Gubim se...

[radical change]

Svi mi pomislimo za sebe da smo glupi, nesposobni, smotani, budale, svima nam se to povremeno desi. Imamo pravo ponekad i biti takvi, neće se svijet sruštiti, svi smo ljudi zar ne, imamo pravo na loš osjećaj, pogrešku, tugu, bijes. Problem je ako ti ostaješ predugo u tom filmu, a jesi, i onda kreće očaj i samoubilački nagon. Zašto si u tom filmu, jer se stavljaš u ulogu malog nesposobnog dječačića koji ovisi o očevom odobravanju. Svaki put kad bi te otac tako ponizio osjećao si se jednako loše, kao i danas kada ti se desi neka glupost probude se isti oni osjećaji koje je otac budio u tebi. Nekad te to nije toliko pogađalo, naučio si živjeti stim jer ti je mama prala i kuhala, otac dao neku kintu za marendu, imao si gdje leći, tada bi pognuo glavu, rekao sebi glup sa jebi ga i pričekao da oca prođe napad bijesa. Problem je u tome što si ti danas odrastao čovjek i imaš mnogo više odgovornosti prema sebi nego onaj dječačić nekad kojem je otac financirao život. I tu dolazi do velikih problema, ti se sutra moraš sam ustati i ići na posao, moraš sam zaraditi za sebe, moraš sam skuhati, spremiti, oprati, moraš se sam nositi sa problemima, ljudima i propalim vezama. I onda pucas. Nisi ti ni jadan ni blesav ni loš, živiš i boriš se najbolje kako znaš i umiješ, kao i ja i bilo tko drugi. Al jebi ga nakupi se problema i danas ne možeš cjeli dan ležati u svojoj sobi, čitati strip i reći boli me kurac, moraš stisnuti zube i živjeti.
Zato sam ti i rekao, kada ti krenu loši osjećaji analiziraj pdakle to dolazi, zašto se tako jako loše osjećaš, skužit ćeš da ih nešto potencira, a kad još dublje uđeš u to vidjet ćeš da si se tako osjećao kad si bio dijete, a sad osjećaš još veći pressing jer si odrastao čovjek, sam, usamljen, prepušten sam sebi, jer te to stalno prati i čini ti život lošim.

[devaa]

@Orlandia, da imas pravo.. Na kraju sam mu povjerovao u ono sto sam najmanje trebao... Fina ironija zar ne ?

Trudim se sto manje po dosta stvari biti kao on.. Ne znam, jako je tesko zivjeti sa njime, a trenutno si nazalost ne mogu priustiti da odem u stan.. :/

Mislim da cijeli zivot se borim sa time da taj dio njega odvojim od sebe, odnosno potvrdim da iako krvlju povezani mi smo dvije potpuno razlicite osobe.. Meh

@radical da ne znam sto reci... Ali znam sto me cini nezadovoljnim. Koji osjecaji, koji dio zivota i povezani sa puno toga ukljucujci fax, posao, zdravlje, a i prijateljstva koja mi fale.

[radical change]

devaa kaže:

@radical da ne znam sto reci... Ali znam sto me cini nezadovoljnim. Koji osjecaji, koji dio zivota i povezani sa puno toga ukljucujci fax, posao, zdravlje, a i prijateljstva koja mi fale.

Moraš to otpekljati, neće ti drugačije ići...

[Leteća]

Orlandia kaže:

Pročistila sam se na svoj način i zatvorila tu stranicu života. Sad jedino tu i tamo za sebe otvaram karte i vrtim visak i zgodno mi je promatrati kako korespondiraju s mojom podsviješću.

Pa to je jedna zdrava, kulturna, mitteleuropska zanimacija. Nešto kao bečki valcer.

Orlandia kaže:

Meni je to bio toliko drag i veseo period. Bilo je ajmo vidjeti do kuda mogu ići i koje granice probiti, ajmo nadmašiti sebe. Ti sportovi su se prelili i na moje raspoloženje, doživljaj sebe i prštila sam od samopouzdanja. Družila sam se s ljudima s kojima sam dijelila istu ljubav i bila je to skoro pa punina života, obojena smijehom, zajebancijom, sprdnjom. Fali mi sve to, ali ne vidim da ću se vratiti. Ljudi su otišli svaki svojim putem, odselili, smirili se, utonuli u lagani ritam obitelji i brige za potomstvo. Možda da sad krenem opet našli bi se istomišljenici, ali ne da mi se.

Mene je sjebalo nešto drugo. Budući da sam tada već bila debelo inficirana njuejđom mislila sam da mogu proći na liječničkom tako što ću si snagom volje/namjere/kurca/palca iskorigirati dioptriju. Budala, trebala sam jednostavno naučiti napamet raspored slova.

Da mi je onaj Koeljo tada bio pri ruci, udavila bih ga ko pilića.

Orlandia kaže:

Sartre je skužio da su pakao drugi i pri tom je mislio na ekipu s posla.

Nekako sumnjam da je taj seronja imao dva dana radnog staža na 'normalnom' poslu.

Orlandia kaže:

Treba se uhvatiti za nešto veće, važnije, a što bi to bilo, (još) ne znam. Nisam sigurna postoji li nešto što možemo raditi permanentno i da nam to permanentno ubrizgava zadovoljstvo. Lani sam počela graditi kuću i bilo mi je super uhvatiti se s nečim što mi je nepoznanica, ali i potpun izazov. Opet sam se osjetila živa kad bi došla betonara i izlila temelje, pa prvu ploču, pa krov. Sada je to malo stalo dok se ne skupi lovica za dalje. Pa sam i ja stala i čekam.

Ti bi mogla čitajući te ovako na formu, napisati roman, otvoriti virtualnu psiho ordinaciju, itd. djeluješ mi vrlo, vrlo kreativno.

A ti meni djeluješ vidovito i bez karata, budući da u zadnje vrijeme razmatram baš te dvije opcije. A i dvoumim se oko toga želim li biti šrinkoterapeut ili šaman. Zapravo, htjela bih biti Bruno Šimleša ali to je radno mjesto već popunjeno.

[Leteća]

devaa kaže:

Trudim se sto manje po dosta stvari biti kao on.. Ne znam, jako je tesko zivjeti sa njime, a trenutno si nazalost ne mogu priustiti da odem u stan.. :/

Mislim da cijeli zivot se borim sa time da taj dio njega odvojim od sebe, odnosno potvrdim da iako krvlju povezani mi smo dvije potpuno razlicite osobe.. Meh

Mislim da bi i ti trebao upoznati našu Lisu.

[devaa]

Pogledam video kada dodem doma 😇

[devaa]

@leteca zanimljiv video... Hehe