Roditeljstvo / karijera * popizditis = ?

[nuklea500]

Evo da se prebacim...

JFF, i j imam aferu zvanu skladistar, stvarno su napizdeni :-D

Trenutno sam na drzavnim jaslama, ali samo privremeno jer je moj posao mandatni, no gledam sve one sluzbenike i namjestenike, dijelim s njima ured, koja je to milina. Oni imaju sigurnost o kakvoj ja godinama sanjam.

U BiH se takvi poslovi dobiti mogu samo deeebeelom stelom.

[JustForFun]

protjeraše nas zločesti moderatori

ma onda znaš sve, u toj firmi gdje sam bila napadnuta fizički svi smo imali neke koeficijente koje je gazda / direktor osmislio kao falan na osnovu stručne spreme i na osnovu opisa radnog mijesta i taj skladištar koji mu je šura imao je isti koeficijent kao ja sa VSS, znači izlazili smo isto s plaćom, to je stvarno ponižavajuće

ma znaš šta ja maštam sad da nađem neki normalan posao u priliku pa da malo stanemo na noge pa bih onda skupljala ili digla kredit da sebi kupim posao u državnoj službi, ono svašta mi se mota po glavi i baš su to depresivne misli

nedavno sam položila ispit općeg znanja na Širokom, jer sam aplicirala za neko mijesto i samo smo bili dvoje kandidata na tom ispitu jer su ostali imali položen taj ispit, ukupno nas je bilo 7 kandidata, sa mnom je na tom ispitu bila ženska koja je na kraju dobila posao, nije imala pojma, taj neki lik joj je pomagao pa sam i ja malo ušićarila jer ona bi ga pitala, on bi rekao pa bi i ja zaokružila ako ne znam pa su pustili i mene i nju da komuniciramo, ona mene pita npr šta si stavila pod 5 ja kažem, ako kod nje nije tako pita tog tipa
poslje i on joj kaže kolko si dogovorila, šta ne znaš ostavi prazno - kontaš, uglavnom obje smo položile

i dalje, kada smo pozvani na stručni
ja sam zvala to povjerenstvo da pitam koja mi je literatura za taj stručni, nisu mi htjeli reći, kao u Sarajevu ima agencija i ona uputi šta je literatura - ovdje je to vezano uz radno mijesto bla bla, uglavnom na stručnom su bila pitanja slična kao na općem, iz moje struke ne znam jel bilo jedno pitanje jedva, ja nisam položila, imala 4 točna, treba 7, dobro i to s obzirom da nisam imala pojma šta će biti, a ova ženska položila jedina 10 od 10, ljudi stariji i iskusniji od nje bili manje uspješni, da nisam polagala s njom opći još bih i popušila foru, neka mlađahna ima samo 3 godine radnog iskustva sva s kezom od uha do uha, samo nešto pominje moja mama, moj tata, ne bih se začudila ni da nema te tri godine iskustva da je i to falsificirala

kao direktor bivše firme išla sam u upravu za indirektno (gdje sma sad aplicirala na preko 50 mjesta na koja ispunjavam uvjete) i tamo da vidiš divote, nova zgrada, šetaju se, nema ih u uredu, nitko ne zna gdje su, izgube se u word dokumentima, ne znaju napravit prored, ma debilana teška, i kontam majke ti što i ja ne bi češala pizdu i ladila jaja i bila dama, a ja crnčim, navrlo mi mlijeko u sisama, bebi dva mjeseca, sva izrezana i potucam se ovuda kao da će mi netko reć hvala, tako je i bilo, za tri mjeseca saznam da me posao ne čeka i da se mogu javit na biro, vjerojatno bih to saznala i prije, ali kao trenutačni direktor je bilo lakše da ne pravim problem oko završne dokumentacije itd...

[MMovca]

Prodala bih bubreg da mogu kao s prvim biti na porodiljnom i frilensati...

Tri godine bila s djetetom uz solidna primanja (minimalac, ali rad od kuće, 15 dana u mjesecu pravi rad, ostalo trč-trč pa članak; ok, onda sam uzela još dva izdavača pa je bilo svega),tri godine užitka i bicikla i naših stvari.

