Natrag   Forum.hr > Društvo > Život u dvoje

Život u dvoje Prizori iz bračnog i izvanbračnog života.
Podforumi: Vjenčanja, Rastave

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 01.04.2016., 10:59   #21
Quote:
chocolatecookie kaže: Pogledaj post
Zvučiš kao patrijarhalna potlačena ženičica kojoj je normalno da muž donosi odluke o tome gdje ćete živjeti na temelju toga gdje živi žensko koje će mu bolje skuhat, i da njegovi roditelji donose odluke o tome gdje ćete vas dvoje živjeti na temelju toga gdje živi žensko koje će mu bolje skuhat, odluke ne donosite zajednički nego on tebi, eto, kaže kako će biti i šta se dogovorio s roditeljima, a ti si pokorna i servilna i sklona slušanju njegovih starijih.

Bit će ti usrano u tom braku gdje god živjeli, pa možete i štedjet novac životom s njegovima.
Poslušaj savjet, to bih i ja rekla
Vivien35 is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.06.2016., 11:12   #22
Najzdravije je za mladi bračni par da odu živjeti samostalno, naravno, ako mogu, ili da se nekako u kući fizički odvoje jer im treba malo mira i intimnosti i to je jako osjetljivo razdoblje u životu svakog bračnog para kada se oni uhodavaju u zajednički život, stvaraju svoje rituale, navike i ostalo. I svako pačanje sa strane ne završava dobro. U tom bi se razdoblju oni morali posvetiti jedno drugome i svojoj novostvorenoj obitelji, a ne se mučiti sa raznoraznim utjecajima sa strane.
Erwena is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.06.2016., 12:00   #23
Ja ne bih ni s jednim roditeljima, ni sa drugim. Nesto kao Bozo Petrov.
Ako me ipak zivot i natjera na jedan izbor, dala bih sve od sebe da to bude sto kraci moguci rok.

Meni je smijesno i paradoksalno da on tebi prodaje spiku kako cete zivjeti s njegovim starcima samo "par mjeseci", a onda nakon toga izjavi da je tako bolje jer cete ustedjeti pa kupiti svoj stan.
Jel ti zbilja mislis da ce se u par mjeseci ustedjeti za svoj stan? Ne mislis. Prema tome, prodaje ti spiku i prodavat ce ju dok god ide. Kupovat ce vrijeme, produljivati na jos koji mjesec, pa opet na jos koji, dok ne shvatis da se nikad nece odvojit od majcine sise.
Ako ga vec jako volis, i bas bas se zelis udati za njega, poradi na tom jeziku i zaposljavanju CIM PRIJE, da budes samostalna i slobodna maknuti se u bilo kojem trenutku, odnosno, potrudi se da budes neovisna o njemu/njima.
Za ostatak, odnosno, otvaranje muzevih ociju ti samo mogu pozeljeti srecu.
__________________
Watch for the sign of the Saint. He will be back.

