Prihvatiti tuđu djecu u novoj vezi/braku...

[Blackmore]

Eh sad...
Uvijek se govori i senzibilno prilazi novoj zajednici gledajući stvari za dobrobit djece. Njima se dogodila velika promjena, roditelji su im se rastali i recimo majka, ima novog čovjeka u svom životu. Treba upoznavanje izvesti taktički, suptilno, mudro... U svakom slučaju, velike se snage ulažu u njihove male osjećaje.
Druga strana medalje: taj novi muškarac svjesno i emotivno ulazi u novu vezu i zna da dobiva novu ženu u paketu sa njenom djecom iz prvog braka.
Ako je čovjek normalan i emocionalno zdrav, stvari će ići dobro i glatko. No, život nakon nekog vremena donosi razne situacije. Kao muškarac, čovjek ili otac on bi rado reagirao na neke stvari... ali postoji kočnica: ta djeca nisu moja, nemam prava, imaju oni svog oca... mogu im biti samo frend...
Da čujem, koliko su muškarci zaista u stanju potpuno prihvatiti tuđu djecu?

[rusha]

Ako smijem dodati: Mene zanima i kolika im je uloga kao odgajatelja dopuštena od strane biološke majke i oca?

[maryos]

rusha kaže:

Ako smijem dodati: Mene zanima i kolika im je uloga kao odgajatelja dopuštena od strane biološke majke i oca?

I mene!

[Nica]

Već prije samog upoznavanja djeca su upoznata s činjenicom da u životu roditelja postoji netko, a njih se uvodi u odnos tek kad smo sigurni da je to nešto trajnije jer nema smisla uvlačiti djecu u nešto za što ni sami nismo sigurni hoće li potrajati i želimo li da potraje.

Do zajedničkog života također dođe kad se već svi međusobno dobro poznaju i kad taj korak ne predstavlja preveliki šok nikome. Koliko će novi partner utjecati na odgoj zavisi o više faktora. Bitna je i dob djece jer manja djeca će prije prihvatiti još nekog kao autoritet za razliku od veće kojima se tako nešto ne bi ni trebalo nametati, pogotovo ako je biološki drugi roditelj prisutan u njihovom životu.

Čini mi se da je u količini sudjelovanja u samom odgoju jako bitan odnos tog partnera i djece, koliko se oni međusobno doživljavaju i prihvaćaju na taj način.

[Blackmore]

rusha kaže:

Ako smijem dodati: Mene zanima i kolika im je uloga kao odgajatelja dopuštena od strane biološke majke i oca?

Pa ako provodiš 24/7/12/365 vremena sa njihovom majkom i njima, u istom prostoru... pa da i šutiš cijelo vrijeme, utječeš na njihov razvoj i odgoj... a kamoli da aktivno sudjeluješ u toj novoj zajednici.
Ti vjerojatno misliš na situaciju koliko njihov biološki otac (u ovom slučaju) "dopušta" da taj novi čovjek sudjeluje u odgoju?

[shicki]

Ovisi kakav je njihov odnos i kako su oni njega prihvatili i gleda li on njih kao vlastitu djecu i koliko sudjeluje u njihovom odgoju. Da li se on bavi njima, posvećuje im pažnju, ponaša li se prema njima kao roditelj ili sve prepušta njihovim pravim roditeljima. Ako ne sudjeluje u odgoju onda nema prava nikakvih što se tiče njih. Da pojasnim kad živiš s nekim i odgajate djecu je jedna stvar, a kad živiš s nekim i samo ti odgajaš djecu je nešto sasvim drugo... da ne bi bilo zabune.

[Blackmore]

Život nakon godina provedenih zajedno u toj novoj vezi/braku može donijeti tisuću situacija dnevno kad ne razmišljaš da li imaš ili nemaš "pravo" sudjelovati u odgoju. Reagiraš ljudski, instiktivno ili očinski... bile u pitanju sretne ili nesretne okolnosti.
Tu si, u blizini, kad treba doručak napraviti, odvesti dijete liječniku, proslaviti roćkas, provesti ljetovanje zajedno, ukoriti ga zbog neposluha... znači, 100% si "unutra".
No, kad treba neku važnu odluku donijeti, tebe se ne pita... jer nisi biološki otac.
A ti se trudiš... a drugi polažu pravo.

[rusha]

Blackmore kaže:

Pa ako provodiš 24/7/12/365 vremena sa njihovom majkom i njima, u istom prostoru... pa da i šutiš cijelo vrijeme, utječeš na njihov razvoj i odgoj... a kamoli da aktivno sudjeluješ u toj novoj zajednici.
Ti vjerojatno misliš na situaciju koliko njihov biološki otac (u ovom slučaju) "dopušta" da taj novi čovjek sudjeluje u odgoju?

Da, točno to sam mislila (mislila sam da je očito ).

Znam da utječeš na nekoga čim si u njegovom životu. Ali koliko otac i majka dopuštaju očuhu i/ili maćehi (koja ružna riječ-'bem ti snjeguljicu, ivicu, maricu...) da donose odluke vezane za odgoj djeteta?

