mjeseci ne znači da nisam apsolutno shrvana. zato sad i pišem tu. jer moram to negdje izbacit.