Zadnje uređivanje Ruza2008987 : 06.06.2016. at 12:13.
Ruza2008987 is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.06.2016., 09:24   #24
Super,tjeras se na nesto protiv svoje volje
Mislim da nisi vise dijete pa se nemoj tako ni ponasati. Prvo dobro razmisli dal imas buducnost sa svojim zarucnikom/buducim muzom,dal je ljubav obostrana,na sto i kako on sve to gleda,nakon toga zajedno dobro razmislite i odlucite sto,kako i gdje zelite pa kad to rijesite mislim da ce biti sve lakse.
Ako mislis da stvarno mozes idrzati,izdurati tih par mjeseci zbog velike obostrane ljubavi onda pokusaj no reci i njemu da neka to stvarno bude par mjeseci i da nakon toga idete sami na stan,razgovaraj sa njime,rijesi taj svoj problem sa njime,kreni odmah ispocetka a ne da se poslije lupas po glavi zasto sam to prihvatila,sad sam sva jadna,pucam na zivce od njegovih roditelja,ne mogu tako zivjeti,eto ti slom zivaca,eto ti depresije a to definitivno ne zelis. Ne razumijem zasto njemu ne kazes taj problem koji te koci,pa mislim iapk je tvoj zarucnik,ipak je on osoba za koju se udajes,on ti treba biti oslonac,poticaj i sve sto idete raditi trebate raditi skupa pa tako i rijesavati ovaj problem kojeg ti imas. Sretno!
Rodlax is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.06.2016., 10:11   #25
Quote:
crni.leptir kaže: Pogledaj post
Ovako, ja imam jedan problem sama sa sobom i zanima me sto vi mislite. Uskoro se vjencajem sa svojim zarucnikom i on kaze da cemo u pocetku zivjeti s njegovim roditeljima i kada me je zaprosio on je pitao jel to u redu za mene. Kako sam bila sva iznenadena i sretna zbog prosidbe ja sam rekla da je to u redu za mene. Nakon tog dana ja sam provela kod njih 3 tjedna u stanu (oni zive izvan Hrvatske) i moje misljenje se pocelo mjenjati. Ja stvarno i iskreno volim njegove roditelje i jako su mi dragi ljudi, ali isto tako neopisivo zelim zivjeti sama sa svojim muzem - makar to bila i jedna sobica, ali da imamo svoj mir. kada se odselim tamo prvo cu morati jezik uciti jer ga vrlo slabo znam i tek kada to savladam onda cu moci poceti raditi. Pitala sam buduceg muza koliko dugo bi mi tako zivjeli i on je rekao neko vrijeme/par mjeseci. i ja se nekako bojim da bi se to skroz oduljilo jer nemamo nikakvog konkretnog plana. ja sam bila mislila da mi od muzeve place ne mozemo sami zivjeti i placati stan, ali on kaze da bi mogli, ali da je bolje da sto vise ustedimo i onda svoj stan kupimo. ja ipak mislim da nema nikakvih novaca koji vrijede kao tvoj vlastiti mir i organizacija i plan. meni nije APSOLUTNO nista tesko napraviti, niti ocistiti, oprati sude ili bilo drugo sto treba, ali me pomalo vrijeda kada ja poslije rucka ostanem i operem sude, a svi ostali odu lijepo odspavati i onda kad ja zavrsim sa pranjem i legnem i tako ne lezim ni 5 min zarucnik i njegova mama se probude i onda idu piti kavu i meni glupo reci da cu ja sada spavati i onda se i ja ustanem i idem piti. ili isto tako se volim duze kupati i onda kad izidem iz kupaonice imam osjecaj kao da njima smeta sto se tako dugo kupam. isto tako imam dugu kosu koja mi opada i ima je svuda po stanu i to vidim da smeta njegovoj mami. i sada kad sam bila kod njih zarucnik ode na posao i onda sam ja cijelo vrijeme sa njegovom mamom. i jednostavno se ne osjecam opusteno i nemam svoga mira. kada ona ide kod svojih prijateljica ja obavezno moram sa njom ici bez da me i pita ili kad one dodu njoj glupo mi je sjediti sa njim, a glupo mi je otici i zatvoriti se u sobu. kada se ona sjeti da idemo negdje onda se ona spremi za 5 min, a ja sam cura kojoj treba 20-ak min da se kompletno spremim, ali vidim da to njima svima smeta. i onda ja ni obrve ne stignem pocupati i uvijek idem nekam ko zadnja smaca. isto tako ja taman cijelu kuhinju pocistim i onda dode njegova sestra i ide jesti i poslije iza sebe ne pospremi ili pospremi, ali to bude "ko ni sebi ni svom" imam osjecaj da se tamo