Roditeljska opsjednutost ocjenama

[Angry Bird.]

miss daisy kaže:

danas sam čitala intervju s nekim našim profesorom, unificirani test tj mala matura je proglašen "visokim rizikom".


meni je nebitno jel dijete uči jer je intrizično motivirano pa ga zadovoljava učenje smo po sebi, ili je motivirano ocjenom, pa će naučiti sve što treba jer želi 5.
u oba slučaja rezultat je isti - dijete je usvojilo znanje i ima dobre ocjene.
(slično je u poslu, neki super rade jer su motivirani težnjom da sve obave kako spada, drugi dobro rade jer se nadaju povišici, napredovanju itd).

problem su fejkane ocjene, dakle kad iza ocjene 5 ili iza nasmijanog sunca nema usvojenog znanja.

smatrala sam da je rješenje u našem sustavu upravo mala matura, međutim kako sam navela, to je visokorizična situacija

a što kad se dijete koje se školovalo kod blage i popustljive učiteljice koja na sve kaže awić i da peticu nađe pred djetetom koje se školovalo kod stroge i zahtjevne, pa iako oboje imaju petice ovo od blage učiteljice ne zna ni pola od onoga što zna ovo od stroge. tko je kriv? kako to objasniti djetetu? i kako da roditelj čije se dijete školuje kod (pre)blage učiteljice zna da je učiteljica preblaga (ako ju nema s čim usporediti) i da će mu se dijete jednog dana naći u problemu jer ima petice a realno duplo manje znanja od drugih?

[Kakadu]

miss daisy kaže:

treba mi primjer uspješnog školskog sustava gdje nema poveznice škola-ocjene, pa da vidim jel stvar samo u tome, ili se tamo radi o sustavima gdje se djecu ranije usmjerava, pa samim time djeca ne gube vrijeme na znanja koja ne žele usvajati.

ne znam. guglaj pa nas izvijesti.

sad sam se sjetila nekog članka koji sam neki dan čitala u novinama. djeci su bile ponuđene dvije vrste puzzli za slaganje - lakše i teže. djeca koja su bila opterećena visokim očekivanjima svojih roditelja birala su ziheraški lakše puzzle jer se njima sve svodi na rezultat (ocjenu?).
teže puzzle su veći izazov. izazovi su zabavni. zar svi ne želimo djecu koja biraju izazove i pomiču granice svojih sposobnosti?

[Kakadu]

Angry Bird kaže:

da bi gradivo koje se uči u školi bilo zanimljivo potreban je prije svega zanimljiv učitelj koji zna i može motivirati djecu.

s ovim se slažem djelomično, ali ne u potpunosti. zašto misliš da školsko gradivo samo po sebi nije dovoljno zanimljivo?
mnogi izjednačavaju školu sa znojem, mukom blabla (za razliku od zabavnog vrtića) i misle da učitelj treba hodati na trepavicama kako bi školsko gradivo (inače, samo po sebi dosadno) učinio zanimljivim.
ja ti mogu reći da je to predrasuda. mi imamo dobru učiteljicu, ali stariju i ne pretjerano inovativnu.
ali djeci je u školi zabavno i zanimljivo. puno im je zabavnija i zanimljivija ova godina u školi nego posljednja godina vrtića s gomilom nestrukturiranog vremena kad su se često dosađivali.
i zato tvrdim - kad im škola postaje mjesto na kojem se mehanički uči za ocjene - onda ona postaje dosadno i nezanimljivo mjesto.

[shtefy]

Angry Bird kaže:

sviđa mi se pričanje o tome što se sve može sa znanjem, ali da je život bez znanja tužan i pust?
to zvuči kao da je obrazovanje preduvjet za sreću, a to nikako ne stoji.

Zapravo ja osobno znanje ne povezujem sa formalnim obrazovnjem. Jerbo izmedju ostalog imam i svaki dan pred ocima seficu koja je jelte zavrsila vakultet. O njenim biserima bih mogla otvoriti topic na trashu. Onako npr. a koja je vecinska vjera u Izraelu?

[Angry Bird.]

