Kako se fizički i psihički nosite sa svakodnevnicom

[Francesca]

Ja nisam uspaničena ali sam iznervirana tim stalnim boleštinama
Prvo ne spavam normalno jer ak kuri provjeravam svaki čas, ak ne kuri nego kašlje, opet se probudim, ako mu je pun nos opet mene zove, a kad je bolestan spavam s njim u njegovom krevetu pa moš mislit kak se naspavam, a ustajem se svejedno u 6 i idem na posao gdje ne pijem kavu

Uz to je i on živčan jer je u zatovrenom, dosadno mu je i davi bezveze
kad je on živčan i ja sam živčana
trpi nam i društveni život, evo baš kroz svibanj i lipanj imamo svaki vikend rođendan, baš me zanima na koliko njih ćemo otići

I tako već 2 godine, nije ništa bolja bila druga vrtićka

Na jesen operiramo mandule i stvarno se nadam da će biti bolje jer ću ispalit na živce ozbiljno

[vlovrec]

SummerNight kaže:

a zakaj vam je tako strasno kad su bolesni, bojite se komplikacija ili..?

ma ja se bojim kako mu sniziti temperaturu
jer ne bi smio još čepić, a sirup neće popiti, baš ga silom našopam
ono, da se dijete guši dok guta, jer neće drugačije popiti
i, da, i komplikacija, ako mu ne padne temperatura
od čega mu je to
da li od njegovih "dijagnoza" ili čista viroza ili nešto deseto
ali ok, mi odmah jurimo ili pedici ili na hitnu, i imaju nas stvarno pod kontrolom

[frupy]

imam par frendica s jednim djetetom koje uuuuzasno drame oko svakog smrklja i ne daju si dokazati da zbog toga ne treba gubiti razum.
ne dao bog veceg zla od smrklji do pupka.

ja si nikad ne bi mogla dopustiti da mi se zivot pretvori u osluskivanje kaslja, titranja oko temperature 37,5 i ocajavanja zbog balavog nosa.
ali to je nekakav zacarani krug.
te moje non stop o tome razmisljaju i kad su im djeca tip top, one konstantno unaprijed razmisljaju o iducoj bolesti: koliko ce sad dana uspjeti u komadu biti u vrticu, tko je iduci tjedan na bolovanju, kamo ce ici na hitnu ako bude vikend, kaj ako ovaj put budu kozice, to ce potrajati....

pa nemres tako zivjeti.

[SummerNight]

mislis da ima veze s jednom il dva? mislim da je to do ocekivanja i poslagivanja u glavi, i osobnosti u krajnjem slucaju
ja nikad nisam dramila, ni kad je remencice dobila, nakon sto sam se isplakala prvi dan bilo je gotovo, to je tako i idemo dalje. i mrzila sam kad su ju zalili
kaj ti je, ima remencice i bit ce joj dobro, prestani ju geldati ko da je bez noge ustala u najmanju ruku.
ove bolesti, pa to je ono, sastavni dio zivota. ko da si u komi svaki put kad kisa pada, uzmes kisobran i ides dalje

[frupy]

SummerNight kaže:

mislis da ima veze s jednom il dva? mislim da je to do ocekivanja i poslagivanja u glavi, i osobnosti u krajnjem slucaju
ja nikad nisam dramila, ni kad je remencice dobila, nakon sto sam se isplakala prvi dan bilo je gotovo, to je tako i idemo dalje. i mrzila sam kad su ju zalili
kaj ti je, ima remencice i bit ce joj dobro, prestani ju geldati ko da je bez noge ustala u najmanju ruku.
ove bolesti, pa to je ono, sastavni dio zivota. ko da si u komi svaki put kad kisa pada, uzmes kisobran i ides dalje

ne znam koliko inace to ima veze s brojem djece, ali ove moje su sve redom odustale od drugog djeteta doslovno zato jer im je "sve to s tim bolestinama" too much.
da se razumijemo, govorimo o sasvim zdravoj djeci koja kupe vrticke bolestine, nista gore, nedajboze.

[SummerNight]

to kuzim jedino ako ti posao visi o koncu pa ga neces riskirati jos jednom s bolovanjima

[frupy]

SummerNight kaže:

to kuzim jedino ako ti posao visi o koncu pa ga neces riskirati jos jednom s bolovanjima

ove moje nemaju tih problema, jedna cak trenutno ni ne radi.