nikad ne bih osjecala kao kod svoje kuce i da bih uvijek jedva cekala da dodem kod svojih na tjedan da se malo opustim. ja volim provoditi vrijeme sa njegovom mamom, ali volim imati vremena i za sebe u danu i da nazovem svoju mamu i sa njom se ispricam kako i sto hocu. i prije nego sto moj zarucnik ode na posao ja se svako jutro probudim i sa njime i svekrvom doruckujem i kad on ode ona se moli pa ja odem jos malo odlezati. jedno jutro sam slucajno zaspala bila i to sam se u pola 9 probudila jer je ona tako glasno pricala na mobitel kao sto nikad ne prica. i dok je zavrsila kao ugledala je nesto na tv-u i onda se glasno pocela smijati, a tako se nikad ne smije. i imam osjecaj da sam bezobrazna zato sto to sve tako pisem jer je moj zarucnik toliko toga ucinio za mene i moju obitelj i mogu mu do kraja zivota biti zahvalna. ali i ja sam samo covjek koji hoce svoj mir imati i opustenost i komociju, a imam osjecaj kad tamo odem da se svakome moram pokloniti i da nikakvo pravo glasa necu imati jer sam eto iz Hrvatske dosla u zemlju gdje se puno bolje zivi. i mene to iz dana u dan muci. i ja sam ovdje samo mali dio stvari napisala koje me muce i cak sam i zarucniku pricala o tome svemu i onda je on rekao da je to sve nedostatak komunikacije izmedu mene i njegove mame i da ja njoj sve trebam reci sto mi smeta - kao da je to tako jednostavno njoj sve reci. i onda sljedeci dan kaze da cemo ipak sami otici zivjeti kad ja dodem, ali onda je opet promijenio misljenje. imam osjecaj kao da cijela njegova obitelj i on misli da se ja ne bi znala brinuti za nas stan, da ne bih znala ocistiti niti skuhati i zato oni zele da sa njima zivimo. neku noc sam o tome svemu intenzivno razmisljala i suze su mi sabe od sebe krenule i pocela sam se tresti i dugo mi je trebalo da se ponovo vratim u normalno stanje. sto vi mislite o svemu tome?
Ima tema o maminim sinovima, svi imaju istu viziju - prvo se zivi 15 godina sa starcima dok se ne uspara, a kad s euspara onda se jos uzme kredit i kupi kuca. Ja iskreno ne razumijem takve ljude i odbijam ih razumjeti, koji do 60-te zive sa starcima a onda kad napokon usparaju lovu za stan il kucu ne odluce se odselit jer su im starci umrli pa ne bi bio red da kuca/stan zjapi prazno. Hahahaha Sretno.
ekho is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.12.2017., 22:56   #26
Vidim da je tema malo zamrla.. Ali tko god jos cita ovu temu-nemojte to raditi! "Moja kucica moja slobodica". I doista je tako. Iako živjeli u par kvadrata, ali sami. Bit cete sretniji. U braku sam 3 godine, a prije toga hodali smo 4 godine. I kao svaki mladi par razmisljali gdje cemo zivjeti. Moja ideja je bila ici na svoje (imali smo nesto ustedevine a za dalje dici kredit). Oboje zaposleni s relativno dobrim placama. Moj suprug je sin jedinac i naravno njegov logicni tijek dogadaja je bio zivjeti u potkrovlju njegovih roditelja. Tj oni su nas nagovorili. Pa sin jedinac gdje ces, imas ovdje kucu. Da njihovu kucu koja ce bit nasa za 30 godina. U početku nisam htjela pristati zbog svakojakih prica o takvoj zajednici, ali sam se ipak uspjela nagovoriti (glupaca) da cemo imati poseban ulaz, poseban stan, necemo trebat dizat veliki kredit i uzivat cemo. Sve smo napravili, prosirili kucu, poseban ulaz, zamijenili krov, stolariju. Te dvije godine dok se kuca nije uredila zivjeli smo kod mojih. Sada zivimo godinu dana ovdje i ja razmisljam o selidbi. Zasto? Jer je postalo nepodnosljivo. U prizemlju zive njegov tata, mama i baka. Tata je super, ali mama i baka su toliko radoznale, prisluskuju, (ostavili prolaz kroz kucu zbog podruma)... stalno dolaze gore, svakodnevno. Sta radim, sta kuham, jesmo dobro,kad smo ustali, da ne govorim da se cuje svaki nas razgovor. Jedno popodne muz je radio, ja sam trenutno trudna i otisla sam leci u spavacu sobu. Dosla je njegova mama i kucala mi po vratima sobe sta ima, sta radim. Jer je njoj dosadno. I to je