Dermatilomanija - kompulzivno kopanje kože (opća tema)

[Splićankaa]

barkamala kaže:

Lipa moja Splicanko,ma nije ti meme sram otic psihologu,makar zivim u malom mjestu,Rijeka je blizu,a ako netko i dozna,bas kako si rekla-isla sam na razgovor o zivotu
Meni je veci problem lijenost,nisam se ni dijabetologu javila god.dana a morala bi jer bi kontrolu trebala obavit 1-2 puta godisnje
Samo trebam krenut,a onda mi nista nije problem.
A bas kao i tebe,i mene uvijek svi dozivljavaju kao glavnog zabavljaca,pricalicu i zafrkanta...kad sam o tome razmisljala u svojim najgorim trenucima,kad sam bila ocajna zbog svojih problema ( a secer mi ih je neminovno donio nakon dugog staza ),mislila sam si 'covjece,da samo znaju sta mi se mota po glavi,ne bi vjerovali da sam to ja...'��: u svakom slucaju,hvala ti puno na podrsci i cestitam na te 3 god 'cistoce' ( sta se dogodilo,zasto si opet krenula? ),lakse mi je kad vidim da me netko shvaca i da ima slicnu pricu

a to ti je, brines o svima, da te sad neko nazove i krene nesto brbljat, ti bi odlozila svoju obavezu i skakala, a kad tribas u doktora, kad tribas ucinit bilo sta za sebe, cudno ti je.
stavila si druge na prvo misto, cudno ti je posvetit se sebi.
ja san svjesna da ta nasmijanost i sirenje pozitive je bilo ko neki omotac oko mene, kad je to spalo, kad san postala depresivna, tu san pocela biti autenticna JA, ono sve sto me mucilo je pocelo izlaziti, sad tek otkrivam kako uzivati sama sa sobom, raditi ono sto me veseli, prestat dopustat ljudima da me iskoristavaju i prave debilom, glasno jasno reci NE i ne grist se radi toga...
vise mi vridi i ovo cudno stanje di otkrivam sebe, nego sve one godine sa osmijehom od uva do uva, a iznutra kipim, samo sto ne popucam.

a te 3 godine.. iskreno ne znam. tad me bas bilo krenilo. na sve sam pazila. prehranu. izgled. bila sritna. onda dozivila stresove i polako tonila sve dublje..
meni je zao sto nisna u psihologa otisla ranije... al jbg.
ljudi su jebeno primitivni, jos ce ti nabijat na nos to sta ides u psihologice i izgubit ces kredibilitet da nakon toga ikome das savjet, tako da nikome nemoj rec.

[barkamala]

Splićankaa kaže:

a to ti je, brines o svima, da te sad neko nazove i krene nesto brbljat, ti bi odlozila svoju obavezu i skakala, a kad tribas u doktora, kad tribas ucinit bilo sta za sebe, cudno ti je.
stavila si druge na prvo misto, cudno ti je posvetit se sebi.
ja san svjesna da ta nasmijanost i sirenje pozitive je bilo ko neki omotac oko mene, kad je to spalo, kad san postala depresivna, tu san pocela biti autenticna JA, ono sve sto me mucilo je pocelo izlaziti, sad tek otkrivam kako uzivati sama sa sobom, raditi ono sto me veseli, prestat dopustat ljudima da me iskoristavaju i prave debilom, glasno jasno reci NE i ne grist se radi toga...
vise mi vridi i ovo cudno stanje di otkrivam sebe, nego sve one godine sa osmijehom od uva do uva, a iznutra kipim, samo sto ne popucam.

a te 3 godine.. iskreno ne znam. tad me bas bilo krenilo. na sve sam pazila. prehranu. izgled. bila sritna. onda dozivila stresove i polako tonila sve dublje..
meni je zao sto nisna u psihologa otisla ranije... al jbg.
ljudi su jebeno primitivni, jos ce ti nabijat na nos to sta ides u psihologice i izgubit ces kredibilitet da nakon toga ikome das savjet, tako da nikome nemoj rec.

