Život nakon nasilne veze/braka [zbirna tema]

[Samo Sanja]

kako zivjeti dalje i vratiti osmjeh na lice sebi i svojoj djeci nakon tolkih godina zivota uz muza zlostavljača i tiranina,koji mi je uništio samopouzdanje,oziljke po tijelu i na duši,zivot u bjedi i oskudici,nakon što sam uspjela pobječi iz tog pakla i krenuti mic po mic dalje sa zivotom,radom,psihom,al svega nam nedostaje al najviše moje sreče

[Pješčani sat]

Sanja,

žao mi je tvoje situacije, ali mislim da bi ovu temu trebala prebaciti na Psihologiju. bojim se da ovdje nećeš dobiti pomoć koju tražiš

[M@3X]

Razmisli sta te usrecuje i svaki dan si priusti vrijeme za sebe i sitnice koje te usrecuju.
Bila to kupka, citanje knjige, palacinke sa pekmezom...

Kad covjek prodje kroz tesko razdoblje zaboravi se smijati i treba vremena da se opet "nauci" radovati i smijati i biti srecan.
Nakon traumaticnih iskustava je normalno da pojedinci u prvo vrijeme, nakon odmaka od svega, osjecaju cak i neku tupost, nemogucnost da osjete nesto (tugu, srecu, srdzbu, ushicenje)...

Traume si dozivljavala godinama, naucila si potiskivati emocije, daj sebi vremena za oporavak.
Nauci da razmisljas pozitivno, okruzi se pozitivnim ljudima, ponavljaj svako jutro/vece sebi pred ogledalom da si postigla vec jedan uspjeh, otisla si od zlostavljaca, te da imas snege i hrabrosti svoj zivot uciniti jos ljepsim.

Srecno.

[bluesky18]

Odrastala sam uz oca alkoholičara i moje djetinjstvo je bilo takvo da sam x puta molila mamu neka ode od tate i povede mene i brata sa sobom... Naravno to se nije dogodilo. Zbog života uz oca s kojim se nikada nisam povezala, danas imam nekih problema kojih možda ne bi bilo da je mama napravila ono što si ti... Divim se hrabrim ženama koje se uspiju izvući iz pakla u kojem su završile ne svojom krivnjom... Ono što ti želim reči - spasila si svoju djecu!!! Pusti vremenu da učini svoje. Na početku je teško i tebi i njima, ali svaki novi dan je blagoslov!

[Samo Sanja]

kad bi postojao neki klik u glavi kao delete s kojim bi se mogla izbrisati prošlost i sve traume,strahovi,klecanje koljena,znojenje ruku i ostali šokovi,pa da se jednog jutra probudim kao neka druga osoba vesela,vedra,puna zivota,kao što sam bila prije puno godina dok on nije ubio i uništio svu radost u meni,da mi je zivot lagan,neopterečen ovolikim novčanim problemimsa,strahovima za budučnost...išla sam dugo u školu za obiteljsko nasilje i puno sam toga tamo postigla i izdrzala školu do kraja,,,,hvala svima na lijepim riješima ohrabrenja i utjehe

[lyra28]

sanja zadar kaže:

kako zivjeti dalje i vratiti osmjeh na lice sebi i svojoj djeci nakon tolkih godina zivota uz muza zlostavljača i tiranina,koji mi je uništio samopouzdanje,oziljke po tijelu i na duši,zivot u bjedi i oskudici,nakon što sam uspjela pobječi iz tog pakla i krenuti mic po mic dalje sa zivotom,radom,psihom,al svega nam nedostaje al najviše moje sreče

odgovor na kako, bio bi : polako.

trebati ce ti puno vremena da se vratis u stanje prije muza i da budes opet ona stara.

neki kazu da treba onoliko vremena koliko si proveo sa zlostavljacem, ali ja nekako ne vjerujem u tu teoriju. iako, svakako treba dosta vremena, da se opustis, prestanes osvrtati iza sebe i pocnes graditi svoj zivot iz pocetka.

koliko su ti djeca stara?

[zoki89]

M@3X kaže:

Razmisli sta te usrecuje i svaki dan si priusti vrijeme za sebe i sitnice koje te usrecuju.
Bila to kupka, citanje knjige, palacinke sa pekmezom...

Kad covjek prodje kroz tesko razdoblje zaboravi se smijati i treba vremena da se opet "nauci" radovati i smijati i biti srecan.
Nakon traumaticnih iskustava je normalno da pojedinci u prvo vrijeme, nakon odmaka od svega, osjecaju cak i neku tupost, nemogucnost da osjete nesto (tugu, srecu, srdzbu, ushicenje)...

Traume si dozivljavala godinama, naucila si potiskivati emocije, daj sebi vremena za oporavak.
Nauci da razmisljas pozitivno, okruzi se pozitivnim ljudima, ponavljaj svako jutro/vece sebi pred ogledalom da si postigla vec jedan uspjeh, otisla si od zlostavljaca, te da imas snege i hrabrosti svoj zivot uciniti jos ljepsim.