Grozim se posla i ostavljanja mlađeg u jaslicama, sve tražim neki način da radim na pola radnog vremena i ostatak frilensam opet, sve gledam kako bih nešto svoje pokrenula, sve si mislim da ništa od toga i da mi je najbolja nada državne jasle posjetiti jer me privatnik šutnuo dok je malac još bio zigota

[antik]

Koja je mantra za ovo? Durex Durex Durex

[Suncana 007]

Vi bar imate posao ja samo molbe saljem . Po struci sam mag.oecc i dode mi da vicem da bas nista ne mogu nac, pa ni ne mora bit moje struke, al od svega nista

[Fleurdefeu]

Suncana 007 kaže:

Vi bar imate posao ja samo molbe saljem . Po struci sam mag.oecc i dode mi da vicem da bas nista ne mogu nac, pa ni ne mora bit moje struke, al od svega nista

Točno tako i ja... makar bi mi se vjerojatno srce slamalo u početku, ali gore su ove trenutne financijske brige... a kako vrijeme leti, nekako mi se čini da su šanse za išta minimalne.

[mačkonja]

stvarno je odlično kad se može pola radnog vremena raditi
pri tom mislim i da je izdrživo financijski
ovako stignemo sve bez žurbe, radim samo ujutro, obavim plac,i ostalo što treba, skuham ručak, počistim, surfam
vikendi su naši, praznici isto
doduše nije baš neki višak love da se može okolo lutati
ali u odnosu na ranije je puno manje stresa u smislu da je dan prekratak i da stalno nekud juriš
da je plaća veća bilo bi idealno, ali jbg nije ništa idealno
i nemam karijeru, nema tu napredovanja, ali mi ne smeta, volim to što radim, radim s voljom i guštom i šef je zadovoljan, suradnici isto
već su me bezecirali za 2015.

a bolovanje?
pa i to je korišteno za dijete, bez problema, ali uglavnom ne koristim ako nije nužno, nekako se snađemo za tih par sat ujutro
nemam zamjenu pa onda to sve komplicira ako me nema

[JustForFun]

evo ja napokon dobila priliku za super posao, odnosno intervju se trebao održati u ponedjeljak, u subotu i nedjelju mala kuri jedva skidamo temperaturu pogotovo noću, ponedjeljak se počela nekontrolirano derat baš kad se spremam za taj razgovor, šminkanje i to... došlo je do tog nivoa da smo pomislili da je nešto ozbiljno boli, odlazimo u dom zdravlja, mada sam je planirala popodne odvest kada razgovor bude obavljen

nadala seam se obavit pregled i nalaze izvadit pa nekako stić na razgovor, jednostavno nemoguće ju je odvojit od mene inače, pogotovo kad je bolesna, u čekaonici ogroman red, vdim da neću stić, sranje, obavljam par poziva i kao dobit ću drugu šansu...

mala je ozdravila i slijedi intervju preko skajpa jer ta agencija koja odrađuje posao za poslodavca neće više dolazit ovamo, ali mislim da je to samo formalnost, daj Bože da nije, ali ono ... da te zaposlimo na odgovorno mjesto,a ti ne možeš doći ni na razgovor u ovo danas kapitalističko doba daj Bože šta reć drugo

ali definitivno fizički mi je bilo neizvedivo pojavit se tamo pored takvog djeteta u tom momentu, eto to je roditeljstvo, a posao mi je baš potreban

[jocajocic]

JustForFun kaže:

evo ja napokon dobila priliku za super posao, odnosno intervju se trebao održati u ponedjeljak, u subotu i nedjelju mala kuri jedva skidamo temperaturu pogotovo noću, ponedjeljak se počela nekontrolirano derat baš kad se spremam za taj razgovor, šminkanje i to... došlo je do tog nivoa da smo pomislili da je nešto ozbiljno boli, odlazimo u dom zdravlja, mada sam je planirala popodne odvest kada razgovor bude obavljen

nadala seam se obavit pregled i nalaze izvadit pa nekako stić na razgovor, jednostavno nemoguće ju je odvojit od mene inače, pogotovo kad je bolesna, u čekaonici ogroman red, vdim da neću stić, sranje, obavljam par poziva i kao dobit ću drugu šansu...

mala je ozdravila i slijedi intervju preko skajpa jer ta agencija koja odrađuje posao za poslodavca neće više dolazit ovamo, ali mislim da je to samo formalnost, daj Bože da nije, ali ono ... da te zaposlimo na odgovorno mjesto,a ti ne možeš doći ni na razgovor u ovo danas kapitalističko doba daj Bože šta reć drugo

ali definitivno fizički mi je bilo neizvedivo pojavit se tamo pored takvog djeteta u tom momentu, eto to je roditeljstvo, a posao mi je baš potreban

Svaka ti čast, mislim da ti je bilo grozno jer ipak je to razgovor za posao, ali ostala si uz svoje dijete, još jednom svaka ti čast. Možda si svi mislimo kako je to ispravno i kako bi to i mi napravili, ali većina bi uvalila dijete ocu,baki, teti i otišla na razgovor. Lijepo je kada te netko nepoznat tako ugodno iznenadi, kao što si ti danas mene, bravo

