Poštivanje Pravilnika o ocjenjivanju

[chocolatecookie]

Ja sam počela učiti kako učiti tek na faksu.

[Afrika paprika]

chocolatecookie kaže:

Ja sam počela učiti kako učiti tek na faksu.

Kod mene im psiholog jednom godišnje drži radionicu o tome kako efikasno i kvalitetno učiti.
Dakako, koliko oni slušaju, pamte i u praksi to koriste je druga priča.

[Afro Dita]

volpebianca kaže:

No, u strukovnim školama nije potrebno učiti svaki dan ČETIRI sata i više. Po mojem mišljenju nije ni u gimnaziji toliko potrebno... Bila sam odličan đak i poznajem još puno odličnih đaka, a gle čuda, nikad nitko sa takvim navikama.

Ma kakvi. Išla sam u gimnaziju, bez problema imala 4.8, 4.9 prosjek, učila sam sat - dva dnevno maksimalno, ponekad ništa. Četiri sata isključivo kad sam sljedeći dan imala teži ispit iz biologije ili povijesti ( jer su nam profe iz tih predmeta bile strože nego iz ostalih ). I ajde, slušanje glazbe iz glazbene umjetnosti - za prepoznavanje autora i djela je trebalo malo više vremena, ali to je ionako samo bilo jednom po semestru, za ispite iz stranih jezika sam ujutro prije učila sat - dva prije polaska u školu bez da sam 2, 3 mjeseca primila knjigu iz tih predmeta u ruke.

Tak da sumnjam da itko uči 4 sata baš svaki dan u nekoj strukovnoj.

[Afrika paprika]

Afro Dita kaže:

Tak da sumnjam da itko uči 4 sata baš svaki dan u nekoj strukovnoj.

Ma šta sumnjaš, pa očito je laž.
Da sam svaki dan ponavljala tog dana obrađeno gradivo u gimnaziji, ne bih učila četiri sata, a u gimnaziji samo učiš gomilu općih pizdarija.

[chocolatecookie]

Afrika paprika kaže:

Kod mene im psiholog jednom godišnje drži radionicu o tome kako efikasno i kvalitetno učiti.
Dakako, koliko oni slušaju, pamte i u praksi to koriste je druga priča.

Najdraži mi je moment u učenju kako učiti bila neka knjiga iz knjižnice u kojoj je lijepo pisalo koje su strategije efikasne i koje su manje efikasne i takoto, i cijela stranica na kojoj je pisalo da nema smisla hajlajtati sve ikad, nego samo ključne stvari, bila je prešarana markerom, a bome i ostatak knjige.

[Afro Dita]

Afrika paprika kaže:

Ma šta sumnjaš, pa očito je laž.
Da sam svaki dan ponavljala tog dana obrađeno gradivo u gimnaziji, ne bih učila četiri sata, a u gimnaziji samo učiš gomilu općih pizdarija.

Ma jasno.

I naravno da ocjena nije nikakvo mjerilo znanja. A ni profesori ne mogu znati tko fakat dobro kuži gradivo nego je ocjena rezultat trenutačnog znanja. Sjećam se dva dečka iz svog razreda u srednjoj, prolazili su s 3, ali non stop su rješavali križaljke i ja s njima. A da ne pričam da nisam jedina bila u razredu koja je imala dobar prosjek ( mada su me proglasili najboljom učenicom u razredu u srednjoj ), uvijek je bilo nas petero koji smo cijelo vrijeme prolazili u razredu s 5. Sjećam se diskusije s tim dečkima i sama sam im nebrojeno puta rekla da kad bi samo se malo primili knjige da bi ziher same petice imali. Za njih znam da imaju opću kulturu i da su daleko sposobniji nego kaj su njihove ocjene to pokazivale. A ista stvar na faksu. Profa pitala nekih 5 pitanja o općoj kulturi i samo sam ja znala odgovore na sva pitanja od njih 200 u dvorani, a nemam ubersuper prosjek kao neki. I kaj sad ti tu možeš??? Ništa. Ok, znam da kad bi više učila da bi i ja imala bez problema same petice na faksu, ali daj fakat reci da li su te ocjene mjerilo znanja. I kako da uopće sa 100 % sigurnošću netko zna da ti kužiš i da znaš gradivo??? Osim matke i prirodoslovnih predmeta. Kad bih pitala tko je Dante, koliko njih bi fakat znalo nešto reći o njemu recimo 10 godina nakon položene mature, a da nisu studirali književnost??? Njih jako malo. I teško da će se to promijeniti jer malo njih uči baš da im nešto ostane trajno u glavi, većini ispari nakon nekog vremena. Kaj nekome znači da se sjeća Napoleonovih ratova, a ima 2, dok se netko tko ima 5 toga ničeg ne sjeća, ali bitno da ima 5??? Ja želim to znati zbog sebe, ali teško da će ti se itko tome toliko diviti. Nažalost je tak.


