Novac u braku

[Mirko_M]

nickolin kaže:

1. Smatrate li sve prihode zajedničkima? Postoji li dio prihoda koji svatko troši za sebe (bez uplitanja druge osobe)?
2. Imate li zajedničke račune u banci?
3. Znate li točno koliko vaš partner zarađuje?
4. Ako netko zarađuje više - ima li veća prava u financijskim odlukama?
5. Za koje izdatke smatrate da možete odlučiti sami, a za koje se konzultirate s partnerom?

1. Kaj smatraš pod "zajedničkima"? Zajedničkima u smislu da znamo za njih i mogu pitati kako će se potrošiti ili ne? To da. Da.
2. Ne
3. Ne
4. Ne
5. Konzultiramo se oko većih troškova koje koristimo zajedno (putovanja, namještaj, uređenje stana, kupnja auta), Stvari za djecu i sebe osobno svatko kupi sam bez obzira na visinu izdatka.

[harpy]

Mirko_M kaže:

1. Kaj smatraš pod "zajedničkima"? Zajedničkima u smislu da znamo za njih i mogu pitati kako će se potrošiti ili ne? To da. Da.
2. Ne
3. Ne
4. Ne
5. Konzultiramo se oko većih troškova koje koristimo zajedno (putovanja, namještaj, uređenje stana, kupnja auta), Stvari za djecu i sebe osobno svatko kupi sam bez obzira na visinu izdatka.

Osim ako je situacija takva da se stvarno mora paziti na svaku potrošenu kunu i jaaako natezati da se preživi mjesec, jednostavno ne kužim pojam zajedničkog računa i dijeljenja pinova.
Ne zato kaj mislim da partner nema što imati uvida u moj tekući, moš mislit što bi se zabavio gledajući u moj minus i transakcije prema plinari, telekomu i elektri, nego jednostavno ne kužim kog jarca bih radila s nečijim pinom.
Nikad nisam polagala račune za kupovanje odjeće, kozmetike ni bio čega.
Naravno da ćemo se oko frižidera već dogovorit tko će izvuć karticu i plaćat na rate, pa da eventualno onaj drugi pokrije nešto drugo za kuću.
Da sam bogatija, ne bi ni to.

[hardy]

Da, interesantna tema.
Ja nisam ljubitelj pojma zajedničko, ali ponekad nemaš izbora jer moj dragi ne poznaje pojam njegovo...pa je to već godinama sve moje. Što uopće nije niti malo simpatično jer je to velika odgovornost. Ovaj moj ne da ne zna koliko ja imam plaću, on ne zna ni koliko on ima
Ali to je takav čovjek...pretežno nema ni novčanik sa sobom. Zadnji put kad je imao par stotina kuna u džepu ...izgubio ih je, pa je bio ljut na mene jer ga tjeram da ima koju kunu sa sobom. Odustala sam.
Ja mislim da bi umrla da hodam po svijetu bez novaca
No, zato on ne brine o računima, pretplatama, osiguranjima, pa ni benzinu...hebe se njemu
Sad smo trenutno u kupovini drugog auta...on samo pita...koliko si mislila dati

[harpy]

harderfaster kaže:

Da, interesantna tema.
Ja nisam ljubitelj pojma zajedničko, ali ponekad nemaš izbora jer moj dragi ne poznaje pojam njegovo...pa je to već godinama sve moje. Što uopće nije niti malo simpatično jer je to velika odgovornost. Ovaj moj ne da ne zna koliko ja imam plaću, on ne zna ni koliko on ima
Ali to je takav čovjek...pretežno nema ni novčanik sa sobom. Zadnji put kad je imao par stotina kuna u džepu ...izgubio ih je, pa je bio ljut na mene jer ga tjeram da ima koju kunu sa sobom. Odustala sam.
Ja mislim da bi umrla da hodam po svijetu bez novaca
No, zato on ne brine o računima, pretplatama, osiguranjima, pa ni benzinu...hebe se njemu
Sad smo trenutno u kupovini drugog auta...on samo pita...koliko si mislila dati

