Pauza u vezi

[Joshua]

Dobricaa kaže:

I sad - hoće li biti bolje? Odnosno kao prije?

Tek živite skupa 2 mjeseca. Premalo je to ali definitivno ne bi smjela već sad imat nagle napade želje neživljenja s njim. Probaj si još dat par mjeseci pa vidi. Ako buš i dalje željela ne živjeti s njim beži kolko te gume nose!

[Dobricaa]

Splicanka123 kaže:

Pazi, ja govorim iz svog kuta i ja sam bila dugo u vezi u kojoj sam bila istinski nesretna a nikako da odem...nisam baš sklona promjenama pa sam išla linijom manjeg otpora na uštrb vlastite sreće.
Po ovome šta ti pišeš, vas dvoje ste u dobroj vezi i tada bi trebala ispitati sebe da li je to kratkoročna kriza, šta je moguće...eee, tada nemoj skakati pred rudo, jer kompaktibilnu osobu nije lako naći, kao ni iskren odnos, tako ako to imaš, čuvaj ko zjenicu oka svog.
6 godina je lijepa brojka i ako si s njim generalno sretna, malo žugeljanja preokreni na zezanciju

Thanks! Ovo mi je trebalo. (ili samo još jedna utjeha nadam se da nije)

Toga se i bojim, što je opet sebično... Ne želim ostajati iz sigurnosti, jer znam da me on voli i stvarno se razumijemo. Ne bi ni ja voljela da netko bude samnom, jer sam "pametan" izbor.

Kao što Leonard iz Big Bang Theory kaže: I don't want to be a bran muffin. I'm the boring thing you're choosing because I'm good for you.
I want to be a cinnabon, a strawberry pop tart. Something you're excited about, even if it could give you diabetes.

(Ako se netko želi o čemu govorim- Google - Penny and Leonard Are Engaged Full Scene -The Big Bang Theory SO 7 )

Kao što kažeš, 6 god - "lijepa brojka" - i sada dolazimo do onoga, ili ćemo se ženit ili

On nije iz Zagreba, došao je ovdje na studij. I sada ostao zbog posla. Priča kako bi se volio vratiti dole, more, sunce, laganini, da mu 2 tjedna godišnjeg nije ništa.
Uff... sad se povlači pitanje, za kojih 5 god, jesam li spremna ostaviti sve i kretati ispočetka u drugom gradu. (on je ovdje dosao mlad, društvo faks, po meni - došao je s ciljem i lakše si stvorio život ovdje). Naravno, kaže da on odluku ne bi donio preko noći, da bez mene ne bi otišao.
Koliko god je to nešto što na filmu zvuči romantično, meni je to bilo onak Ostat ćeš zbog mene... To mi je tako nekakav teret, da se netko radi mene "žrtvuje"

I još sitnica - imam strah, da šta se zaljubim u drugoga. Da sad dođe netko tko me obori s nogu.
To bi mi bilo najgore, da moram prekinuti zbog treće osobe.
A ufff....

josuha kaže:

Tek živite skupa 2 mjeseca. Premalo je to ali definitivno ne bi smjela već sad imat nagle napade želje neživljenja s njim. Probaj si još dat par mjeseci pa vidi. Ako buš i dalje željela ne živjeti s njim beži kolko te gume nose!

Hvala na još jednom odgovoru. Par mjeseci definitivno moramo hehe, jer sa sadašnjim plaćama ne možemo živjeti odvojeno, a i uzeli smo si neke stvari na rate, 6 i 12 mjeseci.

Ne mogu vjerovat da je prošlo 6 god, non stop nalaženja, provođenja vikenda u njegovom stanu, ljeto 3,4 tjedna bez problema.

I onda već nakon useljenja, skužiš da imas osjećaj - o ne, sad dolazi s posla, možda je opet živčan. (p.s. radi posao koji je oduvijek htio, primljen na neodređeno, zadovoljan je, ali mu je stresno....i uvjerava me da će proći)

Dom po meni mora biti, ajmo reći, utočište. Tako sam navikla, da koliko god ti je bilo teško u školi, na faksu, poslu...naravno da ćeš doma i ispričati ukućanima, "otvorit dušu", ali onda si tu, sretan, nije fer, da drugi moraju živjet u stresu, jer ti moras na posao.

Scena.
10 god kasnije.
2 djece.
Dođem s posla. Skuham ručak. Pričam s klincima kako je bilo u školi, uživamo, zezamo se opušteno.
Odjednom, dolazi "tata" s posla.
I klinci odmah gledaju - jel tata danas živčan, njemu je teško na poslu.


