Natrag   Forum.hr > Društvo > Život u dvoje

Život u dvoje Prizori iz bračnog i izvanbračnog života.
Podforumi: Vjenčanja, Rastave

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 01.04.2016., 09:59   #21
Quote:
chocolatecookie kaže: Pogledaj post
Zvučiš kao patrijarhalna potlačena ženičica kojoj je normalno da muž donosi odluke o tome gdje ćete živjeti na temelju toga gdje živi žensko koje će mu bolje skuhat, i da njegovi roditelji donose odluke o tome gdje ćete vas dvoje živjeti na temelju toga gdje živi žensko koje će mu bolje skuhat, odluke ne donosite zajednički nego on tebi, eto, kaže kako će biti i šta se dogovorio s roditeljima, a ti si pokorna i servilna i sklona slušanju njegovih starijih.

Bit će ti usrano u tom braku gdje god živjeli, pa možete i štedjet novac životom s njegovima.
Poslušaj savjet, to bih i ja rekla
Vivien35 is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.06.2016., 10:12   #22
Najzdravije je za mladi bračni par da odu živjeti samostalno, naravno, ako mogu, ili da se nekako u kući fizički odvoje jer im treba malo mira i intimnosti i to je jako osjetljivo razdoblje u životu svakog bračnog para kada se oni uhodavaju u zajednički život, stvaraju svoje rituale, navike i ostalo. I svako pačanje sa strane ne završava dobro. U tom bi se razdoblju oni morali posvetiti jedno drugome i svojoj novostvorenoj obitelji, a ne se mučiti sa raznoraznim utjecajima sa strane.
Erwena is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.06.2016., 11:00   #23
Ja ne bih ni s jednim roditeljima, ni sa drugim. Nesto kao Bozo Petrov.
Ako me ipak zivot i natjera na jedan izbor, dala bih sve od sebe da to bude sto kraci moguci rok.

Meni je smijesno i paradoksalno da on tebi prodaje spiku kako cete zivjeti s njegovim starcima samo "par mjeseci", a onda nakon toga izjavi da je tako bolje jer cete ustedjeti pa kupiti svoj stan.
Jel ti zbilja mislis da ce se u par mjeseci ustedjeti za svoj stan? Ne mislis. Prema tome, prodaje ti spiku i prodavat ce ju dok god ide. Kupovat ce vrijeme, produljivati na jos koji mjesec, pa opet na jos koji, dok ne shvatis da se nikad nece odvojit od majcine sise.
Ako ga vec jako volis, i bas bas se zelis udati za njega, poradi na tom jeziku i zaposljavanju CIM PRIJE, da budes samostalna i slobodna maknuti se u bilo kojem trenutku, odnosno, potrudi se da budes neovisna o njemu/njima.
Za ostatak, odnosno, otvaranje muzevih ociju ti samo mogu pozeljeti srecu.
__________________
Watch for the sign of the Saint. He will be back.

