Glazbena škola

[ivo]

Hajde molim te Emo§ion približi nam, molim te iz tvoga kuta gledanja što je tebi dobro, a što nije u tvom glazbenom naukovanju. Što ti je bilo muka i tlaka , a što zeka i uživancija? (Moja te kći pita kak ti ide harmonija? A kak ti je na orkestru?)
Nama koji smo izvan toga to bi moglo biti poučno.

[Emo§ion:D]

ivo kaže:

Hajde molim te Emo§ion približi nam, molim te iz tvoga kuta gledanja što je tebi dobro, a što nije u tvom glazbenom naukovanju. Što ti je bilo muka i tlaka , a što zeka i uživancija? (Moja te kći pita kak ti ide harmonija? A kak ti je na orkestru?)
Nama koji smo izvan toga to bi moglo biti poučno.

Pa ovako,

u Osnovnoj sam imala jednu izrazito strogu profesoricu koja me je jaako tlačila, jer sam bila i ostala muzikalna i jednostavno tip za klavir, pa sam s njom vježbala petke i svetke i osvajala raznorazne nagrade i bilo mi je super.
{Kada sam naučila nešto, ali pošto sam u duši teeški kampanjac i nikad nisam željela vježbat, dobivala sam po prstima i često sa strahom odlazila na nastavu, ali se isplatilo..}
Inače, imala sam rijetku sreću da sam dobila tu profesoricu jer je takva osoba koja se u potpunosti posvjećuje svojim učenicima rijetkost i profesori se uglavnim ne bave učenicima, jedino ih poslušaju, odguglaju tih 45 min i adio..
Dakle, obrazovanje uvelike ovisi i o profesoru.
U srednju sam otišla, ne zato što želim završiti kao Maksim, već zbog svih tih godina truda profesorice i tih nagrada,dakle prvenstveno klavira.
Pošto idem u jednu matematičku gimnaziju, ona mi je naravno na prvom mjestu, tako da se glazbenom niti ne stignem baviti, već idem isključivo radi svojeg gušta i želje da ima i tu Srednju glazbenu{pošto mi ne pada napamet ići na akademiju, jer već ionako ima i previše nadobudne djece, a i ako ništa drugo još ću više upotpuniti svoje znanje što mi je zapravo najvažnije}.
Dakle, pošto mi glazbena nije na prvom mjestu, ne bavim se predmetima tipa harmonija, solfeggio, za koje mi je najbitnije da prođem pozitivno , dok
klavir imam 5.
Harmonija je inače, izrazito štreberski predmet, a pošto se meni ne da zezati s tim glupim teoretskim predmetima u GLAZBENOj školi, nadam se jedino da ću je položiti, pošto ove godine imam ispit, pozitivno
Ne znam, kako vaša kćer, ali ako i malo pogleda harmoniju, s time da joj predlažem knjigu od Petrovića, ne bi trebala imati problema, samo je stvar u štrebanju tih par "zlatnih" pravila
Inače, ja sam imala tu nesreću da sam baš upala u razred nadobudnih jedinki skupa s profesoricom tako da mi ta farsa, osim ako se ne želim brukati oko "neučenja" harmonije baš i ne ide..


Isto, mislim da se ljubav prema glazbi, prvenstveno, rodi ili ne rodi,
ne smije se djecu prisiljavati kasnije, u kasnijoj dobi..
Naime, i mene su moji vilama vukli na prijamni u Osnovnoj, ali kasnije sam taj klavir jako zavoljela , no to nije slučaj sa svima, tako da se to sve kasnije iskristalizira, no opet, ponavljam da se zbog nekih svojih želja ne smije djecu maltretirati i prisljavati jer se tek tako kod njih stvara protuefekt ili pak postanu debili ala Pogorelić, ali doslovno, a ne u smislu vrijeđanja dotičnog

[ivo]

zakan14 kaže:

Koliko vidim oko sebe 5, 6, 7-godisnjake koji idu u glazbenu, svima to pase.

Meni su poznati i neuspjeli pokušaji pohađanja GŠ. Znam slučajeve odustajanja nakon 3mj. i nakon 1.r. Uglavnom je razlog ranog odustajanja bio nepripremljenost djeteta i nerazumijevanje roditelja.
Mnoga djeca poslije osnovne ne idu dalje u srednju pa se i to može smatrati odustajanjem naročito ako se zna da zapuštaju stečena znanja, vještine, interese i sl.