Po meni, ako živiš s tim djetetom, hraniš ga, vodiš doktoru, u vrtić, pomažeš kad je bolestan, trpiš njegove žute minute (svako dijete ih ima) imaš legitimno pravo donositi i odluke o tome kada će se dijete nečime nagraditi, nečime kazniti. Kada će mu se nešto uskratiti ili progledati kroz prste.

A što kad se tvoj "način" kosi s načinom djetetovog oca? Puno je tu ljudi koji odgajaju. Treba to sve uskladiti. Brijem da nije lako.

[Nica]

Čini mi se da poočim ili pomajka ne bi trebao reći djetetu da je u kazni, zabraniti mu odlazak na koncert ili nešto slično pored biološkog, iako mi je posve razumljivo da i on/a sudjeluje u odluci.

Uostalom, ne bismo se ni upustili u život s nekim ako ne vjerujemo njegovim roditeljskim procjenama. Kad se novi partner doseli postaje član obitelji, a ne cimer toj djeci i treba željeti sudjelovati u njihovom životu i djeca ga trebaju prihvatiti kao takvog.
U protivnom to baš i neće funkcionirati.

[gogammf]

Blackmore kaže:

Kao muškarac, čovjek ili otac on bi rado reagirao na neke stvari... ali postoji kočnica: ta djeca nisu moja, nemam prava, imaju oni svog oca... mogu im biti samo frend...
Da čujem, koliko su muškarci zaista u stanju potpuno prihvatiti tuđu djecu?

Pa, evo, moj brat je oženio ženu čije je dijete imalo godinu dana kad su se oni upoznali. Kad je mogao shvaćati, obajsnili su mu da mu moj brat nije "pravi" otac. Otkad je progovorio mali mog brata zove tata, a i ponašaju se u skladu s tim. Dakle, kad je trebalo strogirati i reagirati na dječje nepodopštine, moj brat je to činio kao da mu je mali biološki sin, bez kočnice...Mali nikad nije odreagirao u stilu: ti mi nisi otac..., naprotiv - kad je moj brat sumnjao u sebe, mali mu je rekao da je samo on njegov tata i da je danas on to što je zahvaljujuću mom bratu...Danas mali ima 25 godina, radi, ima stalnu curu, ne pije, čak ni ne puši...zbilja mladi čovjek na kojeg se može biti ponosan...

Malog je prihvatio u potpunosti, ne samo moj brat, nego i svi mi s njegove strane; a i mali nas. 7 godina poslije su moj brat i njegova žena dobili svoje dijete. Nikad nitko nije pravio razliku između njih. Čak ni ne razmišljam o tome, dok se ne pojavi ovakva tema.

Bratova žena je super osoba, realna, dobra, mirne naravi i nikad se nije poslužila rečenicom da mali nije njegov sin i da zbog toga on ima neka ograničenja u načinu odgoja...

Samo sam htjela reći da ima i takvih slučajeva...nešto lijepo, za promjenu

[rusha]

Nica kaže:

Čini mi se da poočim ili pomajka ne bi trebao reći djetetu da je u kazni, zabraniti mu odlazak na koncert ili nešto slično pored biološkog, iako mi je posve razumljivo da i on/a sudjeluje u odluci.

Stojim prosvijetljena Uopće se nisam sjetila ovih izraza

[Nica]

gogammf kaže:

Pa, evo, moj brat je oženio ženu čije je dijete imalo godinu dana kad su se oni upoznali. Kad je mogao shvaćati, obajsnili su mu da mu moj brat nije "pravi" otac. Otkad je progovorio mali mog brata zove tata, a i ponašaju se u skladu s tim. Dakle, kad je trebalo strogirati i reagirati na dječje nepodopštine, moj brat je to činio kao da mu je mali biološki sin, bez kočnice...

To je lakše sa malom djecom, ali kad su u pitanju oni veći, pubertetlije, sve drugačije izgleda.

Malo dijete lako prihvati novog člana u obitelj i prilagodba ide brže. Veća djeca su posve druga priča.

rusha kaže:

Stojim prosvijetljena Uopće se nisam sjetila ovih izraza

Ne volim izraze očuh i maćeha.

[elni]

slazem se sa shicki.
Sve ovisi kakav je odnos novog partnera i djece i obrnuto,koliko su djeca stara isto igra veliku ulogu jer manja(mladja)djeca prihvacaju brze i lakse,naravno da takvoj djeci treba vise vremena posvetiti tako se i stvara ljubav djece.u tom slucaju ako sve funkcionira,partnerica,majka djece bi trebala odobriti pravo sudjelovanja u odgoju,razmjenjivati misljenja sa partnerom kao i sve drugo.

[Blackmore]

Nica kaže:

Čini mi se da poočim ili pomajka ne bi trebao reći djetetu da je u kazni, zabraniti mu odlazak na koncert ili nešto slično pored biološkog, iako mi je posve razumljivo da i on/a sudjeluje u odluci.

Uostalom, ne bismo se ni upustili u život s nekim ako ne vjerujemo njegovim roditeljskim procjenama. Kad se novi partner doseli postaje član obitelji, a ne cimer toj djeci i treba željeti sudjelovati u njihovom životu i djeca ga trebaju prihvatiti kao takvog.
U protivnom to baš i neće funkcionirati.