Kakadu kaže:

s ovim se slažem djelomično, ali ne u potpunosti. zašto misliš da školsko gradivo samo po sebi nije dovoljno zanimljivo?
mnogi izjednačavaju školu sa znojem, mukom blabla (za razliku od zabavnog vrtića) i misle da učitelj treba hodati na trepavicama kako bi školsko gradivo (inače, samo po sebi dosadno) učinio zanimljivim.
ja ti mogu reći da je to predrasuda. mi imamo dobru učiteljicu, ali stariju i ne pretjerano inovativnu.
ali djeci je u školi zabavno i zanimljivo. puno im je zabavnija i zanimljivija ova godina u školi nego posljednja godina vrtića s gomilom nestrukturiranog vremena kad su se često dosađivali.
i zato tvrdim - kad im škola postaje mjesto na kojem se mehanički uči za ocjene - onda ona postaje dosadno i nezanimljivo mjesto.

hodati na trepavicama da bude zanimljivo?
uopće se ne slažem s tim, ne znam tko to izjednačava i ne mislim da su mlade učiteljice bolje od starih. stare imaju iskustvo, mlade žifce (recimo ) i to je sve što mogu načelno i uopćeno reći o učiteljicama.
i uopće ne mislim da gradivo mora biti jednostavno i lako da bi bilo zanimljivo. štoviše, smatram da mora biti, štono smo gore pisali - izazov. a izazov neće biti nešto što se radi ko od šale.

[MMovca]

Angry Bird kaže:

da bi gradivo koje se uči u školi bilo zanimljivo potreban je prije svega zanimljiv učitelj koji zna i može motivirati djecu.
sviđa mi se pričanje o tome što se sve može sa znanjem, ali da je život bez znanja tužan i pust?
to zvuči kao da je obrazovanje preduvjet za sreću, a to nikako ne stoji.

Pa iz neke perpektive život bez obrazovanja jest tužan i pust, pogotovo za druge oko tebe koji pate jer si neobrazovan i glup.

I ne mislim na samo formalno obrazovanje, mislim na sve vidove obrazovanja koji postoje. Ovakav način ocjenjivanja kakav mi imamo (nisam za ukidanje ocjena, nego za reviziju sustava ocjenjivanja i kriterija ocjenjivanja te dodatne načine evaluiranja sposobnosti i praktičnog znanja) proizvodi ljude koji ne znaju što raditi s informacijama koje buubetaju za ocjene, a to bubetanje potiču i roditelji koji znaju samo za ocjenu kao pokazatelj znanja, i to samo za peticu.

Naravno da je život bez obrazovanja tužan i pust jer obrazovanje otvara obzore, širi jednakost, ispravlja nepravde, daje prilike onima koji su siromašni da prestanu to biti, obrazovanje je put prema boljemu.

Evo moj primjer. Moja je obitelj bila siromašna, uvijek su mi govorili da je obrazovanje izlaz iz toga, i koliko god se nekad naljutim i sama cinično kažem kako mi sve obrazovanje vrijedi brisanja guzice, zapravo to zaista ne mislim.

Mene je obrazovanje promijenilo i usadilo mi nove obrasce ponašanja, otvorenost prema znanju čini me boljom osobom, profesor koji mi je prvi ocijenio sposobnost i kritičko mišljenje višom ocjenom od studenta koji je biflao informacije usadio mi je osjećaj za ono što uistinu jest usađeno znanje i kako se ono može koristiti na korist drugih ljudi, ne samo sebe. U krajnjoj liniji osposobljena sam daleko boljim znanjima i praktičnim vještinama nego moja majka koja to obrazovanje nema i ne može se tako brzo snaći u ovakvom svijetu, a ja mogu i već jesam (čak i uz humanistički smjer).

I iako neću vjerojatno opet naći posao u struci i iako nemam sve petice, obrazovanjem mi se promijenio čitav misaoni sklop, i još se mijenja, i još nije dovoljno dobar, i još nije dosegnuo ono što želim osvijestiti. I nije mi obrazovanje i neće omogućiti vrhunski posao za dobru paru, ali će mi omogućiti otvoren um i oči za razumijevanje procesa koji se događaju.

Bio bi mi život tužan i siv u smislu da bih bila mnogo lošija osoba i mnogo više ranjavala ljude oko sebe vlastitim neobrazovanim stupidnim stavovima.

[anin1]

Bravo za temu, koja je odlična i vrlo, vrlo potrebna!

