Djeca tuku svoje roditelje, uzrok nepoštivanja roditelja

[radical change]

Leteća kaže:

Pa to ti pričam - autorici ne jebeš mater nego njezinog muža proglašavaš " novim jebačem".

Jebač je onaj s kim se rekreativno jebeš. Muž je onaj s kim dijeliš život. Da, to može uljučivati jebanje, lizanje i još koješta, ali to nipošto nije sve. (Ako nazovete odmah dobit ćete i teglicu ajvara. )

Autorici ne j.m. jer bih bih dobio ban.. simple as that.. a to ipak ne želim..
Inače, jebač je onaj koji jebe, ostalo je pritom sasvim nevažno čemu komplicirati..jer mnoge žene u braku imaju jebača koji se recimo spusti sa broda, donese kesu, isprazni jaja i ode sa ekipon u birtiju na pivo..

[Leteća]

radical change kaže:

Autorici ne j.m. jer bih bih dobio ban.. simple as that.. a to ipak ne želim..
Inače, jebač je onaj koji jebe, ostalo je pritom sasvim nevažno čemu komplicirati..jer mnoge žene u braku imaju jebača koji se recimo spusti sa broda, donese kesu, isprazni jaja i ode sa ekipon u birtiju na pivo..

Takve nerijetko imaju i, khm... pričuvnog dojebnika.

Ako i jednog i drugog zovu jebačem, kako će ih razlikovati?

[lee_chan]

Robert31 kaže:

Naravno, ali cure od gestapo frendice su imale puno razloga da joj svašta kažu -pa nisu...zbog rešpekta kojeg moji nisu imali prema meni.

Super nisu joj rekle u facu ne zbog reSpekta kako ti velis nego iz straha, sto je katastrofalno. A jos katastrofalnija je cinjenica da su joj iza ledja izgovorili takve stvari da je "kurvetina" kamilica za to.

Sent from my SM-G360F using Tapatalk

[Splićankaa]

lee_chan kaže:

Super nisu joj rekle u facu ne zbog reSpekta kako ti velis nego iz straha, sto je katastrofalno. A jos katastrofalnija je cinjenica da su joj iza ledja izgovorili takve stvari da je "kurvetina" kamilica za to.

Sent from my SM-G360F using Tapatalk

S ovime se slazem.

A kod autoricine djece je frka u tome da djeca su ponizavana od strane tog oca koji je sipao otrov verbalnim putem na sve oko sebe, vjerovatno imaju manjak samopostovanja, nemaju postovanja prema mami ocito, a nece ni prema drugim zenama, ispred cure ce mu izletjeti uvrede, ali autorica nece to da prizna, uvijek ce bit kriv bivsi suprug, i tocka na I, sve dok se svi ne pokrenu i krenu sami od sebe.

[Turquoise]

Evo jedno mišljenje iz perspektive agresivnog djeteta.

Malo sam karikirala kad sam rekla djeteta jer su vrijeme radnje rane dvadesete. Mislim da je bitno napomenuti da sam uvijek bila dijete za uzor, nikad pravila probleme, pila, pusila, ukratko bila sam mirna i povucena.

Prica pocinje tako da je moj otac prije 5 godina nasao ljubavnicu koja je bila moje dobi (25 godina mladja od njega). On nikad nije bio neki problematican tip, tipa da je alkoholicar, pusi, kocka itd. Miran i flegmatican. Sakrivao je to neko vrijeme, iako se sve saznalo. Nakon toga su uslijedile svadje, dernjave, lupanja vratima. Svadjali su se konstantno predamnom, a kad bi pitala o cemu se radi rekli su da me se to ne tice jer sam ja klinka od 20 godina.

Malo je on odlazio od kuce pa ga nema tjedan dana, pa mama ode kod prijateljice. Pa se vrati. Ja kao da ne postojim, ne mogu nigdje otici, samo slusam i trpim. Da napomenem da se on uopce ne zeli vratiti, vec mama moli i inzistira. Ta situacija traje vec 6 godina, on je otisao i vratio se jedno 20 puta bez pretjerivanja. Samnom se o tome ne prica, jedan dan spava kod kuce, pa ga nema tjedan dana, pa se odjednom pojavi dok ja nemam pravo komentirati.

