Stigmatizacija psihički oboljelih osoba

[kurosava]

rejoflajt kaže:

tako je i nek još plati za to!!!

Ma steram ja to sve u krasan kurac.Zasto da zato što imam dijagnozu imam problema u društvu.Samo ću ić redom i ko me zajebava pošaljem ga u kurac.Već sam počeo.Nabijem sve redom na kurac ko Mamić.Tak se treba ponašati.

[ray of light]

kurosava kaže:

Ma steram ja to sve u krasan kurac.Zasto da zato što imam dijagnozu imam problema u društvu.Samo ću ić redom i ko me zajebava pošaljem ga u kurac.Već sam počeo.Nabijem sve redom na kurac ko Mamić.Tak se treba ponašati.

e još da se ima para ko mamić!

[kurosava]

http://www.youtube.com/watch?v=kGSbadw0sD8

i sad ti budi normalan

[Graham]

kurosava kaže:

Samo ću ić redom i ko me zajebava pošaljem ga u kurac.Već sam počeo.Nabijem sve redom na kurac ko Mamić.Tak se treba ponašati.

Super, nek' Mamić bude predstavnik svih ljudi sa psihičkim problemima.
Takvo ponašanje je ono što treba za stigmatizaciju.

[kurosava]

Graham kaže:

Super, nek' Mamić bude predstavnik svih ljudi sa psihičkim problemima.
Takvo ponašanje je ono što treba za stigmatizaciju.

To je samo usporedba,nije mamić bitan al ponekad takav treba biti,kad je opravdano.I što me briga jesam li stigmatiziran i tko što misli.Nabijem sve na kurac.I tebe isto ako treba.

[Graham]

kurosava kaže:

To je samo usporedba,nije mamić bitan al ponekad takav treba biti,kad je opravdano.I što me briga jesam li stigmatiziran i tko što misli.Nabijem sve na kurac.I tebe isto ako treba.

ne zanima me tvoja seksualna orijentacija, nego činjenica da baš ponašanje "nabijem ih sve na kurac" potiče stigmatizaciju ljudi sa psih. problemima.

Jesi li gledao sinoć film sa Jack Nicholsonom gdje on glumi osobu sa OKP-om, teškog karaktera....?

[ray of light]

Graham kaže:

ne zanima me tvoja seksualna orijentacija, nego činjenica da baš ponašanje "nabijem ih sve na kurac" potiče stigmatizaciju ljudi sa psih. problemima.

Jesi li gledao sinoć film sa Jack Nicholsonom gdje on glumi osobu sa OKP-om, teškog karaktera....?

ja ga gledala malo davnije, izvrstan

[sunset056]

rejoflajt kaže:

sunset, ne pizdi zbog fevarina, tak će te lijepo skulirati kad dođeš na punu dozu, ne brini

ma ne pizdim rejoflajt odakle ti to uoceno?? ...

[Altec777]

Ja sam danas na košarci bez beda rekao jednom tipu da neću cugat pivu nakon košarke jer sam na lijekovima i baš me briga.

[sunset056]

a ja sad pocela sve svoje zezati tako da svako jelo ili piće koje uzmem citam jel ima kofeina ....al to sam sad počela tako da ih iznerviram a ne zbog neke svoje čiste opsjednutosti....tako da su naucili odmah odgovarati da nema a ni ne otvorim usta a moram malo i zezancije

[eleuthera]

Jel' morate vi baš svaku temu zachatat, ne kužim.


Nažalost, točno je da i dalje postoji društvena stigma, pa se pojedinci (često obitelji onih koji boluju od neke duševne bolesti) vole praviti da se ništa ne događa.

No možeš okretati glavu na drugu stranu samo toliko dugo dok se ne dogodi neko sranje (pokušaj suicida - ako ne i izvršavanje istog, agresija prema sebi ili drugima itd.)

Mlađa populacija koja je upućena ili u stanje dotične osobe ili pak ima nekog bliskog tko također ima problema, obično ne negira takve stvari. Iz mog iskustva, negiraju oni malo neupućeniji ljudi i stariji.

Meni je jedna od najgorih stvari bila kada sam prije 6 godina dobila prvi napadaj panike i od straha se nisam mogla pomaknut pa sam se zatvorila u kuću na neko vrijeme i tako bi mi frendice dolazile, a jedna od njih uopće nije kužila šta je meni iako sam joj detlajno opisala što mi se događa, na što je ona rekla 'ma znaš kaj, tebi treba nekakav izlet u prirodu s prijateljima i puno vitamina'.

A ja se ne mogu pomaknut iz sobe jer se bojim da ću dobit napadaj negdje vani.

[crypt3rmaniac1]

eleuthera kaže:

Jel' morate vi baš svaku temu zachatat, ne kužim.