Ma, to je druga stvar.
Ono što ja ne kužim je to s dijeljenjem pinova, pokazivanjem platne liste, pregovaranjem oko toga je li u redu potrošiti 100 ili 200 kn na izlazak s frendicom, pa stavljanje novaca na hrpu...
Ne kužim. Kakva hrpa? Pa nisu mi novci na računu zato što ih skrivam nego ih neću držat po kući, ima bankomata na sve strane.
Nikad se nije ni razgovaralo drugačije nego aj ti na povratku kupi kruh i mlijeko, tebi je bliže, ja ću do dm-a, ako je nešto trebalo baš tad.
Životno si plaćam, plaća li ga drugi ili neku drugu štednju, super, ali kaj ja moram imat točni mjesečni uvid u to?
Ili, ovaj mjesec imam regu i osiguranje, jel možeš ti platit dio ili preuzet režije, npr.
I opet, i to je zato što nemam baš tolike prihode da mogu sve ležerno. Da imam, boli me briga koliko je tko potrošio točno. Ak poplaćaš sve što treba prva tri dana nakon plaće jer ti je tako došlo, pa više nemaš, nastavimo trošit moju plaću i gotovo.

[Flying Buttress]

harpy kaže:

Osim ako je situacija takva da se stvarno mora paziti na svaku potrošenu kunu i jaaako natezati da se preživi mjesec, jednostavno ne kužim pojam zajedničkog računa i dijeljenja pinova.

harpy kaže:

Ma, to je druga stvar.
Ono što ja ne kužim je to s dijeljenjem pinova, pokazivanjem platne liste, pregovaranjem oko toga je li u redu potrošiti 100 ili 200 kn na izlazak s frendicom, pa stavljanje novaca na hrpu...

Ja baš suprotno - povezujem zajednički račun s ljudima koji imaju hrpu love.
Tj., imaju hrpu love, ali većinu te hrpe zarađuje jedan od partnera pa je zgodnije da ovaj drugi ne posuđuje karticu i koju tisuću kao da je zarađivatelj roditelj xD

I nikad nisam pomislila da zajednički račun služi nadzoru koliko tko troši, nego praktičnosti.

[harpy]

Flying Buttress kaže:

Ja baš suprotno - povezujem zajednički račun s ljudima koji imaju hrpu love.
Tj., imaju hrpu love, ali većinu te hrpe zarađuje jedan od partnera pa je zgodnije da ovaj drugi ne posuđuje karticu i koju tisuću kao da je zarađivatelj roditelj xD

I nikad nisam pomislila da zajednički račun služi nadzoru koliko tko troši, nego praktičnosti.

Pa nisam ni ja mislila da je zbog nadzora, nego mi to uopće ne zvuči praktično. ili barem niš praktičnije nego odvojeni računi.
Obično je račun nešto što imaš prije ubračivanja, pa zašto to uopće mijenjat.
Troškovi su stvar međusobnog dogovora bili novci na jednom računu ili na 3.

[ja u kutu]

harpy kaže:

nego jednostavno ne kužim kog jarca bih radila s nečijim pinom.

U slučajevima nezgode recimo, gdje jedan od partnera nije u mogućnosti otići podići novac i/ili koristiti određenu karticu tekućeg/debitnog računa, nije na odmet znati nečiji pin. Ok, jasno, da, može se saznati i na licu mjesta, a opet, nekada i ne može. Dese se u životu nepredvidive situacije.

Sada sam se baš zamislila, da, ne znam koji je pin kartice tekućeg računa mog supruga; a nekoliko puta sam već koristila njegovu karticu za podizanje gotovine.

Ono što hoću reći, svakako da mi to nije podatak kojeg pomno pamtim no eto, da, zlu netrebalo, nije na odmet znati.

