Ekstraverti i introverti

[Carpe Diem!!!]

Zapravo se posmatra s aspekta šta to osoba iznese i da li umije da proizvede određeni efekat sa onim što kaže, da li sebe umije iznijeti na nedvojben, direktan način. Ne mora to uopće biti kroz puno riječi. Može se reci milion riječi a ništa konkretno.

[Great Shape]

Carpe Diem!!! kaže:

Zapravo se posmatra s aspekta šta to osoba iznese i da li umije da proizvede određeni efekat sa onim što kaže, da li sebe umije iznijeti na nedvojben, direktan način. Ne mora to uopće biti kroz puno riječi. Može se reci milion riječi a ništa konkretno.

Da

[The Maystor]

Vecina političara kaze puno rijeci, a vecinom to nije nista konkretno

[ellizabeta]

Ljudi koji su intraventni a komunikativni i društveni nisu ljudi koji kažu milion riječi a ništa konkretno kao naši političari!! Kako društvenost i intravertnost idu zajedno objasnjavat mi se neda, samo mogu reći da koliko to god izgledalo povezano (društvenost i ekstravrtnost i intravertnost), zapravo ti pojmovi se dosta razlikuju. I nebi ih trebalo olako mjesati

Poslano sa mog SM-A510F koristeći Tapatalk

[Carpe Diem!!!]

ellizabeta kaže:

Ljudi koji su intraventni a komunikativni i društveni nisu ljudi koji kažu milion riječi a ništa konkretno kao naši političari!! Kako društvenost i intravertnost idu zajedno objasnjavat mi se neda, samo mogu reći da koliko to god izgledalo povezano (društvenost i ekstravrtnost i intravertnost), zapravo ti pojmovi se dosta razlikuju. I nebi ih trebalo olako mjesati

Poslano sa mog SM-A510F koristeći Tapatalk

Ja tebe nista ne razumijem. Prilicno konfuzan post. Zar i mi nismo rekli da drustvenost nema veze sa tim?

[ellizabeta]

ko ga oće razumit razumit će ga
ja sam razumila da ste rekli da introvertne osobe koje su društvene i pričljive da bzvz pričaju puno a ništa konkretno ne kažu
s čime se ja nebi složila niti najmanje

normalno pričam i družim se (iznim kad imam neke svoje krize)
kako me ljudi opisuju? jesam društvena i komunikatina, na prvu naravno nemoš puno o osobi zaključit, ali osobe koje se duže s menom druže opisujume me nedefiniranom, nejasnom, kao da nemogu doprijet do mene, do mog uma, i shvatit i definirat me
zašto to? jer sam introverntna, a i ima tu drugih razloga- raspoloženje i sve mi previše ovisi o danima
a na kavama sam najmormalnija komunikativna cura i pričam otovreno o sebi (šta se nekih stvari tiče) i o ostalim stvarima

moja bivša prijateljica me smatrala veslom, drušvenom osobom, o sve smo pričale, a kad bi joj rekla svoju crnu prošlost i stvari koje su mi se izdešavale povezat me nebi mogla sa onakvom kakvom me zna, dosta tog se na prikrivanje i glumu svodi, ne prikrivam svoje greške nego svoju nesreću

živim daleko teži život nego šta to ljudi iz moje okoline misle, sve to u sebi držim

[Carpe Diem!!!]

ellizabeta kaže:

ko ga oće razumit razumit će ga
ja sam razumila da ste rekli da introvertne osobe koje su društvene i pričljive da bzvz pričaju puno a ništa konkretno ne kažu
s čime se ja nebi složila

Nije niko rekao da je to po difoltu tako nego je samo navedeno kao paralela da se ne misli kako su ljudi koji mnogo pricaju samim tim otvoreni.

I da, ovdje se vecina ljudi ne poznaje. Samo se citamo. Zato stav "Razumijece ko treba" i nije bas ok.

[ellizabeta]

kazablanka kaže:

Nisam ja to shvatila kao da se radi o čupanju odgovora usred razgovora. Introverti su izvrsni sugovornici kada žele razgovarati i mogu biti vrlo zanimljivi s obzirom da razviju bogat unutarnji svijet (ovo zvuči malo patetično, ali svugdje piše ). Ja sam nekako ovdje dobila dojam da je to ono kad nekog negdje pozoveš ili predložiš nešto, pa mu daš prostora da si razmisli i ne radiš presing na odluku.

evo otvoriši str 19 nasumično naišla sa na ovaj post, zadnja rečenica nebitna, odnosi se na prehodni post

[ellizabeta]

to oće čovik puno pričat a ništa ne reć nema veze s njegovom intavertnošću ili ekstavertnošću, i jedni i drugi se mogu ponašat tako bez obzira na svoju otvorenost/zatvorenost, i ne treba to vezivat za intravertnost

znam da se ne pozna, rekla sam razumit će ko oće i pri tome nsm mislila na nikakve ljude koje znam (ps uživo nikog ne znam, samo se s nekima dopisujem)

ovo mi nije nikakva stručna osoba rekla niti sam di pročitala samo čini mi se da se intra/ekstra-vertnost definira prema tome koliko svoj unutarnji svijet odjeljujemo od vanjskog i to se nemože direktno sa komunikacijskom vještinama, društvenošću povezat

[Carpe Diem!!!]