Nažalost, točno je da i dalje postoji društvena stigma, pa se pojedinci (često obitelji onih koji boluju od neke duševne bolesti) vole praviti da se ništa ne događa.

No možeš okretati glavu na drugu stranu samo toliko dugo dok se ne dogodi neko sranje (pokušaj suicida - ako ne i izvršavanje istog, agresija prema sebi ili drugima itd.)

Mlađa populacija koja je upućena ili u stanje dotične osobe ili pak ima nekog bliskog tko također ima problema, obično ne negira takve stvari. Iz mog iskustva, negiraju oni malo neupućeniji ljudi i stariji.

Meni je jedna od najgorih stvari bila kada sam prije 6 godina dobila prvi napadaj panike i od straha se nisam mogla pomaknut pa sam se zatvorila u kuću na neko vrijeme i tako bi mi frendice dolazile, a jedna od njih uopće nije kužila šta je meni iako sam joj detlajno opisala što mi se događa, na što je ona rekla 'ma znaš kaj, tebi treba nekakav izlet u prirodu s prijateljima i puno vitamina'.

A ja se ne mogu pomaknut iz sobe jer se bojim da ću dobit napadaj negdje vani.

U potpunosti se slazem s tobom, stari od prijatelja bio je blago poremecena osoba no cijela njegova obitelj pravila se koda se nista ne dogadja te su ga trpili cijelo vrijeme, takav problem se ubija u korijenu po meni ili se doticna osoba ostavlja na milost ili nemilost.

[sunset056]

eleuthera kaže:

Jel' morate vi baš svaku temu zachatat, ne kužim.
Nažalost, točno je da i dalje postoji društvena stigma, pa se pojedinci (često obitelji onih koji boluju od neke duševne bolesti) vole praviti da se ništa ne događa.

No možeš okretati glavu na drugu stranu samo toliko dugo dok se ne dogodi neko sranje (pokušaj suicida - ako ne i izvršavanje istog, agresija prema sebi ili drugima itd.)

Mlađa populacija koja je upućena ili u stanje dotične osobe ili pak ima nekog bliskog tko također ima problema, obično ne negira takve stvari. Iz mog iskustva, negiraju oni malo neupućeniji ljudi i stariji.

Meni je jedna od najgorih stvari bila kada sam prije 6 godina dobila prvi napadaj panike i od straha se nisam mogla pomaknut pa sam se zatvorila u kuću na neko vrijeme i tako bi mi frendice dolazile, a jedna od njih uopće nije kužila šta je meni iako sam joj detlajno opisala što mi se događa, na što je ona rekla 'ma znaš kaj, tebi treba nekakav izlet u prirodu s prijateljima i puno vitamina'.

A ja se ne mogu pomaknut iz sobe jer se bojim da ću dobit napadaj negdje vani.

izvinjavam se

[dexterica]

eleuthera kaže:

No možeš okretati glavu na drugu stranu samo toliko dugo dok se ne dogodi neko sranje (pokušaj suicida - ako ne i izvršavanje istog, agresija prema sebi ili drugima itd.)

u mom slučaju nije bilo tako. i nakon mog (na sreću) neuspješnog pokušaja, stari je pljuvao i po meni i po terapeutu. i ispitivao me: "do kad ti misliš ići na tu terapiju?.. ti koji idu psihijatru samo glume i traže pozornost... ne trebaju ti lijekovi... idite u k*rac i ti i tvoj psihijatar!"

Mlađa populacija koja je upućena ili u stanje dotične osobe ili pak ima nekog bliskog tko također ima problema, obično ne negira takve stvari. Iz mog iskustva, negiraju oni malo neupućeniji ljudi i stariji. :

da, par mojih frendova znaju da idem na psihoterapiju i uglavnom me podržavaju. jedna frendica ponekad zna imati zlobne komentare, ali zato jer i sama ima problema a boji se razgovarati o tome sa nekim stručnim (tako je rekla, da nema petlje). ostali me ne gledaju kao poremećenu, i drago im je što mi je bolje. a često govorimo da se ne bi ni htjeli družiti sa mnom da sam normalna, niti ja s njima da su normalni.
a šira obitelj se isto izbezumila kad su čuli da idem psihijatru (strašno, mora da je totalno skrenula!!! ), pa su počeli sa: ma šta će ti lijekovi, oni te samo uspavaju i ne možeš normalno funkcionirati (što je najbolje, u to vrijeme nije bilo nikakvih nuspojava, tek kasnije kad su mi jedno vrijeme trebali jači lijekovi, bila sam mamurna par dana), ti trebaš izlaziti više i družiti se s vršnjacima blabla..
drago mi je što me frendovi podržavaju, ali mi je užasno krivo zbog tog kako stari gleda na cijelu stvar. ni njemu ni ostatku obitelji više i ne spominjem terapiju.