Da,tocno tako,kad me netko trazi da mu nesto 'usput'kupim,donesem,odem po nesto,odvezem ga nekamo-ma nema problema,sta bi mi bio problem...a iznutra 'ma odi lijepo u tri..'😂
A rec NE?Nikad u zivotu nisam naucila,mislila sam ako nekome kazem 'ne mogu sad' ili 'zao mi je ali ne mogu,necu..',ispast cu najveca prasica na svijetu
Ali svjesna sam da to itekako treba nauciti,jer bez toga si uvijek je..na i svi te koriste,ovisno o stupnju zlocestoce neki vise,neki manje.
Druzila sam se s takvim ljudima i uvijek sam krivila iskljucivo sebe,jer sam im 'bila predosadna,prebrbljava,prenaporna,nezanimljiva...' Dok jednoga dana,na faxu,nisam upoznala predragu curu s kojom sam 'kliknula' kao da se znamo oduvijek,a da ne pricam da se kraj nje nikad nisam osjecala dovoljno zanimljivo i pametno i lijepo...itd.I ona mi je uvijek govorila 'nekad moras rec NE,ne mozes svima uvijek radit usluge'...eto,mozda jednom i to naucim

[barkamala]

Pardon,ispravak - 'uvijek sam se osjecala i dovoljno zanimljivo...'😂malo sam se uzivila u pisanje,a mozda sam malo i skrenula s teme...

[barkamala]

Nitko se ne javlja,znaci svi ste ozdravili i vise to ne radite?��Bilo bi to super,jel'da?Da uopce vise nemamo taj poriv kad ugledamo novi/e pristic/e na svom relativno ok licu...
Sinoc mi je tako malo falilo da ne krenem...ajme,bila sam toliko ljuta,toliko me dijete po ne znam koji put izbacilo iz takta,i samo me sekunda dijelila od katastrofe,ali rekla sam si -ne,nemoj molim te,za 5 min ces plakat i zalit zbog toga...prisilila sam se da zatvorim svjetlo u kupaoni i izletila iz kuce!Dobro je,zasad sam uspjela...

[Splićankaa]

Da bar
napravila san pravo minsko polje na glavi
bas ssad kad san se pocela osjecat bolje. Raskopala sve

[barkamala]

Splićankaa kaže:

Da bar
napravila san pravo minsko polje na glavi
bas ssad kad san se pocela osjecat bolje. Raskopala sve

Ajoj,zao mi je
Znas da sam vec puno odlucnija potrazit pomoc,jer taman kad si mi ti predlozila psihologa ( a prije tebe i dermatologinja ),cula sam se s onom prijateljicom koja mi je predlozila da probam s necim sta je njoj pomoglo s nekim drugim stvarima...mada sam skepticna,mislim da ne moze skodit,a ako je stvarno pomoglo tolikima koje mi je spomenula,ne mogu bas bit nevjerni Toma...
Ja vec danima iz iste rane istiskujem vodu i krv ( zvuci prestrasno kad netko ovo cita ),i samo zbog ciste srece mi nije upaljeno
Tako da nisam bas bila dobra prema sebi...samo sam slucajno zgrijesila malo manje nego obicno...
Najgori mi je ovaj odvratni strah da se slijedeci put opet necu suzdrzat...bas grozno,kad znas da ne mozes samoj sebi vjerovat,sta nije?

[Splićankaa]

ja sam procitala self help knjiga na tonu, gledala youtubu videa. u ovome bas triba s nekim strucnim pricati.

otisla u psihologice, zena mii otvorila oci, tj,ja sama otvorila oci koliko san bila slijepa pored zdravih ociju, dopustala da me ljudi iskoristavju,prave debilom, sve zato jer ne znam rec NE, jer mislim da su svi dobri ka i ja, zakljucak, ljudi su prema tebi takvi, kakva im dopustis da budu, svaki put kad ucinis nesto protiv svoje volje, raste u tebi frustracija.. nosim u sebi i jako puno bijesa.. kojeg ne ispoljavam jer nisan agresivna niti zlocesta. nego ispred drugih sve fino pristojno a onda okricen taj bijes prema sebi na destruktivan nacin.

ali cinjenica da san uspila se ovoga rijesiti jednom.. mi unosi vjeru da cu uspit opet


zanimljivio si ovo napisala. upravo se o tome radi, mi duboko u sebi ne virujemo da smo DOBRE, niti da VRIJEDIMOa bas onakve kakve smo dok lezimo i ne mrdamo noznim prstom, nego iskrivljen odnos s drugima.bar u mom slucaju donosi frustraciju.
kod mene je to sve pocelo od matere koja me manipulirala godinama, na racun njene depresije, izdresirala me ka pasa, kad god nesto kaze, ja to moran ucinit, inace ona pocne lupat nogama od pod, plakat, bit jako tuzna..