[MMovca]

mačkonja kaže:

stvarno je odlično kad se može pola radnog vremena raditi
pri tom mislim i da je izdrživo financijski
ovako stignemo sve bez žurbe, radim samo ujutro, obavim plac,i ostalo što treba, skuham ručak, počistim, surfam
vikendi su naši, praznici isto
doduše nije baš neki višak love da se može okolo lutati
ali u odnosu na ranije je puno manje stresa u smislu da je dan prekratak i da stalno nekud juriš
da je plaća veća bilo bi idealno, ali jbg nije ništa idealno
i nemam karijeru, nema tu napredovanja, ali mi ne smeta, volim to što radim, radim s voljom i guštom i šef je zadovoljan, suradnici isto
već su me bezecirali za 2015.

a bolovanje?
pa i to je korišteno za dijete, bez problema, ali uglavnom ne koristim ako nije nužno, nekako se snađemo za tih par sat ujutro
nemam zamjenu pa onda to sve komplicira ako me nema

Ubila bih za ovo.

JFF, čestitam i želim sreću

[Dlapek]

JustForFun kaže:

evo ja napokon dobila priliku za super posao, odnosno intervju se trebao održati u ponedjeljak, u subotu i nedjelju mala kuri jedva skidamo temperaturu pogotovo noću, ponedjeljak se počela nekontrolirano derat baš kad se spremam za taj razgovor, šminkanje i to... došlo je do tog nivoa da smo pomislili da je nešto ozbiljno boli, odlazimo u dom zdravlja, mada sam je planirala popodne odvest kada razgovor bude obavljen

nadala seam se obavit pregled i nalaze izvadit pa nekako stić na razgovor, jednostavno nemoguće ju je odvojit od mene inače, pogotovo kad je bolesna, u čekaonici ogroman red, vdim da neću stić, sranje, obavljam par poziva i kao dobit ću drugu šansu...

mala je ozdravila i slijedi intervju preko skajpa jer ta agencija koja odrađuje posao za poslodavca neće više dolazit ovamo, ali mislim da je to samo formalnost, daj Bože da nije, ali ono ... da te zaposlimo na odgovorno mjesto,a ti ne možeš doći ni na razgovor u ovo danas kapitalističko doba daj Bože šta reć drugo

ali definitivno fizički mi je bilo neizvedivo pojavit se tamo pored takvog djeteta u tom momentu, eto to je roditeljstvo, a posao mi je baš potreban

baš loša sreća...
kao u glupim američkim filmovima samo što u stvarnosti uglavnom nema
hepiendova.
par puta se ne pojaviš u očekivanom terminu na očekivanom mjestu i papapa...

[Suncana 007]

Fleurdefeu kaže:

Točno tako i ja... makar bi mi se vjerojatno srce slamalo u početku, ali gore su ove trenutne financijske brige... a kako vrijeme leti, nekako mi se čini da su šanse za išta minimalne.

Draga, nzn sta da ti kazem. Meni je drugj problem sto tek na jesen moze u vrtic, a ovako ga nemamo kome ostavit.

[nuklea500]

A joj, JFF

Ma ne znam... zeznuto je... Evo, ja sam prošli tjedan bila s njom na bolovanju, ujutro smo hvatali urin, moj muž ga nosio u lab, tri dana za redo, on je 15 minuta kasnio na prevažan sastanak, a sutra dan se na istom takvom sastanku nije ni pojavio jer mu je glupo bilo opet kasniti i vječito se izvlačiti na dijete. Čovjek se ustao u 6 i nije uspio stići na sastanak u 10 jer, jbg, cura se nije na vrijem popiškila. Tko će imati razumijevanja za to?
Ovaj tjedan i ja radim, a curi moramo ponoviti urinokulturu. Krećemo od kuće u 7 i 20 da ja stignem na vrijeme na posao i kad sad da mi uzmemo uzorak za urinokulturu? To nekad traje satima... I kako sad da ja kažem šefu da ću kasniti tri jutra jer lovim maloj mokraću?

[JustForFun]

Nuklea, sad će nas opet potjerat i odavde, a glupo mi da negdje drugo pišem - a što opet ponavljate urino?