Zadnje uređivanje Ruza2008987 : 06.06.2016. at 11:13.
Ruza2008987 is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.06.2016., 08:24   #24
Super,tjeras se na nesto protiv svoje volje
Mislim da nisi vise dijete pa se nemoj tako ni ponasati. Prvo dobro razmisli dal imas buducnost sa svojim zarucnikom/buducim muzom,dal je ljubav obostrana,na sto i kako on sve to gleda,nakon toga zajedno dobro razmislite i odlucite sto,kako i gdje zelite pa kad to rijesite mislim da ce biti sve lakse.
Ako mislis da stvarno mozes idrzati,izdurati tih par mjeseci zbog velike obostrane ljubavi onda pokusaj no reci i njemu da neka to stvarno bude par mjeseci i da nakon toga idete sami na stan,razgovaraj sa njime,rijesi taj svoj problem sa njime,kreni odmah ispocetka a ne da se poslije lupas po glavi zasto sam to prihvatila,sad sam sva jadna,pucam na zivce od njegovih roditelja,ne mogu tako zivjeti,eto ti slom zivaca,eto ti depresije a to definitivno ne zelis. Ne razumijem zasto njemu ne kazes taj problem koji te koci,pa mislim iapk je tvoj zarucnik,ipak je on osoba za koju se udajes,on ti treba biti oslonac,poticaj i sve sto idete raditi trebate raditi skupa pa tako i rijesavati ovaj problem kojeg ti imas. Sretno!
Rodlax is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.06.2016., 09:11   #25
Quote:
crni.leptir kaže: Pogledaj post
Ovako, ja imam jedan problem sama sa sobom i zanima me sto vi mislite. Uskoro se vjencajem sa svojim zarucnikom i on kaze da cemo u pocetku zivjeti s njegovim roditeljima i kada me je zaprosio on je pitao jel to u redu za mene. Kako sam bila sva iznenadena i sretna zbog prosidbe ja sam rekla da je to u redu za mene. Nakon tog dana ja sam provela kod njih 3 tjedna u stanu (oni zive izvan Hrvatske) i moje misljenje se pocelo mjenjati. Ja stvarno i iskreno volim njegove roditelje i jako su mi dragi ljudi, ali isto tako neopisivo zelim zivjeti sama sa svojim muzem - makar to bila i jedna sobica, ali da imamo svoj mir. kada se odselim tamo prvo cu morati jezik uciti jer ga vrlo slabo znam i tek kada to savladam onda cu moci poceti raditi. Pitala sam buduceg muza koliko dugo bi mi tako zivjeli i on je rekao neko vrijeme/par mjeseci. i ja se nekako bojim da bi se to skroz oduljilo jer nemamo nikakvog konkretnog plana. ja sam bila mislila da mi od muzeve place ne mozemo sami zivjeti i placati stan, ali on kaze da bi mogli, ali da je bolje da sto vise ustedimo i onda svoj stan kupimo. ja ipak mislim da nema nikakvih novaca koji vrijede kao tvoj vlastiti mir i organizacija i plan. meni nije APSOLUTNO nista tesko napraviti, niti ocistiti, oprati sude ili bilo drugo sto treba, ali me pomalo vrijeda kada ja poslije rucka ostanem i operem sude, a svi ostali odu lijepo odspavati i onda kad ja zavrsim sa pranjem i legnem i tako ne lezim ni 5 min zarucnik i njegova mama se probude i onda idu piti kavu i meni glupo reci da cu ja sada spavati i onda se i ja ustanem i idem piti. ili isto tako se volim duze kupati i onda kad izidem iz kupaonice imam osjecaj kao da njima smeta sto se tako dugo kupam. isto tako imam dugu kosu koja mi opada i ima je svuda po stanu i to vidim da smeta njegovoj mami. i sada kad sam bila kod njih zarucnik ode na posao i onda sam ja cijelo vrijeme sa njegovom mamom. i jednostavno se ne osjecam opusteno i nemam svoga mira. kada ona ide kod svojih prijateljica ja obavezno moram sa njom ici bez da me i pita ili kad one dodu njoj glupo mi je sjediti sa njim, a glupo mi je otici i zatvoriti se u sobu. kada se ona sjeti da idemo negdje onda se ona spremi za 5 min, a ja sam cura kojoj treba 20-ak min da se kompletno spremim, ali vidim da to njima svima smeta. i onda ja ni obrve ne stignem pocupati i uvijek idem nekam ko zadnja smaca. isto tako ja taman cijelu kuhinju pocistim i onda dode njegova sestra i ide jesti i poslije iza sebe ne pospremi ili pospremi, ali to bude "ko ni sebi ni svom" imam osjecaj da se tamo nikad ne bih osjecala kao kod svoje kuce i da bih uvijek jedva cekala da dodem kod svojih na tjedan da se malo opustim. ja volim provoditi vrijeme sa njegovom mamom, ali volim imati vremena i za sebe u danu i da nazovem svoju mamu i sa njom se ispricam kako i sto hocu. i prije nego sto moj zarucnik ode na posao ja se svako jutro probudim i sa njime i svekrvom doruckujem i kad on ode ona se moli pa ja odem jos malo odlezati. jedno jutro sam slucajno zaspala bila i to sam se u pola 9 probudila jer je ona tako glasno pricala na mobitel kao sto nikad ne prica. i dok je zavrsila kao ugledala je nesto na tv-u i onda se glasno pocela smijati, a tako se nikad ne smije. i imam osjecaj da sam bezobrazna zato sto to sve tako pisem jer je moj zarucnik toliko toga ucinio za mene i moju obitelj i mogu mu do kraja zivota biti zahvalna. ali i ja sam samo covjek koji hoce svoj mir imati i opustenost i komociju, a imam osjecaj kad tamo odem da se svakome moram pokloniti i da nikakvo pravo glasa necu imati jer sam eto iz Hrvatske dosla u zemlju gdje se puno bolje zivi. i mene to iz dana u dan muci. i ja sam ovdje samo mali dio stvari napisala koje me muce i cak sam i zarucniku pricala o tome svemu i onda je on rekao da je to sve nedostatak komunikacije izmedu mene i njegove mame i da ja njoj sve trebam reci sto mi smeta - kao da je to tako jednostavno njoj sve reci. i onda sljedeci dan kaze da cemo ipak sami otici zivjeti kad ja dodem, ali onda je opet promijenio misljenje. imam osjecaj kao da cijela njegova obitelj i on misli da se ja ne bi znala brinuti za nas stan, da ne bih znala ocistiti niti skuhati i zato oni zele da sa njima zivimo. neku noc sam o tome svemu intenzivno razmisljala i suze su mi sabe od sebe krenule i pocela sam se tresti i dugo mi je trebalo da se ponovo vratim u normalno stanje. sto vi mislite o svemu tome?
Ima tema o maminim sinovima, svi imaju istu viziju - prvo se zivi 15 godina sa starcima dok se ne uspara, a kad s euspara onda se jos uzme kredit i kupi kuca. Ja iskreno ne razumijem takve ljude i odbijam ih razumjeti, koji do 60-te zive sa starcima a onda kad napokon usparaju lovu za stan il kucu ne odluce se odselit jer su im starci umrli pa ne bi bio red da kuca/stan zjapi prazno. Hahahaha Sretno.
ekho is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 00:02.