Empatija i etika

[mravac8]

- Sizif - kaže:

Meni nije jasno kako osoba sa zdravom empatijom može silovati. Možeš li mi ti objasniti? Zato kažem da je psihopatnost nužna osobina za takav čin.


To nisam niti rekao, ali ima taj potencijal/preduvjet za biti silovatelj. Naravno, aseksualan psihopat ne bi mogao biti silovatelj, ali bi bio sposoban za neku drugu vrstu zločina.

Tako što um može isključiti ili utišati empatiju. Ili empatiju projicirati na nešto drugo.

Zato se prije svakog rata i u tijeku rata neprijatelj dehumanizira (za Nijemce Židovi nisu bili ljudi već prljave životinje, 91. nitko u javnom govoru nije isticao da su i Srbi ljudi s osjećajima već se govorila ona strašna konstrukcija - srbočetničkokomunistički zlikovci ).

Tako empatičan čovjek može svoju empatiju usmjeriti na pripadnika vlastitog naroda, na nevino dijete koje su neprijatelji ubili, a prema neprijatelju koji inije čovjek usmerava druge svoje osjećaje - bijes, mržnju ..... njih uključuje, empatiju isključuje.

Što se tiče silovatelja oni rade isto - za njih je žena koji siluju samo objekt i još si je sama kriva za to (jer je izazivala, dobila je što je htjela .... ). Kao takva nije vrijedan objekt njihove empatije. Empatiju će pokazati doma prema svom djetetu, kao što su nacisti - čuvari Auschwitza svoju empatiju pokazivali prema svojoj plavokosoj i plavookoj njemačkoj dječici.

To su slučajevi kada društvo podržava silovanja i ubojstva. Hrvatska je, recimo, poznata po blagim kaznama za silovatelje i javnom osudom žrtve a ne silovatelja.

Međutim, ako društvo strogo sankcionira silovanje, psihopata će svoju psihopatiju zadovoljiti na druge načine. Možda će doma zlostavljati ženu, djecu i kućne ljubimce, možda će na poslu zlostavljati radnike ......

[Leteća]

- Sizif - kaže:

Bi li to značilo da žena gubi na ženstvenosti ako je hrabra i da ju kukavnost čini ženstvenijom?
Bi li to značilo da muškarac gubi na muževnosti ako je empatičan i da je muževniji ako je više bully, dakle prema psihopatnosti?

Mislim, pitam to zato jer neki muškarci kao da se stide empatičnosti...
Ne znam, ja sam obično one s manjkom empatičnosti, koji su sposobni mučiti životinju, maltretirati podređene, silovati... doživljavao kao slabiće...




Većina je pohlepna, većina je sposobna silovati (onaj De Palmin film to jako dobro ilustrira)...

Ako 'zdravlje' definiraš kao ono što je svojstvo većine, onda su oni koji nisu pohlepni, nisu u stanju silovati - 'bolesni'. U tom kontekstu je Beljki u pravu.

Mila Jovovich kao Ivana Orleanska - hot or not?

Što se muškaraca tiče, na njima je krajnje odbojno ono emocionalno prenemaganje koje spominje addx, a empatičnost je vrlo poželjna osobina (ako je uparena s odvažnošću i inteligencijom). To što se neki srame, to je njihov problem, posljedica tog nekog macho odgoja, valjda.

Ja sam nogirala jednog bivšeg kad sam skužila da puca na vrapce. Da, bio je slabić i to se vidjelo u nekim drugim situacijama. Sa silovateljima nemam iskustva, a ako ih poželim steći znam kamo se zaputiti - upoznala sam jednu ribu koja me zvala kod sebe u Porin. Mala je skroz luda, vere se po krovovima, tuče s policijom i tak. Rekla mi je da je posjetim kad god hoću ali da ne gledam muške u oči i da se pravim da sam Švabica jer tamo mrze Hrvate.

[Leteća]

mravac8 kaže:

Tako što um može isključiti ili utišati empatiju. Ili empatiju projicirati na nešto drugo.