[barkamala]

Ja ne mogu rec da sam imala tako traumaticna iskustva kao ti ali kad si osjetljiv ocito i najmanje odbijanje,osjecaj manje vrijednosti,osjecaj da si nesto krivo rekla ( stalno imam taj prokleti osjecaj da sam preburno odreagirala i rekla nesto nespretno i ne zelec ikoga uvrijedit) djeluje kao okidac za ljutnju na sebe,a to znamo kako zavrsi...
Mrzim onaj mamin pogled tipa 'nisi to bas najpametnije izvela,trebala si napravit to i to..',kojime me i dan danas svakodnevno 'pocasti',a zbog kojeg se uvijek iznova osjecam k'o zadnji drek,kao da ama bas nista ne radim kako treba
Sad kad o tome razmisljam,ma koliko bi moja mama rekla da ne mogu ni roditelji bit krivi bas za sve,mislim da itekako puno utjecu na nasu
( iskrivljenu ) sliku o sebi...mogu ja sad tu skretat s teme,ali u biti je sve to skupa jako povezano i jedno je uzrok drugome a posljedice su..eto,ovaj forum

[barkamala]

Sjedim na podu,svako malo pogledam u malo ogledalce da vidim da li se smirilo crvenilo i sta je s onom ranicom na celu koja se,IPAK,upalila nakon stalnog cackanja skoro sredjene krastice...e znam zasto sam uopce bila tako naivna da pomislim kako ce ijedno stiskanje na mom ultra osjetljivom i blijedom licu proc bez toga...
I mislim si...stvarno?Sta ti stvarno ovo treba?Cemu to?Zasto svako toliko samu sebe moras omalovazit toliko da si to priustis?Jer kad bi meni bilo svejedno sta ce ljudi misliti,ili da me uopce ne smeta sta svoj izgled svako malo unakazim,to bi bilo ok.Ali nije tako.Jer nakon svake takve 'operacije' osjecam se tako lose,tako nesigurno u sebe,imam osjecaj da svi vide samo to a ne mene onakvu kakva jesam ( ili bih bar htjela biti ).
I onda kazu da izgled nije bitan...

[barkamala]

Ima li koga?Kopate?Apstinirate?Ja sam svoje obavila,sad slijedi razdoblje oporavka,pokrivanja,skrivanja...
Primjetila sam da u zadnjih godinu-2 ( gle cuda,taman mi toliko ima mali prckavac),taman kad mi jedna rana na jedvite jade zaraste,tj.skoro je pri kraju faza istoga,ja napravim novu na drugom mjestu:504
A kao,ljudi uce iz vlastitih gresaka...ili imam nevidjeno kratko pamcenje pa u roku tjedan dana zaboravim kako mi je lice izgledalo do malocas,ili stvarno udjem u trans pa iskljucim mozak...bo?

[jakova]

barkamala i Splićankaa super ste polemiku otvorile, čitala sam vas sa užitkom!
Sve zanimljivo!
Sve istinito!

Ja sam se isto nekad kopala, godinama, sad sam godinama čista.
Nade ima, a i izlaza.
Sve kako ste opisivale sebe, i ja sam takva bila.

Svima najbolja, sebi najgora.

Savjetujem psihologa ili psihijatra, te dermatologa, istovremeno pristup stručan i koži i glavi, mozgu, duši, psihi.
To daje dobre rezultate.
Slažem se sa vama da većina ljudi neće razumjeti vaš problem ... pa i načine liječenja zadržite samo za sebe ili stvarno najuži krug ljudi od povjerenja.

Uglavnom, u svemu što ste pisale o sebi, tu sam se pronašla ... pročitala sam cijelu ovu temu, nekada i aktivno sudjelovala u njoj i u onoj koja joj je prethodila ... i svi smo mi tu zapravo vrlo slični, slične.