Ovo boldano... moraš sudjelovati, odlučivati (bez konzultacije sa biološkim ocem) jer se stvari odvijaju u kući, stanu, u trenutku, ujutro, navečer... Nema se izbora.
Pa neće sa valjda za svaki šmarn zvati pravog oca i tražiti "dozvolu" za neku odluku?
No, ja sam pokrenuo temu o osjećajima muškarca (poočima) koji se isprepliću u jednom takvom odnosu. Naročito ako traje godinama pa djeca počinju rasti, ulaziti u pubertet, postajati mladi ljudi...
Znam jedan slučaj... biološki otac jedva sudjeluje u bilo čemu oko djece. Poočim i majka se lome da tu djecu odgoje. No, kad treba nešto odlučiti (a naročito zabraniti), pravi otac se javlja i postavlja (najčešće) veto.

[rusha]

Blackmore kaže:

Pa neće sa valjda za svaki šmarn zvati pravog oca i tražiti "dozvolu" za neku odluku?

Daj me sad ti malo prosvijetli Što to znači.

Čuj, naravno da nećeš za svaku sitnicu sazvati obiteljsko vjeće. Ali treba poštivati mišljenje i odluku biološkog roditelja (osim ako njegove odluke nisu motivirane inatom, osvetom i ne štete djetetu)

[Blackmore]

rusha kaže:

Daj me sad ti malo prosvijetli Što to znači.

Čuj, naravno da nećeš za svaku sitnicu sazvati obiteljsko vjeće. Ali treba poštivati mišljenje i odluku biološkog roditelja (osim ako njegove odluke nisu motivirane inatom, osvetom i ne štete djetetu)

Hehehehe... "šmarn" je u biti jedno skoro zaboravljeno jelo. A inače je to izraz u Zagrebu kad je u pitanju sitnica ili nešto nevažno.

On topic... a što ako su odluke bio oca baš motivirane inatom, osvetom?
Ti, kao muškarac, to moraš prešutjeti... jer nemaš prava... a to udara drito u ego, ponos, taštinu... pa se pitaš: čemu sve to?

[rusha]

U tom slučaju žena ima veliku ulogu. Ipak mama zna najbolje Neka ona odluči. A ti kao muškarac poočim poštuj njezinu odluku.

[Blackmore]

rusha kaže:

U tom slučaju žena ima veliku ulogu. Ipak mama zna najbolje Neka ona odluči. A ti kao muškarac poočim poštuj njezinu odluku.

Pa nisu u koliziji mišljenja majka i taj novi čovjek.
Problem je kako muški ponos prihvatiti da si 100% "unutra" kad su u pitanju vrtići, bolesti, ljetovanja, roštilji, pubertetske mušice, petice i jedinice u školi a kad treba nešto važnije odlučiti onda si outsider...

[rusha]

Blackmore kaže:

Pa nisu u koliziji mišljenja majka i taj novi čovjek.
Problem je kako muški ponos prihvatiti da si 100% "unutra" kad su u pitanju vrtići, bolesti, ljetovanja, roštilji, pubertetske mušice, petice i jedinice u školi a kad treba nešto važnije odlučiti onda si outsider...

Žao mi je Na to ti ne bi znala odgovoriti. Nisam muško pa ne znam kako vaš ego to prihvaća.

Ali, valjda si odmah na početku svjestan (ako je otac još u igri) da nećeš biti glavni u odgoju tog djeteta. Ne kažem da je to pravedno, ali jednostavno je tako.

[shicki]

Blackmore kaže:

Hehehehe... "šmarn" je u biti jedno skoro zaboravljeno jelo. A inače je to izraz u Zagrebu kad je u pitanju sitnica ili nešto nevažno.

On topic... a što ako su odluke bio oca baš motivirane inatom, osvetom?
Ti, kao muškarac, to moraš prešutjeti... jer nemaš prava... a to udara drito u ego, ponos, taštinu... pa se pitaš: čemu sve to?

Evo ja kao pomajka ti mogu reći da je to zajebano. Kad se nađeš u takvoj poziciji ti daj svoje mišljenje i ako se gospodin otac ne složi i kasnije zajebe, na lukav način mu to pokažete.Ti imaš pravo dati svoje mišljenje i on sam ne odlučuje nego svi vi zajedno, pokušajte nekako naći kompromis - da se nađete u sredini,znači zajednički. Iako se ti možda ne slažeš s nekom njegovom odgojnom metodom to ne mijenja činjenicu da im je on otac. Radi te djece probajte imati što normalniji odnos. I da stradat će ti ego još milijun puta, puno toga češ morati prigrmiti i na neki lukav način zaobići, ali radi njih se sve to isplati zar ne ? Ima milijun stvari u kojima se ja ne slažem sa majkom mog posinka, pa opet se nas dvije uspijemo jedna drugoj prilagoditi. A mi smo si još i dobre, ono slažemo se i to, ali uvijek postoji nešto što bi ja drugačije ili ona