Nesanica (vrste, uzroci, liječenje,...)

[Vordas]

zločesta kaže:

Ljudi, ja se u potpunosti slažem s većinom vaših savjeta koje ste dali frozenu. I ja osobno mislim da si on sam može pomoći i uvelike poboljšati život ukoliko napravi određene "drastične" promjene. No, stvar je u tome što on to možda ne može. Jeste razmišljali o tome da "možda" nismo svi jednako jaki ili odlučni.

No, kad ste već tako pametni (i ne mislim ironično) voljela bih da date i meni poneki savjet. Što ja to trebam napraviti (a već nisam) da izliječim ovu kroničnu nesanicu. Jer kod mene je situacija totalno obrnuta. Dok frozen treba promjene, meni se u posljednje dvije godine dogodilo toliko promjena da ih ne stignem sve ni probaviti. Pa evo vam moja skraćena i bolno iskrena životna priča.

Ja sam živjela ko frozen (ne doslovno, ali u tom smjeru) svih svojih 25 godina života. Prvo su me roditelji mazili i pazili (odgovornosti sam imala 0) do studija, onda sam se tijekom studija preselila daleko od njih i u glavni grad, ali sam i tamo našla osobu na koju sam se mogla osloniti: svog bivšeg muža. Svih 7 godina veze (2 godine braka) on je radio, a ja sam prvo studirala, a onda smo se preselili u drugu državu gdje sam godinu učila jezik, a on i dalje radio.

S njim mi je odgovornost isto tako bila 0 jer se on brinuo o svemu; financijama, obvezama, meni, a ja sam eto tako malo brinula o kućanstvu i volila ga. Sedma godina je bila nažalost krizna. Došlo je do nekog zasićenja, ja sam se pomalo odljubila (Da bila sam svih 7 godina još uvijek zaljubljena u njega i gledala ga ko Boga) i krenula u totalno krivom smjeru. Zaljubila sam se do ušiju u drugog i počela ga varati. Da sad ne duljim previše o toj aferi: lik je bio gad, grizla sam se svakim danom sve više, nisam se ponosila sobom, ali se nisam nikako ni mogla maknut od njega: godinu dana.
Kada sam napokon shvatila što radim i što sve riskiram, skupila sam zadnji atom snage i prekinula tu vanbračnu vezu, no bilo je kasno. U međuvremenu se moj muž počeo ponašati čudno, odsutno, nezainteresirano. Na koncu sam shvatila da je i on mene varao ..i to s najboljom prijateljicom. Ne moram ni pričati previše o tome koliko me sve to povrijedilo: prvo ja samu sebe onda on, pa onda i ta prijateljica. Najgore od svega je što su me toliko pravili budalom, do samog kraja..i nikad mi nisu priznali niti se ispričali (Je eto on mi je neki dan poslao poruku da mu je žao zbog svega i da nije htio da se razbolim...ajde bar nešto)..Iako sam imala a ma baš sve dokaze. Preživljavala sam pakao tih godinu dana dok nisam sve saznala i imala crno na bijelo.

Na kraju sam se odselila jer sam imala dvi opcije: završit u ludari ili pokupit stvari i nestat. Odlučila sam se za drugu. Otišla sam doslovno samo s jednim koferom ( u njega je stao cijeli moj život). Bez novca, bez posla, bez ikakvog izgleda. O njemu sam do tada ovisila i psihički i fizički. Najgore mi se bilo naviknut na to da od sada ovisim isključivo sama o sebi i da sam u potpunosti odgovorna za svoj život. (ili smrt) Nekako sam preživjela.

Što sada imam? Imam dobar posao koji uopće nije bilo jednostavno naći. Još uvijek živim u drugoj državi. Znači nisam se predala, nisam odustala odmah, dala sam sve od sebe da nastavim i da postavim život na noge. Imam dečka koji je predivan i koji je preiskren. S njim nemam apsolutno nikakvog stresa ili problema ili sumnji da me vara ili laže kao bivši. Polako mi je život krenuo u pravom smjeru; preobrazila sam se u odgovornu mladu žena, koja sve odluke nosi sama i koja čak uređuje polako i svoj mali stan. (Na početku sam živjela u sobi 20x20). I to sve u godini dana.

