Eutanazija kucnih ljubimaca

[Tupelo]

Wedding kaže:

to sa jednom injekcijom ocito ide forumasa sa protekle stranice koji je napisao da eutanazija ide s atri injekcije sedacija, narkoza i treca za prestanak rada srca sto uopce nije tocno i nepotrebno je ....jer, zivotinju se sedira i tabletom i zatim joj se polagano daje anestetik da se uvede u narkozu i zatim se ostatak tj. visak aplicira i zivotinji samo stane srce jer srce staje od prejake doze nakroze i ove price oko 3 injekcije su samo izvlajcenje para ljudima iz djepa koji nemaju poja o tome

Wedding, ja sam, baš kao i ti, propali student veterine, no ne mislim da me sama činjenica da sam neko vrijeme boravila na veterini čini pametnijom od onih koji su studirali nešto drugo. Ovakve izjave imaju težinu ako ih daje osoba koja se tamo zadržala dovoljno dugo da dočeka i diplomu, u protivnom zvuči smiješno.
Znači, nismo ovdje da se pravimo pametni, već da iznesemo svoja iskustva & tako možda nekom pomognemo.
Tri injekcije nisu izvlačenje para kako si to lijepo rekla, već humani način da eutanazija bude upravo ono što ta riječ i znači.
Nažalost, iskustva s eutanazijom imam i ovo govorim kao vlasnik psa, a ne kao netko tko je pokušao postati veterinar.
Da, sedativ se može dati u tableti ili pasti, no potkožno djeluje brže, a to je veoma bitno ako si ti na rubu očaja i daješ sve od sebe da ne preneseš svoj užas na psa.
Nakon toga ide druga injekcija – narkotik, kojim se psa uvodi u kiruršku anesteziju.
Treća može biti ostatak narkotika, a može biti i sredstvo za zaustavljanje rada srca (T-61). I jedna i druga imaju isti ishod...no sedacija i narkoza su bitne jer sprečavaju patnju životinje.
Općenito, ne štedim na psu jer sam ga nabavila svjesno & smatram se odgovornom da mu pružim sve najbolje. Ovaj način je po meni najbolji, a zarađuju li veterinari na njemu, iskreno? Nije me briga! U ovoj priči jedino je bitno da je životinja tretirana savjesno i s poštovanjem. To sam voljna i platiti.

[BlackLotus]

umro je danas, prije 10ak min... u snu, samo je prestao disati...

[Tupelo]

Žao mi je zbog malenog...

[srnica]

ja sam imala križanca šarplaninca i njemačkog ovčara... ogroman je bio, a beba... prava mala maza... predivan, žut, zvao se Simba, kao lavić iz kralja lavova... uvijek je bo vezan jer nije bio naučen da nas posluša (gradili smo kuću, on je bio kod bake, vidjei smo ga samo preko vikenda, i jednostavno nije bilo vremena za naučit ga neke stvari)... otrgnuo bi se s lanca i otišao od kuće... po par dana ga nije bilo...
jednog dana, nakon izleta mog Simbe, od susjeda psa našli su mrtvog... Simba je bio kriv, sav krvav pod bradom, očito je bilo da ga je on ubio
odmah su ga htjeli eutanazirat, ali ja nisam pustila... nadala sam se da ipak nije on kriv...
nakon nekoliko dana, u mom dvorištu, našli su mrtvog psa...
čito je bilo da je Simba kriv... uvjerili su me da bi najbolje bilo da ga eutanaziramo, da ne bi napao čovjeka... pristala sam...
zvali su veterinara, koji je došao kod nas... otišla sam kod bake, nisam htjela bit u blizini kad ga budu uspavljivali...
bratić je morao nešto odnijeti kod mene... vratio se uplakan... vidio je to... vidio je kako moj Simba dobiva inekciju, vidio je kako trči okolo zadnjim atomima snage... vidio je kako mu se noge zapleću i kako pada... potrčao je kući, nije više htio gledati...
veterinar je stavio mog Simbu u neko platno, stavio u kombi i odveo ga.. nisam ništa od toga htjela vidjeti...
samo sam se željela sjećati mog Simbe onakvog kakvog sam ga vidjela prije nego sam otišla kod bake... snažnog, velikog, maznog... posebnog...
to je bilo prije 8 godina,kad sam ja imala 12... dan-danas njegova mi je slika u novčaniku... i uvijek se sjetim mog Simbe, moje maze...

