Moj svijet se srušio

[alexamona]

Didulina kaže:

Razmišljala sam gdje da otvorim temu, na Životu u dvoje, Usamljenim srcima ili Psihologiji, ne znam ni sama koji bi podforum bio najprikladniji za moju priču, a stvarno trebam koju riječ utjehe jer se osjećam najblaže rečeno užasno:

Upoznali smo se prije 5 godina. Nisam romantična dušica i ne vjerujem u ljubavi na prvi pogled, ali to je bio 'klik' na prvi susret. Nešto je jednostavno bilo drugačije negoli svih onih puta prije njega, odmah sam to osjetila, a i on je. Počelo kao prijateljstvo, relativno brzo se razvilo u vezu. Kažu da kada upoznaš one prave shvatiš zašto s nijednim prije nije uspjelo. Poklopili se u tisuću stvari, po pitanju osnovnih pogleda na život, po pitanju zasnivanja obitelji, sličan smisao za humor, odličan seks, jednostavno sam bila sigurna da je to to.

Kako ne živimo u istom gradu, oboje smo u tu vezu puno ulagali. I vremena i novca. Putovala ja kod njega, on kod mene, putovali zajedno na kraće izlete kad god bi stigli. Svaku priliku koristili da se vidimo i da vrijeme provedemo zajedno.
Oboje u tridesetima, oboje visoko obrazovani, oboje dovoljno zreli da shvatimo kako vrijeme prolazi, ovako ne može dovijeka i ako želimo zasnovati obitelj da moramo nešto poduzeti.

Da ne duljim, plan je bio da ja tražim posao u njegovom gradu, potom dam otkaz na ovom poslu, doselim kod njega i da počnemo živjeti zajedno, vjenčamo se i imamo djecu koju oboje želimo. Svoj stan ne bih prodala već bi ga iznajmljivali.

Novu godinu čekali zajedno, sutradan ručak kod njegovih. Sve super. Nisam mogla ni u najluđim snovima pretpostaviti da će nakon toga sve krenuti nizbrdo. On je nakon toga išao na jedan poslovni put, čuli se redovito, međutim po povratku osjetim da se komunikacija prorijedila. Pod 'prorijedila' mislim da ja prva zovem, da ja prva šaljem poruke. A i ta vražja ženska intuicija mi vrišti na uzbunu.. Naizgled bez razloga, ali eto. Vrišti. Predložim susret za vikend – ne može, ima posla. Kažem da ću doć ja do njega, odgovara da se ne gnjavim, da neće bit ionako doma, da nešto pomaže stricu. Sad već ZNAM da nešto debelo ne štima.

Prođu tako 2 mjeseca da se nismo vidjeli. Prvi put. U cijelom ovom vremenu otkad se poznajemo. Zovem ga jedno jutro, molim ga da mi kaže koji vrag se događa jer već polako ludim, na što mi on odgovara da je nekog upoznao i da želi s njom pokušati i da je najbolje da prekinemo svaki kontakt...

Preskočit ću šta je dalje bilo... O tome kako sam se osjećala u tome trenutku ne mogu pisati, oči mi se pune suzama čim se sjetim. Ukratko, moj svijet se SRUŠIO. Doslovno.
Nakon 5 godina?!?!? Nakon 5 godina on nema obraza da sa mnom sjedne i kaže mi to u 4 oka? Nakon svih zajedničkih planova, nakon svega što smo zajedno prošli on prekida na ovakav način? Kao zadnje smeće od čovjeka?

Osjećam se užasno, na poslu ne funkcioniram, nisam za ništa. Osjećam doslovno fizičku bol u prsima, glavi. Kažu da će proći. Evo, ne prolazi. Štoviše, iz dana u dan se osjećam sve gore. Zvala sam ga početkom 5.mj. Nije se javio. Poslala sam mu poruku. Nije odgovorio.

Ne znam, ne razumijem kako je moguće da netko tako olako odustane od svega. Preko noći doslovno. Od nas, od mene, od svih zajedničkih planova o zasnivanju obitelji, od svega.