Moja je "teorija" da se dijete treba odgajati tako da najprije odgajaš sebe. U stvarima glazbenog odgoja to bi značilo da bi NAJPRIJE RODITELJI trebali živo osjećati glazbu. Tada im i djeca lakše uđu i ostanu u tom svijetu.

Ja idem u 1.razred srednje glazbene,sviram flautu. Jedino što me trenutačno muči je harmonija jer imam čudnu profesoricu koja jednostavno ne zna objasniti gradivo! Nitko ju ne može pratiti, a na polugodištu smo svi imali 5... na kraju su sve ocjene bile na temelju dolaženja i ne-dolaženja. Neki se namjeravaju premjestiti kod drugog profesora koji također ima učenike 1.srednje (teoretski odjel) i taj profesor je navodno 'najbolji hrvatski teoretičar'... Koristimo njegovu knjigu na harmoniji i svi ga hvale, ali po pričama njegovih učenika nije baš tako.
Nemam pojma kako će završiti ova godina (harmonija!). Na polugodištu sam imala 5 (isto kao i 99% učenika)...
I s njom ću morati izdržati još 3 godine :S

[Baan Dar]

DunJa kaže:

Ja idem u 1.razred srednje glazbene,sviram flautu. Jedino što me trenutačno muči je harmonija jer imam čudnu profesoricu koja jednostavno ne zna objasniti gradivo! Nitko ju ne može pratiti, a na polugodištu smo svi imali 5... na kraju su sve ocjene bile na temelju dolaženja i ne-dolaženja. Neki se namjeravaju premjestiti kod drugog profesora koji također ima učenike 1.srednje (teoretski odjel) i taj profesor je navodno 'najbolji hrvatski teoretičar'... Koristimo njegovu knjigu na harmoniji i svi ga hvale, ali po pričama njegovih učenika nije baš tako.
Nemam pojma kako će završiti ova godina (harmonija!). Na polugodištu sam imala 5 (isto kao i 99% učenika)...
I s njom ću morati izdržati još 3 godine :S

A čuj, pitanje je šta ti je cilj, imat 5 iz harmonije sva četiri razreda ili stvarno naučit svirat (i eventualno skladat).

Ja sam recimo imao sva četiri razreda srednje škole 5 i harmoniju i solfeggio, i onda sam nakon završene srednje krenuo svirat jazz (što radim zadnjih 15 godina). I skužio da je to što su me (i pogotovo kako) učili u srednjoj školi iz harmonije i solfeggia vrlo malo primjenjivo u praksi.

A ako hoćeš naučit i harmoniju i polifoniju i skladanje u jednom, uzmi si Bacha i proučavaj - više ćeš naučit ako temeljito analiziraš jednu njegovu kompoziciju nego iz sto knjiga o harmoniji.

[plavva]

ja imam klinca od 2 i pol godine i od devetog mjeseca ga vodim na pjevanje (tu di sad zivimo upisuju klince od 2 godine, pa prolaze stupanj po stupanj sve dok ne krenu u "normalnu" glazbenu). to je 45 minuta igranja, pjevanja, zezanja, zaljubljivanja u glazbu. nije mi ni najmanje bitno da mali bude neznamkaj - vidim da skida melodijske linije pjesama nakon kaj ih jednom cuje, pokazuje zanimanje, stalno je neka glazba u djiru, a ovo je vise glazbena igraonica nego bilo kaj drugo. i meni se svidja usmjerit ga za pocetak, a ako ne bude htio/mogao/imao volje - dalje je njegova stvar.
isto ko sto od rujna idemo na bebe ribe - nek proba pa vidi sam. nema nis lose u tome da mu se sire horizonti, a sto ce on s time uciniti, njegov je odabir.

[krix]

zakan14 kaže:

Dakle slažemo se s Krixom svi, to glede afiniteta i održavanja. Točno je da neutemeljeno forsiranje može biti posve kontraproduktivno. Cijelo vrijeme iz naših se postova, čini mi se, to dobro kužilo.
A čemu onda ona primjedba o ambicijama s ikonom povraćanja??? Nije li i to možda neprimjereno, s obzirom na to da se nigdje nije spominjalo neutemeljeno forsiranje, a bome ni "bolesne ambicije"? Štoviše!
Definitivno, nije jasno na što se primjedba zapravo referirala? Tko ne bi puštao djecu da budu djeca?

