Natrag   Forum.hr > Društvo > Život u dvoje

Život u dvoje Prizori iz bračnog i izvanbračnog života.
Podforumi: Vjenčanja, Rastave

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 10.08.2013., 15:04   #21
Itekako sam slobodna.Budim se sa smjeskom i idem na spavanje sa smjeskom.Disem kao beba.
A sad da ne pisem i navodim primjere, u svakom slucaju sloboda mi je uvijek bila bitna.I biti ce jer mi je takav karakter.
A isto tako zelim i suprugu i ne pada mi na pamet kontrolirati svaki njegov pokret.
Nisu bez razloga njegovi prijatelji i kolege puno puta rekli - blago ti se (sta je zapravo tuzno jer skuzis da su mnogi ljudi kronicno nezadovoljni u odnosima i ne mogu "disati").
A s obzirom da nisam kokos koja ce se sepurit na to,mogu samo pomislit blago se i meni.Sta sam sretna zena i dijelim zivot s muskarcem s kojim se osjecam slobodno.

Mogu i on moze.Odgovor na tvoja pitanja.
S ulaskom u brak i godinama prije, funkcioniramo tako da razgovaramo i zajedno odlucujemo.Nemamo potrebe za ego tripovima i sebicnoscu.
Neplanirane kupovine su ponekad i slatke. Mogu ali cesto odlucim da necu.
Kao sta sam vec rekla,sloboda je relativan pojam.
A mucno je samo osobi koji se dovede u sitaciju da zivi u mucnoj zajednici.Imas izbor.
There is always a choice in life.
__________________
The time is now
u...prolazu is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.08.2013., 15:55   #22
Quote:
crno-prase kaže: Pogledaj post
Ali ulaziti u brak s namjerom neimanja dice je suludo. Gubiš sve slobode, a ne dobivaš baš ništa
Za prosjećan brak je to istina. Zbog ćega gubiš svu slobodu ako uđeš u brak? Brak je samo administrativna caka. To je potpisani papir. Bitan je odnos kakav imaš. Ako imate kvalitetan odnos on se ne treba mijenjati zbog toga. A djeca- svatko bira što želi. Nekome ne trebaju djeca da budu sretni.
__________________
Rebel bitch!!!

Zadnje uređivanje Latiosa : 10.08.2013. at 16:05.
Latiosa is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.08.2013., 19:48   #23
Vidi ovo: http://www.tportal.hr/lifestyle/obit...=clanci_manual
__________________
"Možeš me voljeti i mrziti. Oboje je u moju korist. Ako me voliš, zauvijek ću ostati u tvom srcu. Ako me mrziš, zauvijek ću ostati u tvojim mislima."
Afro Dita is online now  
Odgovori s citatom
Old 10.08.2013., 22:42   #24
Onaj tko se odluci imati dite ili dicu triba prihvatiti da ce mu iducih nekoliko godina dite progutati veliku vecinu slobodnog vrimena i da ce se sve odluke donositi u skladu sa ditetovim zivotnim ritmom.
Tko to ne zeli, za njega nisu dica.

Imam samo jedno dite i volila bi ih imati barem jos dvoje.
I to jedno za drugim.
Nazalost, neke stvari ne idu bas po planu, ali da mogu totalno utjecati na svoju sudbinu bili bi jedan drugome do uha.
Imati nekoliko dice na pocetku je sigurno strasno naporno, ali s vrimenom sve dode na svoje.


Jedan od razloga zasto zelim da mi dica imaju sto manji razmak u godinama je taj sto se vrsnjaci imaju vecu sansu povezati u isto vrime istim interesima.
Imam brata koji je dosta mladi od mene i iako ga obozavam nas odnos je vise dite-mama nego brat-sestra.

Da ne pricam kako smo u razlicite periode ulazili u razlicite faze zivota.
Tako da kad je on bia beba, ja sam bila osnovnoskolka zaokupljena svojim obvezama i igrom sa vrsnjacima, kad je on bia dite zeljno ganjanja lopte i voznje biciklom, ja sam bila tinejderka zaokupljena izlascima, tenom i momcima, a od mojih dvadesetih on je moja beba.

Jos jedan razlog razlog (iako bi rakla vise da je to dugorocno gledano bonus) je taj politicko nekorektan "otarasivanja".
Da, sebicna sam.
Zelim da nakon sto "podignem" dicu imam pod stare dane nesto vrimena za sebe i muza.
Zelim na optimalan nacin proci sve zivotne faze jer znam da cu u pedesetima imati manje snage bakcati se sa malom dicom.