Ellizabeta...

Tačno znam tvoj pattern ponašanja jer sam u životu imala dvije bliske osobe koje su se tako ponašale. Imale masu stvari koje su ih tištile na nekom dubljem nivou, vani na prvu bile full pričljive, šarmantne, reklo bi se samouvjerene... Uspjela sam se nakon nekog vremena dovoljno približiti pa sam negdje "nanjušila" taj dio.

Prošla sam to dvaput i nikada više. Uglavnom su taj sakriveni dio i njegove posljedice postajali jako vidljivi tek kada se čovjek dovoljno približi. Masa devijacija, turbulencija, borbi sa kojima sam se ja tada hvatala u koštac i rekla sam nikada više neću. Hoću s nekim ko je spreman iskomunicirati sa mnom kada smo već dovoljno blizu, drugačije ne.

Super ako uspijevaš to dobro kanalisati i sa tim funkcionišeš bez ikakvih posljedica bilo gdje.

[Mikulenas]

ellizabeta kaže:

ko ga oće razumit razumit će ga
ja sam razumila da ste rekli da introvertne osobe koje su društvene i pričljive da bzvz pričaju puno a ništa konkretno ne kažu
s čime se ja nebi složila niti najmanje

normalno pričam i družim se (iznim kad imam neke svoje krize)
kako me ljudi opisuju? jesam društvena i komunikatina, na prvu naravno nemoš puno o osobi zaključit, ali osobe koje se duže s menom druže opisujume me nedefiniranom, nejasnom, kao da nemogu doprijet do mene, do mog uma, i shvatit i definirat me
zašto to? jer sam introverntna, a i ima tu drugih razloga- raspoloženje i sve mi previše ovisi o danima
a na kavama sam najmormalnija komunikativna cura i pričam otovreno o sebi (šta se nekih stvari tiče) i o ostalim stvarima

moja bivša prijateljica me smatrala veslom, drušvenom osobom, o sve smo pričale, a kad bi joj rekla svoju crnu prošlost i stvari koje su mi se izdešavale povezat me nebi mogla sa onakvom kakvom me zna, dosta tog se na prikrivanje i glumu svodi, ne prikrivam svoje greške nego svoju nesreću

živim daleko teži život nego šta to ljudi iz moje okoline misle, sve to u sebi držim

imaš li kakvu "izlaznu strategiju" iz takve situacije? prikrivanje i gluma vrlo su opterećujući, meni osobno zahtijevaju nemogućnost stvarnog (!) opuštanja. nije mi baš ugodno ni naknadno razmišljat kako mi društveni odnosi podrazumijevaju konstantnu napetost, koncentraciju da ne bi izišlo van nešto što ne smije.

[Carpe Diem!!!]

Mikulenas kaže:

imaš li kakvu "izlaznu strategiju" iz takve situacije? prikrivanje i gluma vrlo su opterećujući, meni osobno zahtijevaju nemogućnost stvarnog (!) opuštanja. nije mi baš ugodno ni naknadno razmišljat kako mi društveni odnosi podrazumijevaju konstantnu napetost, koncentraciju da ne bi izišlo van nešto što ne smije.

Ja sam zaista voljela navedene osobe u mom zivotu koje su bile takve ali zaista vise nisam imala snage biti u njihovom zivotu.

[Mikulenas]

Carpe Diem!!! kaže:

Ja sam zaista voljela navedene osobe u mom zivotu koje su bile takve ali zaista vise nisam imala snage biti u njihovom zivotu.

pošteno. samo, nisam baš skonto tvoj zadnji post.

Carpe Diem!!! kaže:

Prošla sam to dvaput i nikada više. Uglavnom su taj sakriveni dio i njegove posljedice postajali jako vidljivi tek kada se čovjek dovoljno približi. Masa devijacija, turbulencija, borbi sa kojima sam se ja tada hvatala u koštac i rekla sam nikada više neću. Hoću s nekim ko je spreman iskomunicirati sa mnom kada smo već dovoljno blizu, drugačije ne.

zadnja boldana rečenica čini mi se kontradiktorna u odnosu na ostalo (prva dva bolda). znači, nisam skonto u čemu je bio problem za tebe, u sadržaju onoga šta su ti naknadno rekle o sebi (svojim skrivenim stranama) ili u tome što si ti trebala ispipavat teren da bi ti one o tome počele govorit?