[Wedding]

Tupelo kaže:

Wedding, ja sam, baš kao i ti, propali student veterine, no ne mislim da me sama činjenica da sam neko vrijeme boravila na veterini čini pametnijom od onih koji su studirali nešto drugo. Ovakve izjave imaju težinu ako ih daje osoba koja se tamo zadržala dovoljno dugo da dočeka i diplomu, u protivnom zvuči smiješno.
Znači, nismo ovdje da se pravimo pametni, već da iznesemo svoja iskustva & tako možda nekom pomognemo.
Tri injekcije nisu izvlačenje para kako si to lijepo rekla, već humani način da eutanazija bude upravo ono što ta riječ i znači.
Nažalost, iskustva s eutanazijom imam i ovo govorim kao vlasnik psa, a ne kao netko tko je pokušao postati veterinar.
Da, sedativ se može dati u tableti ili pasti, no potkožno djeluje brže, a to je veoma bitno ako si ti na rubu očaja i daješ sve od sebe da ne preneseš svoj užas na psa.
Nakon toga ide druga injekcija – narkotik, kojim se psa uvodi u kiruršku anesteziju.
Treća može biti ostatak narkotika, a može biti i sredstvo za zaustavljanje rada srca (T-61). I jedna i druga imaju isti ishod...no sedacija i narkoza su bitne jer sprečavaju patnju životinje.
Općenito, ne štedim na psu jer sam ga nabavila svjesno & smatram se odgovornom da mu pružim sve najbolje. Ovaj način je po meni najbolji, a zarađuju li veterinari na njemu, iskreno? Nije me briga! U ovoj priči jedino je bitno da je životinja tretirana savjesno i s poštovanjem. To sam voljna i platiti.

jos uvijek tvrdim i tvrdit cu da je to izvlacenje nicava iz djhepa...BTW: zivotinja se tabletom sedira u 5 minuta

a BTW: jja nisma propali studen..a ti ako to jesi to je tvoj problem i tvoja grizna savjesti hehehe

[Victoria 08]

Joj pročitavši sve ovo opet sam se rasplakala ko kišna godina sjetivši se moga Benića koji je otišao prije nešto više od dva mjeseca

Tata mi je rekao da je eutanazija koštala 250 kn,dobio je 3 inekcije,s time da je veterinar došao doma kod nas.Veterinar je rekao da to inače ne smije napraviti,tako da su moji pred gazdom veterinarske ambulante nakon par dana rekli da je sam uginuo.I sami su ga odvezli na selo gdje su ga pokopali.

Mogu vam samo reći da je odlazak Bena na moje ostavio jako teške posljedice,oboje su se dosta razbolili,jer se kod nas na Bena nije nikad gledalo ko na kućnog ljubimca već je bio član obitelji.

[miss blondie]

a jebemu sad mi je jos gore nakon cijele teme

moj pesonja je sinoc bio lose - uhvatila ga je kicma i nije se mogao ustat na zadnje noge, tako da sam cijelu noc bila uz njegov krevetic pa smo i spavali malo na intervale. No nakon 3 tablete Rimadyla, ujutro oko 6 smo uspjeli otici u setnju. hoce on i po stepenicama polako a u setnji je bio normalan, hoce hodat, zvace stapove i tako Prozdrljiv je i dalje

Ja zaista unatoc njegovim povremenim bolovima, ne razmisljam o eutanaziji, no svjedeno razmisljam na taj nacin kako je zivio (i dalje ce) kao pravi mali kralj, mazen pazen i razmažen, i kako necu dati da umire u bolovima, nego ce zaspati pored mene ili u mom krilu na svom kreveticu. I znam da ce meni biti tesko, no tako je najbolje za njega i najbitnije mi je da on ima kvalitetan zivot. A on ce u nasim srcima uvijek zivjeti i nezelim roniti suze mjesecima nego ga se sjecati uvijek sa smjeskom. ipak je to skoro pola mog zivota.