Da znam, netko ce reci mlad si koliko se osjecas , godine su samo brojka i ostale floskule kojima ljudi suzbijaju svoj strah od starosti i smrti.
Osobno se duboko nadam da necu biti mladica zarobljena u tilu zene u godinama.
Svaka dob ima svoje drazi koje zelim maksimalno iskoristiti.
choupette is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.08.2013., 19:45   #25
u ozbiljnoj sam vezi, 33 god., uopće ne razmišljam o djeci.

nekako mi se čini da bi izgubila i ono malo vremena koje imamo za sebe sada na nešto sasvim drugo... nema više hodanja po stanu ko od majke rođena, nema više seksa kad i gdje ti se prohtije, bolje ti je da skuhaš taj ručak jer beba mora imati kuhano svaki dan, ne možeš jednostavno otići na pizzu... ne pretjerati u toj butelji jer te dijete može zatrebati...
jednostavno mislim da djeca uzimaju JAKO puno vremena, i jako su velika odgovornost. da se ne shvatimo krivo, mislim da su i pravi blagoslov. imam nećakinju koju obožavam. ali ono - na 2-3 sata svakih par tjedana. sve bi joj dala i prižila i imam volje i živaca. i kad bi imala svoje htjela bi mu pružiti najbolje škole, radila bi s njim puno, ali to sve iziskuje jako puno vremena i novaca i volje. ne želim raditi nešto polovično, a kamoli se odnositi tako prema djetetu.

dečko je u početku me nagovaro i htio dijete (ima već jedno iz prošle veze), ali.... meni to nije to. pogotovo kad vidim čega se sve trebam odreći kad njegova mala dođe na vikend.

dakle, ima ljudi koji jednostavno ne žele djecu i nisu spremni na njih. ostali koji ih imaju, vjerujem da ako se jako potrude, mogu imati kvalitetan život i kao supružnici i biti kvalitetni roditelji. osobno, nemam volje za to.
mozak zablokiro is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.08.2013., 20:36   #26
Wink

Quote:
mozak zablokiro kaže: Pogledaj post
u ozbiljnoj sam vezi, 33 god., uopće ne razmišljam o djeci.

nekako mi se čini da bi izgubila i ono malo vremena koje imamo za sebe sada na nešto sasvim drugo... nema više hodanja po stanu ko od majke rođena, nema više seksa kad i gdje ti se prohtije, bolje ti je da skuhaš taj ručak jer beba mora imati kuhano svaki dan, ne možeš jednostavno otići na pizzu... ne pretjerati u toj butelji jer te dijete može zatrebati...
jednostavno mislim da djeca uzimaju JAKO puno vremena, i jako su velika odgovornost. da se ne shvatimo krivo, mislim da su i pravi blagoslov. imam nećakinju koju obožavam. ali ono - na 2-3 sata svakih par tjedana. sve bi joj dala i prižila i imam volje i živaca. i kad bi imala svoje htjela bi mu pružiti najbolje škole, radila bi s njim puno, ali to sve iziskuje jako puno vremena i novaca i volje. ne želim raditi nešto polovično, a kamoli se odnositi tako prema djetetu.

dečko je u početku me nagovaro i htio dijete (ima već jedno iz prošle veze), ali.... meni to nije to. pogotovo kad vidim čega se sve trebam odreći kad njegova mala dođe na vikend.

dakle, ima ljudi koji jednostavno ne žele djecu i nisu spremni na njih. ostali koji ih imaju, vjerujem da ako se jako potrude, mogu imati kvalitetan život i kao supružnici i biti kvalitetni roditelji. osobno, nemam volje za to.
Ovo si jako lijepo napisala.
Volim kad su ljudi realni i iskreni.Imati dijecu je predivno ali ljudi se trebaju iskreno odluciti imati / nemati dijecu.
Cini mi se da upoznajem previse ljudi koji se odluce jer je "vrijeme" tj. nepisane norme ili zena ostane trudna pa su kronicno isfrustrirani.
Nama ponekad kazu pa sto cekate.Cekamo da smo spremni.Iako nikad ne mozes biti 100% spreman ali trebas biti sigur(an)na u to i spreman dati cijeloga sebe za odgoj,brigu,njeznost,strogost,poticanje.....i sve ostalo.
Uzivamo i uskoro ce doci vrijeme.
Bilo bi mi drago kad bi ljudi bili iskreni i neki se odlucili ne imati dijete, da ne lijece kasnije svoje frustracije na klincima i okolini.
I onemoguce razvoj normalne individue.
__________________
The time is now
u...prolazu is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.08.2013., 22:04   #27
Ali zbog čega bi ljudi uopće trebali živjet zajedno? Ja ne shvaćam taj poriv da se s nekim živi
crno-prase is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.08.2013., 22:26   #28
Mozda jednom i shvatis, taj poriv.
Onda ces mozda biti pinky prase,a ne crno.