Srecno.

U potpunosti se slažem s navedenim

Savjetujem ti da ostaviš prošlost tamo gdje pripada - u prošlosti. Uči iz određenih životnih iskustva, povremeno se sjeti lijepih trenutaka, a o ostalom uopče ne razmišljaj. Imaš samo sadašnji trenutak, te posveti svoju pozornost njemu. On će definirati tvoju budučnost i prošlost.

Jednostavno počni. Uči o životu, te primjenjuj naučeno. Suočavaj se sa svojim strahovima, te ih svakodnevno smanjuj dok ne nestanu. Čini najbolje što možeš i znaš. Planiraj, ali ne brini. Uživaj u svemu što ti život nudi, te budi zahvalna za velike i male stvari. To će te dovesti do sreče

[Freedomea]

Psiha malo zna razboliti i tijelo i dušu....
Moraš priznati sama sebi da nisi kriva samo ti.... Moraš to tako shvatiti. I oprostiti mužu i svemu tomu što te povrijedio.
I u buduće pamet u glavu.

Ali istina - Stvari nekako znaju utuči, priznaj. Zacijeli to.. Sve ono tako jako loše poćni po slobodnoj volji i savjesti obnavljati u nešto plemenito i vridno. Jer to si i ti.

Pišen to zbog toga jer san i ja imala trauma, pa znan kakav je to filing biti stalno utučen, i mučen.
S vremenom tu tugu zna osjetiti svatko, ali moraš im se znati suprotstaviti.

[Samo Sanja]

svakodnevno dobivam prekrasne poruke vas forumaša prepunih lijepih riječi i podrške,kao i moralne i materijalne pomoći,i saznanje da nisam sama i usamljena u svom problemu,najteze je reči ne i napraviti rez i krenuti dalje bez kune u djepu ko i ja imaš djecu,ali nekad naš največi neprrijatelj postane na neki način naš prijatelj,jer nas je naučio da naučimo iz proteklih grešaka,ne dam se ja,u meni ima još snage,ma koliko mi se sad tezak i depresivan zivot činio

[TenaX]

Već dvije godine borim se s tugom i ogromnom prazninom koju proživljavam zbog razvoda. Moram priznati da se situacija malo poboljšala od prošle godine,valjda zbog vremenskog odmaka od razvoda i stresnih situacija ali možda i zbog antidepresiva koje još nisam prestala uzimati..
muči me intenzivan osjećaj tuge koji se javlja u određenim trenutcima,tuge zbog raspada obitelji,tuge zbog toga jer znam da sam sve dala od sebe a nije išlo,tuge zbog braka u koji sam vjerovala,tuge zbog toga jer me osoba kojoj sam beskrajno vjerovala jako povrijedila..ne mogu se još osloboditi gorčine,osjećaja neuspjeha...
zadovoljna sam trenutnim stanjem,čak osjećam da se vraćam sebi,onomu što sam bila i što jesam,pozitivna i vesela osoba,,,ali unatoč svemu,u svakom trenutku osjećam prazninu duboko u sebi,kao da mi je netko uzeo dušu i ostavio rupu u tijelu...
ima li vas takvih?
hoće li ikada biti bolje?

[~Scarlet~]

Ukoliko je tvoj problem psihološke prirode, onda je ovo dobar pdf, ali ako želiš ćuti druga iskustva rastavljenih mislim da bi ppdf Rastave bio adekvatniji.

Da li je depresija uvjetovana rastavom braka tj. nekom maritalnom problematikom od prije? što uzimaš od lijekova, imaš li djece, da li radiš...

[Dealer999]

moras se orijantirati na stvari koje te vesele i gledati u buducnost, zato jer nema smisla vracati se nazad. naravno da to nije lako, no sto ces drugo. nema izbora, ali ce kasnije biti puno bolje.

[Azz]

TenaX kaže:

,,ali unatoč svemu,u svakom trenutku osjećam prazninu duboko u sebi,kao da mi je netko uzeo dušu i ostavio rupu u tijelu...
ima li vas takvih?
hoće li ikada biti bolje?

to što osjećaš je sasvim normalno i razumljivo nakon takvog životnog iskustva. rastava je "mala smrt", "smrt" jednog dijela našeg života i to nikako nije lako razdoblje.

a hoće li ikada biti bolje o tome ovisi mnog toga i malo je kompleksnije. mislim da bi na psihoterapiji došla do nekih odgovora i razjasnila sebi mnogo toga. odnosno, iskreno smatram da ti tuđa iskustva neće mnogo značiti, tim više što je floskula "vrijeme liječi sve" još uvijek jako popularna. a to je jedna od jačih laži što se mene tiče.

[Lyte-as-a-rock]

TenaX kaže:

ali unatoč svemu,u svakom trenutku osjećam prazninu duboko u sebi,kao da mi je netko uzeo dušu i ostavio rupu u tijelu...
ima li vas takvih?