No, kako bilo, opet mi je najbitnije ono s početka..........potrebno je posjedovati financijsku inteligenciju kao što je i poželjno da se partneri slažu u pogledima na isto. Divje jedinke koje imaju totalno opozitne poglede na financije teško dolaze do zajedničkog jezika.

[Flying Buttress]

harpy kaže:

Pa nisam ni ja mislila da je zbog nadzora, nego mi to uopće ne zvuči praktično.

Ok, mislila sam zbog ovog:

harpy kaže:

Nikad nisam polagala račune za kupovanje odjeće, kozmetike ni bio čega.

harpy kaže:

Da imam, boli me briga koliko je tko potrošio točno.

da tako razmišljaš.

harpy kaže:

ili barem niš praktičnije nego odvojeni računi.
Obično je račun nešto što imaš prije ubračivanja, pa zašto to uopće mijenjat.
Troškovi su stvar međusobnog dogovora bili novci na jednom računu ili na 3.

Kako nije praktičnije? Ako uzmemo primjer koji si navela, da imaš velike izdatke početkom mjeseca i potrošiš većinu svog novca, nije li praktičnije nastaviti kupovati ostatak mjeseca jer imate zajednički račun nego reći partneru da ti da keš ili posudi svoju karticu?
Ako kupujete namještaj za kuću (recimo 10+ tisuća kn), nije li praktičnije doći u dućan i kupiti sa zajedničkog računa nego zamoliti da vam račun podijeli po pola? Ili pak da jedan plati, a drugi čeka kad će opet toliki trošak da može vratiti?

[harpy]

Flying Buttress kaže:

Ok, mislila sam zbog ovog: da tako razmišljaš.

Kako nije praktičnije? Ako uzmemo primjer koji si navela, da imaš velike izdatke početkom mjeseca i potrošiš većinu svog novca, nije li praktičnije nastaviti kupovati ostatak mjeseca jer imate zajednički račun nego reći partneru da ti da keš ili posudi svoju karticu?
Ako kupujete namještaj za kuću (recimo 10+ tisuća kn), nije li praktičnije doći u dućan i kupiti sa zajedničkog računa nego zamoliti da vam račun podijeli po pola? Ili pak da jedan plati, a drugi čeka kad će opet toliki trošak da može vratiti?

Da imam 10000 kn na računu koje mogu u komadu iskrcat u lesnini, pitala bi pošto Zagreb :P

Velike stvari se kupuju na rate, Amex imam svoj, ne treba mi zajednički tekući.

p.s.
Uostalom u čemu je problem da plati jedan, a drugi onda preuzme više tekućih troškova na sebe, pa sve dođe na isto. jedan plaća rate za namještaj, drugi sve ostalo u otprilike tom iznosu da se ravnoteža kućnog budžeta održi?

[Lela O.]

harderfaster kaže:

Da, interesantna tema.
Ja nisam ljubitelj pojma zajedničko, ali ponekad nemaš izbora jer moj dragi ne poznaje pojam njegovo...pa je to već godinama sve moje. Što uopće nije niti malo simpatično jer je to velika odgovornost. Ovaj moj ne da ne zna koliko ja imam plaću, on ne zna ni koliko on ima
Ali to je takav čovjek...pretežno nema ni novčanik sa sobom. Zadnji put kad je imao par stotina kuna u džepu ...izgubio ih je, pa je bio ljut na mene jer ga tjeram da ima koju kunu sa sobom. Odustala sam.
Ja mislim da bi umrla da hodam po svijetu bez novaca
No, zato on ne brine o računima, pretplatama, osiguranjima, pa ni benzinu...hebe se njemu
Sad smo trenutno u kupovini drugog auta...on samo pita...koliko si mislila dati

Ne znam jel mi to slatko ili bi mi dizalo tlak na 900...

nickolin kaže:

Pitanje financija nikad nismo imali strogo definirano. Nakon nekoliko svađa shvatili smo da imamo potpuno različit odnos, navike i očekivanja kada su financije u pitanju. Zanima me kako drugi parovi funkcioniraju kada je riječ o financijama.