Ljudi uopce ne trebaju zivit zajedno.Ljudi trebaju biti ono sta jesu.
Zivim sa suprugom jer to zelim. Da nisam upoznala njega, bez beda bi zivila sama.
__________________
The time is now
u...prolazu is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.08.2013., 22:33   #29
[QUOTE=mozak zablokiro;46246971]u ozbiljnoj sam vezi, 33 god., uopće ne razmišljam o djeci.

nekako mi se čini da bi izgubila i ono malo vremena koje imamo za sebe sada na nešto sasvim drugo... nema više hodanja po stanu ko od majke rođena, nema više seksa kad i gdje ti se prohtije, bolje ti je da skuhaš taj ručak jer beba mora imati kuhano svaki dan, ne možeš jednostavno otići na pizzu... ne pretjerati u toj butelji jer te dijete može zatrebati...
jednostavno mislim da djeca uzimaju JAKO puno vremena, i jako su velika odgovornost. da se ne shvatimo krivo, mislim da su i pravi blagoslov. imam nećakinju koju obožavam. ali ono - na 2-3 sata svakih par tjedana. sve bi joj dala i prižila i imam volje i živaca. i kad bi imala svoje htjela bi mu pružiti najbolje škole, radila bi s njim puno, ali to sve iziskuje jako puno vremena i novaca i volje. ne želim raditi nešto polovično, a kamoli se odnositi tako prema djetetu.

Slažem se s tobom... Jbg, ja 26 godina i prije 6 dana saznala da sam trudna. a tek završila fakultet. tako da nisam ni imala vremena za sebe, uopće, a bogami kada dođe bebač neću ga ni imati...
__________________
"I can, therefore I am."
paula147 is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.08.2013., 22:37   #30
Quote:
u...prolazu kaže: Pogledaj post
Ovo si jako lijepo napisala.
Cini mi se da upoznajem previse ljudi koji se odluce jer je "vrijeme" tj. nepisane norme ili zena ostane trudna pa su kronicno isfrustrirani.
Nama ponekad kazu pa sto cekate.Cekamo da smo spremni.Iako nikad ne mozes biti 100% spreman ali trebas biti sigur(an)na u to i spreman dati cijeloga sebe za odgoj,brigu,njeznost,strogost,poticanje.....i sve ostalo.
Uzivamo i uskoro ce doci vrijeme.
e tako nekako
velik je pritisak sastrane da je već vrijeme, i šta mislimo i šta bi nam falilo, kasnije će mi biti žao, šta glumim itd... ali ja stvarno želim da to dijete bude voljeno i da se njime BAVIM. baš onako - jako. da jednog dana mi zahvali što je život proživio sretno, da je imo ispunjeno djetinjstvo, bez trauma, da mu imo sve što dijete treba imat. a ne da mi prigovara kako nismo imali vremena za njega, kako smo se znali svađat, kako mu nismo mogli pružiti materijalno neku sigurnost kasnije u životu.....
mozak zablokiro is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.08.2013., 10:40   #31
Osim prvog odgovora (i jos po neki). Vecina odgovora ovdje nemaju uopste veze sa temom. Problem nije u tome da djeca ne dobijaju paznju roditelja. Niti da roditelji nisu spremni za dijecu. Ili da su djeca nepozeljna. Skroz obratno od roga djeca su zeljena planirana i volimo ih vise od svega na svijetu. To uopste nije tema posta.

Problem je sto roditelji nemaju vremena jedno drugom pokloniti paznju. Jeli ovo forum "zivot u dvoje" ili sta? Mozda ime foruma nema nikakve veze sa temama ovdje. Tolike teme o ljubavnicama a ne pitate se jeli uloga ljubavnice ili ljubavnika da zamiljeni zenu ili muza dok su ovi zauzeti djecom?