Ovaj savjet, mogu si prevest - koliko me noge nose (ili tračnice, tramvajske) Ne vozim hihih

[Joshua]

Dobricaa kaže:

Hvala na još jednom odgovoru. Par mjeseci definitivno moramo hehe, jer sa sadašnjim plaćama ne možemo živjeti odvojeno, a i uzeli smo si neke stvari na rate, 6 i 12 mjeseci.



Ovaj savjet, mogu si prevest - koliko me noge nose (ili tračnice, tramvajske) Ne vozim hihih

Ništ. Sećam se sebe kad sam bil zaljubljen i kad sam kretal u suživot s nekim. Eto taman super 12 mjeseci da vidiš kako će se stvari posložit. Jedini savjet je da u tih 12 mjeseci malo pripazite sa njegovim sretnim svršetcima!
Naravno.Dobro si prevela savjet. Imaju i bicikli gume!

[mrafica]

Dobricaa kaže:

Da smo se barem upoznali sa 27,28....

Ništa se bitno ne bi promijenilo.
Isto bi ti bio dobar materijal za brak, isto bi ti bilo lijepo s njim, ali...Isto bi se pitala što ako se kasnije zaljubim u drugoga...

Puno si stvari izmiješala u svojim upisima, što s njegove, što sa svoje strane, ali ne zvuči mi kao nešto za što znaš da je to i kad te probude usred noći, za što znaš da je to bez da moraš prvo malo o tome promisliti, za što znaš da je to bez obzira kada ste se sreli, za što znaš da je to bez obzira koliko još kvalitetnih osoba ćeš potencijalno upoznati i za koje znaš da je to bez da iza toga slijedi i najmanji ali...

E sad, that being said, moraš biti svjesna da ovo što vi imate je već dosta koplja kvalitetnije od nečaga što će mnogi ikad imati. Potraga za The Osobom zna završiti razočaravajuće za dosta ljudi. Ugodan suživot* s osobom koja te, nadam se, privlači do neke razine (nisi taj segment spominjala), koju voliš i koja je kvalitetna, s kojom jesi sretna u globalu, je nešto što bi mnogi odmah potpisali da mogu pronaći, bez razmišljanja. Pitanje je samo jesi li ti od takvih osoba.**

*pripišimo ovu trenutnu napetost i nervozu zaista nervozi na poslu koja će proći i vašem početnom prilagođavanja na ŽuD, a ne permanentnoj stvari

**ako ti ovo moje opisano prvotno izaziva grč u želucu i snažan osjećaj da to tako ne treba biti, a ne osjećaj-pa da, imaš pravo, vrijedno je i ovo što imamo-onda ne moraš previše razmišljati od kakvih si osoba

[KRIN1]

Dobricaa kaže:

...
Ne mogu vjerovat da je prošlo 6 god, non stop nalaženja, provođenja vikenda u njegovom stanu, ljeto 3,4 tjedna bez problema.
...

jedan američki komičar rekao :

nekada se ljudi vjenčali i živjeli zajedno.
danas se ne vjenčaju i žive zajedno.
najbolje je vjenčati se i živjeti odvojeno.

razmisli

[Dobricaa]

josuha kaže:

Ništ. Sećam se sebe kad sam bil zaljubljen i kad sam kretal u suživot s nekim. Eto taman super 12 mjeseci da vidiš kako će se stvari posložit. Jedini savjet je da u tih 12 mjeseci malo pripazite sa njegovim sretnim svršetcima!

Kad si bil zaljubljen... Jel to bilo jako davno?
Ja ću sada 25. S Njim sam od svoje 18...krenula je kao vezica, mladenačka, nakon 2 godine prijateljstva. I evo nas 6 godina je prošlo.
Jesam dobro shvatila ovo za sretne svršetke Mislis na mogući novi doprinos ovom svijetu i čovječanstu? (Ili ja samo imam pokvarene misli hehe :P )

mrafica kaže:

E sad, that being said, moraš biti svjesna da ovo što vi imate je već dosta koplja kvalitetnije od nečaga što će mnogi ikad imati. Potraga za The Osobom zna završiti razočaravajuće za dosta ljudi.