To razdoblje zivota je meni bilo dodatno uzasno jer sam u godinu dana imala 3 operacije. I zamislite sad, dijete vam ide na operaciju i nece ga nitko odvesti jer se svatko duri na svom kraju grada. Dijete ide polumrtvo taksijem jer nema drugog nacina.

U periodima kad ovaj nije bio kod kuce mama je bila uzasna prema meni, histerija, plakanje, deranje, kukanje. Tukla me, vukla me za kosu po podu, pljuvala mi u lice. Prodje sat vremena - kao da se nista nije dogodilo, ni oprosti, nista. Prica kak je vani suncano, a ja se tresem. Bilo je jos i gorih situacija, ali ajde necu.

Kad sam se odselila u drugi grad i napokon se maknula, onda me zvala na telefon i opet place, dere se itd. Svaki put kad joj se kaze da ga ostavi vise na miru jer on ocito ne zeli nista, onda sam ja klinka koja ne zna nista o zivotu. Onda mi je prekipilo i odrzavala sam samo najnuzniiju komunikaciju gdje sam ja naravno ispala najgora.

A najgori od svega su mi bili padobranci tipa prijatelji i rodbina koji kazu 'ti njih moras razumjeti, njima je tesko sad'. A oprostite kako je meni? Jel se itko sjetio svih ovih godina pitati a kako si ti u cijeloj toj prici? A da, mene se ne tice, zaboravila sam.

Zakljucak svega, nakon godina terora, od mirne osobe, postala sam bijesna, agresivna, dobila sam gastritis, svaki dan zivim s uzasnim bolovima. Prema njima osjecam prezir, gadjenje, donekle i mrznju zbog sebicnosti. Doslovno prezirem tu vrstu slabosti kad ces pristati na bilo kakav odnos samo da budes s tom osobom. Na svijetu ima 7 milijardi ljudi zaboga, nitko nije nezamjenjiv, pogotovo ako te ne postuje.

Tako da, zapitajte se kako se ti roditelji ponasaju prema djeci u 4 zida jer je moja mama mene u jednom trenutku vukla za kosu po podu, a za 10 minuta joj dolazi prijateljica gdje ona stavlja masku nasmijane, moderne, liberalne zene koju eto muz vara, a ona se neda jer je jaka, women's power i sva ta neoliberalna sranja. A ja placem u sobi. Fuj. Fuj. Fuj.

Itekako mi je jasno da se ovo treba rjesavati, ali svaki pokusaj mirnog razgovora zavrsi tako da se mene okrivi za sve, oni se ne zele ni ispricati ni priznati da je to sto su radili lose, odbijaju ici na zajednicke terapije. Vrh mi je bio kad mi je mama rekla: 'Evo, vidis sta si si napravila, ti nama ne mozes oprostiti i sad si si navukla gastritis. Ako ti imas potrebu ic kod psihologa idi, ja nemam veze s tim.'

[Leteća]

Turquoise kaže:

Itekako mi je jasno da se ovo treba rjesavati, ali svaki pokusaj mirnog razgovora zavrsi tako da se mene okrivi za sve, oni se ne zele ni ispricati ni priznati da je to sto su radili lose, odbijaju ici na zajednicke terapije. Vrh mi je bio kad mi je mama rekla: 'Evo, vidis sta si si napravila, ti nama ne mozes oprostiti i sad si si navukla gastritis. Ako ti imas potrebu ic kod psihologa idi, ja nemam veze s tim.'

To ti je standardno balkansko rješavanje problema. Te baze sa zajedničkim terapijama, isprikama i priznanjima možda rade negdje vani, ali kod nas za tako nešto nema jebene šanse. Ti bi sad po njima trebala kršćanski praštati, a ako nisi u stanju, to znači da si zla i da zaslužuješ ne samo gastritis nego i, kajjaznam, buhe.