[Carpe Diem!!!]

Ne, nego u tome sto sam dosla dovoljno blizu da osjetim i vidim da tu ima masa stvari ispod povrsine o kojima doticne osobe nisu zeljele razgovarati. Doslo se prakticno do zida. A ja izasla iz svega do kosti umorna.

Ne bih o svemu ni trazila razgovor da devijacije proistekle iz te sutnje nisam svakodnevno osjetila. Ja jesam dok su prema drugima sa kojima su ostali na povrsnom odnosu te iste osobe bile divne, sarmantne, nasmijane, besprijekorne.

[Mikulenas]

Carpe Diem!!! kaže:

Ne, nego u tome sto sam dosla dovoljno blizu da osjetim i vidim da tu ima masa stvari ispod povrsine o kojima doticne osobe nisu zeljele razgovarati. Doslo se prakticno do zida. A ja izasla iz svega do kosti umorna.

Ne bih o svemu ni trazila razgovor da devijacije proistekle iz te sutnje nisam svakodnevno osjetila. Ja jesam dok su prema drugima sa kojima su ostali na povrsnom odnosu te iste osobe bile divne, sarmantne, nasmijane, besprijekorne.

da, znam situacije slične ovakvima, jedna strana osjeća se neugodno jer druga ne želi govorit o svojim stvarnim problemima. neprestano skreće s teme ili preuveličava manje probleme, govoreći time posredno o onima stvarnima, odnosno o svome unutarnjem stanju.

moj slučaj, odnosno problem je različit od toga. ako su neke osobe željele da im se više povjeravam, a ja nisam osjećo tu vrstu bliskosti s njima, sigurno im ne bi negativnim ponašanjem ukazivo da nešto skrivam. samim time one to ne bi ni vidile.

moj je problem zapravo obrnut. kad osjetim neku vrstu bliskosti s nekim, nakon brižnog ispipavanja terena projekt "povjeravanje" lagano započne, ali se u pravilu izjalovi, pače počesto doživi potpuni fijasko. ukratko: reakcija suprotne strane bude sve samo ne po mene zadovoljavajuća. slično mi se desilo čak i na grupnoj psihoterapiji.

onda se povučem i nastavim postarom, znači moj vječni fejk-smajl, bar 90% vremena u društvu sam nasmijan, i otkad znam za sebe svi me vole.

zanima me ima li kakva "izlazna strategija" iz ovakve situacije? doduše, možda je nemam pravo tražit, jer neki ljudi koji bi možda ili vjerojatno željeli da im se povjeravam, s njima jednostavno ne mogu o tome pričat.

[Carpe Diem!!!]

Mislim da se ja vise ne zelim baviti tim problemom cisto zato sto smatram da nema opravdanja takvo ponasanje.

Ja nikada nisam zahtijevala da mi se nesto kaze, ali istovremeno smatram da nije korektno meni kao bliskoj ispoljavati frustracije zbog tog ledenog brijega, a pred drugima koje boli dupe biti divan, nasmijan i leprsav.

Ne znam kako izaci iz toga. Nemam nista sto me toliko tisti. Da imam ubio bi me taj teret. Nisam neko ko podnosi repove. Brzo ih rijesim.

[Mikulenas]

Carpe Diem!!! kaže:

Ja nikada nisam zahtijevala da mi se nesto kaze, ali istovremeno smatram da nije korektno meni kao bliskoj ispoljavati frustracije zbog tog ledenog brijega, a pred drugima koje boli dupe biti divan, nasmijan i leprsav.

kao što rekoh, to nije moj slučaj. poanta glume i jest u tome da se to ne vidi, nikada i ni ispred koga, kao i da se ne daju aluzije na svoje stanje, zbog niza raznoraznih strahova. meni osobno, najgori su mi napadi anksioznosti u društvu, ali čak i tada ću brzo doć sebi ako su ljudi oko mene. ako baš ne mogu nikako izdržat, čekat ću dobru priliku da izmislim neku ispriku, ljubazno se pozdravit i otić.

[pinokio2000]

ako pričaš sam sa sobom ispadaš ekstravertni introvert?
ili
slučaj za promatranje?

[Azz]

pinokio2000 kaže:

ako pričaš sam sa sobom ispadaš ekstravertni introvert?
ili
slučaj za promatranje?

ništa od navedenog.

[pinokio2000]

nego?