Ova deskripcija ti je toliko precizna da ću ti je ukrast za potpis

[handfulofdust]

Ta deskripcija je sukus depresije - dijeljen od mnogo ljudi na svijetu i ovom pdf-u Nisi sama. Drž se.
(doduše, ja osjećam da je duša tu, pulsira čak, ali često njenu ovojnicu hlade samo usamljeni dijelovi svemira... )

[bijelatama]

TenaX kaže:

Već dvije godine borim se s tugom i ogromnom prazninom koju proživljavam zbog razvoda. Moram priznati da se situacija malo poboljšala od prošle godine,valjda zbog vremenskog odmaka od razvoda i stresnih situacija ali možda i zbog antidepresiva koje još nisam prestala uzimati..
muči me intenzivan osjećaj tuge koji se javlja u određenim trenutcima,tuge zbog raspada obitelji,tuge zbog toga jer znam da sam sve dala od sebe a nije išlo,tuge zbog braka u koji sam vjerovala,tuge zbog toga jer me osoba kojoj sam beskrajno vjerovala jako povrijedila..ne mogu se još osloboditi gorčine,osjećaja neuspjeha...
zadovoljna sam trenutnim stanjem,čak osjećam da se vraćam sebi,onomu što sam bila i što jesam,pozitivna i vesela osoba,,,ali unatoč svemu,u svakom trenutku osjećam prazninu duboko u sebi,kao da mi je netko uzeo dušu i ostavio rupu u tijelu...
ima li vas takvih?
hoće li ikada biti bolje?

hoće.
imala sam takvo iskustvo kad smo se rastali.
vidiš, najteže se rastati od svojih snova, od zajedničkih želja i ciljeva.
teško je okrenuti glavu od onog u što ste zajedno gledali.

popusti, ne žali toliko, jer doista to je samo jedan (važan, ali ne jedini) period u životu u kome si se davala, učila, primila.
sad, tj. kad se oslobodiš žaljenja za nečim što se nije dalje odvijalo..
popusti, pusti, otpusti.
Ti si ti, i postojiš, kreiraš svoj život.
Budi dobro, može se!

[zoki89]

Svi oblici patnje potječu od naših potreba i želja. Pusti prošlost tamo gdje pripada - u prošlosti. Ne brini o budučnosti, ali ju povremeno planiraj. Posveti se sadašnjosti, jer život je sada.

Nemoj se boriti s tugom i prazninom. Na taj način im pridaješ svoju pažnju i energiju. Prihvati ih, te nakon toga prebaci svoju pozornost i energiju na ljude, stvari i aktivnosti koje voliš

[Lyte-as-a-rock]

handfulofdust kaže:

Ta deskripcija je sukus depresije - dijeljen od mnogo ljudi na svijetu i ovom pdf-u

Ne znam baš da je tako.
Ja sam i vedra i zadovoljna i nemam osjećaj neuspjeha ili osjećaje kakve osjećaju neke druge žene,ali srce...nema srca više...

[TenaX]

ovo je pdf za mene

sve patnje i boli upravo izlaze iz srca,,i mislim da tko ima veće srce,taj više i duže pati..ovdje bih toliko mogla o tome,,i mislim da sam ovdje našla pravu škvadru
znam ja u čemu je moj problem,,,to srce,hebeno srce koje bih da mogu,izvadila,ali ne mogu...
jako sam empatična,ono,nisam ni znala što znači taj pojam,dok mi jedna psihijatrica nije protumačila
žalim za svakom krivom izgovorenom riječi po par dana,plačem nad tuđom nesrećom,brinem o osjećajima bivšeg muža,,,vjerujete mi li? mislite li da sam luda?
tako bih voljela biti sebična i misliti malo samo na sebe,ali zadnja sam na popisu...uhvatim se kako se brinem o budućnosti bivšeg supruga koji me je doveo do psihičkog sloma,tukao me,ma neznam što nije,,,uvijek sam nalazila opravdanje za njega,jadan,nešto sam krivo rekla-dobar je on čovjek,nije htio...ja trebam biti bolja...kad sam se slomila,otišla sam s djecom..ne volim ga,ne mrzim ga,samo ga želim podalje od sebe..ali tu je,uvijek kao sjena,,,i kad pomislim da sam napravila korak naprijed,on je tu,da zakoračim korak unazad...
voljela bih biti hladna,izvrijeđat ga..ali ne ide iz usta...

[nmmal5]

TenaX kaže:

ali unatoč svemu,u svakom trenutku osjećam prazninu duboko u sebi,kao da mi je netko uzeo dušu i ostavio rupu u tijelu...
ima li vas takvih?
hoće li ikada biti bolje?

Ne znam da li će biti bolje jer sam ja tek na početku(6 mjeseci),ali jako dobro razumijem kako se osjećaš