Zato se prije svakog rata i u tijeku rata neprijatelj dehumanizira (za Nijemce Židovi nisu bili ljudi već prljave životinje, 91. nitko u javnom govoru nije isticao da su i Srbi ljudi s osjećajima već se govorila ona strašna konstrukcija - srbočetničkokomunistički zlikovci ).

Tako empatičan čovjek može svoju empatiju usmjeriti na pripadnika vlastitog naroda, na nevino dijete koje su neprijatelji ubili, a prema neprijatelju koji inije čovjek usmerava druge svoje osjećaje - bijes, mržnju ..... njih uključuje, empatiju isključuje.

Što se tiče silovatelja oni rade isto - za njih je žena koji siluju samo objekt i još si je sama kriva za to (jer je izazivala, dobila je što je htjela .... ). Kao takva nije vrijedan objekt njihove empatije. Empatiju će pokazati doma prema svom djetetu, kao što su nacisti - čuvari Auschwitza svoju empatiju pokazivali prema svojoj plavokosoj i plavookoj njemačkoj dječici.

To su slučajevi kada društvo podržava silovanja i ubojstva. Hrvatska je, recimo, poznata po blagim kaznama za silovatelje i javnom osudom žrtve a ne silovatelja.

Međutim, ako društvo strogo sankcionira silovanje, psihopata će svoju psihopatiju zadovoljiti na druge načine. Možda će doma zlostavljati ženu, djecu i kućne ljubimce, možda će na poslu zlostavljati radnike ......

Da. Empatija i etika su nekad bile ograničene na pripadnike vlastitog plemena. To da su svi ljudi braća je prilično nov izum, zato su i današnji ratovi manje odvratni od nekadašnjih, ako možemo to tako reći.

[addx]

mravac8 kaže:

Jedino što taj čovjek nema je potreba za posjedovanjem stvari. Ne poznam čovjeka, ali moguće je da ima potrebu kupovanja stvari - drugima, odnosno djeci. Djeca su mu očito važnija od novog automobila i desetero novih hlača.

Nije on imao narocito potrebu kupovati djeci, dapace, nije mu se nista od toga kupovalo, ali bi ga djeca uvijek nekako slomila.

Dok ga recimo kooperanti ne bi nikako slomili.

E sad, kako tu igra igru empatija? Malo je ima previse, malo je ima premalo.

To ocu reci. Sizif prica o empatiji kao da je to neki nepogresivi interni moralni kompas. Ja tvrdim da empatija, ta emocija, je proizvod bioloskog tkiva i samim time tesko se moze ocekivati da je ona u stanju razrijesiti sve moralne dileme sama od sebe bez racionalnog razmisljanja. Ako pak si dopustimo racionalno razmisljati, onda si valjda dopustamo i postupati KONTRA empatije? Samo ispada da je kontra empatije uvijek psihopatija - barem prema sizifu. Pa onda ispada da je uopce razmisljati a ne automatski potupati prema imperativu empatije vec psihopatija itd. Ne svidjaju mi se takvi okviri, kao da nema nista izmedju empatije i psihopatije.

Drugo pitanje je je li njegov postupak racionalan ili je štetio samoj djeci. Treba imati na umu da je potreba emocija i čovjek ima nagon da zadovolji svoju potrebu.

Da, potrebe djece su emocije, koje preempatican roditelj mozda ne moze trpiti pa im udovolji bez iznimke. Manje empatican roditelj (ili vise racionalan) bude "okrutan" (iz prespektive djeteta i njegove emocije) pa ne udovolji svakoj zelji. Zato sam i rekao, roditelj koji ne moze otrpiti/"kontejnati" emocije svoje djece vec ih mora rjesavati (npr. kupovanjem stvari) ce odgojiti parazitirajuce narcise. A to nije dobro. Dakle, stetu im je napravio svima redom, svi su nesposobni za samostalnu egzistenciju. Osim toga su i kooperanti/dobavljaci svi redom osteceni ko da su radili za todorica. A ta osoba sasvim sigurno nije psihopata nego je prije suprotno preempatican.