tako svaki dan. Kad je on doma uopce ne dolaze. Ko da me zele izludit. jednom prilikom dala sam im do znanja malo drugacijim tonom da sam ziva i da se nemoraju toliko brinut te da volim bit sama. Priznajem takav sam karakter, volim drustvo ali volim i svoju intimu. Ne mozemo se ni keksat a da se dolje ne cuje. Jako volim svog muza i govorim mu o tome zadnjih par mjeseci. I on je svjestan te problematike i da nemamo pravu intimu. Ali sad kad smo toliko ulozili sta cemo. Svadamo se svakodnevno, nismo mogli prirodno zatrudnjet pa smo 3 godine prolazili postupke potpomognute oplodnje.Sad kad smo konacno uspjeli mene muci to sve, imam takav grc u zelucu od kad smo doselili da cu poludjet. Imali smo mogucnosti a ulozili smo jako puno novaca u kucu u kojoj nismo sami i nismo sretni. Samo da kuca na propadne. Boli me k... Volim svog muza ali neznam koliko cu to moci izdrzati. Poceli smo se udaljavati jer vidi da sam nesretna a time nesretan i on. Nema tog mira i srece nego ici na svoje. Ne dajte se nagovorit ko ja i idite zivjet gdje kod mozete u kakav god mali stan, kucicu. Ali bit cete sretni.
selenaq is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.12.2017., 08:52   #27
Quote:
selenaq kaže: Pogledaj post
Vidim da je tema malo zamrla.. Ali tko god jos cita ovu temu-nemojte to raditi! "Moja kucica moja slobodica". I doista je tako. Iako živjeli u par kvadrata, ali sami. Bit cete sretniji. U braku sam 3 godine, a prije toga hodali smo 4 godine. I kao svaki mladi par razmisljali gdje cemo zivjeti. Moja ideja je bila ici na svoje (imali smo nesto ustedevine a za dalje dici kredit). Oboje zaposleni s relativno dobrim placama. Moj suprug je sin jedinac i naravno njegov logicni tijek dogadaja je bio zivjeti u potkrovlju njegovih roditelja. Tj oni su nas nagovorili. Pa sin jedinac gdje ces, imas ovdje kucu. Da njihovu kucu koja ce bit nasa za 30 godina. U početku nisam htjela pristati zbog svakojakih prica o takvoj zajednici, ali sam se ipak uspjela nagovoriti (glupaca) da cemo imati poseban ulaz, poseban stan, necemo trebat dizat veliki kredit i uzivat cemo. Sve smo napravili, prosirili kucu, poseban ulaz, zamijenili krov, stolariju. Te dvije godine dok se kuca nije uredila zivjeli smo kod mojih. Sada zivimo godinu dana ovdje i ja razmisljam o selidbi. Zasto? Jer je postalo nepodnosljivo. U prizemlju zive njegov tata, mama i baka. Tata je super, ali mama i baka su toliko radoznale, prisluskuju, (ostavili prolaz kroz kucu zbog podruma)... stalno dolaze gore, svakodnevno. Sta radim, sta kuham, jesmo dobro,kad smo ustali, da ne govorim da se cuje svaki nas razgovor. Jedno popodne muz je radio, ja sam trenutno trudna i otisla sam leci u spavacu sobu. Dosla je njegova mama i kucala mi po vratima sobe sta ima, sta radim. Jer je njoj dosadno. I to je tako svaki dan. Kad je on doma uopce ne dolaze. Ko da me zele izludit. jednom prilikom dala sam im do znanja malo drugacijim tonom da sam ziva i da se nemoraju toliko brinut te da volim bit sama. Priznajem takav sam karakter, volim drustvo ali volim i svoju intimu. Ne mozemo se ni keksat a da se dolje ne cuje. Jako volim svog muza i govorim mu o tome zadnjih par mjeseci. I on je svjestan te problematike i da nemamo pravu intimu. Ali sad kad smo toliko ulozili sta cemo. Svadamo se svakodnevno, nismo mogli prirodno zatrudnjet pa smo 3 godine prolazili postupke potpomognute oplodnje.Sad kad smo konacno uspjeli mene muci to sve, imam takav grc u zelucu od kad smo doselili da cu poludjet. Imali smo mogucnosti a ulozili smo jako puno novaca u kucu u kojoj nismo sami i nismo sretni. Samo da kuca na propadne. Boli me k... Volim svog muza ali neznam koliko cu to moci izdrzati. Poceli smo se udaljavati jer vidi da sam nesretna a time nesretan i on. Nema tog mira i srece nego ici na svoje. Ne dajte se nagovorit ko ja i idite zivjet gdje kod mozete u kakav god mali stan, kucicu. Ali bit cete sretni.