Nema ti tu kruha. Oni nikada neće vidjeti stvari iz tvoje perspektive - da to učine, onda bi im bilo jasno kakva su stoka i osjećali bi se krivima, a nitko se ne želi osjećati krivim, pogotovo onda kad jest kriv.

Preporučila bih ti da prekineš sve kontakte s njima, ako treba i s ostalom rodbinom. Preporodit ćeš se. Tek onda ćeš moći razmišljati o eventualnoj psihoterapiji, sada to nema nikakvog smisla.

[Turquoise]

Leteća kaže:

Nema ti tu kruha. Oni nikada neće vidjeti stvari iz tvoje perspektive - da to učine, onda bi im bilo jasno kakva su stoka i osjećali bi se krivima, a nitko se ne želi osjećati krivim, pogotovo onda kad jest kriv.

Jasno mi je sve, sto ne cini situaciju manje apsurdnom. Spremna sam i zelim oprostiti, ali po njihovom nemam sta jer se to mene nista ne tice i uopce se ne radi o meni. Sad su ponovno zajedno i prave se kao da se nikad nista nije dogodilo. Tata ni dan danas nije priznao da je varao (mislim zna se sve, ali hocu reci da nikad nije preko usta prevalio rijeci prevario sam, pogrijesio sam, vec se sve samo trpa pod tepih u stilu bilo pa proslo). Ja ne funkcioniram tako i svaki put kad pokusam pokrenuti temu, onda ja bespotrebno uzburkavam vodu dok se netko opet ne odseli.

U postu od autorice o njenoj situaciji sa sinovima sam nazalost prepoznala sebe i svoj odnos sa roditeljima. Godine nebrige, nedostatak kvalitetnog razgovora, povjerenja i zapostavljanja cine svoje. I onda kad na kraju dijete 'poludi' i pocne vikati onda slijedi zgrazanje kako se to dogodilo, mora da je oduvijek bilo takvo, opcenito pranje ruku. Naravno da roditelji nisu 100% odgovorni za formiranje karaktera potomaka, ali bar 60-70% jesu.
Osobno se nikad nisam sluzila rijecima 'kurvetina' i slicno, ali bilo je situacija kad sam pomislila boze ne bih im dala casu vode da umiru od zedji. Jesam li ja zbog tih misli psihopat ili ne, procijenite sami.

[Splićankaa]

Turquoise kaže:

Jasno mi je sve, sto ne cini situaciju manje apsurdnom. Spremna sam i zelim oprostiti, ali po njihovom nemam sta jer se to mene nista ne tice i uopce se ne radi o meni. Sad su ponovno zajedno i prave se kao da se nikad nista nije dogodilo. Tata ni dan danas nije priznao da je varao (mislim zna se sve, ali hocu reci da nikad nije preko usta prevalio rijeci prevario sam, pogrijesio sam, vec se sve samo trpa pod tepih u stilu bilo pa proslo). Ja ne funkcioniram tako i svaki put kad pokusam pokrenuti temu, onda ja bespotrebno uzburkavam vodu dok se netko opet ne odseli.

U postu od autorice o njenoj situaciji sa sinovima sam nazalost prepoznala sebe i svoj odnos sa roditeljima. Godine nebrige, nedostatak kvalitetnog razgovora, povjerenja i zapostavljanja cine svoje. I onda kad na kraju dijete 'poludi' i pocne vikati onda slijedi zgrazanje kako se to dogodilo, mora da je oduvijek bilo takvo, opcenito pranje ruku. Naravno da roditelji nisu 100% odgovorni za formiranje karaktera potomaka, ali bar 60-70% jesu.
Osobno se nikad nisam sluzila rijecima 'kurvetina' i slicno, ali bilo je situacija kad sam pomislila boze ne bih im dala casu vode da umiru od zedji. Jesam li ja zbog tih misli psihopat ili ne, procijenite sami.

