Quote:
Prvi mart kaže:
Mislis na Kiseljak? Na koji ti nacin Kiseljak mislis pripojiti Hrvatskoj, okruzen bosnjackim opcinama i u njemu zivi 40 % Bosnjaka. Isto kad bi rekao da Vukovar pripojis Srbiji, ali tebi logika nikad nije bila jaca strana. Vi bi mogli pripajati do Kupresa, Prozora, Zapadnog Mostara i Ravnog. Sve sjevernije je izgubljeno s obzirom da je ostrvo u bosnjackom moru.
Trazio si mi Bosnjaka prije 93. i ja ti rekao Muhamed Filipovic ako hoces i Adil Zulfikarpasic, citas li sta pisem? AU je nastojala stvoriti bosnjacku naciju svih vjera i u tome nisu uspjeli. Pjesma Muse Cazima Catica "Ja sam Bosnjak" govori da je kod muslimanskog stanovnistva bilo interesa.
Domobrani, sam ti naziv kaze branili su svoje domove. Malo kome je bio interes ideologija NDH ljudi su samo trazili nekoga ko ce im dati oruzje da se brane od cetnika, a znas koliko im se jebalo za hrvatsku drzavu. Inace unuk Dzafer-bega Kulenovica jednog od kljucnih ljudi u NDH je danas potpredsjednik Saveza Bosnjaka Sjeverne Amerike. To je samo jedan od dokaza koliko je hrvatstvo ostavilo traga na njegovu porodicu i koliko im se fuckalo za to.
I ovo da nemas veze sa BiH je laz, neko tvoj da li otac ili djed je sigurno porijeklom iz BiH jer tako "pravi" Hrvati ne pricaju uglavnom su doslje u Hrvatskoj tako zatucane i ispunjene mrznjom prema BiH.
Ovo za BL je glupost, poenta onoga sto sam rekao je spasavanje Livna i livanjskog kraja naustrb Dalmacije sto se hrvatskoj vladi nije svidjelo. Jedan od dokaza koliko je i njih briga za Hrvate u BiH.
|
Pjesme Muse Ćazima Ćatića:
Slobodo slatka i draga, najljepša edenska vilo,
Kojoj na čelu vazda trepti sunca sjaj,
Što srce čovjeku grije i ptici snaži krilo,
Da zraka talasom pliva ko laki uzdisaj!
Ti čudotvorja si puna ko štaka kojom Kelim
Na valu bučnog Nila krvav je stvarao plam,
A ti si bijela ruka pod čijim cjelovom vrelim
života znak je davo i tvrdi sinajski kam.
Kud tvoja kroči noga, tu miris-cvijeće cvati,
U hladu tvojih krila vječit caruje dan; _
Bogalj i silni gavan ime ti zvijezdama zlati -
I kada o tebi sanja, najslađi to mu je san.
Za te je, slobodo sveta, u termopilske klance
Hrlio u krilo smrti spartanskog ponosa cvijet,
Kadno je perzijski despot u teške okovo lance
Snažne duhove pontske, htijući satrti svijet.
I slavni djedovi moji tako su ginuli za te,
Na tvom braniku vazda prsa im bijahu zid;
Ah, ti si grlila nekad moje čelik-Hrvate
I svojom oštrila rukom mačeva njihovih brid.
Na ravnom Duvanjskom polju ti alem-krunu splete
Našemu prvom kralju, oj zlatni sance moj!
Najdraži to mi je listak povijesti nase svete,
Jer tada Hrvat vitez u svom bijaše svoj.
Željezna njegova ruka bezbrojne vojske svlada,
Pred njom je narode mnoge hvatao trepet i strah,-
I gordi mletački lav je plačao harač nam tada,
Prijestolju našem sjajnom ljubeći podnožja prah.
I naše plovljahu lađe pučinom Adrije plave,
U mednoj hrvatskoj rijeci s njima se orio poj
Hrabrih mornara nasih što ih je put bajne slave
Vodio kroz strašnu buru lik arhanđeoski tvoj.
Ah, to je davno bilo! Stoljeća prođoše mnoga
I tamnim prekriše plaštom tvojih nam stopa trag:
Kad je med krvnom braćom prestala carevat sloga,
Zlobni je Arapov unuk na rodni kucn'o nam prag.
I tada, slobodo zlatna, njegova prljava ruka
Med nama iskopa tebi dubok i leden grob -
I od tog kobnog časa do danas u moru muka
Hrvatski narod je bio - tuđa sluga i rob.
I sada jedan ga dušman ognjenim bičem prži,
Poput vampira pijuć znoj mu toplu i krv;
Dušmanin drugi i sad mu viš glave handžar drži
S osmijehom punim zlobe, spreman komadat strv.
Al zlatno doći će doba kad će hrvatske svijesti
Na našem ognjištu opet zabuktat žarki plam -
I ti ćeš s hrvatstva dragog teške okove stresti,
A složna braća tebi zidat ce veleban hram.
Ah, ja ću možda tada u hladnom grobu biti
Ali ću osjećat opet tvoj životvorni dah;
Slobodo, tebi u slavu himnu će viti
Na nebu duša moja i mrtvi pod zemljom prah!
Hrvatska smotra, 1908.
BOSNI
Ponosna je Bosna moj zavičaj mili,
Tu je sunce žića granulo menika,
Djedovi su moji za nju krvcu lili,
Njojzi bit ću i ja čelenka i dika.
Povrh nje su vijenci prohujali burni,
Mnogo nas je ljutih sapinjalo jada,
Oblaci se i sad nad njom kupe tmurni,
Ali Hrvat jošte bori se i nada.
O predrago ime! Hiljadu je ljeta,
Što kraljevskim sjajem ponad Duvna sinu,
Ali makar sudba zadesi nas kleta,
Ti nam spase ponos, prava i starinu.
Dok svetinje ove Hrvat čuva svoje
Nikada ga sila uništiti ne će —
Čisto i presjajno — kao sunce što je —
I njemu će sinut sunce stare sreće.
Moje mlado srce taj već časak sluti.
Bez muke i znoja — znadem ne će doći.
Zato treba radit i ne počinuti
I kroz oštro trnje makar bilo proći.
Oj, premili rode! Tebe teško boli
Što nevjeru s bijede ti pretrpje mnogu,
Al ja baš te volim, što si bijedan toli
I jer žićem cijelim tebi pomoć mogu.
Raditi ću za te i slobodu tvoju,
U sreći ću tvojoj plaću tražit trudu,
Uklanjat se ne ću ni muci ni znoju,
Ma okupo njime tvoju svetu grudu.
Postojbino draga Mladena i Tvrtka!
Hrvatstvo mi tvoje baštinstvo je sveto.
Ah, neka je samrt i teška i gorka,
Za spas tvoj i sreću — mog života eto!
Hrvatska svijest, Sarajevo, 1914.