Kao mama starijih školaraca, ovo su moji zaključci.

Dva su razloga zbog kojeg su roditelji opsjednuti ocjenama. Prvi je njihov egoistični stav i zaključak da je njihovo dijete najnaj i da kao takvo treba imati same petice. Takvih je dosta. Previše. To su ti koji već u prvom razredu traže petice. Kad je moje dijete išlo u prvi, učiteljica je lijepo organizirala roditeljski na tu temu, i svima jasno rekla, da se te ocjene u prva 4 razreda ne boduju za upis u srednju i da je prema tome upravo tad vrijeme da se djecu nauči da postoje ocjene od 1 do 5 i da ocjenu treba zaslužit! Bravo! Svaka čast! Podržavala i onda i sada!

A sad drugi razlog roditeljske opsjednutosti ocjenama - već ga je i učiteljica implicirala - a to je upis u srednju školu!! I dok se ne promijene kriteriji za upis bit će tako i roditelje ne krivim što šize za ocjenama.. Šizila i ja! Jako! Jer moje dijete kao najbolji matematičar u generaciji, zbog jedne četvorke iz tjelesnog ne upisa željenu srednju, u kojoj, usput rečeno, tjelesni neije uopće važan... Sve dok srednje škole ne budu bodovale samo predmete koji su za tu školu važni, roditelji će šizit - s pravom.

[Angry Bird.]

MajaMama kaže:

I ne mislim na samo formalno obrazovanje, mislim na sve vidove obrazovanja koji postoje.

ali ovo nije tema o neformalnom obrazovanju nego onom najformalnijem koje imamo. smatraš li da su ljudi koji nisu formalno obrazovani stupidni i glupi, vode sive i tužne živote ranjavajući svakodnevno svoje bližnje svojim nedostatkom formalnog obrazovanja?
vjeruješ li da su obrazovani ljudi bolji od neobrazovanih, u svim smislovima?

[MMovca]

Angry Bird kaže:

ali ovo nije tema o neformalnom obrazovanju nego onom najformalnijem koje imamo. smatraš li da su ljudi koji nisu formalno obrazovani stupidni i glupi, vode sive i tužne živote ranjavajući svakodnevno svoje bližnje svojim nedostatkom formalnog obrazovanja?
vjeruješ li da su obrazovani ljudi bolji od neobrazovanih, u svim smislovima?

Ne smatram nijednog čovjeka manje vrijednim jer smatram da bi obrazovani trebali utjecati na neobrazovane i pomoći im da se uzdignu znanjem.

S obzirom na to da je osam razreda osnovne škole obavezno u RH, smatram da oni koji ne potiču svoju djecu i druge ljude na daljnje obrazovanje, na cjeloživotno obrazovanje, stupidni i glupi i vode sive i tužne živote ranjavajući svoje bližnje jer ih ne potiču na rast.

S obzirom na to da smatram da je propust takvih razmjera izvrstan teren za odgajanje poslušnih ovaca, danas u 21. stoljeću, ne nekad kad su ljudi daleko drukčije živjeli i moj je djed s opetovnicom bio pametniji od kojekakvih doktora, da, iznimno je tužno ne obrazovati se u današnjim uvjetima, bilo kako.

Problem je s ovom mojom idealističnom idejom u tome što znanje jest moć i vrlo često instrument prisile u rukama loših pojedinaca pa sumnjam da će se ta moć raporediti u neku utilitarističku teoriju o svijetu jednakih znanja željnih ljudi.

Istina, ti jesi u realnosti u pravu i sve je to jasno, možemo valjda i o željama i idejama govoriti ovdje, zar ne? Možemo poneki i odgajati djecu da pokušaju promijeniti te nesrazmjere podjele moći u svijetu.

I naravno da postoji sretan pastir naspram nesretnog doktora znanosti koji vodi puno ispunjeniji život, ali to je isto jedna ideologija koji rijetki mogu spoznati i ne odnosi se na svakog pastira niti na svakog doktora.

[onix]

MajaMama kaže:

Mi smo izričito rekli da mu nećemo ništa pomagati dok sam ne pokuša, i njemu i učiteljici i roditeljima na roditeljskom koji su odmah na prvom roditeljskom ispitivali o učenju doma, samoinicijativno.