Ta mlada žena ima samo jedan "maleni" problem. Zadnjih 7 mjeseci (otkad sam počela sa stalnim poslom) me ubija nesanica. Na početku je krenulo s tek kojom neprospavanom noći. Vikendom sam i dalje spavala ko beba. S vremenom su to postajale rijetke prospavane noći, a sada čak ni vikendom ne spavam dobro. Toliko se pogrošalo da sam na kraju odlučila potražiti pomoć liječnika. Krenula sam s prirodnim lijekovima, prešla na Trimipramin te Trazodon sada. Zadnji mi je prepisala psihologica koja je navodno i specijalistica za probleme sa spavanje. Rekla mi je da mi je dijagnoza: neorganska nesanica i da je izliječiva pomoću lijekova + psihoterapija. Kao što sam rekla ,psihoterapija mi je tek 15.12., a lijekovi mi ne pomažu Bog zna šta.

I sad vi meni recite? Kakve savjete imate za mene? Što ja to trebam/ne trebam promijeniti u životu i na sebi? Dal' sam na dobrom putu prema izliječenju?

Nadam se da jesam. Jer ako ovako nastavim mislim da ću doći na rub psihoze. Nesanica me polako gura u ponor, a ja zaista želim živjet. A imam Bog zna i zbog čega.

Hvala vam ljudi.

Ej bok. E ja ću ti prvo reći da ja fakat nemam iskustva sa time ali ak ti je od posla ili fakat fizički možda neka mirisna svjećica ili svjećice, obično meni pomaže lavanda smiruje me, sve skoro doma imam od lavande i smiruje me, čak i zaspim. Znam da je frend imo pun stan tih mirisnih svjeća i za pušaće i fakat smiruje možda neka kupka, lavanda jer ovo je fakat dugo mislim 15.12.

[zločesta]

Zaboravila sam napomenuti da sam tijekog istog vremena izgubila dva djeda (rak) i jednu baku (starost). Mama mi se prošle godine isto teško razbolila, ali je sada hvala Bogu dobro.

[Azz]

zločesta kaže:

I sad vi meni recite? Kakve savjete imate za mene? Što ja to trebam/ne trebam promijeniti u životu i na sebi?

pa stani malo. meni se cini da se ponekad od forumasa ocekuje previse. ne mislim sad konkretno na tebe, ali cu ovo tvoje "sto da radim?" iskoristiti da malo nesto razjasnimo.

ako je netko prosao xy specijalista i nije dobio sto je trazio, zasto misli da ce forumasi znati odgovor na to pitanje? nekad mi se cini da forumasi ulazu posljednji atom snage da se dosjete jos neceg sto bi njoj/njemu pomoglo, al na kraju ne pomogne ni to. i onda se ponovo cvili "sto da radim?" a nista. pokusajte nekad ne raditi vise nista, a posebno ne ocekivati da ce vam ljudi ovdje pomoci a nisu svi dosadasnji strucnjaci.
ta, konkretno, nesanica niti vam je dosla preko noci, niti ce nestati.
u krajnjoj liniji, nekome ili necemu morate vjerovati - psihijatru, metodi, samanu, gatari - nije bitno kome, ali nekome povjerite svoj slucaj i drzite se uputa (lijekovi, terapija, proces kakav vec je).

ti zlocesta kreces sa pt i to je super. za to ce ti trebati vremena. jel vjerujes da bi ti to moglo pomoci? recimo, ja vjerujem u pt i vjerujem svojoj srinkici, te strpljivo cekam poboljsanje svog stanja. to ne znaci da cu godinama odlaziti na nesto sto ne daje rezultate, ali ponekad ni nekoliko mjeseci nije dovoljno u ovim stvarima da bi vidjeli napredak.

frozensun, ti si dobio hrpetinu savjeta i na ovoj i ostalim temama. u cemu od toga si ustrajao? kome vjerujes od lijecnika? ciju si terapiju primjenjivao po uputama do kraja?
nista meni ne moras odgovarati, ali za svoje se dobro odluci za nesto sto neces uskoro odbaciti.

i sto je prokleto najgore sto vam se moze dogoditi? gubite kognitivne sposobnosti? one su ugrozene i kod ostalih psihickih poremecaja. imate nuspojave lijeka? a mislite da je meni bilo zabavno gutati ad, ap i anksiolitik i skidati se sa svega? mislite da je meni bilo bolje za par mjeseci? nije. jebenu (pardon my french) godinu ipo dana se jebem (pardon my jebeni french) sa anksioznosti jer sam u godinu dana 2 puta izgubila bebu.

sto je najgore? umirete? svi svakodnevno idemo k tome, nitko ne ide mladji, niti su svi ostali postedjeni od raznih zivotnih turbulencija, kako na privatnom, tako i na poslovnom planu.

ok. sto da radite? za pocetak vjerujte da na ovom svijetu ipak postoji nesto sto ce vam pomoci, ali to nesto vam nece doletjeti s neba, vec sami morate upregnuti svoje snage. bas kao i svi mi drugi.