[Altec777]

Znam jednu curu koju svi poznaju po nadimku"luda silva" i tako o njoj pričaju ko da je...naznam kaj.bila je samnom u bolnici pa smo još kratko nakon bolnice ostali u kontaktu,na njoj se dosta vidi da ima problema ali ipak zvati ju luda silva i to ne iz milja nego iz one ljudske zlobe to je odurno.Stigma da

[Nina F]

Moji roditelji su isto teško prihvatili moj poremećaj.Kad sam bila hospitalizirana nije im bilo jasno zbog čega pa je tata nazvao doktoricu i kad mu je ona objasnila, svaki dan dok sam bila u bolnici su plakali.Čak su mi govorili da ja ne bih trebala piti lijekove kao svi ostali u bolnici jer sam ja za razliku od njih normalna.Kad sam izašla iz bolnice mama je jako pazila da njezine kolege s posla ne saznaju da sam bila na psihijatriji jer ju je vjerojatno bilo sram što ima poremećeno dijete.
Prijateljima ne smijem ni spomenuti psihijatriju ili nešto vezano uz to jer to ne podnose,iako su me prihvatili takvu kakva jesam i dalje se druže sa mnom kao i prije nego sam krenula psihijatru.

[Nina F]

Altec777 kaže:

Znam jednu curu koju svi poznaju po nadimku"luda silva" i tako o njoj pričaju ko da je...naznam kaj.bila je samnom u bolnici pa smo još kratko nakon bolnice ostali u kontaktu,na njoj se dosta vidi da ima problema ali ipak zvati ju luda silva i to ne iz milja nego iz one ljudske zlobe to je odurno.Stigma da

ja znam jednu koju zovu "luda Marijana",iako zapravo ni ne znaju njezino pravo ime ali kažu da im izgleda kao Marijana
Smatraju da je luda zato jer stalno trči po gradu i razgovara sama sa sobom,a jednom su ju vidjeli kako razgovara sa svojim odrazom u staklu automobila.Ni meni ne izgleda normalno ali neki moji poznanici su stvarno okrutni prema njoj

[Graham]

Nina F21 kaže:

Kad sam izašla iz bolnice mama je jako pazila da njezine kolege s posla ne saznaju da sam bila na psihijatriji jer ju je vjerojatno bilo sram što ima poremećeno dijete.

Vjerovatno se roditelji osjećaju krivim u takvim slučajevima, prije nego da ju je sram činjenice da si drugačija.
U svakom neželjenom iskakanju od prosijeka javlja se osjećaj krivice kod roditelja, tako se meni čini.

[Altec777]

Nina F21 kaže:

Moji roditelji su isto teško prihvatili moj poremećaj.Kad sam bila hospitalizirana nije im bilo jasno zbog čega pa je tata nazvao doktoricu i kad mu je ona objasnila, svaki dan dok sam bila u bolnici su plakali.Čak su mi govorili da ja ne bih trebala piti lijekove kao svi ostali u bolnici jer sam ja za razliku od njih normalna.Kad sam izašla iz bolnice mama je jako pazila da njezine kolege s posla ne saznaju da sam bila na psihijatriji jer ju je vjerojatno bilo sram što ima poremećeno dijete.
Prijateljima ne smijem ni spomenuti psihijatriju ili nešto vezano uz to jer to ne podnose,iako su me prihvatili takvu kakva jesam i dalje se druže sa mnom kao i prije nego sam krenula psihijatru.

Čudno mi je to kaj ti prijatelji ne žele kako si rekla ni čut za psiho teme,jer prijatelji su ti i znaju da si imala tih problema i morali bi moći i htjeti sa tobom pričat o tome,pogotovo ako te to tišti pa te saslušat,ne zvuči mi to baš previše prijateljski,al kaj ćeš kad je to tabu tema kod nas.

[Nina F]

Altec777 kaže:

Čudno mi je to kaj ti prijatelji ne žele kako si rekla ni čut za psiho teme,jer prijatelji su ti i znaju da si imala tih problema i morali bi moći i htjeti sa tobom pričat o tome,pogotovo ako te to tišti pa te saslušat,ne zvuči mi to baš previše prijateljski,al kaj ćeš kad je to tabu tema kod nas.

oni to ne shvaćaju jer nemaju nikakvih psihičkih problema,iako moja frendica zna ponekad tvrditi da je u depresiji a kad joj ja kažem da ode psihijatru ona kaže da nije "psihijatrijski slučaj" i da nije luda,tako da pretpotstavljam da misli da su svi koji idu psihijatru ludi