Moj cijeli svijet se raspao na tisuću komadića... I ne znam kako da ga ponovno sastavim

kazes ne razumis kako je moguce da netko.... pa lako. taj neko nisi ti i stoga to moze napraviti. i ako je to njegova odluka zasto se tvoj svit raspa? jel krivis njega jer je upozna nekog i donija novu odluku u svom zivotu?

planovi su planovi,ali ako ces svoj zivot,svoj svit, vezati uz bilokoju osobu automatski sebe osudjujes na propast,ti sebe samu.

zasto si ga zvala,ako je njegova zelja i odluka bila da prekinete svaki kontakt?

svak ima pravo odlucivati za sebe i donositi svoje odluke,on je donija novu u kojoj nema tebe. ti donesi isto tako novu za sebe. za tebe postoji neko ko ce biti idealniji za tebe od ovog prethodnog.

[pozitivax]

Zubicaljubica kaže:

Nisi ljiga ako priznaš da je ljubav prestala i da je najbolje da se raziđete. Ali ako nekog prestaneš voljeti, a držiš ga u uvjerenju da je sve ok i od njega radiš budalu, onda si ljiga.

To je to...otprilike.


Budite sretne kaj ste ih se riješile. Svih ti egoista. Aleluja !
Zakaj je to tako napravio ? Koga briga.
Zato kaj je nezreo, zato kaj je bezosjećajan, zato kaj je budala, zato kaj je egoist ili ne zna voljeti ?
Život ide dalje. Život je prekratak za tugu, očaj...
Vjerujte najbitnije je zdravlje. Sve drugo je manje važno. Najbitniji ste vi... svi drugi imaju svoje sudbine i razloge.
Trošiti vrijeme na muku i očaj jer vas netko ne voli ? Uzaludno vrijeme.
Ne treba se ni za koga pretjerano vezati a niti očajavati. Budite se vesele i nasmijane, sa radošću u duši... radujte se svakom danu i naučite voljeti sebe pa se nećete srušiti ako vas netko ne voli ili odbaci. Svi su prolazni osim vas samih.
Život ne treba trošiti na suze i jad.

Hopkins je to najbolje rekao :



Sutra je novi dan.

[poison.Ivy]

harpy kaže:

...kako god je ostavio, bilo bi joj jednako lose.

tko zna.



u svakom slučaju - način na kojeg ostavljaš partnera nije nebitan... iako je ishod uvijek jednak: ostavljen si. ima ljepših i ružnijih načina i prekid se u pravilu ne prebolijeva jednakim intenzitetom u slučaju ostavljanja bez riječi i u slučaju čistog, direktnog razgovora... na vrijeme. a može se na vrijeme, samo je to za većinu ljudi naprosto previše napornog posla.

pretpostavljam da se autorica ne može pomiriti s činjenicom da tip nije iskomunicirao nikakav problem s njom, već joj je istinu rekao tek na njeno inzistiranje - 5 do 12. i tko zna koliko bi se to još vuklo da se i autorica odlučila praviti blesava; boli manje kad te ostavi frajer s kičmom kojeg ne moraš potezati za rukav za update vašoj vezi, to definitivno.

[harpy]

Ne opravdavam nikoga i nista, sve se uvijek moze napraviti ljepse, bolje, elegantnije, postenije, ali jebiga.
Ona je bila u totalno drugom filmu i naravno da joj je sad uzasno. I nis joj ne bi bilo bolje da joj je iskreno rekao da je na putu upoznao drugu i sad se predomislja ili tako nesto. Jedino sto bi mozda ona u tom slucaju ostavila njega. Sumnjam da bi joj bilo ista lakse da zna tko je doticna, kako, kad i zasto bas ona.
Mozda se i varam, naravno.

[Orak]

a ono, teško je i jadno, i može to s više stila.. al barem ju nije tehnički varao, jel, nisu se ni viđali. nije da ljudi i kad žive skupa ako upoznaju nekog i povilene odmah prekinu ovo doma, ako se i ne ševe petljaju neko vrijeme u tajnosti, svi. a i nema sreće od toga da se zna sve detalje, što, kako, zašto, kad, tko je, kakva je.. meni bi bilo još teže. zašto je isto uvijek isto, par klišeja koji se ponavljaju, uglavnom kao naknadno izvučeni razlozi. otuđili se, nema komunikacije, ne cijeni se dovoljno, različiti ciljevi blabla.. šta će ti to, ljudi se jednostavno zaljube u nekog drugog i ajbok.
i nije pet godina drama.