Moje je mišljenje da sva djeca normalnog razvojnog tijeka mogu sama svladati gradivo koje im je u školi pokazano. Ako ne mogu, ili imaju poteškoće, ili im je učiteljica loša. I da, tu mislim i na djecu koja imaju neobrazovane roditelje i nikakve uzore doma, imam žive primjere uspješnih mladih ljudi koji su doma imali roditelje koji su jedva osnovnu završili i učenje im nije bilo nikakav problem, djeca su to, da se u njih utuviti štošta pametno. Nije školski program pisan za napredne. Bar prve razrede nije.

Definirajmo.

Drago dijete, učiš za petice jer su odrasli potpuni idioti koji nisu sposobni napraviti drugi sustav vrednovanja pa ti uči da budeš pametniji i drugoj djeci jednog dana omogućiš da ne uče za petice jer su petice najvažnije za upis u srednju školu.

Ok? Meni jest. Tako kako jest, tako ću mu reći, i neću mu reći da su krivi učitelji ili oni u ministarstvu ili dragi bog, nego smo krivi svi mi koji se sustavu i njegovom daljnjem sjebavanju generacija ljudi damo maltretirati.

Dat ću mu jasnu poruku da su te ocjene bitne jer je čovjek kao biće kreten koji ne vidi dalje od nosa i da se, eto, pokuša potruditi najbolje što može, ali da nikad ne misli da ta numeracija bilo što govori o njemu ako se zaista trudio i nije uspio iz prve.

Može se to i malo ljepše uobličiti, da ne prenosimo na djecu svoje ogorčenje. Nisu ocjene same po sebi zlo, mogu biti i korisne ako se koriste kao pokazatelj, a ne kao ultimativni cilj. Samo se neki (mnogi) ljudi zanesu i pobjegne im fokus...Ne vidim ništa loše u tome da se školarcu objasni da je njegov cilj znanje koje će mu prije ili kasnije trebati, pogotovo ono iz nižih razreda osnovne škole. To što će mu za upis u srednju školu trebati ocjene, a ne i znanje koje bi trebalo stajati iza njih samo je nuspojava lošeg sustava.

[Monstera]

miss daisy kaže:

moj je ove godine u predškolskom programu u vrtiću, riješili su do sada crtančice i vježbenice iz slova i matematike.
pred koji tjedan su diktat pisali.


ne kontam tolike razlike u pristupu pripremi za školu.

diktat
to nije priprema za skolu.
to je prirema za mrznju skole.

zaista.
ovo me fakat razljutilo.
i nije mi jasno, znam da je na istom faksu, ali predskolski odgoj je predskolski odgoj, a razredna nastava je razredna nastava.

prvo, ako sva djeca nemaju usvojenu analizu i sintezu glasova, sto je morao utvrditi logoped ili psiholog vrtica, onda je ucenje slova zapravo silovanje procesa ucenja.
neprirodno i djetetu tesko.
drugo, priprema za skolu je puno vise od crtancica i slova. priprema je sudjelovanje u grupi. uvazavanje autoriteta. koncentracija. fokusiranje.ustrajnost u zadatku.
fina motorika. grafomotorika. redosljed izvodjenja zadataka.

djeca su danas izlozena slovima (jer su slova svuda oko nas, reklame, prometni znakovi, registarske tablice, one puzzle na podu koje smo svi imali, magneti na frizideru....slikovnice, tj ako im se cita).
oni ionak nauce na nivou prepoznavanja te znakove, kad usvoje analizu i sintezu, onda moze pocet i ucenje citanja. ne prije. a preduvjet za to jest, puno citanja, rime, pjesmica, i zaista ce pocet povezivati slova i rijeci,
to se sve moze kroz hrpu igara, ne trebaju nikakve vjezbenice i radni listici.
a definitivno NE diktati

i puno je vaznije da djeca rade na finoj motorici (uce vezati vezice, rade svasta nesto sa glinom/tjestom/brasnom/blatom, rezuckaju....) nego da povlace ravne i neravne crte.