1. Smatrate li sve prihode zajedničkima? Postoji li dio prihoda koji svatko troši za sebe (bez uplitanja druge osobe)?
2. Imate li zajedničke račune u banci?
3. Znate li točno koliko vaš partner zarađuje?
4. Ako netko zarađuje više - ima li veća prava u financijskim odlukama?
5. Za koje izdatke smatrate da možete odlučiti sami, a za koje se konzultirate s partnerom?

1.Ne
2.Ne
3. Mislim da je bitno znati sa koliko novaca možeš računati, koliko imaš sa strane sa neke iznenadne troškove i tako dalje... a sad... da se za tim zalihama poseže bez znanja one druge osobe smatrala bi da imamo jeben problem u komunikaciji a ne sa parama
4. Ne
5. Ne bi nikad tjerala nekog da mi opravdava sve te sitne troškove tipa kave, pića, sitne neke troškove... pa čak ni ne znam kakve kupovine dokle god račun nije u debelom minusu.
Kod minusa bi promijenila ploču... ne u smislu da bi mi se druga strana trebala opravdavati za troškove već da skupa malo stisnemo i bolje se organiziramo

[brzi gonzales]

Flying Buttress kaže:

Kako nije praktičnije? Ako uzmemo primjer koji si navela, da imaš velike izdatke početkom mjeseca i potrošiš većinu svog novca, nije li praktičnije nastaviti kupovati ostatak mjeseca jer imate zajednički račun nego reći partneru da ti da keš ili posudi svoju karticu?
Ako kupujete namještaj za kuću (recimo 10+ tisuća kn), nije li praktičnije doći u dućan i kupiti sa zajedničkog računa nego zamoliti da vam račun podijeli po pola? Ili pak da jedan plati, a drugi čeka kad će opet toliki trošak da može vratiti?

Mislim da to sve ovisi o navikama i organizaciji.
Mom suprugu i meni je bilo i sasvim praktično ostaviti si svako svoj račun jer smo i prije braka, dok smo živjeli skupa, tako funkcionirali. I nikakav problem. Znamo si pinove (iako ja njegov i dan danas zaboravljam ), stanje na računima, kad zafali na jednom računu uzmeš s drugoga, tako i platiš s karticom i sl. Nemamo zajedničke račune, al sve je to ionako zajedničko pa se tako i ponašamo. Primanja su nam različita pa za veće kupovine trošimo s onoga di imamo više.
Iako, meni osobno je to i sigurnije. Nikad mi se nije sviđalo imati novce na jednoj hrpi, što da se izgubi ili ukrade kartica i sl.

[jopko_bopko]

harpy kaže:

Osim ako je situacija takva da se stvarno mora paziti na svaku potrošenu kunu i jaaako natezati da se preživi mjesec, jednostavno ne kužim pojam zajedničkog računa i dijeljenja pinova.

Kad smo muž i ja tek uselili skupa, ja sam bila zadužena za hranu i kućne potrepštine, a on za stanarinu i režije. Ali kako sam zarađivala minimalac, na kraju mjeseca bi mi uvijek ponestalo novaca i onda bi morala žicati njega 200 kn za u dućan, pa ponekad zaboraviš i budeš cijeli dan bez lipe u novčaniku i tako. Tu se prvi put pojavila poreba za zajedničkim računom.
U međuvremenu je njemu plaća još rasla, a ja sam počela raditi od doma i prihodi mi variraju iz mjeseca u mjesec tako da nam je sada praksa kako sam napisala ranije. Sa njegovog računa ide kredit, režije, hrana, a na mom se lova štedi (do prve prilike kad se može potrošiti ) i onda se njom pokriva minus s onog prvog računa ako previše zabrazdimo jedan mjesec, plaćaju putovanja, odjeća, tehnički pregled i neki iznenadni troškovi, tipa kad ti crkne kosilica.
Nama tako više odgovara, jer se iz nekog razloga osjećamo sigurnije kad imamo malo veću količinu keša na jednom računu, mislim da bi, kad bi koristili podjednako obje kartice, potrošili svaki mjesec sve što imamo.