Dosta nas je imalo probleme s mamom kakve navodite .... to nešto, da smo im htjele max. ugodit i bile osjetljive na njihove kritike ... a iako smo bile super, premalo smo pohvala dobivale od njih .... a jedna greška ili greškica, kao da nas je obilježila u njihovim očima .............

Eto, nemam više vremena pisati, a i sve sam jednom davno ovdje ispisala o sebi.

S vremena na vrijeme svratim ponovno ovdje, da vidim .... živi li tema, odvikavaju li se ljudi, trude li se zajedno u tome ...............

SRETNO CURKE MOJE DRAGE, SRETNO!
Može se!
Nisam ja jedina koja se ovdje na forumu ostavila toga .... bilo nas je još par! A gdje su još oni u stvarnom životu, koji ni ne znaju za forum ............. trudite se, radite, pronalazite načine i rješenja, ne odustajte nikada! Dok je vas, borite se!!

[Greeneyedbabe]

Evo da se i ja malo javim, nisam dugo jer nitko nije pisao pa sam mislila da je tema uvenula

Nisam bila bas dobra... Ali... Umjesto 20 rana i krastica po ledjima imam samo 4 i to manje... Mogle su zarasti odavno da ne kopkam po njima.

Moram jednostavno podijelit sa vama jednu sitnicu koja mi je pomogla puno puno. Kupila sam decku kremu za tijelo jer ima suhu kozu i jednom nakon tusiranja reko idem malo promrljat po ledjima pa kaj bu bu. Ujutro ostala sokirana kolko su mi se krastice smanjile i smirile od ceprkanja. Znaci, krema je Mixa, oko 50-ak kuna je u Kauflandu. Bila je na akciji

Puno ime je Mixa body balm, repairing surgrass.

Kad mi dode da ceprkam po ranicama, samo ih namazem s tom kremicom i odem radit nekaj drugo samo da ne mislim o tome vise. Nadam se da ce mi to prec u dozivotnu naviku A nadam se i da ce vama ta kremica mozda pomoc, ako zelite isprobat. Nemojte odustat nakon dva dana jer nije to neka magicna krema koja prek noci rijesava rane, ali ne toliko dugo nakon ipak uspjeva ))

[floweret]

Greeneyedbabe kaže:

Evo da se i ja malo javim, nisam dugo jer nitko nije pisao pa sam mislila da je tema uvenula

Nisam bila bas dobra... Ali... Umjesto 20 rana i krastica po ledjima imam samo 4 i to manje... Mogle su zarasti odavno da ne kopkam po njima.

Moram jednostavno podijelit sa vama jednu sitnicu koja mi je pomogla puno puno. Kupila sam decku kremu za tijelo jer ima suhu kozu i jednom nakon tusiranja reko idem malo promrljat po ledjima pa kaj bu bu. Ujutro ostala sokirana kolko su mi se krastice smanjile i smirile od ceprkanja. Znaci, krema je Mixa, oko 50-ak kuna je u Kauflandu. Bila je na akciji

Puno ime je Mixa body balm, repairing surgrass...

Imam Mixinu kremu za lice, hyalurogel light i super mi je, ali ništa to mene ne spriječava da i dalje kopam po licu, ledđima, rukama.
Na momente mi lice bude oke, mirno, nema prištića pa nemam baš što ni istiskati i onda sam sretna jer se ponadam da će potrajati, ali nažalost čim se koji prištić pojavi, onda krenem opet kopati.
Prošle godine sam si zapisala u dnevnik da mi je želja da prestanem i da imam čisto lijepo lice, kao nekada.
Nažalost vidim da sam si već dosta uništila kožu, nažalost nešto neću moći popraviti i šteta je učinjena..
Samo se želim toga riješiti.
Idem psihijatru, ali mičemo se puževim korakom. Instant rješenja nema, jer je i ovo stanje išlo mic po mic i usavršavalo se godinama..
Ipak vjerujem da ću se iz ovoga iščupati jer želim i imam silnu želju, ali dok ne zavolim sebe i dok ne riješim neke ružne stvari između sebe, ništa od toga.