i da ne budem skroz off (mislila sam temu preskociti, cak i po sluzbenoj duznosti, al me ovo bas iznerviralo)
opsjednutost ocjenama pocinje rodjenjem djeteta: od toga da mora po nekim tablicama dobivati na tezini/prohodati/progovoriti/pocet kakat na wc, pa da mora ici ne xyz aktivnosti za poticanje ranog razvoja i svih sfera mozga, a onda od provog razreda da mora imati sve petice i da se njegovo ime nadje u vecernjaku kada su popisani svi odlikasi (zapravo, mislim da je ta idiotarija bila ogranicena samo za zagreb)
i da ako neces imat sve petice od 5-8 razreda, ne samo da neces moci upisati gimnaziju, nego da neces upisati niti srednju skolu, jer i za frizerku moras imati 5.0


inace, ja bih vrlo rado da dijete ne moram upisati u skolu, a nadam se da srednja nece biti obavezna, tako da ne samo da cu joj pustiti na volju da bira koju hoce, nego nece niti morat u nju.
(nadam se da ce forum.hr postojati 2024 , da joj mogu pokazati sto sam mislila 2015)

[anin1]

onix kaže:

Ne vidim ništa loše u tome da se školarcu objasni da je njegov cilj znanje koje će mu prije ili kasnije trebati, pogotovo ono iz nižih razreda osnovne škole. To što će mu za upis u srednju školu trebati ocjene, a ne i znanje koje bi trebalo stajati iza njih samo je nuspojava lošeg sustava.

Joj ne vuci me za tipkovnicu da pišem primjere onoga što se uči u školi a u životu neće trebat...ima toga i previše.

Djeci se možda može u prva 4 razreda uljepšavat priča, pa pričat o znanju...o tome kako će mu to sve trebati... ali od 5og do 8og, ne-ne, pogotovo inteligentnoj djeci ta priča se prodat ne može..


Ovo "SAMO nuspojava lošeg sustava"...pa...da...može se to i tako nazvat, ali reći ću na to fuj i opet fuj... Naša djeca tu nuspojavu žive. Kao da su oni tu zbog sustava a ne sustav zbog njih

[onix]

anin1 kaže:

Joj ne vuci me za tipkovnicu da pišem primjere onoga što se uči u školi a u životu neće trebat...ima toga i previše.

Djeci se možda može u prva 4 razreda uljepšavat priča, pa pričat o znanju...o tome kako će mu to sve trebati... ali od 5og do 8og, ne-ne, pogotovo inteligentnoj djeci ta priča se prodat ne može..

Bila je uglavnom riječ o motiviranju male djece, a ja zaista mislim da je ono što se uči u prva 4 razreda neophodno čovjeku s minimumom opće kulture. Što se kasnijeg školovanja tiče, naravno da smo u životu svi učili nešto što nećemo moći kapitalizirati, u tom smislu je "trebanje" zaista pogrešna riječ. Iako, tko zna, ako klinjo odluči biti lovac u Potjeri....

Ovo "SAMO nuspojava lošeg sustava"...pa...da...može se to i tako nazvat, ali reći ću na to fuj i opet fuj... Naša djeca tu nuspojavu žive. Kao da su oni tu zbog sustava a ne sustav zbog njih

Da, djeca žive u nasavršenom svijetu i vrlo brzo shvate da život nije fer. Bez obzira na to, mislim da ih ne trebamo opterećivati vlastitim ogorčenjima, skupit će ih dovoljno kroz život i sami.

[MMovca]

onix kaže:

Može se to i malo ljepše uobličiti, da ne prenosimo na djecu svoje ogorčenje. Nisu ocjene same po sebi zlo, mogu biti i korisne ako se koriste kao pokazatelj, a ne kao ultimativni cilj. Samo se neki (mnogi) ljudi zanesu i pobjegne im fokus...Ne vidim ništa loše u tome da se školarcu objasni da je njegov cilj znanje koje će mu prije ili kasnije trebati, pogotovo ono iz nižih razreda osnovne škole. To što će mu za upis u srednju školu trebati ocjene, a ne i znanje koje bi trebalo stajati iza njih samo je nuspojava lošeg sustava.

Već sam na jednoj temi rekla da se trudim izbaciti cinizam, nije da mi uvijek ide, ali eto, nekad uspijem

Anin, većinom razgovaramo o djeci u nižim razredima, nismo se baš previše doticali viših, ali mislim da je takvih nepotrebnih znanja zaista toliko malo da su zanemariva.

