Ne komuniciram više sa ženom...

[radical change]

E da čovjeku bude teško o tome pričati i uopće otvoriti takvu temu, pred partnerom, javno pred prijateljima. Svi se nekako trudimo prema vani ostaviti dobar dojam odlične i skladne obitelji koja nema ama baš nikakvih problema a u suštini veza nam je realno hrpa govana, to duboko u sebi osjećaš ali nemaš si snage priznati, pokušao si popraviti stanje ali bez uspjeha, zapravo si već odustao i jednom nogom si van veze samo čekaš kraj iako se nadaš čudu. Razmišljaš da odeš ali se ne usudiš, promišljaš jebi ga što smo sve zajedno prošli da li se to isplati baciti u vjetar i krenuti u neizvjesno. Svađe ti više i ne padaju na pamet, čemu samo gubiš živce a ona te ne čuje..
I pitaš kada su stvari krenule na loše, onako neprimjetno, postepeno možda prije pola godinu, godinu, duže.. zbog neke dosade, zasićenja i sada imaš situaciju da vas nema, ne postojite, osim možda onih standardnih pitanja kad na večer sjedneš s njom ti na jedan kauč ona na drugi i pitaš reda radi kakav ti je bio dan..? Ona kaže ok, tebi.., i nastavi nezainteresirano gledati u tv.
U tom trenutku bi propao u zemlju, izjeda te ogromni bijes i tuga u isto vrijeme! Kompenziraš to tako da si živčan, agresivan, da visiš na poslu, kafiću, po forumu, komentiraš druge ženske i briješ oko sexa i glupih tema samo da odagnaš misli, samo da si dalje od nje..
Poznat taj osjećaj..?
Jebi ga, događa se, i meni se dogodilo, i znam da će mnogima koji me ovdje ne vole curiti sline dok ovo čitaju, jer si je umišljeni radikal sjebao brak.. no dame moje moram vas razočarati ništa od toga, istina događalo mi se u ranijim vezama a i u ovoj da postoji problem u komunikaciji ali veza mi je na sreću kuc kuc kuc na čeličnim nogama. Razočarani, vjerojatno da, jer bi se savršeno uklopio u nečiju slagalicu predrasuda..
No uvod je služio da vas zainteresira i dade značaja ovoj temi koja je jako ozbiljna. Mnogi ljudi imaju ozbiljne komunikacijske probleme u vezi i svakodnevno to čitamo.
Otvorio sam temu kako bi o tome raspravljali, odgovorili na pitanja koliko je vama osobno na listi prioriteta važna komunikacija sa partnerom? Što je kvalitetna komunikacija sa partnerom, kako ju definirate, koliko utječe na vaše zadovoljstvo vezom? Koliko su vam važni vaši mali rituali, zajednička večera nakon posla, izlazak, vožnja, sjedenje na kauču dok jedno drugom masirate noge, naslonite se jedno na drugi i iskreno razgovarate o svemu što vam padne na pamet a posebno o vašim potrebama i osjećajima..
Ja mogu reći kako ja i partnerica dajemo veliku pažnju da se isto vrijeme večeramo i zajedno radimo večeru. To je savršen način da zajedno provedemo vrijeme, ispričamo se, nasmijemo a opet za vrijeme jela smo dobro raspoloženi i ugodnije je razgovarati i otvoriti neke škakljive teme. Preskakanje zajedničkog obroka možda je banalna stvar sama po sebi ali kako on igra veliku ulogu u komunikaciji to nije tako zanemariva stvar.
Što mislite o tome..?

[Alaine Zanna]

Bicu hrabra pa cu se prva oglasiti na topicu.

Ako vam je brak na celicnim nogama, onda nemas razloga za brigu. Strpljen-spasen, tako nekako.

(Slobodna) komunikacija mi je presudna, jer daje osnovu za reflektiranje umjesto uvrijedjenosti i pronalazenje kompromisa u konacnici. Za tu vrstu komunikacije nuzan uvjet je da smo prije svega prijatelji koji jedno drugom uvijek zele dobro i postuju se bez obzira na vanjske dogadjaje i unutarnja previranja. Tada se kritizira postupak a ne osoba i ne upire se prstom u 'krivca' za probleme i nesuglasice (koje su valjda neminovnost jer je sve i svi smo u promjeni) da bi sebe ucinili boljim/pametnijim/zrelijim, whatever.