[Tupelo]

Wedding kaže:

jos uvijek tvrdim i tvrdit cu da je to izvlacenje nicava iz djhepa...BTW: zivotinja se tabletom sedira u 5 minuta

a BTW: jja nisma propali studen..a ti ako to jesi to je tvoj problem i tvoja grizna savjesti hehehe

Pardon! Očito sam nešto pobrkala. Znači, ti si diplomirala na veterini?

[Clearwater]

miss blondie kaže:

moj pesonja je sinoc bio lose - uhvatila ga je kicma i nije se mogao ustat na zadnje noge, tako da sam cijelu noc bila uz njegov krevetic pa smo i spavali malo na intervale. No nakon 3 tablete Rimadyla, ujutro oko 6 smo uspjeli otici u setnju. hoce on i po stepenicama polako a u setnji je bio normalan, hoce hodat, zvace stapove i tako Prozdrljiv je i dalje

Trebala bi ga možda držat na Rimadylu malo dulje, a ne samo povremeno...

[millie2]

joj pročitavši sve ovo sjetih se svog njem.ovčara kojeg smo morali uspavati kad je imao 14g...nikad nije bio bolestan, al pred kraj je teško hodao, a kad nije više mogao stati na noge morali smo donijeti tešku odluku....

[Štrikalica]

Najteža odluka koju sam ikad donijela.. Najteža.. Uvijek sam bila protiv uspavljivanja, jer životinje smatram apsolutno ravnopravne ljudima i ne mislim da imamo pravo odlučivati kada će umrijeti. I dalje zastupam to stajalište..

E, ali.. kad mi se Lale - maca koju sam imala 12 godina - razboljela.. i kad nisu pomogla niti 3 mjeseca infuzija (dvaput dnevno-na drugom kraju grada), niti hranjenje na špricu svakih 2 sata.. niti reiki i akupunktura na koje sam ju nosila u Sloveniju.. NIŠTA!

I kad sam shvatila da većinu dana (dok sam ja na poslu) provodi ležeći u vlastitoj mokraći i da strahovito pati.. I kad su mi 3 veterinara rekla da nema nade..

Popila sam pol boce votke i odnjela ju iste sekunde - dok se ne predomislim..

Izgubila sam zaručnika, umro je od raka.. ali ti trenuci kad sam ju držala za šapu dok joj je srdašce prestalo kucati bili su mi teži i od njegove smrti i od svega što sam ikad u životu prošla. Dio mene je umro s njom.

A bijes što ne postoje groblja kućnih ljubimaca uopće neću spominjati!!!

Malo sam otišla u širinu, sorry..to je samo zato što mi je ta tema toliko bolna.. Ukratko sam htjela reći: Ne može se to odlučiti razmišljanjem, rezoniranjem i objektivno.. Srce ti samo kaže.. I koliko god bilo teško.. I koliko god i dalje mislim da nije na nama da odlučimo.. neki je put jednostavno toliko očito da životinja pati..da moraš skupiti snagu i učiniti to.

Disklejmer: Naravno - jedino i ISKLJUČIVO nakon što se iscrpe sve opcije i nade. Jedino i isključivo kad jednostavno nema pomoći i za to se dobije potvrda od barem dva nepovezana veterinara..

[Clearwater]

shree_kali kaže:

Najteža odluka koju sam ikad donijela.. Najteža.. Uvijek sam bila protiv uspavljivanja, jer životinje smatram apsolutno ravnopravne ljudima i ne mislim da imamo pravo odlučivati kada će umrijeti. I dalje zastupam to stajalište..