[mravac8]

addx kaže:

To ocu reci. Sizif prica o empatiji kao da je to neki nepogresivi interni moralni kompas. Ja tvrdim da empatija, ta emocija, je proizvod bioloskog tkiva i samim time tesko se moze ocekivati da je ona u stanju razrijesiti sve moralne dileme sama od sebe bez racionalnog razmisljanja. Ako pak si dopustimo racionalno razmisljati, onda si valjda dopustamo i postupati KONTRA empatije? Samo ispada da je kontra empatije uvijek psihopatija - barem prema sizifu. Pa onda ispada da je uopce razmisljati a ne automatski potupati prema imperativu empatije vec psihopatija itd. Ne svidjaju mi se takvi okviri, kao da nema nista izmedju empatije i psihopatije.

.

Sve ljudsko proizvod je biološkog tkiva (i nastalo je u evolucijskom procesu), dakle i razum i emocije proizvod su biološkog tkiva.

Sve emocije možemo do određene mjere pojačati ili stišati. Bijes, srđbu, tugu .... pa čak i glad, potrebu za mokrenjem ... kažu da neki mogu i bol, osjećaj hladnoće ... sve to razumom možemo stišati ili pojačati. Naglašavam, do određene mjere.

Stišavanje ili pojačavanje emocija vršimo razumom. Međutim, to što imamo razum ne znači da imamo i znanje kako nešto činiti. Dakle, osoba treba naučiti kako da upravlja emocijama.

Empatična osoba u svakodnevnom životu koji donosi sustrete sa različitim drugim osobama koje imaju različite zahtjeve može svoju empatiju stišati ako joj tog trenutka smeta. I pojačati kada joj je u komunikaciji potrebna.

Ostalo sam napisala u postu prije ovog pa da se ne ponavljam.

Možda bi samo trebalo naglasiti da se ovdje radi o empatiji kao emociji, dok postoji i empatija koju postižemo razumom. To je ono kada pokušavaš razumom dokučiti kako će se neka druga osoba ponašati ili osjećati u nekoj situaciji (u stilu - da se ja nalazim u takvom položaju ja bi osjećao ili napravio ono, dakle i on će osjećati ili napraviti ono). Za empatiju razumom potreban je samo - razum, emocije smetaju.

[addx]

Leteća kaže:

Što se muškaraca tiče, na njima je krajnje odbojno ono emocionalno prenemaganje koje spominje addx, a empatičnost je vrlo poželjna osobina (ako je uparena s odvažnošću i inteligencijom). To što se neki srame, to je njihov problem, posljedica tog nekog macho odgoja, valjda.

Emocionalno prenemaganje je virtue signalling onog sto je pozeljno. When this arises (pozeljnost empaticnosti) that arises (emocionalno prenemaganje), rece buda

Inace, moj narcizam je cudan, vise je kao antinarcizam, to sam znao oduvijek, ali mi je oko otvorila oci upravo zenska koja se izlijecila od DIDa koristeci ibogaine, zenska nicka Tribeofone. Za sebe je rekla da je vrlo empaticna (sto moguce djeluje kao faktor za razvoj DIDa). U privatnim razgovorima mene je dobro prokuzila i nesto mi rekla sto mi je promijenilo tijek evolucije. Ja sam cijelo vrijeme naprosto sumnjao da imam NPD bez obzira sto je on tako malo cudan, ona mi je objasnila da joj smrde neke stvari oko toga i da je moguce da naprosto imam otisak necijeg NPDa u sebi zbog cega istovremeno i mrzim narcizam a imam i narcisticke crte. To mi je nekako odmah najtocnije sjelo i promijenilo daljnji tijek razvoja po tom pitanju. Zbog toga dobijem 100% na narcizmu ali zbog mrznje narcizma (tj. ja bi rekao sveg onog sto proizlazi iz narcizma) zapravo skoriram dosta ispod prosjeka na makijavelizmu i psihopatiji.

