Čini se da tema nije pala na plodno tlo. Vjerojatno bi pitanje bolje prošlo u području politike (ili još bolje, filozofije), di se svakako - barem u našem društvu - vidi koliko je važno tko govori a ne što i kako se govori. Ja u kući imam takvih primjera i ne triba mi dalje tražit.
Mislim da je s knjigama drukčije. Dok smo djeca lakše uzimamo likove iz priča za neke uzore, dok se to s vrimenom mijenja i, ovisno o literaturi koju čitamo, neovisnije reagiramo na pročitano. Ovisno o literaturi zato što je neka jednostavno poticajnija od druge, poticajnija, jeli, u vidu propitivanja osobnosti, međuljudskih odnosa i situacije u svijetu. Neovisnije reagiramo zato što se razvijamo emocionalno-intelektualno. A i svatko nađe ponešto za sebe, ovisno o karakteru i nekim preferencijama. S preduvjetom da voli čitat, naravno.
Knjige svakako otvaraju oči za ono što prije nismo vidjeli. A ono što jesmo sagledavamo sada iz drugog kuta ili naša tumačenja istoga postaju iscrpnija, a sadržaj svijeta bogatiji. Tako nekako vidim jednu od funkcija književnosti. Može se govoriti i o drugim tipovima pisanja, no zasad smo na knijževnosti, ne?
U svakom slučaju nemaj straja. Čim čitaš i postavljaš sebi ovakva pitanja, sumnjam da ćeš postat objektom nečije manipulacije.
|