Cilj je da rastemo skupa a ne da ustanovimo ko je iznad/ispod u vezi.

[radical change]

Bravo što si probila led..
Lijepo si opisala kako je jako važno da muškarac i žena u vezi gaje prisan prijateljski odnos (uz onaj sexualni) i da se krivnja usmjerava na postupak a ne na kompletnu osobu.
Primjer negativne komunikacije koja pridonosi svađi koja se ponavlja i ponavlja jet onaj kada partner drugog opisuje kao ti uvijek, ti nikad, ti stalno, nikad se ne mogu na tebe pouzdati i slično, to je zapravo ponižavanje osobe-partnera a ne koncentracija na rješavanje problema.
Imaš i sa partnerom neke rituale gdje se nađete i obično otvorite kumunikaciju, večera, kuhinja, doručak..?
Koliko se u komunikaciji trudiš istaknuti pozitivne strane partnera, u stilu komplimenta (zgodan si, lijepo ti stoji ta košulja), u smislu nečeg dobrog što je napravio (hvala ti za..) ili izražavanja osjećaja (lijepo mi je stobom...drago mi je kad..)..?

[Vitalina]

radical change kaže:

E da čovjeku bude teško o tome pričati i uopće otvoriti takvu temu, pred partnerom, javno pred prijateljima. Svi se nekako trudimo prema vani ostaviti dobar dojam odlične i skladne obitelji koja nema ama baš nikakvih problema a u suštini veza nam je realno hrpa govana, to duboko u sebi osjećaš ali nemaš si snage priznati, pokušao si popraviti stanje ali bez uspjeha, zapravo si već odustao i jednom nogom si van veze samo čekaš kraj iako se nadaš čudu. Razmišljaš da odeš ali se ne usudiš, promišljaš jebi ga što smo sve zajedno prošli da li se to isplati baciti u vjetar i krenuti u neizvjesno. Svađe ti više i ne padaju na pamet, čemu samo gubiš živce a ona te ne čuje..
I pitaš kada su stvari krenule na loše, onako neprimjetno, postepeno možda prije pola godinu, godinu, duže.. zbog neke dosade, zasićenja i sada imaš situaciju da vas nema, ne postojite, osim možda onih standardnih pitanja kad na večer sjedneš s njom ti na jedan kauč ona na drugi i pitaš reda radi kakav ti je bio dan..? Ona kaže ok, tebi.., i nastavi nezainteresirano gledati u tv. U tom trenutku bi propao u zemlju, izjeda te ogromni bijes i tuga u isto vrijeme! Kompenziraš to tako da si živčan, agresivan, da visiš na poslu, kafiću, po forumu, komentiraš druge ženske i briješ oko sexa i glupih tema samo da odagnaš misli, samo da si dalje od nje..
Poznat taj osjećaj..?
Jebi ga, događa se, i meni se dogodilo, i znam da će mnogima koji me ovdje ne vole curiti sline dok ovo čitaju, jer si je umišljeni radikal sjebao brak.. no dame moje moram vas razočarati ništa od toga, istina događalo mi se u ranijim vezama a i u ovoj da postoji problem u komunikaciji ali veza mi je na sreću kuc kuc kuc na čeličnim nogama. Razočarani, vjerojatno da, jer bi se savršeno uklopio u nečiju slagalicu predrasuda..
No uvod je služio da vas zainteresira i dade značaja ovoj temi koja je jako ozbiljna. Mnogi ljudi imaju ozbiljne komunikacijske probleme u vezi i svakodnevno to čitamo.
Otvorio sam temu kako bi o tome raspravljali, odgovorili na pitanja koliko je vama osobno na listi prioriteta važna komunikacija sa partnerom? Što je kvalitetna komunikacija sa partnerom, kako ju definirate, koliko utječe na vaše zadovoljstvo vezom? Koliko su vam važni vaši mali rituali, zajednička večera nakon posla, izlazak, vožnja, sjedenje na kauču dok jedno drugom masirate noge, naslonite se jedno na drugi i iskreno razgovarate o svemu što vam padne na pamet a posebno o vašim potrebama i osjećajima..
Ja mogu reći kako ja i partnerica dajemo veliku pažnju da se isto vrijeme večeramo i zajedno radimo večeru. To je savršen način da zajedno provedemo vrijeme, ispričamo se, nasmijemo a opet za vrijeme jela smo dobro raspoloženi i ugodnije je razgovarati i otvoriti neke škakljive teme. Preskakanje zajedničkog obroka možda je banalna stvar sama po sebi ali kako on igra veliku ulogu u komunikaciji to nije tako zanemariva stvar.
Što mislite o tome..?