Meni je neobično kad parovi imaju skroz odvojene financije, ali najbitnije je da se nađe dvoje koji imaju isti pogled na lovu. To je stvarno preglupa stvar za svađati se oko nje.

[crna kraljica]

1. da. ne
2. da
3. u cent
4. nema
5. niti vrsta robe/usluge niti iznos (valjda se podrazumijeva da se radi o iznosima koje si mi možemo priuštiti), ne uvjetuju dogovor ili
samostalnu odluku. uvjetuje ju potreba za brzom reakcijom, dostupnost partnera, želja... mže se dogoditi da se danas dogovaramo oko
igle, sutra oko lokomotive, a već prekosutra svako bez ikakve konzultacije potroši na iglu i lokomotivu

(ne znam koliko je bitno - zajedno 34 godine)

[atlantis]

harpy kaže:

Ma, to je druga stvar.
Ono što ja ne kužim je to s dijeljenjem pinova, pokazivanjem platne liste, pregovaranjem oko toga je li u redu potrošiti 100 ili 200 kn na izlazak s frendicom, pa stavljanje novaca na hrpu...
Ne kužim. Kakva hrpa? Pa nisu mi novci na računu zato što ih skrivam nego ih neću držat po kući, ima bankomata na sve strane.
Nikad se nije ni razgovaralo drugačije nego aj ti na povratku kupi kruh i mlijeko, tebi je bliže, ja ću do dm-a, ako je nešto trebalo baš tad.
Životno si plaćam, plaća li ga drugi ili neku drugu štednju, super, ali kaj ja moram imat točni mjesečni uvid u to?
Ili, ovaj mjesec imam regu i osiguranje, jel možeš ti platit dio ili preuzet režije, npr.
I opet, i to je zato što nemam baš tolike prihode da mogu sve ležerno. Da imam, boli me briga koliko je tko potrošio točno. Ak poplaćaš sve što treba prva tri dana nakon plaće jer ti je tako došlo, pa više nemaš, nastavimo trošit moju plaću i gotovo.

pinove si znamo jer često jedan drugome dižemo novce s računa. npr ja na svom nemam, on ima, treba mi keš, da mi karticu da dignem pare. i obrnuto.

oko izlazaka ne pregovaramo ali zato za stvari koje idu u kuću uvijek skupa dogovorimo. npr usisvača. treba nam novi, koji ćemo. pa odemo skupa i zajedno odaaberemo hoćemo li skuplji, crveni, a+, koji je za dlake ili...

i da, zajedno živmo i sasvim mi je normalno da znamo koliko tko zarađuje, koliko tko ima na računu* u nekom trenutku (naravno, ne u lipu, ali pitam ga imaš za račune ili da ti prebacim, on mene jučer pita imaš za DM jer idemo u veći šoping... ako sam u blizu minusa kažem njemu ti plaćaš dućan ili da prebacim iz štednje...) ili koliko imamo na kojoj štednji - to je odnos dvoje ljudi koji dijele sve

i da razlika je - jer prosšli smo mjesec MI imali regu zajedno.


*ne zato da si brojimo tko si je što i kada kupio, nego zato da znamo kako stojimo u kojem dijelu mjeseca i što si možemo priuštiti ili ne

[crvenaruža]

1. Smatram zajedničkima, ali postoji i dio koji svatko potroši na sebe po potrebi.
2. Nemamo.
3. Znamo otprilike, razlikuje se od mjeseca do mjeseca.
4. Oboje zarađujemo otprilike isti iznos tako da su prava jednaka.
5. Odlučujem sama za odjeću, obuću i neke svakodnevne stvari. A ako se radi o nekim većim iznosima i izdacima onda se konzultiramo. Nema potrebe da mi polaže račune za cipele od 300 kn ili ja njemu za neku krpicu..