Poslano sa mog SM-J500FN koristeći Tapatalk

[zločesta]

Azzura kaže:

pa stani malo. meni se cini da se ponekad od forumasa ocekuje previse. ne mislim sad konkretno na tebe, ali cu ovo tvoje "sto da radim?" iskoristiti da malo nesto razjasnimo.

ako je netko prosao xy specijalista i nije dobio sto je trazio, zasto misli da ce forumasi znati odgovor na to pitanje? nekad mi se cini da forumasi ulazu posljednji atom snage da se dosjete jos neceg sto bi njoj/njemu pomoglo, al na kraju ne pomogne ni to. i onda se ponovo cvili "sto da radim?" a nista. pokusajte nekad ne raditi vise nista, a posebno ne ocekivati da ce vam ljudi ovdje pomoci a nisu svi dosadasnji strucnjaci.
ta, konkretno, nesanica niti vam je dosla preko noci, niti ce nestati.
u krajnjoj liniji, nekome ili necemu morate vjerovati - psihijatru, metodi, samanu, gatari - nije bitno kome, ali nekome povjerite svoj slucaj i drzite se uputa (lijekovi, terapija, proces kakav vec je).

ti zlocesta kreces sa pt i to je super. za to ce ti trebati vremena. jel vjerujes da bi ti to moglo pomoci? recimo, ja vjerujem u pt i vjerujem svojoj srinkici, te strpljivo cekam poboljsanje svog stanja. to ne znaci da cu godinama odlaziti na nesto sto ne daje rezultate, ali ponekad ni nekoliko mjeseci nije dovoljno u ovim stvarima da bi vidjeli napredak.

frozensun, ti si dobio hrpetinu savjeta i na ovoj i ostalim temama. u cemu od toga si ustrajao? kome vjerujes od lijecnika? ciju si terapiju primjenjivao po uputama do kraja?
nista meni ne moras odgovarati, ali za svoje se dobro odluci za nesto sto neces uskoro odbaciti.

i sto je prokleto najgore sto vam se moze dogoditi? gubite kognitivne sposobnosti? one su ugrozene i kod ostalih psihickih poremecaja. imate nuspojave lijeka? a mislite da je meni bilo zabavno gutati ad, ap i anksiolitik i skidati se sa svega? mislite da je meni bilo bolje za par mjeseci? nije. jebenu (pardon my french) godinu ipo dana se jebem (pardon my jebeni french) sa anksioznosti jer sam u godinu dana 2 puta izgubila bebu.

sto je najgore? umirete? svi svakodnevno idemo k tome, nitko ne ide mladji, niti su svi ostali postedjeni od raznih zivotnih turbulencija, kako na privatnom, tako i na poslovnom planu.

ok. sto da radite? za pocetak vjerujte da na ovom svijetu ipak postoji nesto sto ce vam pomoci, ali to nesto vam nece doletjeti s neba, vec sami morate upregnuti svoje snage. bas kao i svi mi drugi.




Poslano sa mog SM-J500FN koristeći Tapatalk

Hvala ti Azzura. Nemam što za reći. Odavno mi nitko nije dao bolji i direktniji savjet. Ja želim i hoću vjerovati. I stvarno se uzdam u tu psihologicu i vjerujem da žena ipak zna nešto. Zato i dalje uzimam lijekove koje mi je ona prepisala, iako imam svoje trenutke sumnje i očaja. U pravu si, negdje mora postojati izlaz, a očito je da ga svojom sumnjičavošću i nepovjerenjem sami blokiramo.

I da, nisam htjela napasti forumašem tim pitanjem "što da radim". Htjela sam eto samo čuti mišljenja i savjete budući da je moj slučaj skroz drukčiji od frozenovog i savjete koje njemu dajete na žalost ne mogu primijeniti na sebe. To je sve.

[Vordas]

Azzura kaže:

pa stani malo. meni se cini da se ponekad od forumasa ocekuje previse. ne mislim sad konkretno na tebe, ali cu ovo tvoje "sto da radim?" iskoristiti da malo nesto razjasnimo.

ako je netko prosao xy specijalista i nije dobio sto je trazio, zasto misli da ce forumasi znati odgovor na to pitanje? nekad mi se cini da forumasi ulazu posljednji atom snage da se dosjete jos neceg sto bi njoj/njemu pomoglo, al na kraju ne pomogne ni to. i onda se ponovo cvili "sto da radim?" a nista. pokusajte nekad ne raditi vise nista, a posebno ne ocekivati da ce vam ljudi ovdje pomoci a nisu svi dosadasnji strucnjaci.
ta, konkretno, nesanica niti vam je dosla preko noci, niti ce nestati.
u krajnjoj liniji, nekome ili necemu morate vjerovati - psihijatru, metodi, samanu, gatari - nije bitno kome, ali nekome povjerite svoj slucaj i drzite se uputa (lijekovi, terapija, proces kakav vec je).