[crvenaruža]

Draga autorce,
želim ti svu sreću da nađeš nekog tko te zaslužuje!!
Bolje sad nego kasnije. Koliko god je teško...

[aryna]

ne znam otlkud su neki shvatili da se tipa kritizira da je ljiga 'jer ju je prestao voljeti'.

stvar je samo u tome da bi odrastao muškarac trebao imati toliko muda da petogodišnju vezu okonča barem telefonskim razgovorom, ako ne već partnerici reći u živo i u lice što je na stvari... čak i ne mislim da taj tel. razgovor treba trajat tri sata, ali ono, brate mili, reci šta je, a ne da dva mjeseca pomažeš stricu cijepati drva i sl.

okej, ako ti je bedara polagati račune u detalje, ne moraš ni govoriti da si našao drugu, reci 'ne volim te više i ne želim više biti u vezi s tobom, više mi to nije to". ali reci da želiš okončati vezu.

i tu je sad nebitno što se radi o njenom bivšem frajeru, isto bi vrijedilo i za prijatelja, prijateljicu, šta ja znam - oca koji je otišao po šibice i nije se nikad vratio jer mu se nije dalo ništa objašnjavati.

ispod svih tih taloga raznoraznih opravda(va)nja i pokušaja relativiziranja tuđe bezmudnosti ipak uvijek ostaje samo ponašanje kao pravi i jedini dokaz karaktera. i ono i jedino ono govori sve o čovjeku. i to nije ništa drugačije u ljubavnom odnosu nego što bi bilo u prijateljskom, kolegijalnom, roditeljskom, rođačkom itd.

dobra stvar u svemu tome je što bi takvom tipu trebalo biti lakše reći gud baj.

[My Name Is...]

aryna kaže:

ne znam otlkud su neki shvatili da se tipa kritizira da je ljiga 'jer ju je prestao voljeti'.

baš se pitam isto.

naravno da bi ju boljelo i da ju je ostavio na najnježniji mogući način, ali ovakav pizdunski kraj ziher nije zaslužila nakon pet godina.

autorice, ja ti nemam pametnih savjeta, osim da ovo ne pokušavaš ignorirati. dakle, osjećaš se loše i moraš se osjećati loše. još neko nedefinirano vrijeme. mislim, ja ne kužim kad ljudi kažu sad odmah se moraš počet ponašat ko da te boli kurac. da sigurno, jer emocije inače idu na on off dugme

normalno je osjećat se loše, normalno je plakat, biti loše raspoložen, oplakivati sam sebe i pitati se zašto ja i kako je mogao.

ali živi ljudi sve prežive, preživjet ćeš i ti ovu groznu situaciju. za koje vrijeme, nitko ne zna. ja osobno mislim da tu nema nekih načina požurivanja ako želiš to proći na način da kada doista bol prestane, kažeš da ti je svejedno. ne mrziš ga, ne voliš ga, jednostavno te nije briga za njega.

to je proces koji uključuje puno žalovanja, preispitivanja, plakanja, samosažaljevanja, slaganja puzli, ali na kraju ćeš biti ko nova

[Lady_Tila]

Itekako je bitno kako se netko nosi i ponaša tokom svih faza veze, pa tako i na kraju i pri prekidu. Nebi mi bilo lako da me netko ostavi, no barem bi i dalje poštivala čovjeka koji drži do svog integriteta i koji je pri prekidu napravio sve prave stvari i bio iskren. Ne bih se nikad naljutila što me netko prestao voljeti, no bih ako je netko napravio budalu od mene.

Via Tapatalk

[Didulina]

Prvo vam hvala svima na odgovorima i riječima potpore. Referirat ću se samo na neke:

aryna kaže:

i zapitaj se: bi li sada voljela biti udana za tog, odn. takvog čovjeka?