E, ali.. kad mi se Lale - maca koju sam imala 12 godina - razboljela.. i kad nisu pomogla niti 3 mjeseca infuzija (dvaput dnevno-na drugom kraju grada), niti hranjenje na špricu svakih 2 sata.. niti reiki i akupunktura na koje sam ju nosila u Sloveniju.. NIŠTA!

I kad sam shvatila da većinu dana (dok sam ja na poslu) provodi ležeći u vlastitoj mokraći i da strahovito pati.. I kad su mi 3 veterinara rekla da nema nade..

Popila sam pol boce votke i odnjela ju iste sekunde - dok se ne predomislim..

Izgubila sam zaručnika, umro je od raka.. ali ti trenuci kad sam ju držala za šapu dok joj je srdašce prestalo kucati bili su mi teži i od njegove smrti i od svega što sam ikad u životu prošla. Dio mene je umro s njom.

A bijes što ne postoje groblja kućnih ljubimaca uopće neću spominjati!!!

Malo sam otišla u širinu, sorry..to je samo zato što mi je ta tema toliko bolna.. Ukratko sam htjela reći: Ne može se to odlučiti razmišljanjem, rezoniranjem i objektivno.. Srce ti samo kaže.. I koliko god bilo teško.. I koliko god i dalje mislim da nije na nama da odlučimo.. neki je put jednostavno toliko očito da životinja pati..da moraš skupiti snagu i učiniti to.

Disklejmer: Naravno - jedino i ISKLJUČIVO nakon što se iscrpe sve opcije i nade. Jedino i isključivo kad jednostavno nema pomoći i za to se dobije potvrda od barem dva nepovezana veterinara..

Mislim da je ovo puno prekasno donesena odluka.

[Štrikalica]

Clearwater kaže:

Mislim da je ovo puno prekasno donesena odluka.

kako to misliš?

[Clearwater]

Pa tako, nekako mi se čini da je 3 mjeseca dosta dug period; očito je bilo da joj nema pomoći.

[Štrikalica]

Clearwater kaže:

Pa tako, nekako mi se čini da je 3 mjeseca dosta dug period; očito je bilo da joj nema pomoći.

Je da, kad gledaš sastrane i nisi emotivno vezan, naravno da se stvari čine drukčijima. Ja nisam 3 mjeseca provela jedući kokice i gledajući kako se mačka muči, nego okrećući nebo i zemlju da ju pokušam spasiti! A kad sam shvatila da sam iscrpila sve mogućnosti i da nema druge, usprkos svim svojim uvjerenjima, odvela sam ju na uspavljivanje.

Kak za ljude nitko ne veli ovak nekaj? Koliko smo naših voljenih gledali kako se muče umirući od raka i ostalih odvratnih, prokletih, nemilosrdnih boleština, a opet smo činili nadljudske napore da ih spasimo. Nikad nam nije palo na pamet da im rebnemo smrtonosnu injekciju jer, eto..nema nade.

E, pa ja sam od onih koji životinje smatraju apsolutno ravnopravnima. Meni nema razlike između moje mačke i mog zaručnika.. oboje su obitelj i za oboje ću, ako treba, ubiti.

Ono što hoću reći jest da nisam čekala Godota, nego se nadala da će išta od silnih pokušaja upaliti.. A kad sam vidjela da neće... reći ću samo - od 7 noći, barem 2 sanjam to popodne 20.07.2007.

[Clearwater]

Da, ok, to mi je jasno. Ali s druge strane, to dovodi u pitanje uvažavanje i smisao savjeta koje vlasnicima daju veterinari kao neutralni promatrači. Odluka o eutanaziji nije jednostavna, barem ne za većinu vlasnika, neki to hendlaju bolje od drugih, doduše; što ne znači da svoje životinje manje vole. Možda su samo sposobniji da, kad im netko kaže da su izgledi nikakvi, donesu tu konačnu odluku. Ja osobno smatram da treba znati prepoznati kada taj trenutak dođe i da ne treba tada odlagati. Odugovlačenje eutanazije, u situaciji kad je ona apsolutno indicirana, je atak na životinju i služi u većini slučajeva, više vlasniku, nego životinji. To je jedini način na koji mogu protumačiti to "suprotno svojim uvjerenjima". Znači li to da je tvoje uvjerenje bilo da treba pustiti da životinja ugine prirodnom smrću?... i svemu što uz to ide...
Uzgred budi rečeno, kako to misliš "ubit ću za svoju mačku ili za zaručnika"? Pa i taj netko ubijeni bi bio nečiji zaručnik... ili mačka...