Sporno je to da te mama zlostavljala a da to nitko ne zna i o tome ne prica.
Da si bila njena kanta za frustracije, dok je lizala pod za svojim bivsim tj opet vracenim muzem. ocito ih financije vezu ili neki interes, nema kod njih ljubavi ni postovanja, a prema njima si ti sad balavica koja im se petlja u njihov odnos presveti, moj savjet, smanji kontakt i opce se ne zamaraj s njihovim odnosom, s njihovim osjecajima, ni zdravstvenim problemima, napravi ignore teski i gledaj sebe, svo vrijeme koje budes analizirala njih , izgubit ces svoj vrijeme na ljude koji su nesvjesni i u svojim glavama presveti.

dobro je da si se makla, sada zivi zivot, ako nisi u mogucnosti, ako osjecas jos uvijek se prelose radi svega, otidi i popricaj kod psihologa, tvoja mama je odrasla osoba, ali ti je djetinjastim ponasanjem nametnula da se ti osjecas odgovornom kako se ona osjecas i da se previse brines oko nje i njenog odnosa, gledaj sebe i ono sto imas, zelis, planiras, boli te kifla za njih, makar se bacali s balkona od muke jer "bezobrazna kcer ih ne kontakjtira" pusti ih nek se sami glodu, sada vise nisi tu s njima pa ih ni ne moras gledat.

[Leteća]

Turquoise kaže:

Jasno mi je sve, sto ne cini situaciju manje apsurdnom. Spremna sam i zelim oprostiti, ali po njihovom nemam sta jer se to mene nista ne tice i uopce se ne radi o meni. Sad su ponovno zajedno i prave se kao da se nikad nista nije dogodilo. Tata ni dan danas nije priznao da je varao (mislim zna se sve, ali hocu reci da nikad nije preko usta prevalio rijeci prevario sam, pogrijesio sam, vec se sve samo trpa pod tepih u stilu bilo pa proslo). Ja ne funkcioniram tako i svaki put kad pokusam pokrenuti temu, onda ja bespotrebno uzburkavam vodu dok se netko opet ne odseli.

Neprestano drvim o tome da ne mogu (i ne želim) oprostiti bilo što ako nisam prethodno dobila ispriku i priznanje. Ne govorim sad tu o nekom posipanju pepelom - "sori, zajebao sam i žao mi je zbog toga" mi je sasvim dovoljno. Ali znam da to ne mogu dobiti - jedino što mogu dobiti su nove povrede, prijetnje i te svinjarije. Zbog toga sam navukla ne gastritis, nego nešto puno gore. Tako da sad nemilosrdno lansiram odjebe kad god mi se pruži prilika. Stari ste i družili biste se sa mnom? Može, ali samo pod mojim uvjetima i uz financijsku kompenzaciju za moje vrijeme.

Turquoise kaže:

Osobno se nikad nisam sluzila rijecima 'kurvetina' i slicno, ali bilo je situacija kad sam pomislila boze ne bih im dala casu vode da umiru od zedji. Jesam li ja zbog tih misli psihopat ili ne, procijenite sami.

Moje misli su bile puno, puno gore. S gomilom grafički eksplicitnih detalja. No, ništa od toga nije dovoljni dijagnostički kriterij za psihopatiju.

[Splićankaa]

Leteća kaže:

Neprestano drvim o tome da ne mogu (i ne želim) oprostiti bilo što ako nisam prethodno dobila ispriku i priznanje. Ne govorim sad tu o nekom posipanju pepelom - "sori, zajebao sam i žao mi je zbog toga" mi je sasvim dovoljno. Ali znam da to ne mogu dobiti - jedino što mogu dobiti su nove povrede, prijetnje i te svinjarije. Zbog toga sam navukla ne gastritis, nego nešto puno gore. Tako da sad nemilosrdno lansiram odjebe kad god mi se pruži prilika. Stari ste i družili biste se sa mnom? Može, ali samo pod mojim uvjetima i uz financijsku kompenzaciju za moje vrijeme.




Moje misli su bile puno, puno gore. S gomilom grafički eksplicitnih detalja. No, ništa od toga nije dovoljni dijagnostički kriterij za psihopatiju.