[JustForFun]

evo ova mama počela radit, samo posao ispod mojih kvalifikacija, što sam radila kao student, ali neću se žalit, nadam se da je samo privremeno rješenje dok ne ispadne nešto bolje

osjećaji podvojeni, ali uglavom pozitiva, nastojim biti pozitivna, jer novac nam treba posebno, sada kada mizerija od porodiljnog koja i dalje stiže jer kasni, prestane kapat

[Retra]

JustForFun kaže:

nadala seam se obavit pregled i nalaze izvadit pa nekako stić na razgovor, jednostavno nemoguće ju je odvojit od mene inače, pogotovo kad je bolesna, u čekaonici ogroman red, vdim da neću stić, sranje, obavljam par poziva i kao dobit ću drugu šansu...

(

Ma znaš što, o tome uopće ne bi trebale raspravljati. Trebalo bi se podrazumijevati da ćemo ostati uz djecu kada su bolesna. Super je baka servis, ali kako god okreneš, kada su kikići bolesni traže mamu.
Tako da za ovo, svaka ti čast majko jedna!

Ja nisam ostajala, kombinirala sam s mužem, uskakala je svekrva. Stalno sam bila vezana za nekakve rokove i činilo mi se da ću si srušiti kredibilitet pred poslodavcem ako ću ići na bolovanje.
Dobivala sam priznanja za trud i pohvale, pokoji poklončić i velika obećanja da ću dobiti i veliku plaću.
Na kraju sam otišla iz te firme jer od te velike plaće nisam dobila ni k...
Kada je porasla isto nisam ostajala doma, ali sam odbijala raditi prekovremeno ili vikendom, što god da je bilo u pitanju.

Danas ne radim na karijeri, nastojim zaraditi... silom prilika radim za duplo manju plaću nego što sam imala i uz redovan posao uzimam fuševe koje odrađuje preko noći i preko vikenda. I malecna i muž su već naviknuti na to, odlično su organizirani.

Ali da se svaki put osjećam ko profulana mater kada mi zatrpanoj u papirima ona priđe i veli da bi išla samnom u šetnju i zašto opet moram toliko raditi, osjećam se.
Kada ne fušam nastojim provesi što više vremena s njom, vozimo se biciklom, šećemo, crtamo, plešemo i glupiramo se.

Od pomisli da nikada nisam koristila BO kada mi je dijete bilo bolesno mi se iskreno bljuje i žao mi je što sam si to dopustila.

[frupy]

Retra kaže:

Od pomisli da nikada nisam koristila BO kada mi je dijete bilo bolesno mi se iskreno bljuje i žao mi je što sam si to dopustila.

Takva je bila i moja mama i ja joj to nikad nisam oprostila.
Fakat imam ozbiljne traume od toga, doslovno me ostavljala polupoznatim susjedima s temperaturom 40 jer bake nisu bile blizu.
A mogla je uzimati bolovanje bez problema. Ali, jbg, ne mozes ti radoholicara izlijeciti.
Mislim da nisam ni u skolu jos krenula kad sam se sama sebi zarekla da se nikad necu tako ponasati prema svom djetetu.
Jebes i posao i karijeru, na kraju ti nitko nikad ni hvala ne kaze.

[nightfall]

Retra kaže:

Od pomisli da nikada nisam koristila BO kada mi je dijete bilo bolesno mi se iskreno bljuje i žao mi je što sam si to dopustila.

Ja radim u državnoj firmi i ne ganjam karijeru (u mom poslu nema razgovoru o ganjanju karijere ili nekom značajnom napredovanju koje bi bilo financijski isplativo).

I uglavnom sam bolovanje za dijete koristila minimalno, dan ili dva dok je bilo najgore i nismo se organizirali da malu preuzme baka na čuvanje. I strašno se kajem! Strašno! Zadnje je mala bila bolesna tri tjedna, ima problema što svaka viroza prijeđe u bronhitis i dobija napadaje astme pa završi na Ventolinu, ne može disati, povraća sav taj šlajm...Zadnju bolest bila sam doma tri dana. Od tri tjedna koliko je ona bila bolesna. Obišli smo hitnu, primila je tri injekcije jer su pluća bila u groznom stanju, pedijatru smo svaki dan hodali na kontrole i mjerenje oksigenacije u krvi...i uredno ju je čuvala baka, a ja sam se na poslu grizla kak joj je i jel djelovao Ventolin, jel opet dobila injekciju i jel joj disanje bolje...

Rekla sam sama sebi "Nikad više!" Od sad kad je bolesna doma sam dok joj zaista značajno ne krene na bolje.