[tomorrow2]

1. ne. ne
2. ne, ali mi on prebaci pocetko mjeseca svotu (pola sto smo dogovorili za mjesecnu potrosnju). s vremenom bi htjela kao jopko bobko. ne baratamo velikim svotama pa moramo vidjeti da li to uopce ima smisla.
3. ne bas u lipu
4. da
5. nema nekog pravila. kako kad. imamo sličan ukus u vezi svega pa se još nismo ni krivo pogledali u vezi financija. ako dignemo kredit, morat cemo se sjesti
i dogovoriti jer tu razlicito razmisljamo (jedan bi duzi rok otplate, jedan kraci), ali kako je to vise njegovo podrucje, biti ce vise kako on kaze. moje podrucje je bilo uredenje stana i tu sam uglavnom ja odlucivala, a on je samo klimao da li mu se svidja ili ne.

[rusterka]

Kad smo pocelo zivjet skupa on nije radio ili nesto sitno na crnjaka pa nije prisustvovao u nicem, ja sam placala sve... Onda je krenuo raditi al opet za neku sicu i opet nisam trazila nista...
Sad radi za neku oke placu al je i moja i dalje veca tipa 40:60, mozda i manji omjet ako se uzme u obzir na ruke sto dobije i sad me vec nervira jer se navikao da ja placam stan, rezije, onda sam rekla ja vise ne vucem u ducanima vuci ti pa malo grinta.. Wtf. Neki dan smo se posvašali jer mi je rekao pa ti imas vecu placu..
On kao svoju ne trosi i to je nas novac, reko svejedno zasto bi bili jod tebe ne znam. Nismo rasipni al ono jel to stvar mog, njegovog ega kod koga bude visak?
Reko da al i ja bih imala neke na racunu, kao od svadbe novce su ostali kod mene, koje ja ne trosim.. Na kraju ke zavrsilo, sve ste vi zene iste, samo bi pare

[atlantis]

ako se ne slažete i ako misliš da on svoje skriva u čarapu dok ti svoje trošiš na oboje onda uvedite sistem
sna+režij+hrana su mjesečno xx kuna i svako i škrabicu daje pola (ili plaća pola) a s ostatkom svatko radi što hoće.


tak bih ja da je druga strana nefer prema lovi (da neće raditi, da ne sudjeluje u troškovima...), no sve dok smo oboje razmni i skupa u fazi i kad imamo para i kad nemamo blesavo mi je dijeliti se na moje i tvoje i koliko tko ima u štednjama

[blagotebi]

neke stvari jednostavnom smatram privatnim, bez obzira na okolnosti, kao npr:

- obavljanje nužde
- osobni bankovni račun
- visina prihoda

to radim privatno i nasamo, bila u braku ili ne. i ne bih nikad spajala u zajednički račun. jednostavno se dogovoriti oko podjele troškova (kao što su neki već opisivali na temi) te stoga nema potrebe za zajedničkim računom. ako neki od partnera inzistira na njemu, to mi djeluje posesivno ili kao da je osoba previše orijentirana na novac druge osobe. kladila bih se da je onaj partner koji inzistira na zajedničkom računu obično partner koji zarađuje manje ili ništa, i najčešće je to žena. jer jedan uvijek to potegne i nametne, a drugi se "prilagodi"

[Mamekica]

Kak se to isplaćuje plaća na zajednički račun?

Ko ima plaću, dobiva ju na svoj račun, pod svojim imenom uz pedantnu kontrolu svih primanja i prometa po računu od strane porezne uprave.