Natrag   Forum.hr > Lifestyle > Kućni ljubimci

Kućni ljubimci Za vlasnike pasa, mačaka i ostalih životinjica dragih
Podforumi: Zdravlje kućnih ljubimaca, Psi, Mačke, Udomljavanje

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 21.06.2008., 11:38   #21
jako mi je žao zbog peseka
znam kako je to kada izgubiš psa,imala sam ga 13godina...
smatram to najvećim gubitkom u svom životu koji mi se do sada dogodio. nemam baš neki savjet kako se nositi sa depresijom,svako se nosi na svoj način.evo,nakon 4 god otkad je umro nisam preboljela,nikad ni neću
Una1980 is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.06.2008., 12:50   #22
Draga moja,
teško je izgubiti voljenu osobu/stvorenje/ teško je ostati bez nekoga koga voliš i koga si zavoljela(osjetila to iz vlastitog iskustva), ali to je tako u životu. Puno je takvih situacija. Znam da će ti uvijek zauzimati posebno mjesto u srcu, ali dio srca pokušaj pokloniti nekome ko će te željeti uveseljavati svaki dan...nekom malom lajavcu/lajavici jer ima ih toliko koji su izgubili svoje vlasnike, pa pokušaj nakon nekog vremena, odi ih barem malo maziti i igrati se s njima, sigurna sam da će ti se netko od njih uvući u srce...
Ne znam što drugo reći, ali život mora dalje, pomozi nekom drugom i time ćeš pomoći i sebi.

Drži se i veliku pusu ti šaljemo!!!
__________________
Sunce, hvala ti, što si izašlo za mene, sunce obećajem misli bit će pozitivne....
brigitta26 is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.06.2008., 13:19   #23
Nije glupo što ti je toliko žao... mnogim ovdje su nam životinje članovi obitelji...
Meni je bilo jako teško, prošla je godina i pol... nisam je preboljela, nikad i neću... imam novog psa... ali nitko neće biti kao ona...
Znaš da je lijepo živjela... ali svima nam jednom dođe kraj... znaj da će te ona uvijek voljeti... i gledati odozgora.... daj joj pusu od mene...
__________________
Nije vrijedno živjeti dok ne pronađeš nešto za što je vrijedno umrijeti.
Voljeti ne znači gledati jedno u drugo, nego zajedno u istom pravcu.
pikastar is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.06.2008., 13:49   #24
sad si mi izmamaila suze na oci...ja sam prije nesto vise od godinu dana izgubila pesu ali jos uvijek ga nosim u srcu,iako imam novog pesu kojeg jednako volim...
nema nekog lijeka protiv depresije kada izgubis clana obitelji...ali budi sretna jer znas da je tvoja pesica imala lijep zivot... svoju ljubav pokloni nekom drugom psicu koji nije imao srece da dobije tako dobrog vlasnika...
drzi se...pusa i tebi i malenoj
chikica is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.06.2008., 14:46   #25
hvala svima. sad mi je mama poslala poruku da su ju pokopali. više se ne muči.

i ja mislim kao vi, tu ljubav koju osjećam prema njoj bih mogla i željela dati nekom drugom psu i njegov život uveseliti kao i što bi on mene utješio.. ali mislim da stari neće htjet novog psa jer ne bi htio ponovo plakat za njim kad umre.. ne znam... idem dalje plakat..

RIP seko <3
ana117 is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.06.2008., 15:04   #26
Quote:
ana117 kaže: Pogledaj post
kako ste se vi noslili sa smrću kućnih ljubimaca?
plakala mjesec dana i kad bi vidjela macu lutalicu.

jako mi je žao.
__________________
štrumf dok ga daviš pocrveni, pozeleni, poljubičasti,
a kad umre opet je plav ali bljeđe :D
by mishamu
alexxx is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.06.2008., 15:09   #27
ana samo placi
ostane rupa koju nista ne popuni kada osjetis da imas ljubavi za novog ljubimca, pruzi nekome dom, nije nikada isto, ali stvaraju se nove uspomene i nova veza.

drzi se. sjeti se da si joj pruzila najbolji pseci zivot koji je mogla imati i da ste puno dobroga podijelile skupa

jako mi je zao. uvijek je tesko kada dodje vrijeme rastanka
Noemi is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.06.2008., 15:12   #28
Nakon što sam morala uspavat svoju macu, mama je jako plakala i rekla je da neće više životinju u kući. Međutim, mjesec dana nakon toga u kuću je došao novi micek. Kad se navikneš na životinju u kući, teško je bez njih. Tako da vjerujem da će tvoj tata popustit. Jer veselje koje oni donose u kuću je nemjerljivo s tugom koju osjećaš kad ostaneš bez njih. Ali kad odu, nikad ih ne preboliš i ne zaboraviš sve lijepe godine provedene s njima. Tako i mora bit. Samo ti plači, tako je lakše.
blues_cat is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.06.2008., 15:19   #29
I moje tata je stavio veto nakon sto je Max uspavan. Oci su mu bile crvene jos dva dana
Ali onda je stigla prva pirana, kao iznenadjenje....i durili su se, nitko nije htio pricati samnom ni pogledati malca. Dok za par dana nisam nasla decke kako spavaju skupa pred tv-om
Iskreno zbog tog straha od gubitka, sada uvijek imam vise od jednog ljubimca. MOzda je iracionalno, ali racunam da ce mi nekako tako biti lakse ako jedan ode
Noemi is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.06.2008., 15:37   #30
Draga moja uspjela si me rasplakati. Jako mi je žao i znam da ti je teško.
Prije dvije godine i ja sam izgubila psa. Zvala se Mila i s nama je provela 16 prelijepih godina. Bila je dio obitelji i više, kraljica obitelji, centar naših života. I dan danas osjećam tugu i prazninu kad je se sjetim. I plačem i odlazim na njen grobić sa cvijećem.
Potpuno razumijem tvoju bol i gubitak, al sjećaj se lijepih i sretnih trenutaka provedenih s njom. Drži se, znam da je teško.
milica123 is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.06.2008., 15:39   #31
Ana drzi se
__________________
HDZ=SDP
Bull7 is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.06.2008., 15:46   #32
žao mi je...
ali to vrijeme dođe... nekad prije, nekad kasnije...
moja ljubav je dolutala do mene, i nakon samo dva mjeseca je otišla put duge... a boljelo je isto kao i kada je otišao moj ljepotan, kojeg sam imala 8 godina...
bol ne prestaje, ali se ublažuje time da imaš neko drugo čudo koje će ti skrenuti pažnju...
ali nikada neće prestati boljeti...