Starci trebaju naci nove zanimacije u skladu sa svojim godinama, ic igrat sah, plivat, u toplice, popunjat krizaljke, nabavit psa, gledat slike iz mladosti, a pustit dicu da zive i prestat se ponasat ko nadzorna kamera. Misli kakve jesu da jesu, dok god su to samo misli dobro je, kladim se da po onih pozara u dalmaciji nisu "opusak pao pa se vatra razbuktala", nego ljudi jedni drugima za dispet zele unistit imovinu, svake godine novi pozar

[Leteća]

Splićankaa kaže:

Starci trebaju naci nove zanimacije u skladu sa svojim godinama, ic igrat sah, plivat, u toplice, popunjat krizaljke, nabavit psa, gledat slike iz mladosti, a pustit dicu da zive i prestat se ponasat ko nadzorna kamera. Misli kakve jesu da jesu, dok god su to samo misli dobro je, kladim se da po onih pozara u dalmaciji nisu "opusak pao pa se vatra razbuktala", nego ljudi jedni drugima za dispet zele unistit imovinu, svake godine novi pozar

Sto posto.

Velim ja da treba pisati UNESCO-u da hrvatski jal (TM) konačno zavede u svjetsku nematerijalnu kulturnu baštinu.

[Splićankaa]

Leteća kaže:

Sto posto.

Velim ja da treba pisati UNESCO-u da hrvatski jal (TM) konačno zavede u svjetsku nematerijalnu kulturnu baštinu.

onda bi se uzgala UNESCO bastina, jer bi se nasi digli na noge, sta ce nama stranac govorit kakvi bi mi tribali bit vec su nam zabranili svinjokolju

[Leteća]

Splićankaa kaže:

onda bi se uzgala UNESCO bastina, jer bi se nasi digli na noge, sta ce nama stranac govorit kakvi bi mi tribali bit vec su nam zabranili svinjokolju

Mislim da smo upravo otkrile lijek protiv nacionalne pošasti te da smo zaslužile Nobela. Ili barem IgNobela. Još samo da se odlučimo za kategoriju.

[Xayah]

Turquoise kaže:

'Evo, vidis sta si si napravila, ti nama ne mozes oprostiti i sad si si navukla gastritis. Ako ti imas potrebu ic kod psihologa idi, ja nemam veze s tim.'

stara ti je emocionalno nestabilni sajko. imala sam blisku osobu sa slicnom majkom. gospodja doktorica izvana, a iznutra poremecena ludjakinja. u slucaju da si jos s tim ljudima u kuci trebas se maknut od tamo sto prije jer nije zdravo za tebe. znam da moze biti tesko kada je u pitanju obitelj jer nas veze neka navika, nostalgija, krv, stogod, ali moje osobno misljenje je da postovanje dajemo onima koji ga zasluzuju jer na kraju dana svaka budala se moze pojebat i rodit.

Turquoise kaže:

Osobno se nikad nisam sluzila rijecima 'kurvetina' i slicno, ali bilo je situacija kad sam pomislila boze ne bih im dala casu vode da umiru od zedji. Jesam li ja zbog tih misli psihopat ili ne, procijenite sami.

nisi psihopat. to sto ti stara radi je maltretiranje. cak i da nije fizickog maltretiranja ovo svaljivanje krivnje na tebe je takodjer vrsta maltretiranja.

po pitanju ovog da imas 20 godina i klinka si pa te se ne pita ... u kucanstvu se dogadja nesto, drugi su nesposobni pomoci, a ti si smatrana invalidom koji nema sta ni pokusavati. znaci da se tebi govori da se moras pomirit s tim da ces biti u losoj situaciji AKO ONI TAKO ODLUCE, katastrofa. cisto sumnjam da si oslobodjena kucanskih poslova i obaveza, ali kada treba imati pravo izraziti svoje misljenje toga si lisena. to ti je kao da si rob. vrsta maltretiranja. ak vise ne zivis kod svojih i imas volje imat ikakav odnos s njima, super. ak ih zelis raskolit na kriz i izbjegavas u sirokom luku - ja te ne osudjujem.