Zašto ju nakon toga nisi rekao: "čuj meni je već dosta ove dosade i apatije, ajmo nekud, strunut ćemo doma" ili nešto u tom stilu.
Ovako pasivno promatrati kako veza vene a niš ne učinit nema smisla zar ne?
Mislim, ja bi progovorila na guzicu da me nešto tako bitno smeta.

[Physalia]

Komunikacija mi je presudna za skladnu vezu. Partner mora biti osoba s kojom mogu o apsolutno svemu razgovarati, bilo o nečemu što mi se događa u životu nevezano za nas, bilo o nečemu što me smeta, bilo kad sam sretna s njim, bilo kad imamo neki problem... Bitno je samo da uvijek možemo pričati. I mislim da jedino tako može funkcionirati na duge staze. Imala sam neke neuspjele pokušaje veza i glavni problem je bila komunikacija, odnosno nedostatak iste.

Sa sadašnjim partnerom sam praktički stalno u kontaktu, i kad nismo zajedno šaljemo si poruke, nije da se konstantno dopisujemo, ali ne sjećam se da je ikad prošao cijeli dan da se uopće nismo čuli, to mi je nezamislivo.

Imamo s vremena na vrijeme neke nesuglasice, ali sve uspješno rješavamo i s vremenom ih je sve manje. Što se tiče zajedničkog spremanja večere i takvih rituala, zbog različitih prehrambenih navika, uglavnom svatko sam sebi spremi hranu, ali bar zajedno jedemo, svatko svoje. I bar par puta tjedno se dogovorimo pa nešto zajedno kuhamo ili napravimo neki kolač i sl.
Nijedno od nas ne gleda televiziju, ali često pogledamo neki film za koji se već dogovorimo, pratimo serije, imamo puno sličnih interesa i diskutiramo o raznim temama, uvijek ću ga prvog pitati za mišljenje o nečemu.

[Alaine Zanna]

radical change kaže:

Bravo što si probila led..
Lijepo si opisala kako je jako važno da muškarac i žena u vezi gaje prisan prijateljski odnos (uz onaj sexualni) i da se krivnja usmjerava na postupak a ne na kompletnu osobu.
Primjer negativne komunikacije koja pridonosi svađi koja se ponavlja i ponavlja jet onaj kada partner drugog opisuje kao ti uvijek, ti nikad, ti stalno, nikad se ne mogu na tebe pouzdati i slično, to je zapravo ponižavanje osobe-partnera a ne koncentracija na rješavanje problema.

Da, to je ta 'appointing blame' praksa, vrlo toksicna po odnos.

Imaš i sa partnerom neke rituale gdje se nađete i obično otvorite kumunikaciju, večera, kuhinja, doručak..?
Koliko se u komunikaciji trudiš istaknuti pozitivne strane partnera, u stilu komplimenta (zgodan si, lijepo ti stoji ta košulja), u smislu nečeg dobrog što je napravio (hvala ti za..) ili izražavanja osjećaja (lijepo mi je stobom...drago mi je kad..)..?

Kad je u pitanju moje Divno Cudo (salim se), osnovno sto nas je do sada odrzalo je sto nikad nije bilo otvorene pljuvacine ili malicioznih upadica medju nama. On je u tome jos bolji od mene (krene sa bezazlenim komentarima kada vidi da sam jako ljuta ili povrijedjena), a nesto slicno cinim i ja jer nam je valjda oboma jasno koliko smo si bitni. Nemamo zajednicke rituale.

Ali mi nismo savrseni par, ukoliko takav uopce postoji. On ima svoje faze Pecinskog covjeka (on Alfa, on i flert sa drugim zenama i tako to), ali prevare sad-zasad nije bilo. Ako dodje do nje, javicu kako smo i da li smo to prevazisli.

To kako opisujes kritiku je skolski primjer konstruktivnog kriticizma. On dosta dobro izgleda i svjestan je toga, pa mu na to ne ukazujem precesto. Ali mu dam do znanja kada se postavi ispravno jer time uvecava moje postovanje, sto mu i pokazem.

Sretno.