[SummerNight]

i pretpostavila sam, zato velim.

a mozda im je to jednostavnije nego reci da ne zele drugo, ovako su brizne majke koje razdiru djecje bolesti a onako si sebicna picka koja ne zeli bebice

[nymphadoratonks]

nightfall kaže:

Moja je sad već velika (8 godina) i , gledalno u globalu, malo je bolje. No ovisi od godine do godine. Ima godina kad je bila konstantno bolesna i godina kad je prošla s jednim bronhitisom. Radi bronhitisa se kontrolira od 2. godine, ali tek je odnedavno bolest koliko-toliko pod nadzorom (promijenili smo liječnika i bolnicu).
Sad je tek dobila dijagnozu blage astme (+ alergije koja je okidač) i uz stalnu terapiju Flixom je ..ha, recimo bolje.Ventolin po potrebi.
Kažu da dio djece u pubertetu "preraste" te tegobe (ponavljajuće bronhitise), a dijelu djece ostane. Ja se nadam da smo u prvoj skupini,no vidjet ćemo.

uf...ja se nadala da će se to dosta smirit...

terapija nam je ista.

bez uvrede roditeljima koji paniče, ali ja nisam takva nikad ni bila. popila je prvi atb sa 6 mj. nije mi to bio smak svijeta. upala uha mi je standard nemam ja s tim u glavi problema. ali opstrukcije su stvanro grozna stvar. mene to psihički i fizički ( od nespavanja) slomi.
jednostavno nisam nikad naravno tila da mi curica sa nepune 3 godine koristi pumpice i to dvije. ventolin je jak lijek i nije to viroza ni curenje nosa.
i zato mi je tako teško s tim se pomirit, koliko god ja govorila tako je i gotovo. je tako je, ali ja ne želim da je tako. i uvik se nadam kad krene curit nos da je ništa, a svaki baš svaki put zavšri s bronhitisom. 9 ih je imala ovu zimu +upala pluća

čak i sad kašlje, ali eto nema opstrukcija pa ide u vrtić i nema ventolina...tješim se dok ne moram ventolin zdrava je. a nije.

i ne mogu zamislit da mi bude s drugim ovako.

a onda opet gledam onokološke odjele i ugrizem se za jezik i kažem ne pi*di ima gorega.

da se razumimo imat ću drugo dijete, ali će mi razlika bit veća jer želim da je malo otopornija jer ne mogu zamislit uspavljivat jedno a ona mi se guši od kašlja a muž montira negdje kuhinju i sad ja njega moram zvat da sve stane da inhalira curu.

[frupy]

SummerNight kaže:

i pretpostavila sam, zato velim.

a mozda im je to jednostavnije nego reci da ne zele drugo, ovako su brizne majke koje razdiru djecje bolesti a onako si sebicna picka koja ne zeli bebice

ne, ne, jako smo si dobre i da su sebicne picke, to bi mi bez beda i rekle.
jednostavno su usle u taj krug ludila i panike oko najobicnijih smrklji i ne znaju se iskobeljati.

nymphadoratonks kaže:

a onda opet gledam onokološke odjele i ugrizem se za jezik i kažem ne pi*di ima gorega.

upravo tako.

[Francesca]

Ja kažem: super dok su viroze i poneka bakterija

Nikad nije navuko bronhitis, ni upalu pluća... Stvarno sve lijepo izliječimo... al to stalno ponovno i ponovno bze obzira na godišnje doba je malo

[vlovrec]

ja sam se svašta nagledala i nadoživjela
smijem ja pizditi?
smijem, smijem, smijem????

[inesskica]

Ja priznam da je problem veći u mojoj glavi nego u njezinom zdravlju,jer ruku na srce,to što ona ima nisu bolesti, to su virozice.
Evo primjer,vozim ju ujutro u vrtić i 2 km od vrtića ona se isprovraća cijela i cijeli auto,a ja moram na posao i sad nju takvu ispovraćanu vozi nazad mami,ona plače,cvili....gle...i to nije bilo jednom nego točno 6 puta ove god,ja ne mogu to kulerski podnijeti, onak pa kaj dijete povraćalo....ja sam cijeli dan nabrijana i ko na straži čekam da me nazovu da je bilo nekaj pa dal da je vozim doktoru ili čekam noć,pa sutra!
Još imam traumu od prije mjesec dana kada je imala adenovirozu,imala temp navečer oko 10,ja joj dam sirup i temp padne i ona zaspi,ja kraj nje spavam i nešto me probudi u noći...valjda dragi bog...probam ju a ona goriii,e goriii 40,5 i spava ko top,kada sam je digla i otkrila tresla se ko šiba na vodi,meni su se tak ruke tresle da sam joj jedva sirup dala.
Eto to mene ubija,što ja samu sebe ubijem u pojam,kad se sjetim kako sam se osjećala u tim situacijama.

[Francesca]

Na stranu što mame imaju ugrađen neki senzor, al dok mi djete kuri meni je alarm navijen na svaki sat vremena i provjeravam temperaturu jer nekad od umora bi vjerovatno prespavala.

[inesskica]

Francesca kaže:

Na stranu što mame imaju ugrađen neki senzor, al dok mi djete kuri meni je alarm navijen na svaki sat vremena i provjeravam temperaturu jer nekad od umora bi vjerovatno prespavala.

Meni alarm više ne treba za ništa,nije me probudio za posao već 2god,spavam s jednim otvorenim okom,ali zna se zalomiti pa odspavam 3 sata u komadu,ko tu noć,to je uglavnom tek kada zaspim!

