Suicid - etički aspekt

[Coeli]

- Sizif - kaže:

Ali ovdje nije riječ o mentalno retardiranima ili onima koji su naknadno izgubili sposobnost shvaćanja potupaka, dakle opet promašuješ bit, vrati se na suštinu pitanja...

Tko će biti taj koji će ocijeniti da je netko psihički uravnotežen i dati mu dozvolu da se ubije?
Tko bi se uopće usudio?

[mravac8]

Illana kaže:

Da, kao eutanazija.

Neka druga dozvola za samoubojstvo ti ni ne treba, ni neformalno ni zakonski, da bi je učinio, mislim, nije zabranjeno.

Niti društvo danas osuđuje samoubojicu. Društvo samoubojstvo svog člana smatra svojim neuspjehom (nismo znali, nismo mu uspjeli pomoći ..... ).

[Coeli]

mravac8 kaže:

Niti društvo danas osuđuje samoubojicu. Društvo samoubojstvo svog člana smatra svojim neuspjehom (nismo znali, nismo mu uspjeli pomoći ..... ).

ubojicu ne osuđuje ali u skladu s moralom (poimanjem dobrog i lošeg) drži taj čin lošim izborom. Ne gleda na njega blagonaklono biti ga smatra poželjnim, niti je indiferentno prema tome (u smislu, tko hoće, njegova stvar ...)

[Illana]

mravac8 kaže:

U Hrvatskoj? Čije stanovništvo je katoličko, 80 posto? Zamisli Željku Markić kako traži da se dozvoli samoubojstvo.

Katolici imaju stajalište da je život dar od boga i da ga jedino bog može uzeti. Samoubojstvo je grijeh, a čovjek mora nositi teret života (kao što je Isus nosio svoj križ). Svatko mora nositi svoj križ.

I kad se već samoubojstvo u naslovnom postu uspoređuje sa abortusima, hrvatske katoličke udruge traže zabranu abortusa i čisto sumnjam da bi istovremeno tražile i dozvolu samoubojstava.

Kao u svemu (rastave brakova, život mladih zajedno prije braka, seks prije braka .... ) i ovdje su katoličke uzde popustile (toliko o zaklinjanju u tradicionalizam), ali ipak je i dalje samoubojstvo grijeh u očima katoličke Crkve, svećenika pa bi trebalo biti i u očima vjernika.

Nije to problem, znaš već kako mi to radimo. Donesemo zakon i ne primjenjujemo ga i nikom ništa.
Ili donesemo zakon i još par akata kojim ga u praksi učinimo i neprovedivim, kao recimo neki prigovor neke savjesti i sl. i opet isto.

[mravac8]

- Sizif - kaže:

Kao što rekoh, ako si žena, medicinsku asistenciju možeš dobiti za usmrćivanje ploda, ali ne i za svoje tijelo - to je izvan zakona.

Ne, to je po zakonu. Ako nije po zakonu onda žena ne može zakonski učiniti abortus.

Ljudima kojima se zakoni njihove države ne sviđaju bore se, opet zakonskim sredstvima da se takvi zakoni promijene ili ukinu.

Razne udruge (Željka Markić) bore se u Hrvatskoj da se upravo zakoni koji dozvoljavaju abortus promijene.

Inače, osim ljudskih postoje i zakoni prirode. A zakoni prirode govore da se niti jedna vrsta ne može neograničeno razmnožavati a da time ne ugrozi i vlastiti opstanak.

Pa možemo reći da su oni koji su danas za zabranu abortusa i pravilu i za - samoubojstvo čovječanstva.

[- Sizif -]

Coeli kaže:

Tko će biti taj koji će ocijeniti da je netko psihički uravnotežen i dati mu dozvolu da se ubije?
Tko bi se uopće usudio?

Tko to procjenjuje za ženu koja želi izvršiti abortus (usmrćivanje nerođenog djeteta)?

[- Sizif -]

mravac8 kaže:

Ne, to je po zakonu. Ako nije po zakonu onda žena ne može zakonski učiniti abortus.

Pa ovdje se propituje etika koja bi trebala stajati u podlozi zakona (valjda cilj nisu neetični zakoni), time ukazujem na apsurd.

Žena (npr. u postupku abortusa) može biti gospodar drugog tijela (druga jedinka, drugi DNK), ali ne može biti gospodar svojeg tijela, kao ni muškarac, uostalom.

[Illana]

- Sizif - kaže:

Medicinska asistencija je potrebna ako se doniranim organima žele spasiti drugi životi, inače organi propadnu kao i u slučaju Marija Novaka (navedeno je u ranijim upisima), kao i u 99,9% drugih slučajeva, a životi onih ljudi koji bi željeli nastaviti sa životom nisu spašeni iako bi mogli biti.