ti zlocesta kreces sa pt i to je super. za to ce ti trebati vremena. jel vjerujes da bi ti to moglo pomoci? recimo, ja vjerujem u pt i vjerujem svojoj srinkici, te strpljivo cekam poboljsanje svog stanja. to ne znaci da cu godinama odlaziti na nesto sto ne daje rezultate, ali ponekad ni nekoliko mjeseci nije dovoljno u ovim stvarima da bi vidjeli napredak.

frozensun, ti si dobio hrpetinu savjeta i na ovoj i ostalim temama. u cemu od toga si ustrajao? kome vjerujes od lijecnika? ciju si terapiju primjenjivao po uputama do kraja?
nista meni ne moras odgovarati, ali za svoje se dobro odluci za nesto sto neces uskoro odbaciti.

i sto je prokleto najgore sto vam se moze dogoditi? gubite kognitivne sposobnosti? one su ugrozene i kod ostalih psihickih poremecaja. imate nuspojave lijeka? a mislite da je meni bilo zabavno gutati ad, ap i anksiolitik i skidati se sa svega? mislite da je meni bilo bolje za par mjeseci? nije. jebenu (pardon my french) godinu ipo dana se jebem (pardon my jebeni french) sa anksioznosti jer sam u godinu dana 2 puta izgubila bebu.

sto je najgore? umirete? svi svakodnevno idemo k tome, nitko ne ide mladji, niti su svi ostali postedjeni od raznih zivotnih turbulencija, kako na privatnom, tako i na poslovnom planu.

ok. sto da radite? za pocetak vjerujte da na ovom svijetu ipak postoji nesto sto ce vam pomoci, ali to nesto vam nece doletjeti s neba, vec sami morate upregnuti svoje snage. bas kao i svi mi drugi.




Poslano sa mog SM-J500FN koristeći Tapatalk

Naj se uzrujavati loše je za krvni tlak. Žao mi je zbog beba.

[pukovnikz]

tiluriumm kaže:

Nije meni bila namjera vrijeđat, samo smatram da osoba nema nikakav psihijatrijski problem ni poremećaj nego ne voli sebe. Prihvati se takvim kakav jesi. Jesu te razmazili? Jesu. Othranili sa zlatnom žilcom u ustima? Jesu. Postoji li neki razlog zašto tako više ne može? Ne vidim da te tvoji više ne vole, da te se odriču ili te ne žele uzdržavat. Ako je tako stvarno ne vidim problem. Budi i dalje Petar Pan i sretno živi svoj život, a nemoj se trovat i ubijat jer zbog nečeg želiš bit nešto što nisi.
Sposoban si ti da živiš, ali možda jedino ne na način koji je općedruštveno nametnut... Da bi sa 36 trebao imati stabilan posao, kuću ili stan, auto, ženu/zaručnicu i dvoje, troje djece... Mislim da za takvo nešto nisi baš sposoban i bolje da se toga poštediš. Zašto forsirat nesto u čemu se ne pronalaziš.

Sent from my SM-G930F using Tapatalk

Ajde provaj ne spavati dvije noći pa vidi kako ćeš funkcionirati.

Problem osobe, koja je kronično neispavana je i taj što to napada na snagu volje.

[frozensun]

Mislim da sam jednostavno neko stvari rekao previše iskreno.Mislim sve to stoji što pojedini mi ovde kažu ali to je previše grubo prema meni rečeno.
Osm toga neko je ovde pitao kako sam dobio dijagnozu pa evo kako stresom valjda se taj granični dobije na taj način jer naprotiv nikad nisam bio zlostavljan,moji su mi pružili sve u životu.Moj problem je najviše ta hipersenzibilnost i zbog toga se ovo sve zakomplikovalo i mislim da je i nesanica posljedica takvog karaktera ličnosti.
Uz to je došla i hipohondrija i eto to je i previše da neko padne na dno.Kako ću se izvući ne znam ni sam.Zasad činim male korake u životu,pokušavam se za početak socijalizovati što nikad pre nisam činio jer ja bježim od ljudi,smatram kako će mi napraviti neko zlo a i to je posljedica stresova gde ja sada tako podvjesno reagujem.
Nalaz štitne žljezde mi je dobar,hormoni uredni,razgovarao sam sa načelnicom ispipala me je i nema ništa natečeno,iako su specijalisti medicine rada rekli da ima čvorova.
A eto takve stvari mene prestraše,znači to su ti iracionalni strahovi i ja opet kažem da su me doktori upropastili a opet s druge strane kontradiktorno idem njima da mi pomognu.Da mi je jednom da shvatim da mi niko neće pomoći dok ne pomognem sam sebi.Meni je uvijek nekako lakše kriviti druge za svoje probleme.