[SummerNight]

Francesca kaže:

Na stranu što mame imaju ugrađen neki senzor, al dok mi djete kuri meni je alarm navijen na svaki sat vremena i provjeravam temperaturu jer nekad od umora bi vjerovatno prespavala.

nikakav ja alarm nemam ugradjen
navijem si sat ali ne svakih sat vremena nego u 3 ujutro npr

[nymphadoratonks]

mislim da se svako navikne na svoja sranja.

meni frendicin mali tek sad počeo kašljat sa skoro 4 god i ona je izbezumljena, a ja ono zatvorenih očiju to odrađujem.

ali, njen je sklon temp visokoj što moja nikad nije imala nego jednom, 40,5 ni živa ni mrtva, pola dana prespavala uz moje buđenje. ja nisam znala di ću sa sobom. a vj bi se na to navikla da je stalno...

svakome je njegov problem najveći davno sam to naučila, i ne uzrujavam se kad mi neko tupi nešto drugo, i nadam se da će svaki sljedeći dan i da svako curenje nosa bit bolje!


eto, danas sam optomistična... do sljedećeg bronhitisa hahahaha
meni je lakše kad se iskukam a mužu više ne mogu, jer i on mora radit i funkcionirat bez crnjaka

[morcego]

Pozdrav svima, ovo je moj prvi post na ovom potforumu.

Jedva sam čekala roditi, a sad kad mi dijete ima tri i pol mjeseca, pitam se gdje mi je bila pamet.
Dosta sam razočarana majčinstvom, iako ga volim sve više, ali je puno zahtjevnije nego što sam mislila.

Osim što je beba stalno (90% vremena) nervozna, imamo i velikih problema s hranjenjem, nije baš nešto luda za tim, a i mislim da joj je užasno dosadno jer je znatiželjna, sve bi htjela, a ništa ne može.

Ja sam cijeli dan sama s njom i nemam više nikakve veze sa svojim životom otprije i to me čini prilično tužnom, čak mi ponekad prođe kroz glavu "jebote, da mi je vremeplov pa da sve ovo poništim", iako realno ne bih i premda volim kad mi se beba nasmije i kad je (rijetko) dobre volje.


Ne tražim savjete oko hranjenja ili bilo čega drugog - bogu hvala pa nas prati gastroenterolog i ne treba mi više konkretnih savjeta. Mene zapravo samo zanima ovo iz naslova: postane li lakše?
Znam da se život otprije neće vratit, nikad, i to ne očekujem.
Također, nisam pravila dijete da bi me usrećilo - to očekivat od nekog malog i bespomoćnog nema smisla, ali iskreno, nisam mislila da ću pored umora još bit i toliko tužna i usamljena. Nemam prijatelja s djecom pa me ovi moji dosta teško kuže. Hobiji su stvar prošlosti, muž mi olakša koliko može, ali dugo je na poslu...
Ubija me usamljenost i želja za nekim opuštanjem koje nije UVIJEK toliko vremenski ograničeno.
Neprekinuti san je nešto čemu se samo nadam...

Postane li ikad lakše ili stvarno jednom kad si mama, nema više identiteta osim takvog?

Veselim se povratku na posao jer ne znam kad sam zadnji put razgovarala o nečemu što nije majčinstvo dulje od 3 minute i općenito, kad sam sjela na stolicu, a da me u tom sjedenju nije prekinulo vrištanje.

Božić je, a ja imam osjećaj da meni više nikad ne bude i da je sve jedan kontinuirani dan otkako mi je presretnoj puko vodenjak, a onda više nikad nisam spavala.


Hvala unaprijed.

[glupipalac]

Ne brini, postat ce puno puno lakse s vremenom. Dijete ce manje plakati, a imat cete vise obostrane interkcije. Biti ce i manje ovisno samo o tebi (pogotovo ako sada dojis), a ono najbitnije, moci ces i vise odspavati. Spavanje nekoj djeci dode prije, nekima kasnije, ali kad prestanes jednom dojit (ili bar kad dijete pocne jesti i drugu hranu), moci ces i s muzem podijeliti nocna dezurstva. Sad u ovom periodu probaj naci neke mlade mame iz susjedstva za zajednicke setnje i druzenja. Meni je to puno znacilo. Upisi se npr. u neko vjezbanje s djecom ili neku grupu u domu zdravlja ako imas kod sebe. Sve to ce ti pomoci da se osjecas manje usamljeno i da imas s kim pricati i podijeliti sto te muci, a da te netko potpuno razumije.

Sent from my SM-G930F using Tapatalk

[glupipalac]

I da, vec za dva, tri mjeseca ces moci otici opusteno s prijateljicama na kavu i pricati o drugim temama osim o djetetu. Dijete ce biti dovoljno veliko da moze dva sata ostati s tatom, a da ti ne umires od brige jel gladno i jel mu sta fali

Sent from my SM-G930F using Tapatalk