Kao što rekoh, ako si žena, medicinsku asistenciju možeš dobiti za usmrćivanje ploda, ali ne i za svoje tijelo - to je izvan zakona.

Ne bih se ja bavila milosrđem od darivanja organa. To je bizaran i nategnut argument, i kao razlog zašto bi se netko silno želio ubiti toliko rijedak da ga ne bih uzimala u obzir.

Ako treba pomoći ljudima da se ubiju, to treba činiti pažljivo jer, ponavljam, preveliki je prostor za sumnjive radnje.

[Coeli]

- Sizif - kaže:

Tko to procjenjuje za ženu koja želi izvršiti abortus (usmrćivanje nerođenog djeteta)?

To se na radi o djetetu- to tek treba postati. Razlika je ogromna.

Zakon i u tom slučaju štiti život i zdravlje žene, kako ga ne bi ugrozila nekim drugim metodama pobačaja.

Tvoja mjerila da se tu radi o usmrćivanju djeteta su tvoja mjerila (istina, ne samo tvoja), no nisu općeprihvaćena. Za razliku od samoubojstva. Nitko ti ne brani (jer i ne može zabraniti) ali odobriti ga neće.

[mravac8]

Coeli kaže:

ubojicu ne osuđuje ali u skladu s moralom (poimanjem dobrog i lošeg) drži taj čin lošim izborom. Ne gleda na njega blagonaklono biti ga smatra poželjnim, niti je indiferentno prema tome (u smislu, tko hoće, njegova stvar ...)

Slažem se, gotovo svi će samoubojstvo smatrati lošim izborom. I, slažem se, na samoubojstvo se ne gleda blagonaklono. Čak kada su i bolesnici u zadnjem stadiju bolesti u pitanju.

Međutim, to je ipak daleko od osude.

Ali, opet, kao što je svako samoubojstvo indivdiualni čin, tako i svatko od nas ima svoj stav prema samoubojstvu.

I može se dogoditi da svoj stav tijekom života i revidiramo i potpuno promijenimo.

[- Sizif -]

samting kaže:

Zašto suicid nije legalan u smislu potpomaganja ne znam, no mislim da nebi ikada i trebao biti.

Zašto? Recimo, spomenuo sam kolegu Marija Novaka (imaš u ranijim upisima, ako te zanima). On je želio da se nakon njegove smrti koja se desila počinjenjem suicida organ donira njegovoj dobroj prijateljici. Budući da mu je nedostajalo medicinskog znanja i asistencije - organ je propao. Da je kao opciju imao meicinsku asistenciju - danas bi pet ljudi koji su mrtvi moglo biti živo... i to onih ljudi koji su željeli živjeti (vitalnih organa za donaciju ima manje nego potreba za njima).

[Illana]

- Sizif - kaže:

Tko to procjenjuje za ženu koja želi izvršiti abortus (usmrćivanje nerođenog djeteta)?

I ova usporedba ti je slaba. Ono što je dozvoljeno nije usmrćivanje nerođenog djeteta, zakonski je regulirano i postoje vrlo jasna pravila kad i kako.

[- Sizif -]

Coeli kaže:

To se na radi o djetetu- to tek treba postati. Razlika je ogromna.

Radi se o nerođenom djetetu, tako sam i rekao. Nerođeno dijete/unborn child - A human in any stage of prenatal development from fertilization to birth (link). Izraz je jasan, postoji i u engleskom i u drugim jezicima, ne znam što tebi nije jasno...

Kao što rekoh, usmrćivanje tog unborn child je legalno (a to je druga jedinka, drugi DNK) dok žena (kao ni muškarac, uostalom) ne može dobiti medicinsku asistenciju ako se radi o njenom tijelu, npr. zato da bi se organi, nakon odluke o počinjenju suicida donesene svojom vlastitom voljom mogli iskoristiti i donirati onima kojima bi spasili živote.

[mravac8]

- Sizif - kaže:

Žena (npr. u postupku abortusa) može biti gospodar drugog tijela (druga jedinka, drugi DNK), ali ne može biti gospodar svojeg tijela, kao ni muškarac, uostalom.

Da, i?

Svaki vojnik koji drži oružje u ruci gospodar je drugog tijela i drugog života.

Ljudi su se masovno, na desetke milijuna ubijali u ratovima, ubijaju se i danas, a ti se prihvatio abortusa.

Zašto bi društvo koje odobrava rat i ubijanje u ratu imalo išta protiv protiv ubijanja abortusom?

Naše društvo glorificira i slavi ljude koji su uspješno ubijali u ratu, to su za nas ratni junaci, heroji.

Za ubijanje u ratu imamo opravdanje (napali su nas ili smo mi napali njih da bi spriječili veće zlo) za abortuse također imamo opravdanje.