Ali za vas ima rješenje problema, ako te muž kuži, ako vidi da si nesretna, prvo on mora obaviti razgovor s njima dolje,vrlo jasno objasniti da vas puste da dišete,da ćete sići dolje kada se želite družiti,a oni neka ne dolaze gore-ali jasno i bez ikakvog zamuckivanja; ili neka objasni da će te otići.. ali neka stvarno bude ozbiljan..

drugo zaključajte vrata.
__________________
"Nitko te ne može natjerati da se osjećaš manje vrijednom bez tvog dopuštenja" - Eleanor Roosevelt
optimistična+ is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.12.2017., 09:54   #28
Quote:
optimistična+ kaže: Pogledaj post
Ali za vas ima rješenje problema, ako te muž kuži, ako vidi da si nesretna, prvo on mora obaviti razgovor s njima dolje,vrlo jasno objasniti da vas puste da dišete,da ćete sići dolje kada se želite družiti,a oni neka ne dolaze gore-ali jasno i bez ikakvog zamuckivanja; ili neka objasni da će te otići.. ali neka stvarno bude ozbiljan..

drugo zaključajte vrata.
Ali to tak uglavnom nejde .
__________________
Alles Klar, Herr Kommissar?
Flat is online now  
Odgovori s citatom
Old 02.12.2017., 10:49   #29
Da, onda ćeš imati uvrijeđenu mater koja će sinu plakati pa će mu reći da nije ona tako mislila, ona je samo usamljena i hoće pomoći. Pa će sinu srce pući kad vidi mamu tako tužnu.

U takvim zajednicama uvijek netko jede govna, to je tak. Takve zajednice su jednostavno neprirodne, ljudi su se razvojem svijesti pretvorili u individualce i to čoporativno življenje ne funkcionira.
Pjegavi poriluk is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.12.2017., 11:00   #30
Quote:
Pjegavi poriluk kaže: Pogledaj post
Da, onda ćeš imati uvrijeđenu mater koja će sinu plakati pa će mu reći da nije ona tako mislila, ona je samo usamljena i hoće pomoći. Pa će sinu srce pući kad vidi mamu tako tužnu.

U takvim zajednicama uvijek netko jede govna, to je tak. Takve zajednice su jednostavno neprirodne, ljudi su se razvojem svijesti pretvorili u individualce i to čoporativno življenje ne funkcionira.
Složila bih se s ovom gospođom iznad, posebno u dijelu "U takvim zajednicama uvijek netko jede govna"...bad je samo ako smo taj netko mi
petrafeeling is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.12.2017., 11:00   #31
Quote:
Pjegavi poriluk kaže: Pogledaj post
Da, onda ćeš imati uvrijeđenu mater koja će sinu plakati pa će mu reći da nije ona tako mislila, ona je samo usamljena i hoće pomoći. Pa će sinu srce pući kad vidi mamu tako tužnu.