S ikonom se naglašavaju neke stvari. Ispričavam se svima koji su se našli povrijeđeni. Krivi PDF . Dobro, to smo apsolvirali, ajmo dalje.

Sticajem okolnosti svakog dana kroz moju dnevnu sobu prodefilira 4-5 mladih glazbenika. Od onih koji s pravom ciljaju na konzervatorij u Ukrajni ili Rusiji do onih kojima treba zabraniti pristup instrumentu u nazočnosti živih bića. I nagledao sam se roditelja. Bogami ima krasnih ljudi, ali ima i blago rečeno idiota koji maltretiraju djecu. I šta se događa? Pod raznoraznim pritiscima djeca završe osnovnu glazbenu koja je smijurija, krenu u srednju, pod maturu podivljaju i od škole ništa.

Inače kod mene doma se svira klavir, violina, gitara i bubanj (udaraljke). I također sam otac koji brine o svojoj djeci. Zato mislim da znam o čemu govorim.

Poseban pozdrav za Zlo.

[Baan Dar]

plavva kaže:

ja imam klinca od 2 i pol godine i od devetog mjeseca ga vodim na pjevanje (tu di sad zivimo upisuju klince od 2 godine, pa prolaze stupanj po stupanj sve dok ne krenu u "normalnu" glazbenu). to je 45 minuta igranja, pjevanja, zezanja, zaljubljivanja u glazbu. nije mi ni najmanje bitno da mali bude neznamkaj - vidim da skida melodijske linije pjesama nakon kaj ih jednom cuje, pokazuje zanimanje, stalno je neka glazba u djiru, a ovo je vise glazbena igraonica nego bilo kaj drugo. i meni se svidja usmjerit ga za pocetak, a ako ne bude htio/mogao/imao volje - dalje je njegova stvar.
isto ko sto od rujna idemo na bebe ribe - nek proba pa vidi sam. nema nis lose u tome da mu se sire horizonti, a sto ce on s time uciniti, njegov je odabir.

Eto, to je to

[Kruska]

zakan14 kaže:

Inače, hvala svima na korisnim savjetima!
No, s izborom instrumenta, nisam siguran da djetetu to može biti jako važno. S 5-6 godina mu je manje-više svejedno, kad ionako jedva da poznaje koji instrument.

pa ne znam..meni je bilo jako bitno..
naime mamina prijateljica svira flautu u kazalištu i na jednoj predstavi sam se jednostavno zaljubila u instrument i rekla-hoću to!
imala sam 6 godina

[beryozinka]

Ne bih htjela davati savjete roditeljima, jer oni ipak najbolje poznaju svoje dijete, ali reći ću nešto o glazbenoj školi iz svog iskustva.
Krenula sam u g.š. s 8 godina i u početku ne da mi je odlično išlo, nego preodlično: na kraju prvog razreda već sam svirala program za drugi. To je potrajalo dok moja tadašnja profesorica iz klavira nije otišla i nakon toga je nastao kaos. U 3. razredu sam dobila neku babarogu, totalno hladnu i nezainteresiranu ženu koja je u meni ubila svaku želju za klavirom. Zadnje 3 godine glazbene predavala mi je jedna Ruskinja koja mi je u početku (u 4. razredu) bila OK, ali kasnije se pokazalo da nam se karakteri uopće ne poklapaju. Nažalost, kraj glazbene se poklopio s pubertetom; sjećam se da sam stvarno jako, jako htjela biti dobra u sviranju, ali kako se nikako nisam mogla složiti s profesoricom, jednostavno se nisam mogla prisiliti na vježbanje i osjećala sam se grozno. Kad sam završila napokon tu školu, odahnula sam, jer sam je na kraju zamrzila i od tada više niti jednom nisam sjela za klavir (sad završavam treći srednje). Klavir me više uopće ne zanima, čak niti za "sviranje za dušu", jer znam koliko je truda potrebno uložiti u sviranje.
Mama me nije htjela ispisati iz osnovne glazbene jer je njen moto bio "ono što se počne, treba se završiti" (išla sam još k tome u privatnu i dosta skupu školu); donekle se slažem s njom, ali od njene upornosti na kraju ipak nije bilo nikakve koristi, jedino što sam dobila papir/svjedodžbu na kraju škole koja mi je pomogla pri upisu u srednju.
Mislim da nekad nije dobro prisiljavati dijete da završi nešto što mrzi, čak ni ako je pri kraju, jer to će ga natjerati da instrument zamrzi još više (kao u mom slučaju) što je još gore, jer sviranje klavira, ljudi moji, to je krvav fizički rad, doslovno, koji zahtijeva puno upornosti, a upornost dolazi jedino iz ljubavi prema instrumentu i glazbi...
Što se mene tiče, žao mi je što mi okolnosti nisu išle na ruku jer sam u početku bila odlična, a kasnije sam postala uništeni potencijal... ali to je ipak druga priča.