[tiluriumm]

Eto sam si sve rekao... Jedino što krivo vidiš je to da ti ljudi nešto govore "previše grubo". Nitko te ne tuče niti pljuca u lice. Ljudi ti otvoreno pišu, ton kojim ćeš ti čitati je na tebi, ne na ekranu niti onom tko piše. Nisi dijete od dvije godine da ti se treba tepati i gugutati, nego odrastao čovjek koji se treba otvoreno suočiti sa sobom i svojim vlastitim strahovima.

Sent from my SM-G930F using Tapatalk

[Vivian Volcano]

Evo i mene, koja se službeno proglašava teškom psihofizičkom ovisnicom o medikamentima.
Osam godina za BPD i bipolarni II koristim Depakine Chrono, Seroquel i Normabel.
Ovaj večernji Seroquel mi je protiv nesanice, kao i Normabel.

Od 25 mg Seroquela na početku došla sam do 250 mg (sveukupno tokom čitavog dana i večeri). Količinu bih svaki put povećavala na svoju ruku, što nije pohvalno, ali to je bilo uvijek onda kad bih procijenila da mi je prestao raditi (preko dana protiv anksioznosti, navečer protiv nesanice), i da bi mi ga doktor ionako povećao sam.

Normabel sam u početku uzimala samo jedan, popodne (iako mi je predzadnji psihić propisao čak tri, od 5 mg, ali meni je jedan bio sasvim dosta prve dvije-tri godine). Zatim sam došla na dva Normabela negdje oko 2011-2012, i na ovu konačnu dozu Seroquela od 250 mg popela sam se u travnju 2015. I od tada sam uživala u stabilnom kursu i svaku noć uredno spavala dubokim, tvrdim medvjeđim snom po deset sati.

No početkom studenog ove godine gotovo PREKO NOĆI jedna od te dvije tablete opet je pred spavanje prestala funkcionirati, tako da iznenada imam slab san ako si ne dodam još mrvicu Seroquela (ali baš malu kuglicu promjera 1-2 mm). Izbjegavala sam dodavati Normabel umjesto njega, iako je doktor rekao da radije povećam Normabel.

I tako sam ove noći stisnula zube i uzela dozu kao i inače, bez ikakvih dodatnih mrvica, ali sam se prevrtala u znoju, apstinencijskoj krizi i sanjala da sam psihotična.

Pošto sam se tresla i imala nešto nalik zapovima, pred jutro sam ipak dodala još pola normabela, na ona dva koja inače uzimam svaki dan, i tek tada zaspala - no čak i tada san je bio laganiji i isprekidaniji nego inače, ali psihotični osjećaj je nestao.

Znači li to da mi se (opet) povećala tolerancija na Normabel?

Uskoro ću, već vidim, doći na tri dnevno, što mi se nimalo ne sviđa, jer sam na mnogo mjesta čitala da se količina od tri normića dnevno ne smije prekoračiti.
S druge strane, ne znam s kojim bih ga drugim benzodiazepinom zamijenila i hoće li ovaj drugi biti jednako dobar, jer je Normabel i sredstvo za opuštanje mišića, te ima i antiepileptičko djelovanje.

UŽASNO SE BOJIM, jer osjećam i primjećujem da se strmoglavljujem u grotlo teške ovisnosti. Strah me da ću do starosti i vjerojatno prijevremene smrti morati gutati po čitavu tablu Normića.

I da, općenito mi nije jasno, čemu uopće benzodijazepini ako već antipsihotici imaju smirujuće djelovanje? Razumijem da se npr. Xanax često prepisuje osobama koje su na početku uzimanja antidepresiva, jer on može izazvati početni nemir i pojačati anksioznost, ali čemu u kombinaciji s AP-om i antiepileptikom/stabilizatorom raspoloženja?

Edit: i da, zašto ti benzići mjesecima, pa i godinama (u mom slučaju, po tri) funkcioniraju tako da se ujutro ne možeš ustati od ošamućenosti, i onda preko noći, kao da je netko stisnuo dugme, oslabe sa 100% na 0%? Zar ne bi bilo biološki i matematički logičnije da se kvaliteta spavanja srozava postepeno, umjesto da me ovako bezobrazno ghostaju?