**ako ti ovo moje opisano prvotno izaziva grč u želucu i snažan osjećaj da to tako ne treba biti, a ne osjećaj-pa da, imaš pravo, vrijedno je i ovo što imamo-onda ne moraš previše razmišljati od kakvih si osoba

Hvala ti na dugom odgovoru - da se referiram na ovo izdvojeno. Sve to razumijem. Situacije kad smo u društvu, s drugim ljudima, pa i parovima - uvijek osjetim 'ponos' na ono što imamo. Jer mislim da smo stvarno dobri ljudi. (ako se smijem malo pohvaliti )

Naravno, u meni je taj strah, da možda "ne znam koliko mi je dobro", ono, ko razmaženo dijete - sve mu je dobro, sve ima, pa ne cijeni i ne zna di bi samo sa sobom.

S druge strane, običan dogovor za kavu, obavit nešto, da ne govorim otić na more za vikend - toliko iskomplicira (svojom živčanoćom), da od toga napravi toliku znanstvenu fantastiku - jer nikome na poslu nije teško kao njemu. Onak, oprosti šta mi je ok na poslu (a još da uživam na poslu, osjećala bi se ko da sam kriva, ak me kužiš)

Imam želju otputovati u Ameriku, ima super ponuda, i po meni to nije nešto nedostižno, radim, nemam djecu, mogu si zašparat. To je moja želja, nekih 10tak dana.

Onda, on sa svojim pričama kako sve košta (nikad mu dosta love) kao da bi se htio uvaliti da ide sa mnom, a mislim da bi cijelo vrijeme gunđao. To su samo moja predviđanja. - Ono, prigovaraš, sve je problem, a na kraju svugdje si išao, proveo se, i mene psihički iscrpio.

Ili situacija, (hipotetski):
Osvojim karte za Pariz.
Vikend. 3-4 dana.
Za dvoje.
Nastao bi problem. - Sad mora uzet slobodan dan, sad se mora pakirat, sad nema šta za obuć (udebljao se, dodatno )
Onak - samo se molim da ne osvojim nikakve karte haha

Grč u želucu - hmm...kako kada, promijenjivo kao prognoza.
(znam da moram samo razriješiti taj rat u svojoj glavi)

KRIN1 kaže:

jedan američki komičar rekao :

nekada se ljudi vjenčali i živjeli zajedno.
danas se ne vjenčaju i žive zajedno.
najbolje je vjenčati se i živjeti odvojeno.

razmisli

To bi bila idealna opcija. Open relationship
Imaš nekoga kad ti zatreba. Ponekad za kavu, ponekad za nešto više :P
Šalu na stranu - to treba psihički moć izdržat. Mislim da bi svaki dan u suzama zaspala.

[Joshua]

Dobricaa kaže:

Kad si bil zaljubljen... Jel to bilo jako davno?
Ja ću sada 25. S Njim sam od svoje 18...krenula je kao vezica, mladenačka, nakon 2 godine prijateljstva. I evo nas 6 godina je prošlo.
Jesam dobro shvatila ovo za sretne svršetke Mislis na mogući novi doprinos ovom svijetu i čovječanstu? (Ili ja samo imam pokvarene misli hehe :P )

Jako davno.No ja sam bil već iskusna babetina tad. Zatelebal sam se u svoju bivšu sa 25,A tolko ćeš ti sad. Sečam se kad smo krenuli skupa živit da je sve bilo idealno. Pazi nisam imal nikakvih takvih pitanja i strahova kao ti,a rastavljen sam. Tak da ti tu ni nema nekih pravila. Malo me buni to kaj te ipak smetaju neke stvari kod njega ali opet s druge strane i nije loše da to ovako racionalno pokušavaš sagledat. No budućnost je nepredvidiva. Velim ti imaš sad lepo 12 mjeseci da vidiš hoćeš li moći tolerirat te njegove izljeve gluposti kad budete konstantno skupa i kad se ne buš mogla odmorit od njega. Naravno da je zadnji savjet bil vezan uz reprodukciju!

[mrafica]

Dobricaa kaže:

Naravno, u meni je taj strah, da možda "ne znam koliko mi je dobro"

Kada ti je ZAISTA dobro, onda itekako znaš da ti je dobro i ne mozgaš o tome što ako postoji bolje, vjeruj mi.
To da shvatiš koliko ti je nešto dobro tek kad izgubiš, znači samo da ti je bilo bolje s tim, nego bez toga*. Ali pri tome 'to' uopće ne mora biti dobro, samo je nemanje 'toga' još manje dobro.
Valjda sam jasna.