Baan Dar kaže:

A čuj, pitanje je šta ti je cilj, imat 5 iz harmonije sva četiri razreda ili stvarno naučit svirat (i eventualno skladat).

Namjeravam ići na akademiju, a koliko sam čula uveli su na prijamnom i harmoniju (do sada je bio samo solfeggio i instrument) i ZNAM da s ovim "znanjem" ne mogu niti proći razred (ne samo ja nego svi kod te profesorice) jer žena NE ZNA OBJASNIT...prebrza je...ona napiše 3 takta dok mi svi još pišemo violinski ključ...
I naravno, kažemo joj da uspori i ona kaže da nema problema itd. I NASTAVI ISTO KAO I PRIJE! I svima je ta harmonija teška samo zbog nje. Naravno, oni koji nemaju nikakvu želju da idu na akademiju, njima je odlično...
Možda neki ovdje i znaju o kome govorim pa im je sve jasno kako mi je...

[gottcha]

ivo kaže:

Živimo u zgradi. Upravo su 22 sata i više nema govora da bi se nešto sviralo osim gitare ( klasične).
Zaključak: Treba pitati i susjede što oni vole

ma pusti susjede...

naravno da ti dijete neće svirat nešto u 10 navečer...

poslijepodne i predvečer može slobodno svirati što poželi...

tako sam i ja i nikad nije bilo problema.. dapače, mlađa susjeda ispod mene me očito slušala i po uzoru na mene krenula u glazbenu školu, isti instrument ko ja dakako :egotrip:

[ivo]

gottcha kaže:

ma pusti susjede...
naravno da ti dijete neće svirat nešto u 10 navečer...
poslijepodne i predvečer može slobodno svirati što poželi...
:

Nije ti to baš naravno! Moji tako živnu u 22 da ih moram puškom loviti po stanu, tjerati na večeru, pranje, spremanje torbe (a zalomi se i koja zadaća za sutra). Ni za svirku im nije nikad kasno... Ma ne pitaj

[zakan14]

ivo kaže:

Mnoga djeca poslije osnovne ne idu dalje u srednju pa se i to može smatrati odustajanjem naročito ako se zna da zapuštaju stečena znanja, vještine, interese i sl.
:

Da, i to bi me zanimalo. Zar je fakat neuspjeh ako ne idu u srednju, tj. ako stanu s osnovnoškolskim formiranjem?
Ako nisu ful talentirani, rekao bih da je možda 6 g ok za stvaranje nekih kompetencija, za "odmjeravanje" s glazbom, za stvaranje kriterija, pa i slušačkih navika... Što misli forum?

[beryozinka]

zakan14 kaže:

Ako nisu ful talentirani, rekao bih da je možda 6 g ok za stvaranje nekih kompetencija, za "odmjeravanje" s glazbom, za stvaranje kriterija, pa i slušačkih navika... Što misli forum?

Talent je precijenjen. Bez rada si ništa, pa čak i ako si ne znam kakav talent. Ako si uporan, možeš na akademiju i bez nekog prevelikog talenta .

[gottcha]

a koja vještina ili znanje može biti badava?

vjeruj, puno će si olakšati samim time što se neće na glazbenom mučiti koja je koja nota ili kako se otkucava ... da ne velim da će razvit slušačke navike bolje od.. glazbeno neobrazovanih. poznavanje drugih instrumenata što će vidjeti tokom školovanja i sličnih stvari.. koje možeš svest na opću kulturu.

ako je dijete talentirano (to je najbitnije jer će s vremenom samo vidjeti koliko je dobro u tome) i profesor dobar, vrlo vjerojatno će nastaviti školovanje. ako mu se ne svidi, nikom ništa, ali stečeno znanje će mu uvijek dobro doći

