Ovisnost o zaljubljenosti

[JustForFun]

Nausikaja, kolko ja znam prevedene su definitivno Gifts... (moć nesavršenstva http://www.mvinfo.hr/knjiga/9435/moc-nesavrsenstva) i Daring Greatly (jest malo čudan prijevod naslova http://www.vbz.hr/knjiga/brown-brene...-velike-stvari )
al ja ih nemam, već je gledam na you tube i imam na engleski Gifts of imperfection i I tought it was just me
ali planiram nabavit te knjige i na hrvatski jer su to mala blaga, alati, a i jedno toplo i blago mijesto
meni se sviđa i pojavom i nastupom kao govornik pa je volim gledat i slušat

[Etta]

Toliko odbojan naziv teme "Ovisnost o zaljubljenosti" povukao je za sobom toliko postova u kojima se zaljubljenost povezuje s emotivnim povredama, neizliječenim ranama, problemima koje mnogi vuku iz djetinjstva…

Po ovome bi svaka osoba koja se zaljubi trebala zaključiti da s njom možda nešto nije u redu i da joj partner/partnerica treba samo kako bi zaliječila teške rane (naravno, podsvjesno, uvijek ta podsvijest)…
I da bira osobe prema tom nekom nevaljalom ključu naslijeđenom u obitelji te da bi tek nakon rada na sebi mogla postati osviještena, svjesna "problema" i upustiti se u vezu s osobom koja joj odgovara.

Jedan od najuzvišenijih osjećaja sveden je skoro pa na tešku psihičku bolest.
Nadam se da se takve tvrdnje ne usvajaju bezrezervno, bezglavo.
Svaki se osjećaj rastavlja na proste faktore pa ga se analizira u laboratoriju, kao da je neka opasna bakterija.

Zaljubljujte se, ljubite, letite i budite sretni!
Jer zaljubljenost je najveće blago.

[JustForFun]

Ja bih self compassion prevela kao suosjećanje sa samim sobom / za samog sebe / prema samom sebi

nausikaja123 kaže:

Apsolutno se pronalazim.
Gestalt ima jedan fini termin sa psihicke obrane koje gradimo od djetinjstva da bi se zastitili od ugorzavajucih roditelja - zove ih "kreativnom adaptacijom"
Super mi je taj termin jer ne stigmatizira obrane kao nesto patolosko vec naglasava kreativnost koja je bila potrebna da bi se prilagodili (a to znaci i sacuvali i obranili) negativnim imputima okoline ne koje nismo imali utjecaja.

Cula sam taj termin, to je moja terapeutkinja upotrijebila za moje odustajanje od ljutnje kao dijete, i meni zvuci fora

nausikaja123 kaže:

Brownica je tu skroz u pravu. Ja cak mislim da ne mozemo biti empaticni uopce bez jakih osobnih granica. Iz jednostavnog razloga sto nas tudji sadrzaji totalno povuku, prevladaju nad nama i izgubimo se u poimanju sto je nase vlastito, a sto tudje.
I vlro lako, u takvim slucajevima, pocnemo ljude maltretirati sa savjetima kako da zive svoj zivot, dok je u pozadini zapravo pokusaj da kontroliramo svoj zivot.
Bez jakih granica, stapljamo se s drugima i cinimo stetu i sebi i drugom.

Iskreno nisam toliko o tome ni razmisljala prije
Mozda empatija moze bit tu ali je stvar ako nemamo granice zahvaljujući tom osjecaju za druge odustati cemo od sebe u nekom odnosu jer zbog nesvjesne mašinerije zelimo udovoljiti (ili cak izmanipulurat ) onog s kim suosjećamo
Ili neka osoba ne zeli suosjecat s drugom jer ne zna svoje granice i sama pomisao da pokusa razumjet onog drugog ga ugrožava na neki nacin