Nemojte me sad ubiti.

Ovaj Onixin primjer zaista je ruban, ali evo ima i toga, ionako se nebitne stvari zapravo uvijek spreme u neke ladice daleko, daleko od prakse, a nekad i dobro dođu pa ih iskoristiš u prilikama kad se ne bi nadao da će ti biti korisna.

U biti mislim da u nas nije problim u obimu znanja, nego u lošem donošenju tog znanja djeci i u premalo praktične primjene i stvarnosnog korištenja.

Ne znam, zašto u školama nema recimo robotike? Pa to se može pokazivati i sasvim maloj djeci u nekim osnovama. Moj je klinac u vrtiću imao set za stvaranje strujnih krugova i rastavljali u tranzistor, i danas pamti te dane kad su takvo što radili i jako mu se ne sviđa što takvih stvari nema u školi.

[gargamišamel]

MajaMama kaže:

Ne znam, zašto u školama nema recimo robotike? Pa to se može pokazivati i sasvim maloj djeci u nekim osnovama. Moj je klinac u vrtiću imao set za stvaranje strujnih krugova i rastavljali u tranzistor, i danas pamti te dane kad su takvo što radili i jako mu se ne sviđa što takvih stvari nema u školi.

zato kaj se nema love za išta praktično osim valjda u strukovnim školama. jbt, pa nemaju ni za osnovne pokuse iz kemije (destilacija, sublimacija...). zapravo ne znam da li su se do danas uopće maknuli od kristaliziranja soli i modre galice.
na faksu na praktikumu iz kemije sam uživala ko malo dijete.

[miss daisy]

Angry Bird kaže:

a što kad se dijete koje se školovalo kod blage i popustljive učiteljice koja na sve kaže awić i da peticu nađe pred djetetom koje se školovalo kod stroge i zahtjevne, pa iako oboje imaju petice ovo od blage učiteljice ne zna ni pola od onoga što zna ovo od stroge. tko je kriv? kako to objasniti djetetu? i kako da roditelj čije se dijete školuje kod (pre)blage učiteljice zna da je učiteljica preblaga (ako ju nema s čim usporediti) i da će mu se dijete jednog dana naći u problemu jer ima petice a realno duplo manje znanja od drugih?

na pitanje tko je kriv: kriv je školski sustav koji očito nema razvijene nikakve mehanizme kojima bi onemogućio takve razlike kod pojedinih nastavnika.

pa možemo krenuti od obrazovanja nastavnika, čija se teorija i praksa vezana za ocjenivanje učenika svodi na predmet zvan Didaktika, koji na faksu dođe nešto kao tjelesni ili likovni

što se roditelja tiče, prva 4 razreda neće znati, već u 5. razredu bi mogao znati, budući mislim da statistički nema neke šanse da ima do jednog preblagog nastavnika.
a inače mi je poznato da postoji latentni sukob između nastavnika razredne i predmetne, budući ovi iz razredne vole poslati dijete koje npr. nije svladalo čitanje i pisanje u 5. razred, jer ne smijemo obilježiti dijete u razrednoj padom godine.
što je super, osim što je to kompletno prebacivanje loptice na nastavnike u predmetnoj, koji pak nemaju nikakve mogućnosti naučiti dijete u 5. razredu čitanju.

međutim, sve ovo tvoje je još i ok, pretpostavlja postojanje i blagih i strožih profesora.
ono što ja vidim kao problem, jest prozivanje za sustavno poklanjanje ocjena, budući su navodno nastavnici došli do stava da se njima za 5.000 kn ne da zajebavati s pritiscima podivljalih roditelja i potpuno digli ruke od objektivne evaluacije učenika.