[Vatra14]

prvo sam pomislio 'pa zar i ti

inace, komunikacija se ne sastoji samo od verbalne komunikacije. kad s nekim mozes biti u tisini i da vam je ugodno, mos i sve ostalo

[radical change]

Vitalina kaže:

Zašto ju nakon toga nisi rekao: "čuj meni je već dosta ove dosade i apatije, ajmo nekud, strunut ćemo doma" ili nešto u tom stilu.
Ovako pasivno promatrati kako veza vene a niš ne učinit nema smisla zar ne?
Mislim, ja bi progovorila na guzicu da me nešto tako bitno smeta.

Nadam se da si skužila da tema veze sa mojim brakom, samo sam vas htio dignut malo..
Inače u početnim fazama veze teško se dogodi da partneri vise tako umirući u dosadi, ali nakon nekoliko godina veze dogode se faze gdje se štufi i veza ide nizbrdo, nema komunikacije ni razumjevanja, jedno drugom si dosta toga zamjerate i desi se ta psiva. Nekom to uništi vezu, netko mućne glavom i guzicom potrudi se da to prevaziđe...ili bar pokuša prevazići...

Physalia kaže:

Komunikacija mi je presudna za skladnu vezu. Partner mora biti osoba s kojom mogu o apsolutno svemu razgovarati, bilo o nečemu što mi se događa u životu nevezano za nas, bilo o nečemu što me smeta, bilo kad sam sretna s njim, bilo kad imamo neki problem... Bitno je samo da uvijek možemo pričati. I mislim da jedino tako može funkcionirati na duge staze. Imala sam neke neuspjele pokušaje veza i glavni problem je bila komunikacija, odnosno nedostatak iste.

Sa sadašnjim partnerom sam praktički stalno u kontaktu, i kad nismo zajedno šaljemo si poruke, nije da se konstantno dopisujemo, ali ne sjećam se da je ikad prošao cijeli dan da se uopće nismo čuli, to mi je nezamislivo.

Imamo s vremena na vrijeme neke nesuglasice, ali sve uspješno rješavamo i s vremenom ih je sve manje. Što se tiče zajedničkog spremanja večere i takvih rituala, zbog različitih prehrambenih navika, uglavnom svatko sam sebi spremi hranu, ali bar zajedno jedemo, svatko svoje. I bar par puta tjedno se dogovorimo pa nešto zajedno kuhamo ili napravimo neki kolač i sl.
Nijedno od nas ne gleda televiziju, ali često pogledamo neki film za koji se već dogovorimo, pratimo serije, imamo puno sličnih interesa i diskutiramo o raznim temama, uvijek ću ga prvog pitati za mišljenje o nečemu.

Lijepo vam je, ne znam koliko ste dugo zajedno..
Ovo je gore bitno, dakle imati partnera pred kojim nemate tajni i zabranjenih tema, kojemu se o svemu možete iskreno povjeriti. U mnogim vezama to nije slučaj naročito u startu gdje kod nekih ljudi vlada dojam da ona ne treba znati skim si bio, što radiš i da se ne trebate čuti po cijeli dan. Nezamislivo je to i meni također..

Alaine Zanna kaže:

Kad je u pitanju moje Divno Cudo (salim se), osnovno sto nas je do sada odrzalo je sto nikad nije bilo otvorene pljuvacine ili malicioznih upadica medju nama. On je u tome jos bolji od mene (krene sa bezazlenim komentarima kada vidi da sam jako ljuta ili povrijedjena), a nesto slicno cinim i ja jer nam je valjda oboma jasno koliko smo si bitni. Nemamo zajednicke rituale.

Ali mi nismo savrseni par, ukoliko takav uopce postoji. On ima svoje faze Pecinskog covjeka (on Alfa, on i flert sa drugim zenama i tako to), ali prevare sad-zasad nije bilo. Ako dodje do nje, javicu kako smo i da li smo to prevazisli.

Sretno.

Sretno i tebi..
Nego faze pećinskog čovjeka su normalne za muškarce iako ih vi žene teško možete razumjeti, posložimo kockice i idemo dalje..
Ovo cijenim i forsiram u vezi od početka, da nema grubih riječi, vrijeđanja i sličnih ispada, jer jednom izrečeno jako boli i ne može se vratiti nazad a praktično se time ne može učiniti ništa nego naštetiti vezi. Mnogi ljudi se ne mogu kontrolirati. A poznam i one koji na svaku partnerovu primjedbu reagiraju ljutnjom, čuđenjem i riječima "o čemu govoriš, je si li ti normalna".
Jako je zanimljiva dinamika veza...