Zato sam se ja eventualno pronalazio u tim upitnim "covert" ili "inverted" narcissist tekstovima, nikad u "overt" a s druge strane skoro savrseno razumijem "overt" narcise, sto su mi mnogi potvrdili, dosta sam tekstova pisao..

Tako da, izgleda internalizirao sam neciji NPD (majku i brata vjerojatno oboje) kao "kaznjavajuceg subjekta" sto je prilicno naporno za psihicki nositi u sebi..

Ja sam nogirala jednog bivšeg kad sam skužila da puca na vrapce.

O majke ti mile, kakve ljudi zabave imaju... za jedan takav isprazan trenutak nekakve kvazi srece ubit pticicu... Asociralo me na kralja dzofrija (game of thrones) kad je otvarao tortu..

[- Sizif -]

mravac8 kaže:

Tako što um može isključiti ili utišati empatiju. Ili empatiju projicirati na nešto drugo.

Zato se prije svakog rata i u tijeku rata neprijatelj dehumanizira (za Nijemce Židovi nisu bili ljudi već prljave životinje, 91. nitko u javnom govoru nije isticao da su i Srbi ljudi s osjećajima već se govorila ona strašna konstrukcija - srbočetničkokomunistički zlikovci ).

Ovo što se tiče ovog zadnjeg rata baš i nije točno, jer da jest, onda bi hrvatska vojska činila masovne zločine kao Pavelićeva ili Titova, a negdje pored Knina bi od 95. bilo polje poput Bleiburškog s desecima tisuća pobijenih martićevaca i srpskih civila... no takvo polje ne postoji i dobro je da ne postoji.

mravac8 kaže:

Tako empatičan čovjek može svoju empatiju usmjeriti na pripadnika vlastitog naroda, na nevino dijete koje su neprijatelji ubili, a prema neprijatelju koji inije čovjek usmerava druge svoje osjećaje - bijes, mržnju ..... njih uključuje, empatiju isključuje.

Što se tiče silovatelja oni rade isto - za njih je žena koji siluju samo objekt i još si je sama kriva za to (jer je izazivala, dobila je što je htjela .... ). Kao takva nije vrijedan objekt njihove empatije. Empatiju će pokazati doma prema svom djetetu, kao što su nacisti - čuvari Auschwitza svoju empatiju pokazivali prema svojoj plavokosoj i plavookoj njemačkoj dječici.

Razumijem što želiš reći, no tom logikom je Hitler zdrav i normalan čovjek koji je empatiju preusmjerio na psa.

Meni takva "preusmjeravanja" ne djeluju kao nešto zdravo.

mravac8 kaže:

To su slučajevi kada društvo podržava silovanja i ubojstva. Hrvatska je, recimo, poznata po blagim kaznama za silovatelje i javnom osudom žrtve a ne silovatelja.

Međutim, ako društvo strogo sankcionira silovanje, psihopata će svoju psihopatiju zadovoljiti na druge načine. Možda će doma zlostavljati ženu, djecu i kućne ljubimce, možda će na poslu zlostavljati radnike ......

I to su česte pojave, da...

[mravac8]

- Sizif - kaže:

Razumijem što želiš reći, no tom logikom je Hitler zdrav i normalan čovjek koji je empatiju preusmjerio na psa.

Meni takva "preusmjeravanja" ne djeluju kao nešto zdravo.

Ne na psa nego na njemački narod. Hitler je iskreno volio Nijemce i Njemačku. I želio im je mjesto koje zaslužuju - mjesto gospodara svijeta.

Naravno, nisu sva preusmjeravanja zdrava.

Za više nemam vremena, možda kasnije ili sutra.

[- Sizif -]

addx kaže:

To ocu reci. Sizif prica o empatiji kao da je to neki nepogresivi interni moralni kompas.