Ivanicapeca kaže:

Draga moja, mogao je ovalav scenario biti nakon 10 godina, s dvoje male djece

Ušla sam u određene godine i svjesna sam nekih stvari. A jedna od tih stvari je činjenica da on može sada, za 5 godina ili za 10 imati obitelj. Ja ne mogu. Ne želim sada da se povede rasprava kako žene rađaju sve kasnije i sl, jer ja osobno ne želim roditi prvo dijete u četrdesetima. Jednostavno smatram da neke stvari u životu trebaš odraditi ranije.
Tako da najiskrenije, voljela bih da imam djecu s njim, pa makar i ne imala njega uz sebe.

Noomi kaže:

Neko vrijeme ćeš ga mrziti, onda ćeš postati ravnodušna

Ja njega ne mrzim. Mislim da sam čak puno više tužna negoli ljuta.

Noomi kaže:

Ali takav bijedan način prekida odnosa se pretvara već u epidemiju. Znam čak i gori slučaj gdje su živjeli zajedno i on je samo nestao jednog dana. Bez obrazloženja, jedne riječi, ičega. Prestao se javljati na tel, u zemlju propao.

Što je najgore, čula sam i ja za prekide u kojima se jedna strana jednog dana jednostavno prestane javljat. I ne, ne radi se o klincima iz srednje škole.

[Didulina]

Mamekica kaže:

Pitanje. Da li si ljiga, ako nekog prestaneš voljeti?

Ne, nisi. Samo mislim da ćemo se složiti da postoje različiti načini priopćavanja da si nekog prestao voljeti. A i ljubav ne prestaje preko noći, zar ne?

pipi21 kaže:

Takvi najčešće dođu cmizdriti natrag.

Noomi kaže:

E da, ovdje leži najveća opasnost. Jako često dogmižu natrag.

Kao što sam rekla, nadam se da neće. Jer će tim činom samo još više otežati sve ovo. Nakon svega, ja ne bih bila u stanju nastaviti gdje smo stali. Ova priča jednostavno nema nastavka.

nina333 kaže:

Draga autorice, stvarno mi je žao što sada moraš proći to što prolaziš.
I da ne pomažu nikakve riječi utjehe. Zato ću ti napisati nešto uistinu korisno.
Pitali su jednog starca što mu je bilo najgore što mu se dogodilo u životu.
Budući da je on šutio, postavljali su mu pitanja..
Siromaštvo? Ne.
Bolest? Ne.
Nepravda?
Samoća?
Ništa od toga, reče on. Ali, nešto je ipak moralo biti...
Tada starac odgovori - Najgore je kada potrošiš život na pogrešne ljude.
Naprijed nemaš s kime, a nazad nemaš kome.

Jako lijepo. I poučno.

lara79 kaže:

Pa neka onda bježi ,a ti kreni u novi život sa entuzijazmom i nadom - jer je skoro nemoguce dva puta sresti ovakvu osobu - od ovoga možeš samo bolje !

Nisam sigurna da više imam volje i snage sve ispočetka. Osjećam se kao iscijeđena spužva.

[Didulina]

alexamona kaže:

i ako je to njegova odluka zasto se tvoj svit raspa? jel krivis njega jer je upozna nekog i donija novu odluku u svom zivotu?

zasto si ga zvala,ako je njegova zelja i odluka bila da prekinete svaki kontakt?

Zato što je on proteklih 5 godina bio dio mog života. Zato što smo dijelili najljepše trenutke i bili jedno drugome potpora tijekom najgorih. Zato što sam se na tu osobu mogla osloniti, a onda odjednom te osobe više nema. Eto zato se moj svijet raspao.
Ne, ne krivim ga što je odlučio kako je odlučio, krivim ga što je to učinio kako je učinio.

Pitaš me zašto sam ga zvala?!?! Pitaš me zašto sam zvala osobu s kojom sam se proteklih 5 godina čula skoro pa svaki dan, s kojom sam zajedno živjela preko vikenda, preko godišnjih odmora, s čijom sam se obitelji družila, osobu s kojom sam planirala provesti ostatak života i zasnovati obitelj? Pitaš me zašto sam ga zvala da porazgovaramo kao ljudi? Ozbiljno me to pitaš ili zezaš?!?!

poison.Ivy kaže:

boli manje kad te ostavi frajer s kičmom kojeg ne moraš potezati za rukav za update vašoj vezi, to definitivno.