Dandanas mi ne treba ni matematika niti bilo kakvi prirodoslovni predmeti, ali mi je drago da kužim fore profe iz matke na Fejsu. Ženska dosta često objavljuje neke matematičke fore i meni je drago da ih kužim i da ih mogu lajkati jer ih kužim, a ne samo da se kurčim jer imam profu iz matke na Fejsu. Možda će mi značiti ti ako i kad upišem drugi faks ( a to i nije uskoro ). Uostalom, matka B razine na maturi je sprdačina živa. Pisala sam A razinu mada mi nije trebala za faks, a B sam se smijala. Nevjerojatno mi je kako su napravili A i B razinu matematike na maturi. Nigdje veze s vezom. Ako nisi sposoban dobiti minimalno 4 iz B razine matematike na maturi, a bio si gimnazijalac, ne znam kaj da ti kažem.

No, meni je drago da sam išla u gimnaziju i da ponovno biram - opet bih odabrala gimnaziju. Definitivno. Bila to nekome hrpa gluposti ( koje ni meni danas ne trebaju ), i dalje bih samo gimnaziju odabrala da ponovno biram.

[buditedobro]

Afrika paprika kaže:

Ma šta sumnjaš, pa očito je laž.
Da sam svaki dan ponavljala tog dana obrađeno gradivo u gimnaziji, ne bih učila četiri sata, a u gimnaziji samo učiš gomilu općih pizdarija.

Možda je laž. Ne mogu to znati u svakom trenutku jer djevojčica živi s mamom, kod nas je svaki drugi vikend, no tu stvarno uči, rješava zadatke, čita lektire, uči. Možda bi to mogla raditi i "poprijeko", no to joj ne mogu savjetovati.
Opet pitam, one koji su čitali, koliko je potrebno da se pročita Ilijada? Ili još gore, Biblija? Da joj savjetujem da pročita, umjesto lektire, kratak sadržaj?
Koliko treba da se riješi 20-30 zadataka iz matematike u 1. razredu (to je dnevni prosjek)?
Možda mulja. Razmislit ću o tome.
No i dalje ostaje pitanje kako to da 20. 12. nema nijednu ocjenu iz stranog jezika, a iz mnogih predmeta ima samo jednu?
I zašto se ne može javiti ispraviti ocjenu iz testa (a usmeno nije nikada pitana)?

Možemo mi pričati iz iskustava kako smo se uspješno snalazili (č. izvlačili, velik dio naučili, dio zadaća prepisali,dio testova prepisali, lektire čitali "dijagonalno", učili prema uputama starijih srednjoškolaca, raspitali se pa učili samo što će biti u testu ili na usmenom prema saznanjima o običajima profesora), no jesu li dobre metode švercanja dobar recept za dobro školovanje?