*(mnogima je i to već ogromna stvar, da se razumijemo)

[ex anais]

Dobricaa kaže:

Kao što Leonard iz Big Bang Theory kaže: I don't want to be a bran muffin. I'm the boring thing you're choosing because I'm good for you.
I want to be a cinnabon, a strawberry pop tart. Something you're excited about, even if it could give you diabetes.

Lijepo. Ali istina je negdje između. Netko "tko će ti dati dijabetes" će te "ubiti" u par godina. A netko tko je samo "dobar za tebe" će ti pružiti život koji meni osobno nije posebno vrijedan življenja i za kojim se nećeš osvrnuti i reći: I did it my way nego ono, bila sam kukavica, tamo 2003-e i živjela dosadan i jadan život. Naravno, nekima to nije dosadan i jadan život. Nekom je i posao na kojem ne radi ništa i odlazi na tržnicu svaki dan tri sata, ostavi na vratima "vraćam se za 10 min" divan i krasan i vrhunac potencijala. Ali svatko za sebe zna je li mu to dovoljno.
Ti meni ovako na prvu ne djeluješ kao osoba kojoj je.

Btw, Penny je krava. Jer da, odabrala ga je jer joj pruža određenu sigurnost i jer nije vucibatina na kakve je navikla. A on je šonjo.

Kao što kažeš, 6 god - "lijepa brojka" - i sada dolazimo do onoga, ili ćemo se ženit ili

Ovo mi je totalno glupo. Sad će zvučati sajko, ali koji se vrag imaš ženit kad se veza već izliže i istroši? Čemu to? Kao neki trajni flaster, slamka spasa?
Ako se u šest godina niste vjenčali, onda to nije TO. Osim ako niste tipovi koji su protiv toga i papir ih nervira.
Što će se s vama promijeniti ako te oženi jer "je vrijeme"?
Ako te ne želi oženiti iz ljubavi. Nego eto, vrijeme je.

To mi je tako nekakav teret, da se netko radi mene "žrtvuje"

Zato što ga ne voliš i ne želiš taj rizik.
I to je ok. Niti on tebe niti ti njega. Navika. Time to move on vjerojatno.

I još sitnica - imam strah, da šta se zaljubim u drugoga. Da sad dođe netko tko me obori s nogu.
To bi mi bilo najgore, da moram prekinuti zbog treće osobe.
A ufff....

Čim se to pitaš, to je pola puta da se to desi.
Uvijek postoji šansa da ti se netko svidi i uvijek postoji šansa da postoji nešto bolje, ali ako nekog voliš, jebe ti se za to fiktivno bolje. Jer ti je draže to što imaš.

Ne mogu vjerovat da je prošlo 6 god, non stop nalaženja, provođenja vikenda u njegovom stanu, ljeto 3,4 tjedna bez problema.

Zato jer vikendima ne možeš upoznati nekoga zaista. Jer dok ne kreneš s nekim živjeti, nemaš pojma funkcionirate li zapravo.

I onda već nakon useljenja, skužiš da imas osjećaj - o ne, sad dolazi s posla, možda je opet živčan. (p.s. radi posao koji je oduvijek htio, primljen na neodređeno, zadovoljan je, ali mu je stresno....i uvjerava me da će proći)

Dom po meni mora biti, ajmo reći, utočište. Tako sam navikla, da koliko god ti je bilo teško u školi, na faksu, poslu...naravno da ćeš doma i ispričati ukućanima, "otvorit dušu", ali onda si tu, sretan, nije fer, da drugi moraju živjet u stresu, jer ti moras na posao.

Ma glupost. Može čovjek biti i živčan i svakakav i loš period i sve, ali ako te voli, htjet će biti s tobom, makar na sat vremena navečer. Ako nema nekakve išjue s intimnošću i sl.

S druge strane, daš li ti njemu prostora nakon tog posla? Jer nije neka fora doć umoran, a da te netko zaskoči s vrata s pitanjima, ovim onim. Znam po sebi. Sačekaj pola sata, sat.
A i da, kad je šugavo i stresno, nemoguće je da si doma sretan. Nekad se fokusiramo na sebe i svoje potrebe i ne vidimo drugog.
Ja sam bila živčana jedino kad bi me netko sačekivao s vrata i pitao gluposti. Ako sam umorna, hoću sjest u miru. Ne mogu sjest odmah s nekim i pričati. I ako netko pokuša, vjerojatno ću morati skupit snage da se ne otresem.