To sasvim sigurno nisam rekao.

addx kaže:

Ja tvrdim da empatija, ta emocija, je proizvod bioloskog tkiva i samim time tesko se moze ocekivati da je ona u stanju razrijesiti sve moralne dileme sama od sebe bez racionalnog razmisljanja. Ako pak si dopustimo racionalno razmisljati, onda si valjda dopustamo i postupati KONTRA empatije? Samo ispada da je kontra empatije uvijek psihopatija - barem prema sizifu.

Ne, iz toga što sam rekao da čovjek koji ima zdravu empatiju ne može silovati ne slijedi ovo što si ti rekao.

Nigdje se nisam odrekao inteligencije, tj. sposobnosti procesiranja inputa, bilo kojih pa tako i onih empatskih.

Ako kažem da je fizička snaga ili brzina i spretnost vrlina (zbog koje možeš biti bolji radnik u nekim djelatnostima ili bolji sportaš), to ne znači da te osobine koristiš bez mozga.

Nije ideal biti intelektualno tuplji, emocionalno tuplji, slabovidniji, fizički slabji i nespretniji... to je ono što sam rekao, no iz toga ne slijedi ono što si ti zaključio.

[addx]

- Sizif - kaže:

To sasvim sigurno nisam rekao.

Kakav god primjer ja naveo da empatija moze uzrokovati moralno upitno djelovanje, ti kazes da empatija ne bi to uzrokovala vec bas ono moralno tocno djelovanje.

Pa se sad izjasni, da li mislis da empatija nepogresivo dovodi do moralnih akcija, ili se empatija moze manifestirati nemoralno?

Pri tom imaj na umu standardnu ljudsku populaciju, znaci i pametne, i manje pametne, i naivne, i skeptike, sve sve.

Ne, iz toga što sam rekao da čovjek koji ima zdravu empatiju ne može silovati ne slijedi ovo što si ti rekao.

Nigdje se nisam odrekao inteligencije, tj. sposobnosti procesiranja inputa, bilo kojih pa tako i onih empatskih.

Pitanje je da li inteligencijom mozemo pronaci akciju koja bi bila moralnija od one na koju nas empatija tjera? I da li inteligencijom mozemo otkriti da bi akcija na koju nas empatija tjera bila zapravo nemoralna?

[Leteća]

- Sizif - kaže:

Ovo što se tiče ovog zadnjeg rata baš i nije točno, jer da jest, onda bi hrvatska vojska činila masovne zločine kao Pavelićeva ili Titova, a negdje pored Knina bi od 95. bilo polje poput Bleiburškog s desecima tisuća pobijenih martićevaca i srpskih civila... no takvo polje ne postoji i dobro je da ne postoji.



Razumijem što želiš reći, no tom logikom je Hitler zdrav i normalan čovjek koji je empatiju preusmjerio na psa.

Meni takva "preusmjeravanja" ne djeluju kao nešto zdravo.



I to su česte pojave, da...

Miješaš kruške, jabuke i šljive. Ali žešće. Ne bih sad ulazila u diskusiju o ustašama i partizanima, samo ću napomenuti da se kod takvih stvari mora uzeti u obzir ne samo povijesni kontekst nego i "tko je prvi počeo". Uostalom, već sam istaknula da se ratovi kroz povijest mijenjaju. Tako nekada nisi morao sotonizirati protivnika jer je podjela na naše i njihove bila vrlo izražena zbog slabog kontakta između različitih zajednica. Onda je uslijedilo zlatno doba propagande, a u najnovije doba ni takvi mehanizmi ne daju željeni učinak.

Za to nije zaslužno povećanje empatije kao osobine, nego širenje osobnog kruga empatije s najužeg plemena na čovječanstvo u cjelini. Naravno, ne kod svih, nego kod osvještenijih pojedinaca budući da se radi o polaganom procesu.