Vatra14 kaže:

prvo sam pomislio 'pa zar i ti

inace, komunikacija se ne sastoji samo od verbalne komunikacije. kad s nekim mozes biti u tisini i da vam je ugodno, mos i sve ostalo

Hvala bogu nisam i ja...
Tišinu ne kontam kao komunikaciju, osim ako se radi o nježnostima i sexu, ono ispod dekice ugasite svjetla, nitko nikog ne čuje i ne vidi a savršeno sve iskomunicirate...

[Vatra14]

kad zenu odvedem u stanje...gdje joj ne treba nista, gdje nista drugo ne postoji..gdje su rijeci nepotrebne, komunikacija zamijenjena povezanoscu, neogranicena, ples, ..., moze se dogoditi da se zaljubim

o seksu u takvom stanju necu govorit

[lottosara]

radical change kaže:

Poznat taj osjećaj..?

Itekako...malo prije zovem svog muža da konačno idemo u krevet...ali ne počinje film na tv-u, u dnevnoj je maxtv u spavaćoj također tv, ali nema max-tv pa onda neće moći gledati...pa ono...nisam te zvala da ideš gledat tv...al ok, opet je bitniji film od žene... i na kraju završim razgovarati sa pesom, laje na mene jer nekaj oće, ja ju pokušavam skužit jel gladna jel joj se piški jel oće igračku, na kraju se dogovorimo ja i ona, nakon hrpe keksića, nakon kaj je obavila wc....tada sam zaključila da imam bolju komunikaciju sa pesom nego sa svojim mužem.... palim cigaretu i sjednem pred komp, pošto muža u krevetu neću dočekati, otvaram forum...i eto teme baš ko za mene, samo što bi naslov bolje stajao ne komuniciram više sa mužom...

[peacemaker1977]

Da. Eto ja nemam zenu. Tocnije imao sam. I mogu se ukljucit u ovo. I mogu rec nesto iz prve ruke. Nedostatak komunikacije je ozbiljan problem.
Zasto? Neki vezu shvate olako. Ali s vremenom ljubav i zaljubkjenost prestaju. Idu na na neki novi nivo. Na nivo povjerenja,zajednistva,komunikacije.
Ja sam zadnje godinu dvi braka sam navecer lijegao sa ditetom u sobu. Ona je imala "nekog posla". Gledala bi film. Pricala sa svojom "kumom". Tipkala sa svojom "kumom". A ti muzu ajd lec. Nemoj mi dosadjivat. Sta si naporan. Pusti me da odusim. Itd itd. I tako su isli dani miseci. Na kraju me je ostavila jer je bila u kontaktu sa svojom "kumom". Jer je ostala trudna sa svojom "kumom". Tj.ljubavnikom. s kojim i dan danas zivi . I imaju to dite. Ne mora znacit da je to to. Al mene je nedostatak komunikacije doveo tu di jesam. Nikad nisam moga s njom pricat ka sa normalnom zenom. Da vidimo di je oroblem. Da ga pokusamo rjesit.
A sve je pocelo s tim ne odlaskom u krevet sa svojim muzem i ditetom. Jer eto ona je najmirnija kad svi legnu. Ovo je moje iskustvo. Ne mora znacit da je i vasa situacija slicna. Daj Boze da nije ni blizu moje.

[mantisa]

Komunikacija je najvaznija, bez nje veza nema smisla.
Uzasavam se pomisli da zivim u istom prostoru s nekim tko mi je stranac.

[Orak]

ja ne vjerujem u to da se nekakvim ritualima i komuniciranjem po protokolu može održati bliskost, osim na razini dresure.
stvari radiš s nekim jer tako želiš, i pričaš i dijeliš, iz potrebe, ne jer je to dogovor. dokle god ti je stalo nećeš o tome ni razmišljati, niti će ti bit problem osjećati povezanost ni u tišini.
to da ne možeš biti u vezi u kojoj ne možeš komunicirati na način koji ti je bitan su razlozi zbog kojih i jesi s nekim, to te valjda i privuče i zadrži uz nekog.
ono što se treba naučiti je da ne gutaš stvari koje te muče, s problemima treba van. to je glavni komunikacijski problem zbog kojeg odnosi krepavaju.
drugi je laganje, i sebi i drugome.