tješi se time da je imala divan život... i da ćete se vidjeti opet... više ju ne boli... sada se igra tamo negdje iza duge, i čeka svoju obitelj da ponovno dođe...
drži se...
__________________
~Bitte bitte, gib mir Gift~
milas_lacrymosa is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.06.2008., 15:50   #33
Ana, jako mi je žao, suosjećam s tobom. I sama sam prosla to sa ljubimcem. Ali s malom razlikom, sta sam ja bila uz njega dok su ga uspavljivali, bila sam s njim do njegovog zadnjeg udisaja... ruzno i bolno iskustvo..... ja sam plakala godinu dana, svaki dan! i jos uvijek zaplacem kad ga se sjetim.

RIP malena
__________________
Bog je uistinu stvorio muskarca prije zene, ali
prije svakoga remek-djela mora se naciniti gruba skica.

me_and_myself is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.06.2008., 16:04   #34
hvala vam
ana117 is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.06.2008., 17:39   #35
Quote:
me_and_myself kaže: Pogledaj post
Ana, jako mi je žao, suosjećam s tobom. I sama sam prosla to sa ljubimcem. Ali s malom razlikom, sta sam ja bila uz njega dok su ga uspavljivali, bila sam s njim do njegovog zadnjeg udisaja... ruzno i bolno iskustvo.....

isto tako i ja. zato mislim da mi je trauma još veća nego ljudima koji nisu u tom trenutku uz svog psa. Anči, stvarno mi je žao. Drži se, nemam ti šta pametno sada za reći. svaka riječ je suvišna
Una1980 is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.06.2008., 18:52   #36
Nije glupo što plačeš za njom. Ako joj je došlo vrijeme bolje je tako nego da se muči. Jako mi je žao. Drži se.
Ice Tea™ is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.06.2008., 19:01   #37
Žao mi je..
No jednom ćeš možda u srcu imati mjesta i za nekog drugog..i ljudi odlaze kao i životinje, ali veze se između jednih i drugih iznova stvaraju tako da ima mjesta za sve..to ne mora značiti da si nju preboljela ili zaboravila, već da imaš još jednog prijatelja.

Drži se!
slonova noga is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.06.2008., 23:21   #38
Totalno znam kako ti je. Imam miceka sijamca, 18.5 godina ima i ne vidi više i jedva hoda. I sad bi kao trebali dati ga uskoro na uspavljivanje jer to više nije život
a ja ne mogu
Whisper is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.06.2008., 11:33   #39
dobro su ljudi rekli. sada plači, odtuguj svoje. samo tako ćeš to prijeći. nakon nekog vremena samo se dogodi neki klik. prestaneš plakat kad god se sjetiš svog ljubimca i kreneš se smijat svim vragolijama i situacijama koje ste doživjeli. on/a ostane u pamćenju kao nešto prelijepo, to pobijedi tugu za gubitkom, iako ona nikada ne isčezne do kraja. moj je otišao prije godinu i pol.. stalno ga se sjetim, skoro pa svaki dan, ali to su lijepa sjećanja koja me više ne rastužuju.

i da, evo, dakle, u familiji smo bili tata, mama, ja i pas. tata je najviše protestirao prilikom nabavljanja psa. a on dan danas plače za psom, ali stvarno, svaki put kad se spomene on stavlja naočale na nos. on isto nekako ne podržava ideju nabavka drugog, ali ZNAM da svaki malac kojeg mama i ja uzmemo ima točno tri minute da postane opet ljubav njegovog života. muški su takvi. bježe od osjećaja al kad mu to 'nametneš', nemre odolit. to je moje iskustvo (ne samo s tatom nego i s dečkom koji je totalno otkantavao mog psa dok sam gledala, a ljubio ga dok je mislio da ne vidim).

jako je važno da odbolujete svoje prije nabavka drugog psa. nekome treba manje, nekome više. recimo, ja sam počela volontirati u azilu nakon smrti mojega. i bilo je par pasa kod mene doma odmah na početku. al nije to bilo to, zamjerala sam im što nisu kao moj. što ne žicaju hranu toliko profinjeno, što ne spavaju toliko raskravljeno. a onda sam počela poštivati te razlike. i tad sam bila spremna za idućeg. mama tad nije i bla bla.. ali poanta je, odbolujte i onda razmišljajte o nabavci drugog. bilo to za tri dana ili tri godine. osjetit ćete da ste spremni.

eto, svu sreću vam želim..
hella is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.06.2008., 13:47   #40
a,znam kako ti je...i jako mi je žao..moja prijateljica je sad imala istu situaciju..njezimna obitelj je sad nabavila novog psića...
~SuNshiNe~ is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 19:35.