Očajna

PS. Nemam nikakvih simptoma hipomanije preko dana, jedino što me muči je nagla nesanica.

[frozensun]

Vivian,izvini ali mislim da si pogrešila temu.
Predlažem ti websajt benzobuddies.org gde se možeš informisati o benzosima.
Ja danas imam groznu derealizaciju,vani kad sam kao da nisam vani.Ne osjećam se svoj uopšte.
Sinoć sam uspio odspavati na 15 mg mirtazapina do 3:50 ujutru kad sam se probudio i više nisam zaspao.
Međutim danas sam u nekom groznom stanju.Mozak radi 200 na sat,više ne znam da li ću da idem na posao ili ću biti na bolovanju.
Ne mogu ni ovako više,imam neispunjen dan,nemam aktivnosti uopšte.
Predao sam papire za dnevnu bolnicu opet,tj grupne psihoterapije i rekli su da će me pozvati kroz 10-15 dana.
Može li mi neko objasniti kako izgleda kad je neko u psihozi?Kako se osjeća?

[Vivian Volcano]

frozensun kaže:

Vivian,izvini ali mislim da si pogrešila temu.
Predlažem ti websajt benzobuddies.org gde se možeš informisati o benzosima.

Čula sam za taj sajt, iako ne bih ništa smanjivala na svoju ruku. No navodno, čim se primijeti da benzić prestaje djelovati, treba učiniti suprotno od uobičajenog - početi smanjivati količinu, umjesto povećavati. Ali mene je strah to činiti sama (navodno je potrebno najmanje godinu dana da ih se riješi), no ne mogu si priuštiti stanje invalidnosti i ponovne novčane ovisnosti o roditeljima, jer radim, a bojim se kako bi odvikavanje utjecalo na moje radne sposobnosti i koncentraciju. Dapače, radim više nego ikad i postala sam najfunkcionalnija ikad otkad su se psihički problemi ušuljali u moj život, odvikavanje bi bilo težak udarac mojoj produktivnosti. A znam da me doktor neće htjeti micati s njih, jer njima to nije u interesu.

Modovi, ako mislite da mom postu ovdje nije mjesto, možda da se premjesti na Temu o psihofarmacima?

[Vigo]

Vivian Volcano kaže:

Čula sam za taj sajt, iako ne bih ništa smanjivala na svoju ruku. No navodno, čim se primijeti da benzić prestaje djelovati, treba učiniti suprotno od uobičajenog - početi smanjivati količinu, umjesto povećavati. Ali mene je strah to činiti sama (navodno je potrebno najmanje godinu dana da ih se riješi), no ne mogu si priuštiti stanje invalidnosti i ponovne novčane ovisnosti o roditeljima, jer radim, a bojim se kako bi odvikavanje utjecalo na moje radne sposobnosti i koncentraciju. Dapače, radim više nego ikad i postala sam najfunkcionalnija ikad otkad su se psihički problemi ušuljali u moj život, odvikavanje bi bilo težak udarac mojoj produktivnosti. A znam da me doktor neće htjeti micati s njih, jer njima to nije u interesu.

Modovi, ako mislite da mom postu ovdje nije mjesto, možda da se premjesti na Temu o psihofarmacima?

Normabel smanjivati po 2-2.5 mg tjedno, a uvoditi privremeno Prazine od 25 mg ili Eglonyl od 50 mg kao ˝zamjenu˝ da ublaži aptinencijsku krizu i povratnu anksioznost.

Problem s benzodiazepinima jer s vremenom prestanu djelovati, osoba povisuje dozu, a kad prestane ih uzimati, anksioznost nekoliko puta veca nego u pocetku prije uzimanja benzosa, sto znaci, da u odnosu na placebo, benzosi potpiruju anksioznost.

Inace lijek izbora za anksioznost je kognitivno bihevioralna terapija.

[frozensun]

Vigo postoji li neki lijek koji će da smanji/ublaži ošamučenost od olanzapina??
Osjećam se kao da mi pola glave ne funkcionira,mogu da čitam text a da ne znam šta sam pročitao ili da gledam film a samo proleti mi ispred očiju.Isto se vani slično osjećam kao da sam u nekom polusnu.
Nadam se da razumiješ kakav je osjećaj.
Neko mi je rekao Wellbutrin da bi u tome pomogao.
Slažem se sa Vigom,jer kad sam naglo prekinuo piti nitrazepam nakon 4 mjeseca uzimanja,ujutru kad nisam izludio toliko je jaka anksioznost bila.
Čak su se pojavile misli o samopovređivanju.
Vivian meni nije jasno uvuđenje diazepama kod tebe,čemu je uopšte služio jer mi graničari terapija nam je antidepresiv+stabilizator+eventualno a.p.