Slažem se.

Orak kaže:

šta će ti to, ljudi se jednostavno zaljube u nekog drugog i ajbok.

Ne znam koliko imaš godina, ali postoji razlika između zaljubljenosti i ljubavi. I zbog privremene zaljubljenosti i očaranosti nekim ne odbacuješ ljubav, poštovanje, povjerenje, stabilnost i sve ono što imaš u nekom drugom.

My Name Is... kaže:

mislim, ja ne kužim kad ljudi kažu sad odmah se moraš počet ponašat ko da te boli kurac. da sigurno, jer emocije inače idu na on off dugme

Upravo to. Jučer smo imali zajedničke planove, danas nemamo, tko te šljivi, idemo dalje. Mislim ono, možda uistinu postoje takvi ljudi, ne znam, mogu tvrditi samo za sebe da tako ne funkcioniram. Općenito u životu. Možda jednostavno primam stvari srcu više negoli drugi, tako da me ovo sve prilično pogodilo.

[Zubicaljubica]

Ja, u potpunosti, shvaćam tvoje emocije, jer sam i sama teško prolazila kroz prekide (daleko kraćih veza i bez nekih planova) i ne mislim da bi trebala ignorirati svoje osjećaje. Normalno je osjećati se loše, plakati, biti bijesna, sve su to normalne reakcije. I treba ih proći.
Međutim, meni pada u oči tvoja očajnička želja za djetetom. Neću ti govoriti da možeš roditi i u 40-tima, jer svatko svoje zna i ima pravo odlučivati za sebe. Ali ako ti samo do djeteta, uvijek će se naći netko tko ga može napraviti. Druga je stvar željeti dijete u zajedničkom životu s voljenom osobom, ali tada ta osoba treba i zaslužiti da bude otac tvog djeteta.

[Ivanicapeca]

Didulina kaže:

Prvo vam hvala svima na odgovorima i riječima potpore. Referirat ću se samo na neke:




Ušla sam u određene godine i svjesna sam nekih stvari. A jedna od tih stvari je činjenica da on može sada, za 5 godina ili za 10 imati obitelj. Ja ne mogu. Ne želim sada da se povede rasprava kako žene rađaju sve kasnije i sl, jer ja osobno ne želim roditi prvo dijete u četrdesetima. Jednostavno smatram da neke stvari u životu trebaš odraditi ranije.
Tako da najiskrenije, voljela bih da imam djecu s njim, pa makar i ne imala njega uz sebe.



.

Ufff nisi uopce svjesna sto si zelis.
Ne znam da li te zivot do sad toliko mazio da nemas spoznaju da se ne rihta bas previse po nasim zeljama. Previse je svacijih zelja za uskladiti. Jednom kad dodju djeca vecinom se rihtas prema njihovim potrebama i stalo ti je samo da zive i odrastaju u zdravoj i uravnotezenoj sredini. Ako si samohran, sebe ne rijetko zbog okolnosti stavis na zadnje mjesto. I jos ak imas kompliciranog oca djece pa se jos mijesa i sira obitelj...ajme majko.
Ja sam se zeljela skrasit u dvadesetima, rodit i usput gradit karijeru. I onda su se dogodile neke uzasno ruzne stvari oko mene i zivot mi se preokrenuo na glavacke. Muza sam upoznala u tim i takvim okolnostima kad mi se zapravo najmanje dejtalo i imala volje uopce za tim i nekim zivotom. Udala sam se s 33 i rodila prvo a s 36 drugo dijete. Neke frendice tek sad s 4 banke iznose svoju prvu trudnocu. Sve se to stigne ali rijetko kojoj sve ispadne po planovima i nacrtima, no to ne znaci da smo nuzno nesretne.
Ramisljaj o svemu ovom kao nevidljivom prstu koji te gura u pravom smjeru. Na putu si ka svojoj sudbini i necem puno boljem i vecem od onog sto si mislila da imas. Zivot je nevjerojatna voznja. Zaskoci te kad se najmanje nadas u pozitivnom i u negativnom smislu. Najbitnija je svijest o tome i mir u glavi i srcu. Uzivaj u tome sto ti vjerojatno sad ide onaj najbolji dio. 😉

Poslano sa mog SM-J510FN koristeći Tapatalk

[lara79]

To što se osjećaš kao spužva i iscijeđeno je posve normalno. Zapravo bilo bi čudno da si poletna i prpošna ,puna optimizma i nasmiješena.