Imam osjecaj da vecina koji su ostavili odgovor uopste nisu roditelji, pa prema tome nemaju pojma kako mogu pomoci jer nisu bili u toj situaciji. Dakle nije tema o djeci tema je kako uopste nacu vrijeme jedno za drugo kada djeca dodu. Znaci baz toga da se uskracuje vrijeme provedeno sa djecom... to je vec naglaseno u uvodnom postu
Svjetska is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.08.2013., 10:43   #32
Sve se svodi na osjećaj ispunjenja i zadovoljstva.
Jer, istina je da djeca postanu ubojice seksa, pogotovo onog spontanog, bilo kad i bilo gdje,
Dolazi do sukoba s partnerom oko odgoja djece, potrošači su novaca i tvog vremena.
K tomu još i riskiraš da bude uzalud, jer možda postanu krimosi ili narkomani.
Ali, kakav je osjećaj kada te djete zagrli ili kada ti se nasmije?
Ako nemaš tada osjećaj kao da te Bog pomilovao, kao da si dobio milijun eura, kao da se isplatilo sve za što si dosad živio, ako nemaš taj osjećaj i takvo ipunjenje u duši, tada vrijede mnogi materijalni i vidljivi znakovi koje ste naveli.
Život se svodi na ispunjenje duše. Doduše različiti su načini, jer netko ispunjuje svoju dušu i tuđom nevoljom.
Iako sam u životu pragmatičan, i čovjek koji imam, volim što moj mikrokozmos nije kontaminiran svakodnevnicom.
Tako te nitko ne drži za jaja, osim ti sam sebe.
haloza is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.08.2013., 10:43   #33
Sve se svodi na osjećaj ispunjenja i zadovoljstva.
Jer, istina je da djeca postanu ubojice seksa, pogotovo onog spontanog, bilo kad i bilo gdje,
Dolazi do sukoba s partnerom oko odgoja djece, potrošači su novaca i tvog vremena.
K tomu još i riskiraš da bude uzalud, jer možda postanu krimosi ili narkomani.
Ali, kakav je osjećaj kada te djete zagrli ili kada ti se nasmije?
Ako nemaš tada osjećaj kao da te Bog pomilovao, kao da si dobio milijun eura, kao da se isplatilo sve za što si dosad živio, ako nemaš taj osjećaj i takvo ipunjenje u duši, tada vrijede mnogi materijalni i vidljivi znakovi koje ste naveli.
Život se svodi na ispunjenje duše. Doduše različiti su načini, jer netko ispunjuje svoju dušu i tuđom nevoljom.
Iako sam u životu pragmatičan, i čovjek koji imam, volim što moj mikrokozmos nije kontaminiran svakodnevnicom.
Tako te nitko ne drži za jaja, osim ti sam sebe.
haloza is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.08.2013., 10:48   #34
Quote:
haloza kaže: Pogledaj post
Sve se svodi na osjećaj ispunjenja i zadovoljstva.
Jer, istina je da djeca postanu ubojice seksa, pogotovo onog spontanog, bilo kad i bilo gdje,
Dolazi do sukoba s partnerom oko odgoja djece, potrošači su novaca i tvog vremena.
K tomu još i riskiraš da bude uzalud, jer možda postanu krimosi ili narkomani.
Ali, kakav je osjećaj kada te djete zagrli ili kada ti se nasmije?
Ako nemaš tada osjećaj kao da te Bog pomilovao, kao da si dobio milijun eura, kao da se isplatilo sve za što si dosad živio, ako nemaš taj osjećaj i takvo ipunjenje u duši, tada vrijede mnogi materijalni i vidljivi znakovi koje ste naveli.
Život se svodi na ispunjenje duše. Doduše različiti su načini, jer netko ispunjuje svoju dušu i tuđom nevoljom.
Iako sam u životu pragmatičan, i čovjek koji imam, volim što moj mikrokozmos nije kontaminiran svakodnevnicom.
Tako te nitko ne drži za jaja, osim ti sam sebe.
Da sve je tacno kako stoji. Djeca su nesto najbolje sto se ikome od nas dogodilo. Mislim da nas zivot nebi imao smisla bez njih. I za one koji ne zele djecu nemaju pojma st propustaju.

ALI jeli sada zbog njih moramo da se pozdravimo sa brakom, seksom, i uopste zajednickim zivotom? Znaci necemo vise biti muz i zena od kada smo roditelji... jeli vi smatrate da je to normalno? Zar covjek i zena ne mogu imati vise uloga? Tj uloga roditelja a isto tako i uloga supruge i supruga? Ako da kako? Kako vi to uspjevate? Ili je to nesto sto ne postoji tj da se ne moze biti i mama i supruga?
Svjetska is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.08.2013., 10:56   #35
Quote:
Svjetska kaže: Pogledaj post
Da sve je tacno kako stoji. Djeca su nesto najbolje sto se ikome od nas dogodilo. Mislim da nas zivot nebi imao smisla bez njih. I za one koji ne zele djecu nemaju pojma st propustaju.