Kakadu kaže:

ne znam. guglaj pa nas izvijesti.

mislila sam da kompariraš naš sustav s nekim tebi poznatim te sasvim drugačijim gdje djeca nisu motivirana ocjenama.

ja sam i tako pojasnila zašto smatram da djeca u školu ne idu da bi lapurlartistički usvajala znanje.
u školu se ide jer 1) društvo ima popis znanja koja treba prenijeti na djecu kako bi mogla služiti društvu (tu već kiksamo, jer navodno prenosimo znanja koja i nisu potrebna, čak se dugoročno uvaljujemo u probleme, jer ljudi stječu znanja s kojima ne mogu ništa, pa ili idu u politiku ili emigriraju pa gubimo stanovnike) i 2) treba nam objektivna evaluacija usvojenosti znanja (a tu smo navodno potpuno zakazali)

također sam objasnila zašto smatram da je nebitno usvaja li učenik znanje jer je intrizično motiviran spoznajom ili je motiviran težnjom da ima odlične ocjene. i tako vjerujem da su djeca uobičajeno motivirana jednim i drugim, s obzirom na širinu našeg obrazovnog sustava.

problem mi je tek u situaciji kad je netko motiviran ocjenama, ali ih dobiva bez zasluge. dakle kad iza ocjene nema znanja, bez obzira na motivaciju.

Kakadu kaže:

i zato tvrdim - kad im škola postaje mjesto na kojem se mehanički uči za ocjene - onda ona postaje dosadno i nezanimljivo mjesto.

kad škola postane mjesto gdje se ocjene dobivaju na poklon, i gdje pametni mladi ljudi gledaju kako manje pametni mladi ljudi imaju iste ili bolje ocjene, te kad postane mjesto gdje nema objektivne evaluacije i gdje nema fer hijerarhije, tada škola postane Hrvatska u malom i izvor frustracije.

nosorog kaže:

diktat
to nije priprema za skolu.
to je prirema za mrznju skole.

dajem ispravku, jer sam jučer dodatno pitala mm-a o tome (ja ne idem često u vrtić): dakle moguće nisu pisali svi, nego ovi koji znaju pisati. a moguće samo moj mali. nemam pojma.
dobila sam info da je pisan diktat i da je taj tekst kojeg je moj mali pisao obješen na vrata (pismo sv. Nikoli).
moj već godinu dana sasvim samostalno piše rečenice, dakle sposoban je sjesti i pisati tekst kojeg želi ili eto kojeg mu diktiraju, tako da njemu takvi zadatci nisu priprema za mržnju škole.
zato i je u preškolskom, iako uopće ne znamo hoće li u školu na jesen.

inače koliko shvaćam taj predškolski u vrtiću, dijete može ne sudjelovati ako taj dan nije od volje.
nije u svakom slučaju tako negativno ni prisilno kako si shvatila tj kako je ispalo zbog mog "pisali su diktat" (ali samo za napomenu, u grupi mog malog svi školarci znaju slova i pisati bar kraće riječi. on se sad s dečkićima igra recimo vješala).

[Afro Dita]

pikuli kaže:

to je normalan stav roditelja čijem djetetu škola ide glatko.

mali su, nema potrebe za pritiskanjem, još se uhodavaju. ali... gradivo prvog razreda i nije gradivo, uglavnom se radi o vještinama i znanjima koje većina djece znaju i ranije pa je razlika između sve to točno ili bodovi za četvorku rezultat koncentracije u datom trenutku. osobno, da mi dijete u prvom razredu pokaže manje znanja nego što treba za tu neku četvorku, bila bih zabrinuta i radila doma. iz dva razloga, prvo, gradivo prvog razreda je ono što djeca moraju u potpunosti savladati kako bi mogla dalje, nije to gimnazija da ako u prvom imaš trojku iz npr biologije, u drugom uz učenje možeš imati više, a i ako ne, nećeš imati problema s razumijevanjem graiva. drugo, u toj dobi je poprilična razlika u koncentraciji i bolje je vježbati ranije i polaganije nego kasnije naglo zahtijevati da dijete uspije u tom i tom roku pokazati naučeno. bez dizanja drame, to je kontraproduktivno u toj dobi.

moja je bila tipičan odlikaš. do petog nije znala da ide u školu, doživljavala je kao vrtić, a ocijene super-tuper. sram me bilo, nisam imala pojma što rade.
u petom - šok. morala sam joj složiti raspored učenja i objasniti što učenje znači (koncentracija, bez tv-a, igre, wc-a, žvakanja pa dok izdržiš, ponovi si u glavi, povezuj, napravi sažetak ili mentalnu mapu...). sad je sedmi i opet briljira, ali ne totalno bez učenja kao što je bilo u nižim razredima. sad je skroz samostalna, samo je moram gurati vezano uz sviranje jer ide i u glazbenu.