Išla sam u sadašnju 5. gimnaziju. Ne sjećam se da sam se pretrgnula od učenja, a sve sam razrede prošla s odličnim i bila zbog toga oslobođena mature (1995.).
Znala sam što pita Fani Radovani, što Roman Pitner, što Mira Liephardi, što Vlasta Batušić, no izbjegla sam i neka znanja. Ne ponosim se time, danas. Naučila sam ono što su tražili, propustila više od pola.

Na faksu smo cure s moje godine i ja, već smo bile apsolventice, stavile na stol sve popise literature od 1. do 4. godine, iz zezancije. Spremale smo zajedno jedan težak ispit (slušao se 9 semestara, a polagao se tek na kraju, bez kolokvija) i već nam je bilo dosta... Zbrojile smo sve knjige koje su bile zadane kao obavezna literatura. Ispalo je da smo svakoga dana u 365 dana u godini puta 4 godine trebale pročitati 2 knjige književnih djela i 1 knjigu znanstvene literature. Znanstvene članke nismo brojile, ni knjige s popisa neobavezne literature, kao ni knjige za seminarske radove.
Nijedna od nas nije genijalka, no upjele smo. Ne tako što smo sve to učinile (neke od znanstvenih knjiga imale su i po 300 i više stranica), nego smo razmjenjivale skripte. Ni time se ne ponosim, no kasnije sam nadoknadila propušteno (i još nadoknađujem).

Obrazovni i ekonomski sustav u koji smo stavljeni, od nas nas ne očekuje pošten rad, očekuje "snalaženje" koje isključuje (potpuno) poštenje u izvršavanju obaveza.
Ta vrsta "snalaženja" prenosi se u ekonomiju, u svakodnevni život.
Biti "sposoban" znači biti spretan u izbjegavanju obaveza, raditi što manje, a ostvariti što više, prepisati, falsificirati, "jamiti" dok nitko ne gleda, lagati, izbjeći prekomjerne obaveze, a praviti se da smo ih izvršili.
Sustav vrednovanja i ocjenjivanja to podržava, ovisan o nerealnom programu.

Na površinu isplivaju koji to mogu ("snaći se") i koji to žele (prihvćaju moralne postavke sustava "snađi se", odnosno pristaju na gore navedene metode u ostvarivanju ciljeva).

[Afro Dita]

E, pa to. Tko god kaže da se u školstvu cijeni znanje, taj laže. Cijeni se - "Snađi se druže, bilo to na pošten način ili ne. ". Malo tko cijeni opću kulturu, i kao što sam već napisala - kako to točno profesori mogu znati tko baš kuži i tko ima trajno znanje, a tko štreba ( osim matke i prirodoslovnih predmeta koje ipak treba kužiti do neke granice ). Da bi takav sistem funkcionirao i da bi učenici / studenti fakat imali neko opće znanje, maksimalno desetero bi ih bilo po profesoru - a to se neće desiti.

Lektiru sam uvijek čitala vikendom i nakon pročitane lektire sam čitala kratki sadržaj. Pisali smo male testiće iz lektire, jedno ili dva pitanja i na to smo morali čim opširnije napisati. Dakle, i detalje kojih nema u kratkim sadržajima. Ziher joj je i više nego dosta jedna subota za Ilijadu i još joj ostane navečer vremena za druženje s prijateljima. Ili pola u subotu, a pola u nedjelju - tak sam ja radila. A za Bibliju ima samo priču o Juditi i Holofernu, pa to se pročita za par sati. Pjesmu nad pjesmama smo obrađivali na satu s profom.

Matematika zadaća je uvijek trajala od pola sata do sat vremena. Ne sjećam se kad sam zadaću iz matematike radila više od sat vremena.