ALI jeli sada zbog njih moramo da se pozdravimo sa brakom, seksom, i uopste zajednickim zivotom? Znaci necemo vise biti muz i zena od kada smo roditelji... jeli vi smatrate da je to normalno? Zar covjek i zena ne mogu imati vise uloga? Tj uloga roditelja a isto tako i uloga supruge i supruga? Ako da kako? Kako vi to uspjevate? Ili je to nesto sto ne postoji tj da se ne moze biti i mama i supruga?
Mnogi ovdje nisu to uspjeli...a mnogi neće priznati da nisu
Da se razumijemo...djeca su najveće blago i bla bla bla
No, naša svakodnevica nažalost više nije takva da se u toj djeci može uživati, nego u puno slučajeva postanu ogroman teret....pogotovo zaposlenim majkama koje uz sve svoje dnevne obveze moraju biti i majke i domaćice...i tu nekako ne ostane mjesta za tatu...
Možemo mi tu naklapati do sutra o zrelosti o žrtvovanju i tako to...no, zar je svrha života samo žrtvovanje???
A gdje smo tu mi
Puno brakova ne preživi to "žrtvovanje"...nažalost
__________________
.....
harderfaster is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.08.2013., 12:37   #36
Quote:
Svjetska kaže: Pogledaj post
Interesuje me kako vi gledate na brak sa i bez djece. Iz mog licnog iskustva brak bez djece znaci puno vremena koje dvoje ljudi mogu posvetiti jedno drugom. Zajedno provoditi vikende, izlaziti, sjediti satima u restoranu i uzivati, otici na odmore i samo se odmarati, vidjeti nesto zanimljivo, provesti se.

Sa djecom, vremena jedno za drugo sve je manje ili da kazem onako kako je najcesce nemamo vremena jedno za drugo. Djeca uzmu bukvalno svo nase vrijeme i kada napokon zaspu mi smo preumorni za sve.

Kako je kod vas?
Imate li kakve savjete kako zadrzati "ono nesto mladalacko" u braku. Ili se trebamo pozdraviti sa tim? Mozda jednostavno treba prihvatiti da je to tako?

Imam drugaricu koja u petak navece djecu istrese kod bake i pokupi ih u nedjelju poslije podne. Mi to ne mozemo ali isto tako niti zelimo. Pa nisam radala djecu da ih bake odgajaju (niti neko drugi) dovoljno sto radnim danima moraju u vrtic.

Kako vi to gledate?
ukoliko bake žele djecu preko vikenda i djeca žele ići kod bake preko vikenda, ne vidim ništa loše u tome, i djeca imaju pravo na bake i bake na unuke...

naši roditelji su željeli djecu prek vikenda i djeca su željela kod bake i tad smo imali vremena za sebe i vremena zabavljati se zajedno, tako da muž i ja imamo o čemu razgovarati a da tema nisu samo režije i djeca, izađemo zajedno navečer, sami ili s društvom...tako da nam se život je promjenio s dolaskom djece ali ima tragova i prijašnjeg života koji nam je zaista važan i ne želimo ga zanemariti
SAY is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.08.2013., 17:33   #37
Quote:
mozak zablokiro kaže: Pogledaj post
e tako nekako
velik je pritisak sastrane da je već vrijeme, i šta mislimo i šta bi nam falilo, kasnije će mi biti žao, šta glumim itd... ali ja stvarno želim da to dijete bude voljeno i da se njime BAVIM. baš onako - jako. da jednog dana mi zahvali što je život proživio sretno, da je imo ispunjeno djetinjstvo, bez trauma, da mu imo sve što dijete treba imat. a ne da mi prigovara kako nismo imali vremena za njega, kako smo se znali svađat, kako mu nismo mogli pružiti materijalno neku sigurnost kasnije u životu.....
A da,treba biti siguran jer je to bitna odluka.
__________________
The time is now
u...prolazu is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.08.2013., 17:49   #38
Quote:
Svjetska kaže: Pogledaj post
Osim prvog odgovora (i jos po neki). Vecina odgovora ovdje nemaju uopste veze sa temom. Problem nije u tome da djeca ne dobijaju paznju roditelja. Niti da roditelji nisu spremni za dijecu. Ili da su djeca nepozeljna. Skroz obratno od roga djeca su zeljena planirana i volimo ih vise od svega na svijetu. To uopste nije tema posta.

Problem je sto roditelji nemaju vremena jedno drugom pokloniti paznju. Jeli ovo forum "zivot u dvoje" ili sta? Mozda ime foruma nema nikakve veze sa temama ovdje. Tolike teme o ljubavnicama a ne pitate se jeli uloga ljubavnice ili ljubavnika da zamiljeni zenu ili muza dok su ovi zauzeti djecom?