Scena.
10 god kasnije.
2 djece.
Dođem s posla. Skuham ručak. Pričam s klincima kako je bilo u školi, uživamo, zezamo se opušteno.
Odjednom, dolazi "tata" s posla.
I klinci odmah gledaju - jel tata danas živčan, njemu je teško na poslu.

Pretjeruješ.

Misliš da će tebe život uvijek štedjeti i da ćeš uvijek biti vesela i opuštena s klincima?
Naravno da kad imaš djecu nije najsretnije imati živčanog partnera, ali zamisli da nisi spavala tri noći i djeca se vješaju po tebi i nemaš vremena se ni otuširati, bila bi opuštena?
Ili ajd, fast forward, na školsko doba. Dođu ti djeca s lošim ocjenama, pritužbama na Petru i Mariju, netko ih bulingira ili oni nekog, drama, drama, drama, a ti si upravo došla s posla i želiš pojest nešto, a ono vriska i problemi? Još uvijek si opuštena?

[Benny]

Ako je pauza napravljena u konstruktivnom cilju, zna biti jako koristna za obe strane, neovisno kakvu odluku poslije nje donesu.

Ali da bude konstruktivna, moraju je htjeti obe strane, a ne samo jedna.
Za onoga koji je "poslan na nju" bezvoljno, zna biti ćak destruktivna.

[Dodagoda]

Ja sam sa svojim suprogom od 20. godine. Zajedno smo 20 godina
I da, bilo je svakakvih situacija. Bilo je trenutak kad smo se skoro razišli prije braka i djece i bila je jedna dosta gadna faza kada smo se skoro rastali.Tada smo već imali kćer koja je imala 3 godine-dakle bili smo skupa 7 godina.Moji osjećaji tada bili su slični tvojima sada. Razlozi su bili potpuno drugačiji, nije bila u pitanju njegova nervoza zbog posla ali smo se puno svađali i sam povratak kući s posla mi je stvarao nelagodu.Ta faza je trajala neko vrijeme a riješili smo ju razgovorm i zajedničkim trudom. Kod mene je uvijek znao da što mi je na umu-to mi i je na drumu Sve ono što je mene baš smetalo, ja bih rekla i pokušavali smo to riješiti-i dan danas tako radimo. Moraš mu reći kako se osjećaš.
I da, da ne zaboravim-mi smo počeli jako brzo zajedno živjeti, nakon par mjeseci hodanja i moram ti reći da smo se tada najviše svađali. Ja sam nam tada u tim počecima davala još par mjeseci rok trajanja

p.s.
zbog zaglupljućih američkih filmova mlade cure misle kako te netko treba oboriti sa nogu da bi to bilo to. Vjeruj mi, nekoliko njih me je oborilo sa nogu no njih se danas sjećam sa osmjehom-bilo je prekrasno ali brzo smo izgorili i ostala je samo lijepa uspomena. Moj muž čak na prvu i nije bio „moj tip“ dečka , polako sam se zaljubljivala i eto trajemo i dan danas.

[Dobricaa]

Ljudi, hvala vam SVIMA na iscrpnim odgovorima.
Čitala sam svaki dan, al evo...nisam našla vremena sjesti u miru i napisati šta mi je bilo na umu.

Vratio se s mora (od doma) u ned kasno navečer.
Bila sam happy. I lijepo nam je opet.
Zato mi je bilo glupo odmah odgovarat, jer sam sada u totalno drugom raspoloženju i bilo mi je glupo (nekak ne-fer).

Dosta pratim neke motivatore (ako nekog zanima - Ana Bučević - fakat ju volim poslušat kad god izbaci novi video)
Kažu - svaki dan donosimo nove izbore, svoje odluke kako se ponašati, dakle, ajmo prevest - sami smo zaslužni za sve šta nam se događa. Idem to primjenit na svoj slučaj.

Zato sam i rekla da sam možda nezadovoljna sama sobom (onak istinski, duboko). I odlučila da ću sada neš promjeniti. Neću oko njega bazirati svoj život, tj. tu našu svakodnevnicu.
Samo da vam kažem, dok sam studirala, radila sam uz faks, popodne i vikendima, odlazila 'kod dečka' , plus totalno sam se razdvojila (nije bilo konkretne svađe) sa "onim" best (bit-ćemo-naj-cijeli-život) frendicama.
Onda - Završila sam faks, s tim izgubila studentska prava i posao, frendica nisam imala.. Odjednom ful isprazna svakodnevnica, osjećala sam se beskorisno i to je trajalo 7 mjeseci. Meni cijela vječnost.