[KANARinka27]

Turquoise kaže:

Evo jedno mišljenje iz perspektive agresivnog djeteta.

Malo sam karikirala kad sam rekla djeteta jer su vrijeme radnje rane dvadesete. Mislim da je bitno napomenuti da sam uvijek bila dijete za uzor, nikad pravila probleme, pila, pusila, ukratko bila sam mirna i povucena.

Prica pocinje tako da je moj otac prije 5 godina nasao ljubavnicu koja je bila moje dobi (25 godina mladja od njega). On nikad nije bio neki problematican tip, tipa da je alkoholicar, pusi, kocka itd. Miran i flegmatican. Sakrivao je to neko vrijeme, iako se sve saznalo. Nakon toga su uslijedile svadje, dernjave, lupanja vratima. Svadjali su se konstantno predamnom, a kad bi pitala o cemu se radi rekli su da me se to ne tice jer sam ja klinka od 20 godina.

Malo je on odlazio od kuce pa ga nema tjedan dana, pa mama ode kod prijateljice. Pa se vrati. Ja kao da ne postojim, ne mogu nigdje otici, samo slusam i trpim. Da napomenem da se on uopce ne zeli vratiti, vec mama moli i inzistira. Ta situacija traje vec 6 godina, on je otisao i vratio se jedno 20 puta bez pretjerivanja. Samnom se o tome ne prica, jedan dan spava kod kuce, pa ga nema tjedan dana, pa se odjednom pojavi dok ja nemam pravo komentirati.

To razdoblje zivota je meni bilo dodatno uzasno jer sam u godinu dana imala 3 operacije. I zamislite sad, dijete vam ide na operaciju i nece ga nitko odvesti jer se svatko duri na svom kraju grada. Dijete ide polumrtvo taksijem jer nema drugog nacina.

U periodima kad ovaj nije bio kod kuce mama je bila uzasna prema meni, histerija, plakanje, deranje, kukanje. Tukla me, vukla me za kosu po podu, pljuvala mi u lice. Prodje sat vremena - kao da se nista nije dogodilo, ni oprosti, nista. Prica kak je vani suncano, a ja se tresem. Bilo je jos i gorih situacija, ali ajde necu.

Kad sam se odselila u drugi grad i napokon se maknula, onda me zvala na telefon i opet place, dere se itd. Svaki put kad joj se kaze da ga ostavi vise na miru jer on ocito ne zeli nista, onda sam ja klinka koja ne zna nista o zivotu. Onda mi je prekipilo i odrzavala sam samo najnuzniiju komunikaciju gdje sam ja naravno ispala najgora.

A najgori od svega su mi bili padobranci tipa prijatelji i rodbina koji kazu 'ti njih moras razumjeti, njima je tesko sad'. A oprostite kako je meni? Jel se itko sjetio svih ovih godina pitati a kako si ti u cijeloj toj prici? A da, mene se ne tice, zaboravila sam.

Zakljucak svega, nakon godina terora, od mirne osobe, postala sam bijesna, agresivna, dobila sam gastritis, svaki dan zivim s uzasnim bolovima. Prema njima osjecam prezir, gadjenje, donekle i mrznju zbog sebicnosti. Doslovno prezirem tu vrstu slabosti kad ces pristati na bilo kakav odnos samo da budes s tom osobom. Na svijetu ima 7 milijardi ljudi zaboga, nitko nije nezamjenjiv, pogotovo ako te ne postuje.

Tako da, zapitajte se kako se ti roditelji ponasaju prema djeci u 4 zida jer je moja mama mene u jednom trenutku vukla za kosu po podu, a za 10 minuta joj dolazi prijateljica gdje ona stavlja masku nasmijane, moderne, liberalne zene koju eto muz vara, a ona se neda jer je jaka, women's power i sva ta neoliberalna sranja. A ja placem u sobi. Fuj. Fuj. Fuj.