[Tupelo]

shree_kali kaže:

Kak za ljude nitko ne veli ovak nekaj? Koliko smo naših voljenih gledali kako se muče umirući od raka i ostalih odvratnih, prokletih, nemilosrdnih boleština, a opet smo činili nadljudske napore da ih spasimo. Nikad nam nije palo na pamet da im rebnemo smrtonosnu injekciju jer, eto..nema nade.

Nažalost, u RH eutanazija nije legalizirana pa se zato ne spominje kad su ljudi u pitanju jer bi takav prijedlog bio poticanje na kazneno djelo. To je jedna od rijetkih situacija u kojoj su životinje stavljene u povoljniji položaj od ljudi u Hrvatskoj. Prema tome bespredmetno je razgovarati u dimenziji „jel' bi mi to i za čovjeka rekli?“
Odluka o eutanaziji nije lagana...štoviše, jako ju je teško donijeti & racionalizirati. Ona ostavlja trag, pamti se godinama & boli za nevjerovat, no ukoliko racionalizacijom obuhvatiš sve čimbenike bit će ti jasno da si učinila pravu stvar. Iskreno?znam da nije tema, no voljela bih i ja jednog dana imati takvu mogućnost.

Clearwater kaže:

Odugovlačenje eutanazije, u situaciji kad je ona apsolutno indicirana, je atak na životinju i služi u većini slučajeva, više vlasniku, nego životinji.

Točno! Treba biti realan. Ponekad je dobro otići kod novog veta po drugo mišljenje, no ako bude identično prvom - to je to! Također, ponekad ćeš odluku donijeti čak i unatoč mišljenju veta jer ti svoju životinju poznaješ najbolje.Ti si ta koja ju gleda 0-24 i točno znaš kako njen život izgleda i koliko neugode trpi.
Kad je trenutak za eutanaziju? Smatram da bi to bio onaj moment kad životinji kvaliteta življenja padne u toj mjeri da joj bol & neugoda čine veći dio dana i kad nema naznaka da će doći do bitnog poboljšanja. Ponekad se može samo dobiti na vremenu & mislim da se tada ozbiljno treba zapitati o tome kako će to vrijeme izgledati toj životinji. Znači, sebe & svoje emocije & odlaganje rastanka treba potpuno zanemariti. Također, kod starih životinja uvijek treba imati na umu da ne postoji eliksir za pomlađivanje pa tako treba racionalno odvagnuti koliko se preporučenom terapijom zapravo dobiva.

[Štrikalica]

Clearwater kaže:

Da, ok, to mi je jasno. Ali s druge strane, to dovodi u pitanje uvažavanje i smisao savjeta koje vlasnicima daju veterinari kao neutralni promatrači. Odluka o eutanaziji nije jednostavna, barem ne za većinu vlasnika, neki to hendlaju bolje od drugih, doduše; što ne znači da svoje životinje manje vole. Možda su samo sposobniji da, kad im netko kaže da su izgledi nikakvi, donesu tu konačnu odluku. Ja osobno smatram da treba znati prepoznati kada taj trenutak dođe i da ne treba tada odlagati. Odugovlačenje eutanazije, u situaciji kad je ona apsolutno indicirana, je atak na životinju i služi u većini slučajeva, više vlasniku, nego životinji. To je jedini način na koji mogu protumačiti to "suprotno svojim uvjerenjima". Znači li to da je tvoje uvjerenje bilo da treba pustiti da životinja ugine prirodnom smrću?... i svemu što uz to ide...
Uzgred budi rečeno, kako to misliš "ubit ću za svoju mačku ili za zaručnika"? Pa i taj netko ubijeni bi bio nečiji zaručnik... ili mačka...