Imam osjecaj da vecina koji su ostavili odgovor uopste nisu roditelji, pa prema tome nemaju pojma kako mogu pomoci jer nisu bili u toj situaciji. Dakle nije tema o djeci tema je kako uopste nacu vrijeme jedno za drugo kada djeca dodu. Znaci baz toga da se uskracuje vrijeme provedeno sa djecom... to je vec naglaseno u uvodnom postu
Dijeca su tema.Brak i dijeca.Odnosi,promjene,mogucnosti i sl.
Razliciti pogledi na situacije.
Ljudi se organiziraju na razlicite nacine, neki i ne bas.
Odnos dvoje ljudi je jedna stvar i ako ne funkcionira kada dodju klinci,katastrofa.
A hoce li netko ostaviti dijete(dijecu) kod bake, to je iskljucivo osobna stvar.
Spominjala si neku frendicu koja torpedira klince kod staraca, opet njena stvar.
Gledam po frendicama koje imaju dijecu i po sebi jednom kada budem imala dijete, da imam mogucnosti zasto ne.
Osobno,cijeli vikend samo mozda jer bih bila zeljna dijeteta ali isto tako zelim imati slobodno vrijeme sa suprugom za malo spontanog sexa ili ludi izlet...
Mami bih ostavila dijete jer znam da ce ga nahraniti konkretno,izvoditi van na svijezi zrak,biti stroga ali i vesela ali tu mogucnost necu imati zbod daljine.
Isto tako je u mene imala povjerenja bratova supruga.
Ali bi bila sasvim opustena i neopterecena,da ostavim dijete s pravom osobom.

Dolaskom klinaca brak se mijenja, neminovno.
A sve zapravo ovisi o ljudima.Dobra organizacija i pozitivan pristup.
__________________
The time is now
u...prolazu is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.08.2013., 23:18   #39
Psiholozi kazu da je do trece godine djeteta normalno da se roditelji osjecaju vise kao roditelji, a manje kao muz i zena, da se traze, da ne nalaze onoliko vremena jedno za drugo koliko trebaju, da ne uspijevaju sve organizovati kako bi zeljeli...ali to prodje...
Bitno je uzivati u onom sto imas dok ne smislis bolje rjesenje i raspodjelu vremena.
Ali bitno je ne odustati, ne dici ruke od partnera i gledati ga kao oca/majku svoje djece...

Trazite nacine, u skladu sa mogucnostima...
Jer sve zavisi od toga:
- kako i koliko radite oboje (da li neko radi u smjenama, vikendima i slicno, da li je OK naletjeti do partnera na posao na brzinsku kaficu)
- koliko osoba u kojih imate povjerenja stoje na raspolaganju za pricuvati dijete (od par sati do dan-dva-tri)
- koliko novca imate na raspolaganju za zabavu (da li mozete pobjeci negdje na vikend ili ostati kod kuce pa inprovizovati svoj mali svijet i svoje malo pusto ostrvo - iskljucivsi fiksni telefon, mobilni, televizor i internet, te posvetiti se jedno drugom...samo jedan mobilni ukljucen za slucaj da vas hitno treba onaj ko cuva djecu)...
- kako volite provoditi slobodno vrijeme i kako ste ga provodili skupa bez djece (neko voli ici u prirodu, neko voli sportske aktivnosti, neko vino i klasicnu muziku, neko zagusljive diskoteke, neko toplu atmosferu doma)

Dva para oko mene trenutno imaju jako malo vremena za sebe, ali se trude.

Jednima od mojih kumova zivot se doslovce izvrnuo naopacke.
On je prvih nekoliko godina radio, a ona bila kucanica i majka. On ima svoju radnju ispod kuce, pa su u pauzi za rucak jeli kao porodica. Imali su popodne i vikende za sebe, njih troje.
Vremenom je kod njega posao opadao, a kod nje rasla potreba da izadje iz kuce, da ne bude samo kuharica i dadilja.
Pocela je i ona raditi i opet su se organizovali prema slobodnom vremenu koje su imali tom novonastalom situacijom.
Danas, jer je njegov posao pred krahom, ona je otvorila svoj frizerski salon u kojem radi po cijeli dan. Dijete za koji dan puni 6 godina i na jesen krece u skolu.
Od ponedeljka do petka rutina joj je takva da u 7 sa djetetom krece iz kuce, ostavlja je kod majke i ide na posao. Muz joj zavrsi s poslom u 17:00 i kuha rucak, trazeci recepte po internetu, jer ranije nije kuhao, bio je samo majstor za rostilj.
Ali je svjestan da sve sto on uradi po kuci, dok zena radi, znaci vise vremena za njih dvoje, pa makar masaza njenih umornih stopala dok ona tone u san, ako je dan bio naporan...
On pokupi dijete i dodju po nju ili on uzme dijete ranije pa sa malom ode u kino, a onda po mamu. Nekad kad ona nema posla, on doleti da se vide i popiju kafu na njenom radnom mjestu (sam ili sa malom).
Subotom ona radi do 16:00, a kad ima posla i do 19:00-20:00 casova.
Dakle, radnim danima ona tek predvece ima nekih sat vremena sa djetetom (ili ako u nekoj pauzi, kad nema posla, neko dofura dijete kod nje na posao), a jos manje s muzem...jer bude preumorna...
Imaju samo nedelju svoju, porodicnu i iskoristavaju je najbolje kako znaju i umiju. Idu svi skupa na kupanje, sledece nedelje odu na izletiste s konjima i uzivaju (dok mala jase ponija, sa instruktorom, oni uzivaju kao par, nasamo), odu do igraonice da se mala iskace (organizuju joj aktivan dan, tako da se mala smori i ranije ide u krevet, a oni imaju i vremena samo za sebe...a ako je moguce i u toku dana ukrasti malo vremena samo za sebe, recimo dok djete jase ponija sa instruktorom, onda to rado iskoriste).
Svjesni su da ovo stanje nece trajati vjecno, a da sad ne mogu puno promijeniti, pa se raduju tome sto imaju. Bitno je da se trude.
Ona, koja prije, sa mnogo vise vremena, nije izlazila, sad ponekad i izadje (petkom) sa curama ili ode na neki koncert, da napuni baterije...onda subota bude teska, jer radi, ali ne zeli izaci subotom, pa da fasuje njihova nedelja...ali sustina je da se sad sa manje vremena bolje organizuje, pa stigne i nesto sto prije "nije mogla" stici...