U takvim zajednicama uvijek netko jede govna, to je tak. Takve zajednice su jednostavno neprirodne, ljudi su se razvojem svijesti pretvorili u individualce i to čoporativno življenje ne funkcionira.
Mama od onog kojem se uselilo i onaj tko se uselio se uvijek osjecaju posrano.
__________________
Alles Klar, Herr Kommissar?
Flat is online now  
Odgovori s citatom
Old 02.12.2017., 11:16   #32
Uvijek mislimo da će naša situacija biti drugačija, ali često ne bude.
Neke misli koje nas povuku:

1. naši roditelji su drugačiji
2. bit će samo privremeno (pa ti to privremeno razjebe brak)
3. kuća propada, treba netko živjeti u njoj
4. nećemo valjda u podstanare, što će ljudi reć
5. ajme meni, za koga smo mi to stvarali (to kažu roditelji)
6. financijski je isplatljivije
7. ipak si svoj na svome

Ako ste se ulovili u bilokojoj od ovih razmišljanja, zaustavite se i nemojte to učiniti
Pjegavi poriluk is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.12.2017., 12:01   #33
Onaj čija je inicijativa da svog partnera dovede u dom svojih roditelja, mora biti svjestan da se je lako odrekao dobrog dijela partnerstva sa svojom ženom ili mužem. Startno ga osakatio i stavio uteg na daljnji njegov tazvoj. I to može u određenim okolnostima biti od presudnog značaja za propast odnosa.
__________________
Red se mora znati :D
Mamekica is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.12.2017., 12:21   #34
Evo, ja ću sada malo demantirati gore nacedene postove, iako se slažem da je u 90% slulajeva tako. Međutim, ja sam neđu onih 10% koja ima privatnost partnerom u roditeljskoj kući. Znači, baš iz financijskih razloga, smo odlučili živjeti u mojoj kući. Mogli smo u podstanare, mogli dignuti kredit za nešto svoje, ali to je značilo odricanje od mnogih stvari koje su nama bile sastavni dio života (pokoji izlet, skijanje, jedno do dva puta mjesečno ručak vani i sl. - osobno to ne smatram luksuzom, nego normalnim životom, iako sam svjesna da je mnogima sve to luksuz u ovoj hebenoj državi). Znači, kat u roditeljskoj kući, moja mama u prizemlju, u sredini mamina teta. I svi živimo kao u stambenoj zgradi. Jedina iznimka je da kod moje mame ulijećemo kako nam se sviđa, bez najave, ali ona je tip kojoj je to normalno. S druge strane, koja mama nikada, ali baš nikada, nije došla k nama na kat bez poziva. Ako joj nešto treba nazove me na mobitel da se spustim do nje. Na kat ode ako nas nema, a sprema se, npr., nevrijeme, pa ide provjeriti da li je sve zatvoreno, ili ako je ja zamolim da ode nešto provjeriti. Za primjer, prošlu nedjelju smo cijelu proveli u kući i ja taj dan mamu nisam vidjela ni čula. Nije mi se dalo od vremena izaći iz stana. Moj partner joj se javio kada je išao u trgovinu da je pita ako nešto treba i to je bio sav kontakt toga dana. Preko dana joj se javim kad dođem s posla jer mi je usput, baš kao što se javim da idem negde van. Ne zato što ona to traži nego mi je to, nekako prirodno, da zna da nema nikoga u stanu. Tetu iz stana u sredini ne vidim po mjesec dana, osim ako se ne sretnemo na stepenicama (unutarnje stepenice u kući), ili ne naiđem na nju kod moje mame na kavi. Tako da je ovo primjer jednog normalnog suživota u kojem svatko ima svoju privatnost bez bojazni da netko upadne nepozvan.
Zubicaljubica is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.12.2017., 12:27   #35
Mi smo podstanari i živimo u ogromnoj kući gdje nam je gazdarica kat iznad nas, a njen sin sa svojom obitelji u kući do i drugi sin sa svojom obitelji na drugom katu. Svi smo u istom dvorištu i to funkcionira tak dobro da je milina za gledati. Ali samo zato što je ona jedna normalna žena koja se ne petlja nikome u život.
Ali eto, tvoj slučaj i ovaj slučaj su ipak u tih sitnih 10%, sve ostalo....znamo što je
Pjegavi poriluk is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.12.2017., 12:29   #36
Ljubice,Ajd sad da cujemo pricu od tvog muza
Hvala

A sad opcenito,
Tko je kriv me ugodio taj se jos nije rodio...
Smeta kad dolaze
Smeta kad ne dolaze
I sve tako u krug...