Ovo sve je normalno - sve ti je stalo i nestalo - misliš da si prestara za novi početak , no jednog dana kad budeš imala 70 godina - smijat ćeš se samoj sebi jer ćeš tek tada shvatiti koliko si danas zapravo bila mlada !

[parsifal]

Didulina kaže:

Osjećam doslovno fizičku bol u prsima, glavi. Kažu da će proći. Evo, ne prolazi. Štoviše, iz dana u dan se osjećam sve gore.

I ovaj mali primjer je dokaz da srčana čakra (oku nevidljivi ali stvarni energetski centri) postoje. Ljudi se doslovno ENERGETSKI POVEŽU .I vidljivo (vani) i nevidljivo ali energetski unutra.

Meni je ta bol u prsima trajala skoro 1 godinu.
Onaj ko ne voli neće je ni osjećati .
Možda će mu ego(razum) biti povrijeđen pa će bjesniti,tugovati, biti u kaosu na emocionalnoj razini , ali ako nema fizičke boli u prsima nije bilo ni ljubavi.

Ne znam, ne razumijem kako je moguće da netko tako olako odustane od svega. Preko noći doslovno. Od nas, od mene, od svih zajedničkih planova o zasnivanju obitelji, od svega.

Moj cijeli svijet se raspao na tisuću komadića... I ne znam kako da ga ponovno sastavim

Pa nije te volio.
Jer nikada nećeš čut da je neka majka ili neki otac nakon 18 godina ili 5 napustio svoje dijete (to rade patološki slučajevi naravno ali o tome ne govorimo)

Možda je bio zaljubljen ali ljubav i zaljubljenost nisu isto a 90% ljudi ne razumije tu razliku pa 90% ljudi čak i piše potpuno pogrešno - naša ljubav je prestala.

Ama nije to bila ljubav ako je prestala !
To je bila zaljubljenost i-ili sexualnost i-ili interes ali ne i ljubav.

Jer nikada u novinama ili u životu nećeš čut majku (ili oca) koji će reć

-moja ljubav za djetetom je prestala (i sada imam novu ljubav, hobi ...interese)

Zaljubljenost prestaje.
Ljubav ne prestaje.

(za onog koji pita- pa kako onda nakon 5 ili 10 godina više ne volimo tu osobu? pa zato što je za ljubav potrebno dvoje kao što je za let potrebno 2 krila.
Ako jedno voli a drugo ne voli naravno da će nakon 1 god ili 5 god ljubav uvenuti kao i cvijet kome se ne daje vode.)

[brezia]

velika je razlika između ljige i kvalitetne osobe,
a sigurno ne ovisi o tome da li si nekoga prestao voljeti ili nisi,
već o načinu na koji staneš iza svojih odluka...
ja eto ne bih voljela završiti s nekim
tko nije u stanju osobi koju je barem poštovao 5 godina
reći dvije suvisle rečenice nego je zavlači mjesecima,
užasavam se više od ičega ljudi koji su uskraćeni za osjećaj
osnovne empatije prema drugom živom biću

edit
i uopće ne znam kako može biti isto,
prekid je težak u svakom slučaju,
ali velika je razlika kada se uz svu težinu
nakon svega ne osjećaš barem kao odbačena krpa

[parsifal]

Naravno, sa jedne više razine ne treba njega kuditi što je otišao.
Jer prava ljubav je rijetka i teška i ne može se VOLJOM kontrolirati.

Ne možeš se čak voljom ni zaljubiti, a zaljubljenost je nešto ''niže'' od ljubavi.