Kaj se tiče ispravljanja ocjena, toga nije bilo kod nas ukoliko nije jedinica u pitanju. I jedna, dvije ocjene iz stranih jezika su bili sasvim normalna stvar i nitko se nije bunio. Znalo se desiti da je samo pismeni ocjena, recimo iz likovne umjetnosti kod nas. Test iz likovne umjetnosti u dva dijela - teorija prvi dio i drugi dio - primjer neka slika. -.-

[Afro Dita]

I još jedna stvar. Hrvati se vole kurčiti da imaju super školstvo. Hrvati imaju loše školstvo, neprilagođeno prosječnom učeniku pa taman bila to gimnazija. Baš zato što masi ishlapi većina stvari koje su u životu ikad učili. A to nije cilj nijedne škole / fakulteta. Bolje da onda naprave reformu školstva i da se uči manje, ali kvalitetnije. Kaj nekome znači 5 iz biologije i ostalih predmeta, a nema pojma ni uz kaj se veže nefron , kaj su to automatizirani pokreti, tko prima / tko daje - kation ili anion, tko je bio Robespierre... - a sve su to pitanje ne koja se uče u gimnaziji, već u osnovnoj. U gimnaziji se uči opširnije, baza je ono kaj se učilo u osnovnoj. Smisla nema.

[MMovca]

buditedobro kaže:

Možda je laž. Ne mogu to znati u svakom trenutku jer djevojčica živi s mamom, kod nas je svaki drugi vikend, no tu stvarno uči, rješava zadatke, čita lektire, uči. Možda bi to mogla raditi i "poprijeko", no to joj ne mogu savjetovati.
Opet pitam, one koji su čitali, koliko je potrebno da se pročita Ilijada? Ili još gore, Biblija? Da joj savjetujem da pročita, umjesto lektire, kratak sadržaj?
Koliko treba da se riješi 20-30 zadataka iz matematike u 1. razredu (to je dnevni prosjek)?
Možda mulja. Razmislit ću o tome.
No i dalje ostaje pitanje kako to da 20. 12. nema nijednu ocjenu iz stranog jezika, a iz mnogih predmeta ima samo jednu?
I zašto se ne može javiti ispraviti ocjenu iz testa (a usmeno nije nikada pitana)?

Možemo mi pričati iz iskustava kako smo se uspješno snalazili (č. izvlačili, velik dio naučili, dio zadaća prepisali,dio testova prepisali, lektire čitali "dijagonalno", učili prema uputama starijih srednjoškolaca, raspitali se pa učili samo što će biti u testu ili na usmenom prema saznanjima o običajima profesora), no jesu li dobre metode švercanja dobar recept za dobro školovanje?

Išla sam u sadašnju 5. gimnaziju. Ne sjećam se da sam se pretrgnula od učenja, a sve sam razrede prošla s odličnim i bila zbog toga oslobođena mature (1995.).
Znala sam što pita Fani Radovani, što Roman Pitner, što Mira Liephardi, što Vlasta Batušić, no izbjegla sam i neka znanja. Ne ponosim se time, danas. Naučila sam ono što su tražili, propustila više od pola.

Na faksu smo cure s moje godine i ja, već smo bile apsolventice, stavile na stol sve popise literature od 1. do 4. godine, iz zezancije. Spremale smo zajedno jedan težak ispit (slušao se 9 semestara, a polagao se tek na kraju, bez kolokvija) i već nam je bilo dosta... Zbrojile smo sve knjige koje su bile zadane kao obavezna literatura. Ispalo je da smo svakoga dana u 365 dana u godini puta 4 godine trebale pročitati 2 knjige književnih djela i 1 knjigu znanstvene literature. Znanstvene članke nismo brojile, ni knjige s popisa neobavezne literature, kao ni knjige za seminarske radove.
Nijedna od nas nije genijalka, no upjele smo. Ne tako što smo sve to učinile (neke od znanstvenih knjiga imale su i po 300 i više stranica), nego smo razmjenjivale skripte. Ni time se ne ponosim, no kasnije sam nadoknadila propušteno (i još nadoknađujem).