Ono što sam za to vrijeme doživjela na poslu je tapšanje po ramenu i pohvalu kako se mi lijepo organiziramo (čuva baka) pa mi ne treba tražiti zamjenu i začuđeni pogled pedijatrice kojoj kažem da mi zatvori bolovanje dok dijete jedva diše. Ja od te pohvale nisam imala ništa osim ogromnog grizodušja jer teško bolesno dijete ostavljam drugome da se za njega brine dok se ja brinem za tuđu djecu.Volim svoj posao, obožavam ga i ne bih ga nikad mijenjala, ali moje dijete će mi odsad biti važnije.

[JustForFun]

Dlapek kaže:

baš loša sreća...
kao u glupim američkim filmovima samo što u stvarnosti uglavnom nema
hepiendova.
par puta se ne pojaviš u očekivanom terminu na očekivanom mjestu i papapa...

e baš tako

imala sam intervju preko skajpa, jer je to za vlasnika radila agencija koja je u Sarajevu, a kako završili su dolaske i intervjue u prostorijama vlasnika, uglavnom nisam ušla u uži krug poslje tog razgovora, ono možda je slučajnost, ali te okolnosti mi nisu pomogle sigurno...


inače za sve koje ste me podržale za moju odluku hvala vam, lijepo je čuti riječi podrške, samo bih rekla da nekad niti odlučuju kako ćemo postupit i nisu sva djeca ista, moja je uzurpator života, tijela i misli kad su njene potrebe u pitanju, tako na mene djeluje i ja se osjećam da jednostavno nisam imala izbora, vrištala je kao da je nešto boli pa smo odmah poletili u dom zdravlja, nije joj bilo ništa posebno (osim što je jadnica bila bolesna, ko da je to malo), ali ona dramatično akcentira svoje potrebe i trenutačna stanja da ju je nemoguće izignorirat, ima djece koja su trpeljiva i mirnija i mislim da je takvim mamama lakše se izvuć

a namjerno sam napisala izvuć, jer iza mene je bila jedna noć sa teškim skidanjem temperature koju sam provela apsolutno sama, muž je bio na putu, dan kada sam imala pomoć (majka i sestre) i vodila sam je na hitnu (da je pogledaju kako bih je sa dozom sigurnosti ostavila ponedljeljak jutro s mužem dok to riješim), zatim još jedna noć grozna grozna, ali s mužem koji je pomagao i to jutro kada sam joj dala čepiće u 6 ujutro, sknula temp i računam odoh par sati iz vidokruga, neće joj ništa bit, jer skinuta temp, muž s njom, ja sam već bila u raspadu sistema.... svaki trenutak s njom skoro je bila na meni uz mene, oko mene, teška je i sama sam kronični bolesnik, baš sam bila na izmaku snaga i ljudski je bilo poželjeti par sati u nekom drugom modu

mada mi je nezamislivo ostavit dijete s bilo kim pod temperaturom od 40, kako frupy piše, ali stvarno, ja sam kontrol frk i vjerujem samo sebi, a dijete mi je onako najdragocjenije i sudbinu toga povjerit nekom trećem kome manje vjerujem nego sebi dok bi se ja bavila svim stvarima koje su manje bitne, meni to ne bi moglo nikako tako...

mada, iako nikad ne bih postupla kao majka od frupy, postoje žene koje nisu dorasle zadatku, koje će kliznuti od problema i neka to netko drugi riješi, i tako prođu kroz život, zakinute za nešto lijepo, na žalost,
ja ću poželjet da se maknem, ali dok je dijete kritično neću ga ostavit, u to sam sigurna

[puffko]

frupy kaže:

Takva je bila i moja mama i ja joj to nikad nisam oprostila.
Fakat imam ozbiljne traume od toga, doslovno me ostavljala polupoznatim susjedima s temperaturom 40 jer bake nisu bile blizu.
A mogla je uzimati bolovanje bez problema. Ali, jbg, ne mozes ti radoholicara izlijeciti.
Mislim da nisam ni u skolu jos krenula kad sam se sama sebi zarekla da se nikad necu tako ponasati prema svom djetetu.
Jebes i posao i karijeru, na kraju ti nitko nikad ni hvala ne kaze.

Da. Stara tema, no nema veze, ne mijenjaju se puno stvari.
Bas sam razmisljala kako, iako moj muz stvarno puno toga radi oko djece (i nedavno je ostao s njima nekoliko dana sam za vrijeme mog puta na kongres u SAD), zapravo nikada i ne razmisljam da ne bih ostala doma ako su bolesni. U najgorem slucaju, ako bas moram odrzati predavanje (a zaista me nema tko zamijeniti), odem na dva sata i vratim se odmah nakon.
Sreca je sto mi djeca nisu cesto bolesna, a kad i jesu ne sjecam se da je trajalo duze od par dana.