[Vivian Volcano]

Vigo kaže:

Normabel smanjivati po 2-2.5 mg tjedno, a uvoditi privremeno Prazine od 25 mg ili Eglonyl od 50 mg kao ˝zamjenu˝ da ublaži aptinencijsku krizu i povratnu anksioznost.

Hvala na savjetu. Ali nisu li Prazine i Eglonyl antipsihotici? Hoću li se kasnije i s njih morati skidati? Čitala sam da je posljedica toga povratak psihotičnih simptoma, pa čak i pojava psihoze u osoba koje nikad nisu imale psihotičnu epizodu. Plus, već uzimam jedan antipsihotik. I radim za strano tržište, moram određenu količinu posla odraditi u određenom vremenskom periodu, i pozicija je vrlo odgovorna. Ne mogu si dozvoliti gubitak tog posla, jer u Hrvatskoj sam 10 godina uzalud tražila, i ovo me konačno spasilo.

I da, koliko dugo se uzimaju Prazine ili Eglonyl? Debljaju li? Čine li osobu praznom, tromom i tupom?

Vigo kaže:

Problem s benzodiazepinima jer s vremenom prestanu djelovati, osoba povisuje dozu, a kad prestane ih uzimati, anksioznost nekoliko puta veca nego u pocetku prije uzimanja benzosa, sto znaci, da u odnosu na placebo, benzosi potpiruju anksioznost.

Inace lijek izbora za anksioznost je kognitivno bihevioralna terapija.

Idem na psihoterapiju, koja je djelomično kognitivno-bihevioralna. Ako moj trenutni psihić nije prijateljski nastrojen prema skidanju, morat ću potražiti novog. Znaš li nekoga, besplatnog, tko bi me mogao slijediti?

frozensun kaže:

Vivian meni nije jasno uvuđenje diazepama kod tebe,čemu je uopšte služio jer mi graničari terapija nam je antidepresiv+stabilizator+eventualno a.p.

Ne znam, moguće je tadašnji moj šrink propisivao šakom i kapom (dokaz je da mi je bilo potrebno trostruko manje i Normabela i Depakinea od onog što je meni namijenio, Depakine me već u tri puta manjoj dozi od njegove prvi puta onesvijestio, i na toj dozi sam i ostala, jer, da sam ga slušala, ostala bih zombi koji slini u invalidskim kolicima). Dakle, vjerojatno nesposoban i pohlepan šrink.

To je bilo neposredno nakon mog psihotičnog sloma.

Antidepresiv, iako namijenjen BPD-ovcima, za mene je ulje na vatru, jer sam od njega oboljela od bipolarnog.

Nakon sloma sam, par mjeseci kasnije, pala u duboku depresiju (prije nego što sam pronašla novog šrinka) i na svoju ruku ponovo posegnula za antidepresivom Zoloftom, međutim, odmah se vratila manija s pripadajućim racing thoughts i bila sam na rubu toga da čujem glasove u glavi, pa sam ga morala baciti).

[frozensun]

Vivian Volcano kaže:

Čitala sam da je posljedica toga povratak psihotičnih simptoma, pa čak i pojava psihoze u osoba koje nikad nisu imale psihotičnu epizodu.

Gde si ovo pročitala,sad me zabrinjavaš,jer i ja pijem a.p.?
Prazine i Eglonyl su slabi a.p. Eglonyl u toj dozi čak i ne pokazuje a.p. djelovanje tako da nema razloga da se brineš.
To su jako male doze znam jer sam pio oba,ako je iko pio lijekova to sam ja.

[Vivian Volcano]

frozensun kaže:

Gde si ovo pročitala,sad me zabrinjavaš,jer i ja pijem a.p.?

Na bezbroj stručnih sajtova, foruma, na službenim stranicama za same lijekove, od živih osoba, i u uputama za lijek. Pa to je općepoznato.

No navodno, antipsihotici ne razvijaju psihološku ovisnost niti se s vremenom progresivno povećava tolerancija na lijek, za razliku od benzosa, koji su visokoadiktivni i skidanje s kojih je gore od heroina - to su mi rekla čak i dva šrinka.