[Leteća]

addx kaže:

Emocionalno prenemaganje je virtue signalling onog sto je pozeljno. When this arises (pozeljnost empaticnosti) that arises (emocionalno prenemaganje), rece buda

Inace, moj narcizam je cudan, vise je kao antinarcizam, to sam znao oduvijek, ali mi je oko otvorila oci upravo zenska koja se izlijecila od DIDa koristeci ibogaine, zenska nicka Tribeofone. Za sebe je rekla da je vrlo empaticna (sto moguce djeluje kao faktor za razvoj DIDa). U privatnim razgovorima mene je dobro prokuzila i nesto mi rekla sto mi je promijenilo tijek evolucije. Ja sam cijelo vrijeme naprosto sumnjao da imam NPD bez obzira sto je on tako malo cudan, ona mi je objasnila da joj smrde neke stvari oko toga i da je moguce da naprosto imam otisak necijeg NPDa u sebi zbog cega istovremeno i mrzim narcizam a imam i narcisticke crte. To mi je nekako odmah najtocnije sjelo i promijenilo daljnji tijek razvoja po tom pitanju. Zbog toga dobijem 100% na narcizmu ali zbog mrznje narcizma (tj. ja bi rekao sveg onog sto proizlazi iz narcizma) zapravo skoriram dosta ispod prosjeka na makijavelizmu i psihopatiji.

Zato sam se ja eventualno pronalazio u tim upitnim "covert" ili "inverted" narcissist tekstovima, nikad u "overt" a s druge strane skoro savrseno razumijem "overt" narcise, sto su mi mnogi potvrdili, dosta sam tekstova pisao..

Tako da, izgleda internalizirao sam neciji NPD (majku i brata vjerojatno oboje) kao "kaznjavajuceg subjekta" sto je prilicno naporno za psihicki nositi u sebi..



O majke ti mile, kakve ljudi zabave imaju... za jedan takav isprazan trenutak nekakve kvazi srece ubit pticicu... Asociralo me na kralja dzofrija (game of thrones) kad je otvarao tortu..

Čuj, ali to ti je nužno ako želiš zadržati društveni status među desničarima.

Inače, ako radimo razliku između primarne i sekundarne psihopatije, možemo i o primarnom i sekundarnom narcizmu jer je manjak empatije karakteristika oba poremećaja (ASPD i NPD).

Dojma sam da za razvoj tih sekundarnih inačica nije zaslužna samo neposredna obiteljska okolina nego i mediji, na primjer. Kad kreneš analizirati filmove iz 20. st u njima ćeš naći gomilu narcisa (praktički u svim akcićima junak ima neke nacističke osobine) dok suvremenim serijama harače psihopati i sociopati. Tako da nije teško pokupiti nešto takvo s ekrana, barem u formativnim godinama (putem identifikacije s protagonistom, učenje po modelu i sl.).

Empatija i DID su definitivno povezani jer je disocijacija vrlo učinkovit mehanizam isključivanja empatije. Zapravo, nema boljega. Mana je jedino to što tako isključuješ i vlastite emocije što je dugoročno vrlo štetno. Za razvoj 'pravog DID-a', odnosno formiranje altera potrebno je još nešto, ali nisam sigurna o čemu se radi - internet je prezasićen onim MKUltra/SRA bazama koje je teško razumno analizirati i izdvojiti činjenice iz hrpe očitih sranja.

[Loui]

Ima ona scena iz filma Karalua od Grlića gdje u kafani na kosovu u doba Juge 80-ih pijan sjedi oficir Pašić(Hadžihafizbegović) sa vojnikom doktorom koji ga tajno liječi od sifilisa koji je dobio od kafanjske pevaljke i sad ona sjedi u krilu drugom oficiru i obrađuje ga, i sad Pašić veli vojniku(dalmatincu) e od one sam dobio sifilis , a vojnik mu veli pa hoćete upozorit kolegu, a Pašić ih gleda i šuti onak pijan i razmišlja 30sec i napokon odgovori:"Ma ko mu jebe mater."
Pitanje ,jel bi vi upozorili polupoznanika a svoju sramotu i muku priznali
Inače to mi je jedna od najjačih scena u našim filmovima

[Leteća]

Loui kaže:

Ima ona scena iz filma Karalua od Grlića gdje u kafani na kosovu u doba Juge 80-ih pijan sjedi oficir Pašić(Hadžihafizbegović) sa vojnikom doktorom koji ga tajno liječi od sifilisa koji je dobio od kafanjske pevaljke i sad ona sjedi u krilu drugom oficiru i obrađuje ga, i sad Pašić veli vojniku(dalmatincu) e od one sam dobio sifilis , a vojnik mu veli pa hoćete upozorit kolegu, a Pašić ih gleda i šuti onak pijan i razmišlja 30sec i napokon odgovori:"Ma ko mu jebe mater."
Pitanje ,jel bi vi upozorili polupoznanika a svoju sramotu i muku priznali
Inače to mi je jedna od najjačih scena u našim filmovima

Ovisi. Postoje ljudi kojima želim sifilis.

[- Sizif -]

Leteća kaže:

Miješaš kruške, jabuke i šljive. Ali žešće.

Ne miješam ništa jer ne opravdavam ni jedan pokolj. Nadam se da ni tebi ne bi bilo drago da su se Tuđman i Gotovina ponijeli zločinački kao Tito i da su posmicali desetke tisuća martićevaca i pratećih srpskih civila. A mogli su bez problema u Oluiji 95. presjeći put i raspaliti iz osvete za ono od 91. kao što su ovi 45. napravili zločin iz osvete za ono od 41.

No, to je mravac skrenula temu na konkretan rat, pa bih te molio da o tome ne nastavljaš, ovdje, a ako baš moraš, možeš na chatu ili negdje gdje želiš...

Leteća kaže:

Za to nije zaslužno povećanje empatije kao osobine, nego širenje osobnog kruga empatije s najužeg plemena na čovječanstvo u cjelini. Naravno, ne kod svih, nego kod osvještenijih pojedinaca budući da se radi o polaganom procesu.

Ne znam, ako je netko psihopat, onda nema što 'širiti', a ako ima empatiju, onda ne znam kako bi mogao npr. zaklati ili poslati u plinsku komoru neko dijete jer 'nije iz mog plemena'.

[Leteća]

- Sizif - kaže:

Ne miješam ništa jer ne opravdavam ni jedan pokolj. Nadam se da ni tebi ne bi bilo drago da su se Tuđman i Gotovina ponijeli zločinački kao Tito i da su posmicali desetke tisuća martićevaca i pratećih srpskih civila. A mogli su bez problema u Oluiji 95. presjeći put i raspaliti iz osvete za ono od 91. kao što su ovi 45. napravili zločin iz osvete za ono od 41.

No, to je mravac skrenula temu na konkretan rat, pa bih te molio da o tome ne nastavljaš, ovdje, a ako baš moraš, možeš na chatu ili negdje gdje želiš...



Ne znam, ako je netko psihopat, onda nema što 'širiti', a ako ima empatiju, onda ne znam kako bi mogao npr. zaklati ili poslati u plinsku komoru neko dijete jer 'nije iz mog plemena'.

Velim da mi nije do tih spika, tako da ću te ostaviti da u miru naričeš nad "Titovim žrtvama". Načelno nemam ništa protiv osvete i smatram je posve legitimnim potezom.

Što se tiče nacista, već smo negdje imali raspravu o 'banalnosti zla', mislim da se radilo o temi 'Kolektivna krivnja'. Uglavnom, neurotipična je osoba spremna zaklat i udavit ako joj to naredi vanjski autoritet ili je društvena situacija takva da 'to svi rade'.

[- Sizif -]

addx kaže:

Kakav god primjer ja naveo da empatija moze uzrokovati moralno upitno djelovanje, ti kazes da empatija ne bi to uzrokovala vec bas ono moralno tocno djelovanje.

Pa se sad izjasni, da li mislis da empatija nepogresivo dovodi do moralnih akcija, ili se empatija moze manifestirati nemoralno?

Pri tom imaj na umu standardnu ljudsku populaciju, znaci i pametne, i manje pametne, i naivne, i skeptike, sve sve.