[jakova]

Bravo floweret! Svaka čast što radiš na rješavanju korijena problema! Uspjeh ti želim u konačnici! A do toga ... Javljaj nam napretke i/ili nazadke. Uz tebe smo vjerujem svi, ja definitivno!!!!! Super si sve napisala ...i polako uz uspone i padove pomalo naprijed.
Grlimm! :-*

[majli]

Pozdrav svima!Ima li koga?!Nisam dugo pisala...A nije mi ni bolje...I dalje to radim,nekad manje,nekad vise...Od sutra nova borba,po ko zna koji put pokusavam da prestanem...Pisacu svaki dan,na kraju dana.Trenutno grozno izgledam,lice,ledja,dekolte...Najgore od svega na nosu imam ogromnu krastu od trodnevnog kopanja,a sutra na posao moram nakon odmora.Pa superVoljela bih da se jos neko javi,da krene u borbu skupa sa mnom,to bi bilo motivirajuce...Grlim vas sve

[Splićankaa]

Izdrzala 8mjeseci bez kopanja i cupkanja (trichotilomania) i kvragu jedna me osoba izbacila iz takta i sve počupala i napravila rane.
:- (
Imam bar 2-3 x godisnje raspad sistema kad sve počupam i izranjavam se, proljece i ljeto uglavnom.
Pitam se hocu li ikad ovog se osloboditi.

Inace sam uspjela odjebavat ljudw oko sebe i pocela govorit NE, postavljat granice i prestala bit hipersenzibila za tudje probleme (citaj: boli me k za druge i ne preuzimam na sebe suosjecanje prema icijoj patnji vise)
al sad iden u drugu krajnost, dodje mi da odjeben sve ljude oko sebe i nestanem i povucen se. XD

Spasava me sto imam gustu kosu pa se ne kuzi, al kad raspustim ispred ogledala sama u sobi i gledam, po glave počupano i s ranama.
Moje frendice znaju za tu "naviku" i jedna je noge kopala i kad sam joj rekla da je ovo poremecaj, ona rekla da nije znala, da ona rane radi po nogama. Na kraju ispalo da i od frendice mater isto radi na tjemenu s ranicama i frendica isto, mislim da jako puno ljudi radi ovo, a takodjer i grizenje noktiju je opsesija, to ne radim srecom.

[majli]

Splicanko i meni se stanje pogorsa u proljece,ne odgovara mi promjena vremena valjda i toplota.Hajd i ti od sutra da skupa prestanemo i zajedno se bodrimo.Na kraju svakog dana cu pisati,pisi i ti...NADAM SE USPJEHU

[majli]

Sta da kazem?!Jedva sam izdrzala...Na poslu stresno ko nikad,naporno,vrucina,sve sto mom poremecaju ne odgovara.Vec sam zamisljala u glavi kako dolazim kuci s posla i stojim ispred ogledala satima.Zelja me vukla,prsti su par puta kretali sami ka licu,ali sam stala.Ne znam da li je dobro sto se suzdrzavam,jer iz iskustva znam da poslije,kad kocnice popuste bude bas,bas lose tj.totalno se unistim.Nadam se da ovaj put nece biti tako...U svakom slucaju jako tezak dan i to prvi dan borbe,ali je ipak prosao dobro.Pozdrav svima!

[majli]

Uh...Jedva...Krasta na nosu ne nestaje,a tik pored bubuljica sa zutim vrhom,mami...Jako tesko sam izdrzala,vec u glavi planiram da cu da istiskujem u subotu ,jer je vikend,pa necu nikud,pa se tako kao tjesim,pa onda kao necu nikako,pa hajd danas cu,jos samo danas...Kakav apsurd....jer jedino sto treba da radim je da ne radim nista,da ne diram nista,znaci,nemam zadatak da uradim nesto,nego da ne radim nista,a pretesko je...Bas tezak poremecaj...Cujemo se sutra,pa i ako padnem i pad je let,mislim nije fraza,nego tako je,to sam ja...Dajem sve od sebe,pa vidicemo...

[majli]

Ne mogu ja ovo,zelim,ali ne mogu.Krastu sam prerano otkinula,sad se sve crveni,onu zutu bubuljicu sam istisnula,kao sad cu samo nju i poistiskujem sve sto sam imala i zrelo i nezrelo i upaljeno i neupanjeno,sve...Kad sam istisnula tu prvu,kazem sebi dosta neces vise i dozivim takav napad panike,da sam morala do kraja ici s istiskivanjem,jer nisam drugacije mogla da se smirim.Pomoc mi treba,ne mogu sama,ne mogu