[Coeli]

- Sizif - kaže:

Pa ovdje se propituje etika koja bi trebala stajati u podlozi zakona (valjda cilj nisu neetični zakoni), time ukazujem na apsurd.

Žena (npr. u postupku abortusa) može biti gospodar drugog tijela (druga jedinka, drugi DNK), ali ne može biti gospodar svojeg tijela, kao ni muškarac, uostalom.

Žena je u svakom slučaju gospodar svojeg tijela (kao i svatko od nas) pa abortirati može i ilegalno. Zakon ovdje štiti njezin život i zdravlje, na uštrb ploda. Što je s umjetnom oplodnjom? Znaš li koliko zametaka propadne? Taj postupak se opet čini u cilju života, jer na propale zametke se ipak ne gleda kao na rođene jedinke.

Još uvijek mi nisi odgovorio što ćemo s onom curom koja se odluči ubiti jer ju je dečko ostavio? Kako će joj to zakon dopustiti?

Kako će ikome dopustiti? Tko će procijeniti tko se može a tko ne može ubiti? Po kojim mjerilima?

[- Sizif -]

Illana kaže:

I ova usporedba ti je slaba. Ono što je dozvoljeno nije usmrćivanje nerođenog djeteta, zakonski je regulirano i postoje vrlo jasna pravila kad i kako.

Ali je, ako se dogodi da usmrćivanje nerođenog djeteta ne uspije - tek onda usmrćivanje prestaje biti legalno - link. Dakle, to isto biće koje je liječnik koju minutu prije sasvim legalno usmrćivao sad, kada je vani - mora spašavati (ne smije ga dokračiti na stolu). Takav je zakon.

[- Sizif -]

Coeli kaže:

Žena je u svakom slučaju gospodar svojeg tijela (kao i svatko od nas) pa abortirati može i ilegalno.

Može i medicinsku asistenciju za počinjenje suicida dobiti ilegalno, od medicinskog osoblja koje se bavi poslovima na crno. Ali ne može legalno jer prema zakonu nije 'svoga tela gospodar'. Legalno može uz medicinsku asistenciju dati usmrtiti samo nerođeno dijete, plod (druga jedinka, drugi DNK), ali ne i sebe, svoje tijelo, kao ni muškarac, uostalom.

[mravac8]

- Sizif - kaže:

Ali je, ako se dogodi da usmrćivanje nerođenog djeteta ne uspije - onda usmrćivanje prestaje biti legalno - link. Dakle, to isto biće koje je liječnik koju minutu prije usmrćivao sad, kada je vani - mora spašavati (ne smije ga dokračiti na stolu). Takav je zakon.

Što je sa rođenom djecom?

Nije problem što svakih 60 sekundi jedno dijete umre od posljedica siromaštva u zemljama trećeg svijeta?

Naša etika i naš moral govori da su to tuđa djeca i da nas njihova smrt ne treba zamarati.

Ili kako je kazao moralna vertikala hrvatskog društva jedan saborski zastupnik - sirotinja si je najčešće sama kriva jer je sirotinja. Nažalost, nije jedini ni u Hrvatskoj a ni u svijetu sa takvim etičkim i moralnim stavom.

U današnjem, hrvatskom društvu, razne udruge *pomoći* će ženi da odluči zadržati dijete, odnosno da odustane od abortusa. Ali onog trenutka kada se dijete rodi briga o djetetu bit će samo briga matere (i eventualno oca) a ne i briga društva i briga udruga. Udruge i društvo će joj još kazati da je sama kriva jer je siromašna i ne može svom djetetu pružiti ono što mu treba.

U takvom društvu u kojem je briga o djetetu individualna, odnosno pada na leđa matere i odluka mora biti individualna - odnosno majčina.

[Illana]

- Sizif - kaže:

Ali je, ako se dogodi da usmrćivanje nerođenog djeteta ne uspije - tek onda usmrćivanje prestaje biti legalno - link. Dakle, to isto biće koje je liječnik koju minutu prije sasvim legalno usmrćivao sad, kada je vani - mora spašavati (ne smije ga dokračiti na stolu). Takav je zakon.

Ne da mi se o tome, to je druga tema.

Život stalno nastaje i nestaje, stvara se i prekida. Čovjek sudjeluje u tome, odlučuje o životu i smrti i uvijek nađe dobar razlog.

Sve je procjena. Kalkulira se i uvijek je to samo pitanje granice - što nam je važno, što važnije, gdje ćemo povući granicu, što je manje zlo, gdje će biti manje štete ...

[- Sizif -]

mravac8 kaže:

Što je sa rođenom djecom?

Nije problem što svakih 60 sekundi jedno dijete umre od posljedica siromaštva u zemljama trećeg svijeta?

To nema veze s ovom temom, možemo negdje drugdje, ako želiš...