Slažem se.

Prve četiri osnovne su mačji kašalj, peti - osmi već teži, gimnazija daleko teža od osnovne. Sa mnom nitko nije ništa učio do petog osnovne, tada nešto malo neka ispitivanja prije usmenog, ništa posebno.

Kakadu kaže:

u Finskoj roditelji manjih školaraca (ne znam do kojeg razreda) umjesto ocjena na kraju godine dobiju dva popisa znanja i vještina s naslovima usvojio je/trebalo bi poraditi na.

Nije loša ideja, kladim se da bi većini škola bila zanimljivija da imamo takav sistem.

[JohnDoe-25]

anin1 kaže:

Naša djeca tu nuspojavu žive. Kao da su oni tu zbog sustava a ne sustav zbog njih

Zapravo i jesu. Djeca su tu da se upišu u školu, kako bi nastavnici i prateće osoblje imali posao, kako bi pekari mogli djeci praviti užinu, nakladnici tiskati udžbenike, kako ne bi propao TOZ(ali mislim da mu puno nije pomoglo).

onix kaže:

"trebanje" zaista pogrešna riječ. Iako, tko zna, ako klinjo odluči biti lovac u Potjeri....

Idemo se svi školovati za lovce u Potjeri. Predlažem da se gimnazije preimnuju u " škole za lovne tehičare za potjeru".

gargamišamel kaže:

zato kaj se nema love za išta praktično osim valjda u strukovnim školama. jbt, pa nemaju ni za osnovne pokuse iz kemije (destilacija, sublimacija...). zapravo ne znam da li su se do danas uopće maknuli od kristaliziranja soli i modre galice.
na faksu na praktikumu iz kemije sam uživala ko malo dijete.

Nije ni u strukovnim išta bolje. I nama su doslovce teoretski opisivali(diktirali u bilježnicu) kako se štema, štemalicu u rukama nisam držao dok nisam sam nešto radio kod kuće.

[proab]

Ovaj sustav je definitivno nakaradan, ja sam imala u osmom dvije četvorke (likovni i njemački) i najnormalnije preko prijemnog upisala srednju u koju danas nema šanse da bi upala bez 5.0 u sva četiri razreda i još neka natjecanja na koja nikad nisam išla. A bila sam odlični učenik u toj gimnaziji, oslobođena mature (ah ta davna vremena kad je matura bila samo gnjavaža na kraju) i opet položila prijemni i upala na faks koji sam htjela (jedan od traženijih u ono doba).

Danas - danas moraš imati pet iz svega ako hoćeš u "bolju" gimanaziju, čemu sve to, da li klinci znaju više od nas? Čisto sumnjam. Da li se manje trude oko ičega što im ne donosi ocjenu - naravno da da, pa sustav ih potiče isključivo na ocjene. To što se neki roditelji "ufuraju" u sustav i u nižim razredima - ne znam što bih rekla. Nisam za sad u "njihovom" taboru, ali možda bolje kuže sustav od mene, ja sam malo blentava u početku kad se treba prilagoditi debilnim sustavima, jednostavno nikako ne uspijem shvatiti "logiku" sustava (kad je uvrnuta i van zdravog razuma) pa mi odluke nisu baš najpametnije. Ali se brzo prilagodim

Problem u procjeni što bi trebala napraviti oko ocjena u oš je da ne znam puno roditelja djece viših razreda i što oni kažu. Malo ću se raspitati, savjeti koje su mi dali za pripremu za školu su se pokazali ok, makar tu nisu popularni - a svi su bili jednoglasni u tome da je program prvog razreda takav da je dijete koje zna sva slova i rudimentarno čitati u veeeelikoj prednosti prema onima koji ne znaju. Štogod bila teorija o tome što treba naučiti u vrtiću a što se uči u školi.

[lina1li]

Čitam postove između ostalih i prvi. Lako je biti opušten roditelj kada sve ide po planu. Naravno da ni ja ne bih prisiljavala svoje dijete kada bi mu test bio 24/25. Moj sin je predškolac i još ne znam kakav će biti ali mogu primjetiti da je skroz nezainteresiran, brz (ukoliko nešto crta) i lijen.
I što bi ja trebala kada krene u školu, biti cool..