On je našao novi plan , novu zaljubljenost i novi interes.
Nije on zato ljiga. Jest ljiga za ego razinu i razum.

Ali za sebe nije.
On je samo dobar trgovac.
ZATVRIO JE JEDNU BUTIGU I OTVORIO NOVU .
On biće to doživljava da je puno davao i 5 godina trgovao i bio vrijedan ali sada ima novi poslovni plan.

Svi smo mi slični trgovci na desetke slučajeva u svom životu, akoji nemaju veze sa vezama i ljubavi i zaljubljenosti.

Najveći je problem suptilan !
Autorica i većina ljudi misli da naša sreća ovisi o drugoj osobi.
Tj ako smo sami ne možemo biti sretni kao kada smo s nekim drugim.

To je potpuno pogrešno ali ta pogreška je razumljiva i 99% posto ljudi živjelo je s tom pogreškom kao što je razumljivo da je svak jednom vjerovao u djeda mraza.

Da li je itko od vas sada nesretan zato što djed mraz ne postoji

odnosno

Ima li itko od vas koji još misli i NADA se da će biti sretniji s nekim drugim, i to više nego što je
sretan kada je sretan sa samim sobom ?

[skorpionka87]

aryna kaže:

ne znam otlkud su neki shvatili da se tipa kritizira da je ljiga 'jer ju je prestao voljeti'.

stvar je samo u tome da bi odrastao muškarac trebao imati toliko muda da petogodišnju vezu okonča barem telefonskim razgovorom, ako ne već partnerici reći u živo i u lice što je na stvari... čak i ne mislim da taj tel. razgovor treba trajat tri sata, ali ono, brate mili, reci šta je, a ne da dva mjeseca pomažeš stricu cijepati drva i sl.

I zalosno sto se to odraslim, zrelim ljudima uopce treba pojasnjavati.
Ocito njen bivsi nije jedini kojem takav ne-prekid spada pod normalno ili uobicajeno.
Pa nije to netko koga sreces ujutro kad ides po novine ili dok zuris na posao, to je netko s kim ste godinama razmjenjivali sve, pa i slinu, i sad da ta osoba ne zasluzuje ni cuti da je kraj ? Ni tocku na i ?
Ma dajte nemojte

[brzi gonzales]

Didulina kaže:

Zato što je on proteklih 5 godina bio dio mog života. Zato što smo dijelili najljepše trenutke i bili jedno drugome potpora tijekom najgorih. Zato što sam se na tu osobu mogla osloniti, a onda odjednom te osobe više nema. Eto zato se moj svijet raspao.

..Pitaš me zašto sam zvala osobu s kojom sam se proteklih 5 godina čula skoro pa svaki dan, s kojom sam zajedno živjela preko vikenda, preko godišnjih odmora, s čijom sam se obitelji družila, osobu s kojom sam planirala provesti ostatak života i zasnovati obitelj? Pitaš me zašto sam ga zvala da porazgovaramo kao ljudi? Ozbiljno me to pitaš ili zezaš?!?!

...Jučer smo imali zajedničke planove, danas nemamo, tko te šljivi, idemo dalje. Mislim ono, možda uistinu postoje takvi ljudi, ne znam, mogu tvrditi samo za sebe da tako ne funkcioniram. Općenito u životu. Možda jednostavno primam stvari srcu više negoli drugi, tako da me ovo sve prilično pogodilo.

Meni tvoja priča djeluje poprilično nerealno. Rupičasto.
S jedne strane tvrdiš da ste si bili međusobna potpora, povezani, planirali sve i svašta, a s druge on je prekinuo bez riječi.
Ili si ti živjela u jednoj iluziji i gledala vaš odnos onako kako si željela da bude, samim time i njega doživljavala potpuno suprotnim od onoga kakav je ustvari bio ili tu fali podosta ključnih informacija.

Kako god osobno mi je teško uvjerljivo da postoje osobe s kojima si godinama, sve je divno i krasno i odjednom paf, nema više kontakta. I to bez ikakvih prijašnjih naznaka. Ne promijeni se čovjek toliko i to odjednom za 180 stupnjeva.