Drugi par se igra nespavanja i podocnjaka...
Mali vrazicak za koji mjesec puni dvije godine.
Ona radi od 8-16 i preuzima djete od bake (koja ga cuva u njihovom stanu, koji je nadomak njene firme). Uglavnom jede na brzinu (baka koja cuva dijete, njena majka, skuha i rucak) i posveti se maloj.
Muz radi isto radno vrijeme, ali radi i honorarno da bi imali dovoljno za ratu kredita za stan i opremanje stana. Ko zna kad je zadnji put imao slobodan dan.
Ali kad je kuci, sa zenom je i djetetom, dok mala ne ode na spavanjac. A onda oni imaju 1-2 sata za sebe.
I nije to uvijek, pod moranje, vrijeme za njih dvoje.
Nekad to vrijeme iskoriste za kvalitetan kupanjac, a ne iskakanje iz tus kabine prije nego sto si usao , nekad zaspu oboje preumorni, nekad on ode na trening ili pice s prijateljima (jer je ona pospana) ili ona izadje na kaficu, dok on dezura kod kuce, u polu-snu...
Vikendom, kad on radi, ona ode do svojih, izadje sa prijateljicama (skupa sa djetetom)...
Ali generalno, stave sebe ispred ciscenja i spremanja stana. Jer posao i dijete ne mogu odgoditi ili zanemariti. Jedino na cemu mogu "ustipnuti" vremena je stan, vrijeme koje se trosi na pospremanje i slicno, te spavanje (koliko mogu izdrzati da svedu spavanje na minimum).
Njih dvoje, ako nisu u komi, kad djete zaspi (a trude se da to bude do 21:00, prije je bilo i do 20:00, ali ljeto i duzi dani su to malo pomjerili) posvete se sebi.
A kad se nagomila dzumbus, ona dodje kuci s posla i pozove mene da se igram sa djetetom, dok ona posprema ono najbitnije i najhitnije.
Nekad odvedu dijete kod druge bake (koja je na srecu u susjednoj ulici) te oni mogu biti nasamo.
Ona je opet trudna i bice jos veselije.
Ali iako s podocnjacima oboje, vidljivo umorni i neispavani, ne skidaju osmijeh sa lica. Shvataju da je tesko i da ne stizu sve sto ih veseli, ali daju sve od sebe da iskoriste svaki trenutak.
Nekad su uspjesniji u planiranju i programiranju zivota, nekad manje uspjesni, ali se trude, dogovaraju, razgovaraju...bez zamjeranja jedno drugom, ako neko ne stigne sve isplanirano ili je na kraju balade preumoran...

Ima i nekih tuznih primjera koje vidim.
On radi, a ona na trudnickom, recimo.
On misli da je njoj super, jer odmara kod kuce, dok on ne dodje umoran s posla, pa onda jos ona gleda da ga upregne...a on bi tako spavao, jer ne moze nocu od bebinog placa...
Ona misli da on uziva, okruzen odraslim ljudima, dok je ona neispavana i preumorna i non-stop bdije nad bebom, a on kad dodje misli da je samo on umoran i pokusava eskivirati bilo kakvu pomoc, jer ipak ona ne radi, pa su kuca i beba njena briga...
I postanu protivnici, svako gleda sta onaj drugi ima, a sto on sam nema...svakome se cini da je onom drugom super, a na njegovu stetu...
Ili parovi gdje ona ne da njemu nista oko bebe, tjera ga, jer on to ne zna, ako uzme bebu - beba je u smrtnoj opasnosti, ko god uzme bebu - uzbunaaaaa, beba je sigurna samo kod nje...i zena se skoncentrise samo na dijete, a muza totalno iskljuci iz svog zivota...
Ili parovi gdje on njeno vrijeme koje provodi s bebom, u poslovima koje moze samo majka (dojenje), te njen umor i iscrpljenost od bebe non-stop na sisi, iskoristi da bi se opet igrao momka, izlazaka i zivota bez obaveza...pa nece da uradi po kuci ni ono sto je prije bebe radio, jer zasto on da radi, kad je ona na trudnickom, kad vec ne radi nek sprema kucu i radi sve sto treba (kao da bebu mozes odloziti na policu, kao knjigu)...