Edit: ja još imam i povijest ovisnosti: 6 godina teškog alkoholizma plus par godinica zloupotrebe svih mogućih droga, od trave do heroina, tako da će meni biti puno teže, jer sam sklona zlorabljenju supstanci i povećavanju na svoju ruku.

frozensun kaže:

Prazine i Eglonyl su slabi a.p. Eglonyl u toj dozi čak i ne pokazuje a.p. djelovanje tako da nema razloga da se brineš.
To su jako male doze znam jer sam pio oba,ako je iko pio lijekova to sam ja.

Ja sam se od Prazina osjećala kao da mi je netko isisao dušu, poput čovjeka bez svojstava, a od Eglonyla sam imala zapove, brujanje u glavi, trnce, bruksizam (neki osjećaj sličan ecstasyju, ali ne vedar i veseo, već zlokoban), konfuziju i panične napade, u najmanjim dozama.

[frozensun]

Vivian pa ti sama sebe demantuješ jer pila si Seroquel,ako se kako kažeš ne povećava tolerancija na lijek zašto si povećala dozu do 350 mg ili 300 mg koliko si već napisala?
Ne znam baš za ovo što si napisala,volio bi da neko stručniji da svoje mišljenje,da li osoba koja nema psihotične simptome uzimanjem a.p. dobiti psihozu.
I ja sam čitao da sje...u mozak,sad ne znam koliko je i to istina.

Čudno,meni je dato za nesanicu a ništa nisam ni osjetio.Doza je bila do 50 mg.Niti da me uspava.
Ali me zato seroquel i olanzapin sastave sa zemljom i najmanje doze.
Za šta je taj Depakine,stabilizator,kako osjećaš da ti djeluje?

[Vivian Volcano]

frozensun kaže:

Vivian pa ti sama sebe demantuješ jer pila si Seroquel,ako se kako kažeš ne povećava tolerancija na lijek zašto si povećala dozu do 350 mg ili 300 mg koliko si već napisala?

Ne, na 250 mg. Imala sam još jednu hipomaničnu epizodu, mislim, 2011. ili 2012. Povećala sam tada i još jedanput-dvaput. Mislim da tada nije bilo do toga da je lijek prestao djelovati (zabunila sam se, pardon), nego sam se još oporavljala od šoka i još mi se anksioznost, dakle, stanje koje lijek pokriva, povećavala, ali sam se iznutra totalno psihički stabilizirala tog travnja 2015., od kada sam uslijed uzimanja Seroquela osjećala ne samo veliko olakšanje, već i pretjeranu pospanost, dakle, potrebu za smanjenjem (doktor mi je tada dao zeleno svjetlo da smanjim za 25 mg, ako mi se previše spava, ali nisam se usudila).

[frozensun]

Volio bi da mi na privatnoj poruci pošalješ da pročitam ovo gore što si navela i to pokažem svojoj psihijatrici.Jer ja ne želim psihozu da dobijem radi uzimanja a.p. za nesanicu.
Ja sam od problema sa želucem došao do misli o samoubistvu.Znači lijekovi me je..u.
Samo pitanje je dana,kad ću sve jednostavno prekinuti pa šta mi Bog da.

[Vivian Volcano]

frozensun kaže:

Čudno,meni je dato za nesanicu a ništa nisam ni osjetio.Doza je bila do 50 mg.Niti da me uspava.
Ali me zato seroquel i olanzapin sastave sa zemljom i najmanje doze.
Za šta je taj Depakine,stabilizator,kako osjećaš da ti djeluje?

Njega osjećam najmanje , možda zato jer te ne šupi u gubicu, ne omami i ne nokautira kao Seroquel kad, primjerice, ideš spavati, njegovo je djelovanje neprimjetno, zamaskirano Seroquelom i Normabelom. On je igrač iz pozadine. Diže me iz depresije i poništava vrtoglave visine hipomanije, dakle, nivelira na ravnu crtu. Na početku sam uz njega osjećala kao da sam izgubila sve emocije, ali s vremenom sam se navikla.

frozensun kaže:

Volio bi da mi na poruci pošalješ da pročitam ovo gore što si navela i to pokažem svojoj psihijatrici.Jer ja ne želim psihozu da dobijem radi uzimanja a.p. za nesanicu.
Ja sam od problema sa želucem došao do misli o samoubistvu.Znači lijekovi me je..u.
Samo pitanje je dana,kad ću sve jednostavno prekinuti pa šta mi Bog da.

Gle, to su rezultati mojih individualnih istraživanja. Ja nisam stručnjak i ovo je moje osobno, subjektivno iskustvo s informacijama o mogućem povratku ili pojavi psihoze, koje čak i ne mora biti istinito.
Ti istraži/raspitaj se u svoje ime, ne mogu ti ovdje dati nikakav blagoslov jer nisam doktor ni profesionalac na ovom području.