Obrazovni i ekonomski sustav u koji smo stavljeni, od nas nas ne očekuje pošten rad, očekuje "snalaženje" koje isključuje (potpuno) poštenje u izvršavanju obaveza.
Ta vrsta "snalaženja" prenosi se u ekonomiju, u svakodnevni život.
Biti "sposoban" znači biti spretan u izbjegavanju obaveza, raditi što manje, a ostvariti što više, prepisati, falsificirati, "jamiti" dok nitko ne gleda, lagati, izbjeći prekomjerne obaveze, a praviti se da smo ih izvršili.
Sustav vrednovanja i ocjenjivanja to podržava, ovisan o nerealnom programu.

Na površinu isplivaju koji to mogu ("snaći se") i koji to žele (prihvćaju moralne postavke sustava "snađi se", odnosno pristaju na gore navedene metode u ostvarivanju ciljeva).

Pod pretpostavkom da znam o kojem je ispitu riječ, pogledavši taj famozni popis literature 2004. godine, kad sam ga prvi put dobila na ruke, išla sam iz zajebancije stavljati kvačice na već pročitana djela do druge godine faksa i ustanovila da sam ih progutala i dobro upamtila 60 posto, taj se postotak do moje apsolventure popeo na 90 posto pročitane primarne literature (uz ponovna čitanja 40 posto popisa za potrebe seminara, istraživanja, satova stilistike...), uz to sam pročitala 50 posto sekundarne, znanstvene literature, dan danas pratim nove članke i čitam nove teatrološke teorije, nove povijesti romana i čitam stručne časopise, a trenutačno radim u trgovini.

Konkretni ispit mnogima je pravio velike probleme jer su do apsolventure sjedili na ušima i nisu se naučili koristiti temeljne postavke close readinga te su za teoriju književnosti mislili da je pilanje u mozak.

S obzirom na to da i sama znaš koliko je seminara na našem faksu bilo i da smo imali još dva kapitalca, famozno Sveto Trojstvo, trebalo je biti u studiju, a ne popovati da šta ti sve to treba (ne mislim konkretno na tebe, ali mnogi su bili jadni jer su morali toliko čitati, a upisali su književnost).

Što se tiče učenja, tek sam na faksu počela puniti kvotu od 4 sata i preko toga, ali i to prije samih ispita, a ostatak sam radila kroz predavanja, seminare i opće interesiranje za struku.

OK, ja nisam diplomirala, tik sam do diplome i može se to uzeti kao argument protiv mene... Obrana mi je sama činjenica da sam sve obveze prema fakultetu izvršavala uredno sve dok se nisam trajno zaposlila

Mislim da je u učenju najbitnije hajlajtati ono najbitnije i graditi mentalne mape oko toga, a sve ono znanje u nama koje čami samo izlazi na površinu jednom kad dobro baratamo temeljima.

Najveći problem s kojim sam se ja susrela u završavanju fakulteta i općenito u učenju jest traženje širine i Pandorina kutija koja bi mi se otvorila sa svakim novim znanjem,l jednostavno ne znam stati, ne znam učiti za dva, ne znam reći da je dosta sad proučavanja sudskih propisa i ženskih prava dok čitam Zagorku...

[Monstera]

rasprava o Bibliji je ovdje. Sad mozete nastaviti

[afriend]

O bože, malo tko cijeni opću kulturu? Oprostite, ali ako imate nastavni predmet fizika koji je po rasporedu organiziran u blok sate, to znači da jedan razred vidite 1 tjedno. To utječe na način izvođenja nastave. Ponekad je blok sat prednost ali ponekad, češće, je problematičan. I sad bih ja trebao ispitati učenika opću kulturu?? Pitam ga ono što je usvojio na satu i provjeravam znannje koje je stekao kao rezultat mojega predavanja. A ne rješavanja križaljki. Nego, imam ja pitanjce...mislim da nigdje u odredbama pravilnika o ocjenjivanju ne piše da ako mi se učenik javi recimo ispraviti trojku na višu ocjenu...da ja to moram prihvatiti. Ako je već pisao pismenu provjeru i odgovarao, to bi trebalo biti to..dalje ovisi o mojoj dobroj volji hoću li ga pitati ili ne, zar ne? I još samo..ako dobije jedinicu iz pismene provjere, ne mora ju ispravljati, zar ne? Pojam ispravka ne postoji u pravilniku.