Pitanje je da li inteligencijom mozemo pronaci akciju koja bi bila moralnija od one na koju nas empatija tjera? I da li inteligencijom mozemo otkriti da bi akcija na koju nas empatija tjera bila zapravo nemoralna?

Ne mislim da osjećaj nekim automatizmom donosi 'ispravne zaključke', kao što ni osjet, npr. vid, to ne čini.

I tvoje oko te može zavarati, zar ne?
Ali zbog toga ne težiš slabovidnosti.

Zašto bi osjećajima pristupao drugačije nego osjetima?

Inteligenciju koristiš za procesiranje inputa i za eliminaciju onog što te može zavarati...

[addx]

- Sizif - kaže:

Ne mislim da osjećaj nekim automatizmom donosi 'ispravne zaključke', kao što ni osjet, npr. vid, to ne čini.

I tvoje oko te može zavarati, zar ne?
Ali zbog toga ne težiš slabovidnosti.

Zašto bi osjećajima pristupao drugačije nego osjetima?

Inteligenciju koristiš za procesiranje inputa i za eliminaciju onog što te može zavarati...

E tako, empatija je jedan od inputa, koji ako je prejak, ne dopusta drugim inputima obzir. A moze biti i pogresan, a cesto grijesi kada je u pitanju plemenska pripadnost i slicno - jer je kao biolosko tkivo evoluiralo upravo radi facilitacije obitelji, sire obitelji i plemena itd.

Onaj moj rodjak sto ima firmu je dopustao da osjecaji njegove djece kontroliraju njegove akcije. To ga je dovelo u situaciju da ne isplacuje kooperante.
Isplacivanje kooperanata nije stvar empatiziranja sa kooperantima - nego je stvar drzanja dogovora, bivanja covjekom od rijeci, sto nema bas veze s empatijom - a opet se tice *morala* i *etike*. Pa upravo tako, da ponovo probudim nicea, empatija po prirodi spada u "slave morality" a cast i drzanje do rijeci u "master morality".

E sad, najveci izazov je zapravo pronaci nacin kako uvazavati oboje, plesati po tankoj crti izmejdu, balansirati, a ne povoditi se iskljucivo slave morality principima poput isusa ili master morality principima poput hitlera. Iliti, ja drzim da su svi isusi, da bi svijet propao jednako brzo kao i da su svi hitleri.

[- Sizif -]

Leteća kaže:

Velim da mi nije do tih spika, tako da ću te ostaviti da u miru naričeš nad "Titovim žrtvama". Načelno nemam ništa protiv osvete i smatram je posve legitimnim potezom.

Ja ne mislim da bi bilo dobro da smo poklali Srbe na nekom polju, iz osvete i mislim da je dobro da Tuđman i Gotovina nisu napravili klanje s tisućama žrtava kao što je Tito učinio. Nemam miljenika među masovnim ubojicama ma čiji bili.

Mislim da zdrava osoba ne može svojim rukama vršiti takve pokolje, ali ni narediti ih... i to ne ovisi o tome koji su čiji...

Leteća kaže:

Što se tiče nacista, već smo negdje imali raspravu o 'banalnosti zla', mislim da se radilo o temi 'Kolektivna krivnja'. Uglavnom, neurotipična je osoba spremna zaklat i udavit ako joj to naredi vanjski autoritet ili je društvena situacija takva da 'to svi rade'.

Kakva je to 'neurotipična osoba', kako se definira i koliko u postotku takvih osoba ima u općoj populaciji, a koliko onih koje nisu 'neurotipične'?

[Leteća]

Ajmo ovako. Ja sam ematična preko svake razumne mjere, no ujedno sam svadljiva, osvetoljubiva i nadasve vulgarna. Imam etički kodeks kojeg se pridržavam ali on se baš ne poklapa s onim društveno prihvaćenim. Jesam li primjer toga da je empatija poželjna, nepoželjna ili sam iznimka na koju bi trebalo zažmiriti prilikom socioloških i filozofskih rasprava?