[Kruska]

gottcha kaže:

a koja vještina ili znanje može biti badava?

vjeruj, puno će si olakšati samim time što se neće na glazbenom mučiti koja je koja nota ili kako se otkucava ... da ne velim da će razvit slušačke navike bolje od.. glazbeno neobrazovanih. poznavanje drugih instrumenata što će vidjeti tokom školovanja i sličnih stvari.. koje možeš svest na opću kulturu.

nećemo tako generalizirati. poznajem mnogo talentiranih, zainteresiranih, i obrazovanih ljudi u glazbenom smislu a da nikada nisu imali formalno glazbeno obrazovanje.
a što se opće kulture tiče, da svirala sam i mozarta i bacha i haydna ali sam ih tek zapravo počela uopznavati na satovima glazbene kulture u srednjoj školi..

ali da je osam godina bilo bačeno u vjetar, nije.

[gottcha]

znala sam

pod neobrazovane ne mislim samo one koji nisu išli u školu za to.. možeš ti bit obrazovan i bez papira, dapače sve je relativno (isto kao što možeš bit nepismen i nakon obične osnovne, srednje i(li) faxa, zar ne ) tako da to ovisi

[Drito Konj]

beryozinka kaže:

Talent je precijenjen. Bez rada si ništa, pa čak i ako si ne znam kakav talent. Ako si uporan, možeš na akademiju i bez nekog prevelikog talenta .

Ako si talentiran, nećeš ić na akademiju jer će ti ubit i ono malo volje i ljubavi prema instrumentu koju dotadašnje obrazovanje nije uspjelo ubit.
Ja sam recimo ko klinac ćopio pradedinu gitaru i instant se zaljubio. Ne zato kaj je to bila gitara, nego instrument, to sam tek poslije skužio. Onak, proizvodi zvuk i to onaj koji ja želim da proizvodi. Ubrzo sam uz žicanje mame da me upiše na gitaru napisao i prvu pjesmu. I ono, obožavao sam instrument, a mrzio solfeggio. Imao sam najbolje profesore na svijetu (Ištvan Roemer i Goran Listeš) al ni oni me nisu uspjeli natjerat da sviram pjesme u zadanom tempu, sve pjesme koje mi se nisu dopadale, tj. koje ne bi slušao sam svirao bar 30% brže, da što prije budu gotove. I SVAKE godine mi je u knjižici pisalo "jako talentiran i iznimno lijen" No, kao što rekoh, imao sam fantastične profesore koji su bili apsolutni zaljubljenici u instrument i totalni fanatici, i to je bio prvi moment kad sam kao dijete uspio vidjet koliko nekoga može usrećit sviranje.

K tome me mama vodila na sve njihove koncerte, i ne samo to, nego je skupa sa mnom kroz osnovnu muzičku vježbala gitaru. Onda, doslovno je ona vježbala, jer joj je to bio gušt. Ja sam bio bahat i prebrzo sam kužio stvari, pa kad bi okvirno usvojio pjesmu, što bi bilo u većini slučajeva prima vista, odložio sam gitaru i otišao se vozit na biciklu. E, upravo tu su mi mentalno, kako se kasnije pokazalo, nakon što sam prestao svirat gitaru u školi uletili profesori, te mama, kad sam se sjetio kak se to zapravo radi sa srcem, jer kao uberhiperaktivni klinac nisam to mogao kužit. Dakle, iznimno je bitno da profesor bude dobar, a još bitnije da roditelj ima ljubav prema glazbi i puno puno volje.

Ja nemam pojma kak su mene mogli trpit s mojim "a neee daaaa miiii seeee vježbaaaat, vidi kak mogu sve isprve, vidi... (47% brže prima vista novu pjesmu, bam odlaganje gitare, bez filinga, štanga)"

Što se tiče izbora instrumenta...hm. Violina je dobar izbor samo za iznimno disciplinirano i strpljivo dijete. Inače ćete imat ćelavog sina ili superneurotičnu kćer sa 20 godina.

[Kruska]

Drito Konj kaže:

I ono, obožavao sam instrument, a mrzio solfeggio.

s ovim se u potpunosti slažem.
solfeggijo mrzim još dan danas i smatram da je krajnje stupidno kuckati primjere ponavljati akorde koje ćeš ionako naučiti na instrumentu.
zbor je zakon.
a ne glupi primjeri do re mi fa mi fa re...