Dok god se par trudi, razgovara, dogovara i ima razumijevanja za ono drugo, mislim da je situacija dobra.
Nekad nas zivot samelje i zaista je nemoguce svaki dan posvetiti se sebi ili braku (recimo pomorci i njihove zene).
Ali bitno je da se par zajedno trudi izvuci najbolje od onoga sto moze za sebe i da gledaju na muku, kao na zajednicku muku, ako je tesko - da im je oboma tesko, ako ima viska posla, da ga medjusobno podijele i zajednickim snagama rjesavaju (ako se moze)...da se ne zaborave radovati jedno drugom i reci sta osjecaju...da ne traze krivca jedno u drugom...
Jedno volim te i njezan dodir u prolazu cine cuda, telefonski poziv u sred dana, samo da kazemo koliko nam partner nedostaje, te sitnice koje ce ljude drzati do trenutka kad par uhvati vremena da uzme za sebe i vise od toga...kad obaveze zavrse, a djeca zaspu...

Jednom ce biti bolje. Djeca rastu i postaju sve vise samostalna, krecu u skolu i tamo provode dio vremena, nadju svoje drustvo...
Treba se samo cvrsto drzati za ruke dok traju bure i oluje, da se ljudi ne izgube...a jednom ce morati zasjati sunce...sunce koje ce obasjati malu sretnu porodicu...na okupu...

I mislim da je jako vazno, u trenucima kad je covjeku tesko i kad mu se cini da posustaje, fokusirati se na ono sto ima, a ne na ono sto nema, sto mu fali...na ono cemu tezi i nacine kako to postici, a ne na samosazaljavanje...i dati sve od sebe, podsjetiti samog sebe da ce sutra biti bolje...jer hoce...
Recimo - ne fokusirati se na to da nemamo vise vremena jedno za drugo kao kad smo bili sami...
Vec reci sebi, ali i partneru - ali zato imamo to malo bebce, plod nase ljubavi, mene i njega u jednom bicu, koje nas usrecuje...a ako se bolje izorganizujemo i bebu ranije uspavamo, ukrascemo koji trenutak da budemo skupa sami ja i ti...

Podijeliti sa partnerom svoje strahove, ceznju za vise zajednickog vremena, traziti skupa nacine da snove sprovedete u djelo, mislim da je dobro...jer to ce vas ujediniti i sigurno vi niste jedina strana kojoj tako nesto nedostaje...i jednom i drugom roditelju se zivot mijenja dolaskom djeteta...

Zadnje uređivanje [email protected] : 12.08.2013. at 23:37.
M@3X is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.08.2013., 23:43   #40
Iskoristite djete da podjetinjite.
Svi skupa. Nema u tome nista lose.
Kisnu nedelju provedite skacuci po lokvicama (to klinci vole a i roditelji, ako se ohrabre, znaju naci cari u tom djetinjastom cinu). A onda svi skupa na zajednicki kupanjac u kucu.
Na djecijem igralistu, ako ima ljuljacka viska (ne da otimate djeci) tata moze ljuljati i mamu, a ne samo djete.
Dok se vracate s posla usput trknite u knjizaru i kupite neku finu romanticnu cestitku. Ugrabite malo vremena navece da na papir izlijete svoje emocije, pa ujutro, kad se probudite prvi, ostavite je na jastuku vasem partneru, da mu uljepsate pocetak dana.
Ili nesto drugo sto vam padne na pamet, ma kako blesavo bilo...
Osmislite svoje male rituale, koji ne zahtjevaju puno vremena, a koji ce vam uljepsati dan i pomoci da sve pregurate sa osmijehom...

Ja vjerujem u ljude koji uoce problem i trude se da ga rijese.
Ko se suocava sa problemima, na kraju ce naci rjesenje, mozda odmah, a mozda nakon 10 pogresaka...ali te pogreske nisu samo pogreske, one su put ka rjesenju, to je vazno ne smetnuti sa uma...
__________________
It's not PMS I'm always bitch!!!
Ruzgar i Zeynep [♫ Esmeray - Soruyor musun ♫]
Ona se, slučajno, udala 18. maja 1980. Da se udala za mene, verovatno bih, kao pravi muž, ponekad i zaboravio taj datum. Ovako, zapamtio sam ga zauvek… (Đorđe Balašević)
M@3X is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 17:21.