[pikuli]

afriend, nije sve u pravilniku, puno toga je i u pedagoškom pristupu. tu se vidi razlika između stvarno dobrog i osrednjeg profesora.
ne moraš dozvoliti ispravljanje trojke, no poticajno je pružiti učeniku mogućnost da ispravi ocjenu. ne pokloniti, već tražiti da nauči i pokaže naučeno. za njegov budući život sasvim je nebitno je li on naučio navedeno gradivo u sječnju ili veljači, bitnije je da ga je shvatio, što bolje usvojio i da mu što više toga ostane u glavi za cijeli život.

[buditedobro]

pikuli kaže:

afriend, nije sve u pravilniku, puno toga je i u pedagoškom pristupu. tu se vidi razlika između stvarno dobrog i osrednjeg profesora.
ne moraš dozvoliti ispravljanje trojke, no poticajno je pružiti učeniku mogućnost da ispravi ocjenu. ne pokloniti, već tražiti da nauči i pokaže naučeno. za njegov budući život sasvim je nebitno je li on naučio navedeno gradivo u sječnju ili veljači, bitnije je da ga je shvatio, što bolje usvojio i da mu što više toga ostane u glavi za cijeli život.

U Švedskoj možeš bilo kad u životu, sa 70 godina, ispraviti zaključnu ocjenu iz nekog predmeta. Možeš s 40 godina odlučiti promijeniti zanimanje. upisati novi faks, raditi nešto sasvim drugo...
Kod nas su djece obilježena ako nekad imaju dvojku iz npr. kemije. Neće upisati fakultet gdje se to traži i to će im promijeniti životni put jer su se možda spotaknula, bilo o svoju adolescenciju, bilo o gradivo ili profesora.
Uvijek sam za davanje novih prilika mladim ljudima.
Poznajem ženu koja je u Švedskoj bila liječnica, a s 45 godina joj je to postalo previše stresno pa je upisala bibliotekarstvo, zavšila i sad radi u knjižnici.
O našim osnovnim i srednjim školama pitam kako se provjeravaju i ocjenjuju funkcionalne sposobnosti i stečene vještine. I kako ih razvijaju, kojim metodama? A to su sposobnosti i vještine koje su potrebne za život i rad.

[jednokratna nika]

mislila sam da se i kod nas moze ponovno polagati matura sad kad smo uveli drzavnu maturu.... to nije moguce? steta.

[buditedobro]

jednokratna nika kaže:

mislila sam da se i kod nas moze ponovno polagati matura sad kad smo uveli drzavnu maturu.... to nije moguce? steta.

Može, može. Jedanput i besplatno možeš ponavljati svaki od predmeta. Dalje opet možeš pokušati, no s plaćanjem. To je dobro.
No ako imaš primjerice loše ocjene, nikad ih više nećeš moći ispraviti, osim ako ne upišeš večernju školu i ne ponoviš sve predmete i ispite.
Ta nemogućnost da dijete ispravi "grijeh" iz sedmog razreda (jer mu je možda baš dimilo u glavi ili ga nije nešto zanimalo) pa mu to odredi budućnost, baš me živcira, čini mi se nepravednim.

Rijetki bi koristili mogućnost ispravljanja ocjene, no trebala bi postojati, i to ne samo odmah po završenom razredu (razredni ispit). Npr. dijete ima bijedne ocjene u prvom razredu SŠ. Do trećeg-četvrtog sazrije i nauči. Zašto ne bi moglo popraviti ocjene iz pojedinih predmeta, makar i s plaćenjem troškova ispita?

Ne muči me ni moja ocjena ni ocjene moje vlastite djece, no muči me katkad što vidim potencijal u nekom djetetu iz mojih razreda... a ne vidim način da poprave jednu ili dvije gadne godine puberteta zbog kojih im se tijek života možda jako mijenja...