Nalaženja s njim na kavama, prespavljivanje kod njega, je ono šta mi je, ajmo reć, upotpunilo dan. Previše sam se NAVIKLA da je on uvijek tu za mene.

On je produžio faks, dobio stalan posao, okružen je super ljudima - i tu sam se ja vjerojatno osjećala još usamljenije.

E sad, zaposlila sam se i ja, napokon smo imali uvjete da počnemo živjeti skupa...i onda je nastavak moje priče ova cijela tema.

Hoću reći - ako je netko u istom "problemu" kao i ja - da prvo pogleda sebe. Kolko god bezobrazno zvuči. Al da, živciraju me pizdarije i onda ih idem prokomentirati. Bravo ja. Ono, kak se držiš, kak si ovo, kak si ono... itd. Samo na finiji način haha
I ne znam zašto me te "gluposti" toliko živciraju.
Kad sam već spominjala tih 6 godina, pa jebemu, idem im dat šansu, pokušat...
Kad me već čopila neka volja

ex anais kaže:

S druge strane, daš li ti njemu prostora nakon tog posla? Jer nije neka fora doć umoran, a da te netko zaskoči s vrata s pitanjima, ovim onim. Znam po sebi. Sačekaj pola sata, sat.
A i da, kad je šugavo i stresno, nemoguće je da si doma sretan. Nekad se fokusiramo na sebe i svoje potrebe i ne vidimo drugog.
Ja sam bila živčana jedino kad bi me netko sačekivao s vrata i pitao gluposti. Ako sam umorna, hoću sjest u miru. Ne mogu sjest odmah s nekim i pričati. I ako netko pokuša, vjerojatno ću morati skupit snage da se ne otresem.

To je to. Hvala ti za ovaj 'hladni šamar'
Ajme, već drugi put spominjem šamare, ispast će da stvarno žicam batine haha

E, i ovo:

ex anais kaže:

Pretjeruješ.

hihi Thanks!

Zato sam i bila negdje napisala da se možda ponašam poput razmaženog djeteta koje ne zna koliko mu je dobro.

Više nisam sigurna u ništa. Volim ga.
Ovih 5 dana mi je baš lijepo.
Počinjem uviđat da sam, mogla bi reć, PREVIŠE očekivala od njega - u smislu da on mene mora razveselit, da nam bude stalno prelijepo.
Ako me kužite, u smislu, objesila se za njega - Daj ti mene usreći!

Sad sam u fazi da cu probat tako razmišljat, gledat na sve. Znači, konkretno, nać si nekaj kaj mene zanima (skroz nevezano za njega), upoznat neke ljude koji nemaju veze sa njim (imamo previše zajedničkih prijatelja, pa ni ne mogu s nikim baš otvoreno razgovarat o nama da baš se dijelim intimu s ljudima koji su većinom "njegovi"). I tak - da nisam GUŠITELJ. Opet ako stalno radi, neću mu se uvalit u onu svaku slobodnu minutu - di netko hoće samo sjedit i buljit u zid, jer mu je došlo. A onda evo mene sa mojim pričama i daj zaš si tak trul.

Tako da evo, toliko za večeras od mene Pokušat ću bit zadovoljnija sobom, pa da mi je viđanje s njim "šlag na torti", a ne da mi je on cijela torta i još taj šlag, jer onda sve postaje bezveze. Hahaha, evo neka to bude zaključak, baš mi je došlo Pozdrav svima i laku noć...

[Dobricaa]

Evo jedan super odgovor na temi, skoro identičnog naslova, pa da kopiram, da se i tu nađe - možda će nekome koristiti (jer ja sam se tu pronašla).

Sad fakat bok i laku noć

Gilda. kaže:

Pa isto kao u tvojoj priči. Prerano se sreli, nakon 3 godine prekinuli 6 mjeseci. Nije nestalo ljubavi, već jednostavno u svojoj mladoj glavi misliš o ŠBBKBB.
A ponovni povratak jednostavno zato kaj nemremo jedan bez drugog. Ali zaista.
Ja stvarno imam osjećaj da smo jedno drugom "suđeni" (: patetika: ), svako malo se ponovno zaljubljujemo jedno u drugo i funkcioniramo odlično već mali milijun godina.
Valjda onda zato.
E sad, da je prekid bio zbog prestanka ljubavi, ne vjerujem da bi bilo povratka.

Link na temu: https://www.forum.hr/showthread.php?t=654778