Ma joj, naravno da neću nikog ubiti.. just an expression.

A u mom slučaju i vetovi su mi davali nadu. Naknadno su mi, doduše, rekli da su to radili samo zato što su vidjeli da nisam spremna oprostiti se od nje i da sam jako blizu toga da ozbiljno puknem..zabrinuli su se za mene.

Tako da su mi dali malo vremena da sama dođem do tog zaključka.. Ne mogu reći jesam li im na tome zahvalna ili sam ljuta.. Iskreno, ne mogu.

Ali znam da je to bilo jedino što se moglo učiniti i nisam požalila. Ali bilo mi je strašno. Hitnu su mi htjeli zvati koliko sam odlijepila nakon što je uspavana.

Trebala sam voditi nekog sa sobom..ali znala sam da je sad ili nikad i da, ako si dam još par min za razmišljanje, neću moći.

@tupelo: bravo, odličan post.. sa svime se slažem u potpunosti.

[Misery's Crown]

Postovi kojima ovdje nije bilo mjesto su premjesteni u ovu temu i molim da se tamo nastavi rasprava.

[hella]

shree_kali kaže:

E, ali.. kad mi se Lale - maca koju sam imala 12 godina - razboljela.. i kad nisu pomogla niti 3 mjeseca infuzija (dvaput dnevno-na drugom kraju grada), niti hranjenje na špricu svakih 2 sata.. niti reiki i akupunktura na koje sam ju nosila u Sloveniju.. NIŠTA!

I kad sam shvatila da većinu dana (dok sam ja na poslu) provodi ležeći u vlastitoj mokraći i da strahovito pati.. I kad su mi 3 veterinara rekla da nema nade..

Popila sam pol boce votke i odnjela ju iste sekunde - dok se ne predomislim..

A bijes što ne postoje groblja kućnih ljubimaca uopće neću spominjati!!!

Malo sam otišla u širinu, sorry..to je samo zato što mi je ta tema toliko bolna.. Ukratko sam htjela reći: Ne može se to odlučiti razmišljanjem, rezoniranjem i objektivno.. Srce ti samo kaže..

apsolutno se slažem..

prvo - ne možeš to planirati. znali smo i mi doma da se vrijeme bliži. pa svejedno ta odluka nije bila planirana nego ti baš to - srce jednostavno kaže. da je dosta. da je gotovo i da je to to.

e sad. dolazimo do ovog dijela kad je dosta. 3mj infuzija možda zvuči puno i sve 5, vjerojatno i je. ali možda da si ju ranije uspavala, grižnja savjesti bi ostala. ono 'jesam li pokušala sve'. ja sam imala skoro istu stvar. moj je pas išao na infuzije, nakon svake bi mu bilo bolje ali sve kraće i kraće. nakon prve 2tj ok, nakon treće 2dana i opet na staro. za neke sam monstrum što sam ga i tako dugo držala. za neke pak zbog toga što sam ga prerano osudila. ali moja je savjest čista. i to je ono - mi ostajemo nakon njih. i naravno da je bitno da se životinja ne pati. ali bez obzira na sve veterinare ovog svijeta, frendove, susjede, čak i obitelj ta odluka je na gazdi i samo je gazda može donijeti. a on to procjenjuje na temelju svoje životinje i onog što u njoj vidi i na temelju sebe i svoje savjesti. a monstrum ćeš bit uvijek, što god i kad odlučila. (ne kažem da te ovdje netko time prozvao, nikako, samo kažem iz vlastitog iskustva, isto ne sa ovog foruma).

a što se tiče groblja, eno u mailboxu vrlog nam gradonačelnika još uvijek stoji valjda moj mail neodgovoren, od prije 2,5 god po tom pitanju.. ono, ima nas više ogorčenih zbog toga. ja svog vozila mrtvog u vinkovce iz zagreba pokopati..