Al nije to samo tako jednostavno...

Jednom sam radio kod dva brata koji zive u istoj kuci a ne pricaju vec 20 god...
E to ste trebali dozivjet
A ovo suzivot s roditeljima je uvijek neko jeben...
__________________
Sent from my NOKIA 6310i using OBICNA TIPKOVNICA
vhrkac is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.12.2017., 12:31   #37
Quote:
vhrkac kaže: Pogledaj post
Ljubice,Ajd sad da cujemo pricu od tvog muza
Hvala
Muski imaju daleko manje problema od zena u takvim situacijama.

Bar se meni tak cini.
__________________
Alles Klar, Herr Kommissar?
Flat is online now  
Odgovori s citatom
Old 02.12.2017., 12:31   #38
Iako, ovo je tema suživota s pertnerovim roditeljima, tako da sam sigurna da smo počeli zajedno živjeti u kući kod sveki (makar u zasebnom stanu), ne bi bila ovakva situacija. Ona ne bi, vjerojatno, baš dolazila tako često, ali bi svojim jednim komentarom mogla upropastiti ne dan, nego tjedan. Generalno mislim da je suživot lakši kada muškarac dođe u ženinu obitelj, nego žena u muževljevu obitelj. Nije pravilo, ali svekrve i snahe teže idu pod isti krov nego punice i zetovi.
Zubicaljubica is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.12.2017., 12:35   #39
Quote:
vhrkac kaže: Pogledaj post
Ljubice,Ajd sad da cujemo pricu od tvog muza
Hvala
Mogu ti ja odmah napisati, bez da ga pitam. Kad se on nešto naljuti na mene, sam kaže da ide kod moje mame. Oni se dva odlično slažu, ali tu ja sebi pripisujem zasluge jer sam od prvog dana mami dala do znanja da je naš život samo naš i da mi određujemo kako ćemo živjeti u naša 4 zida. Renovirali smo cijeli stan bez da je dala ijednu pšrimjedbu, savjet i sl. Mi smo uložili svoje novce i ona je samo došla pogledati kad je sve bilo gotovo. I da, svaki dan je kuhala majstorima dok su bili u stanu jer smo mi radili.
Ona ima svoje žute minute, toga sam svjesna, ali to ja prokomentiram s dragim, iako mi on kaže nekada da pretjerujem i da sam prekritična prema njoj. Inače, prijedlog da živimo kod mene je bio njegov.
Zubicaljubica is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.12.2017., 12:36   #40
Quote:
Zubicaljubica kaže: Pogledaj post
Iako, ovo je tema suživota s pertnerovim roditeljima, tako da sam sigurna da smo počeli zajedno živjeti u kući kod sveki (makar u zasebnom stanu), ne bi bila ovakva situacija. Ona ne bi, vjerojatno, baš dolazila tako često, ali bi svojim jednim komentarom mogla upropastiti ne dan, nego tjedan. Generalno mislim da je suživot lakši kada muškarac dođe u ženinu obitelj, nego žena u muževljevu obitelj. Nije pravilo, ali svekrve i snahe teže idu pod isti krov nego punice i zetovi.
Da, mi smo manje vodjeni emocijama i manje zahtjevni tj lakse se pomirimo sa mnogim situacijama. Za svacije dobro.

S razlogom zene traze 75-80% razvoda. Teze ih je zadovoljiti.
__________________
Alles Klar, Herr Kommissar?
Flat is online now  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 19:02.