Itekako mi je jasno da se ovo treba rjesavati, ali svaki pokusaj mirnog razgovora zavrsi tako da se mene okrivi za sve, oni se ne zele ni ispricati ni priznati da je to sto su radili lose, odbijaju ici na zajednicke terapije. Vrh mi je bio kad mi je mama rekla: 'Evo, vidis sta si si napravila, ti nama ne mozes oprostiti i sad si si navukla gastritis. Ako ti imas potrebu ic kod psihologa idi, ja nemam veze s tim.'

Da. Kobajagi majka modernih shvaćanja, a ustvari zatucana agresivna primitivka. Isti slučaj sam i ja imala. Bratu se nije smjelo ništa reći, niti se to smije i danas, a ja ne smijem ništa reći jer se odmah skače na mene i vrijeđa me. Stalno cmizdri kako je ne poštuju ni brat ni ta njegova, a čim dođu, odmah nabaci ljigavi osmijeh.
,,S ine, da ti skuham ručak za vas? Da ti noge operem? He hehe. Ma, ne smeta meni što su djeca tu, one su meni dobre''. A kad su klinke na čuvanju, onda stalno cmizdri kako su zločeste i kako se ne može odmoriti od njih.



I čim joj se skrene pažnja na to da je ne poštuju i da je iskorištavaju i da nađe kičmu i kaže ne (da im ne čuva djecu)-onda sam ja ljubomorno čudovište koje mrzi bratovu djecu i ljubomorna duševna kurvetina.

[Leteća]

KANARinka27 kaže:

Da ti noge operem?

Jesi li ozbiljna ili karikiraš?

[KANARinka27]

Leteća kaže:

Jesi li ozbiljna ili karikiraš?

Ne, uopće ne karikiram. On njoj da joj j...e mater tupavu i retardiranu, a ona:
Da ti pričuvam djecu, samo ih dovedi.
I onda nazove svoju sestru i cendra joj na telefon o njima. Sad sam joj rekla, naglas, da teta čuje: Pravo ti budi kad nisi u stanju reći ,,Ne''.
A ona meni:
,,Što se ti tu javljaš, tko je tebe što pitao, što ti sereš kvake?''

Znači, kad je poseru, onda ja moram slušati cmoljenje i durenje na njih, ali čim se pojave ili oni ili te dvije klinke; osmijeh od uha do uha, sinek ovo sinek ono...''

Čim odu, opet nazivanje nekog na telefon i kenjkanje i cendranje.

[KANARinka27]

Zaključak i poruka autorici: Ne zaslužuju roditelji baš uvijek poštovanje.
Pogotovo kad svojim primjerom pokazuju da ne poštuju sebe i kad se rasprostiru pred drugima da ih se gazi kao krpu.

[Leteća]

KANARinka27 kaže:

Ne, uopće ne karikiram. On njoj da joj j...e mater tupavu i retardiranu, a ona:
Da ti pričuvam djecu, samo ih dovedi.
I onda nazove svoju sestru i cendra joj na telefon o njima. Sad sam joj rekla, naglas, da teta čuje: Pravo ti budi kad nisi u stanju reći ,,Ne''.
A ona meni:
,,Što se ti tu javljaš, tko je tebe što pitao, što ti sereš kvake?''

Znači, kad je poseru, onda ja moram slušati cmoljenje i durenje na njih, ali čim se pojave ili oni ili te dvije klinke; osmijeh od uha do uha, sinek ovo sinek ono...''

Čim odu, opet nazivanje nekog na telefon i kenjkanje i cendranje.

Ajme, strava.

[KANARinka27]

Leteća kaže:

Ajme, strava.

Maloprije, eto njega:

Njoj: Hoćeš si malo popraviti ručak?( Dobila je milostiva komadić pečenog mesa). Dobio sam od majstora, ima za tebe, ima i za nas.
Mene (sestru) negira.
Ja prigovorim, a ona odmah: A što ti odmah skačeš, podrazumijeva se i za tebe!
Ja: Nije rekao da je za mene.
Ona: Pa što onda, koji kurac odmah skačeš!''(naravno, povišenim tonom, kao i uvijek kad skrenem pažnju na njegovo ponašanje prema meni).

To je samo jedan primjer.