[peacemaker1977]

Ma je u pravu si. Al je poanta cile price da kad nestane komunikacije da se moras zabrinit. Da kad ti moras postavljat oitanja a druga strana odgovara sa da,ne,valjda,mozda..... ili cak ignorira svaki kontakt verbalni da se moras zapitat sta ne stima. Muz i zena,partner partnerica morajh komunicirwt. Moraju bit najbolji prijatelji. S druge strane ko ti je bliskiji od tvoje partnerice. Nit ima nit moze bit iko. To je moje vidjenje.

[mrafica]

Orak kaže:

ja ne vjerujem u to da se nekakvim ritualima i komuniciranjem po protokolu može održati bliskost, osim na razini dresure.
stvari radiš s nekim jer tako želiš, i pričaš i dijeliš, iz potrebe, ne jer je to dogovor. dokle god ti je stalo nećeš o tome ni razmišljati, niti će ti bit problem osjećati povezanost ni u tišini.
to da ne možeš biti u vezi u kojoj ne možeš komunicirati na način koji ti je bitan su razlozi zbog kojih i jesi s nekim, to te valjda i privuče i zadrži uz nekog.
ono što se treba naučiti je da ne gutaš stvari koje te muče, s problemima treba van. to je glavni komunikacijski problem zbog kojeg odnosi krepavaju.
drugi je laganje, i sebi i drugome.

Točno.
Nekad totalno odgovorim kratko na postavljeno pitanje i ne da mi se uopće producirati riječi i nastavimo raditi svatko svoje, a da uopće ne osjećam nikakvu tugu, bijes i zabrinutost zbog toga. Naprotiv, osjećala bih zabrinutost/opterećenje da i to ne mogu s njim bez da se netko zapita što ne štima.

[samting]

peacemaker1977 kaže:

Da. Eto ja nemam zenu. Tocnije imao sam. I mogu se ukljucit u ovo. I mogu rec nesto iz prve ruke. Nedostatak komunikacije je ozbiljan problem.
Zasto? Neki vezu shvate olako. Ali s vremenom ljubav i zaljubkjenost prestaju. Idu na na neki novi nivo. Na nivo povjerenja,zajednistva,komunikacije.
Ja sam zadnje godinu dvi braka sam navecer lijegao sa ditetom u sobu. Ona je imala "nekog posla". Gledala bi film. Pricala sa svojom "kumom". Tipkala sa svojom "kumom". A ti muzu ajd lec. Nemoj mi dosadjivat. Sta si naporan. Pusti me da odusim. Itd itd. I tako su isli dani miseci. Na kraju me je ostavila jer je bila u kontaktu sa svojom "kumom". Jer je ostala trudna sa svojom "kumom". Tj.ljubavnikom. s kojim i dan danas zivi . I imaju to dite. Ne mora znacit da je to to. Al mene je nedostatak komunikacije doveo tu di jesam. Nikad nisam moga s njom pricat ka sa normalnom zenom. Da vidimo di je oroblem. Da ga pokusamo rjesit.
A sve je pocelo s tim ne odlaskom u krevet sa svojim muzem i ditetom. Jer eto ona je najmirnija kad svi legnu. Ovo je moje iskustvo. Ne mora znacit da je i vasa situacija slicna. Daj Boze da nije ni blizu moje.

Nedostatak komunikacije je imao svoju ulogu, no nije te on doveo tu di jesi. Makar se ne čini da je tako bolje kada pogledaš unazad, ipak jest. Jer zaslužuješ "više" i kvalitetniji suživot koji će doći na red u svoje vrijeme ako već i nije.

[lea321]

mi najviše volimo doručak...oboje smo ranoranioci dižemo se u 6 i onda do 7-7,30 pijemo kavicu, jedemo i planiramo dan.....kad se djeca dignu onda je već sve razrađeno i mogu se posvetiti njima

[peacemaker1977]

SAMTING
Ja u sve to računam komunikaciju al pretpostavljam da je bilo i drugih čimbenika za koje ni dan danas nisam sazna. Al činjenica je da jednostavno zadnjih godinu možda i dvi je komunikacija spala na minimalnost.

lea321
To je nešto predivno. Čuvaj to i uživaj u tim trenucima jutarnjim sa svojim mužem. Ja sam to cili život tija a nikad to nisam ima. Blago ti se.

[KRIN1]

radical change kaže:

... Mnogi ljudi imaju ozbiljne komunikacijske probleme u vezi i svakodnevno to čitamo.
...

treba vratiti početak veze.
u mislima i djelom.

u životnom se vrtlogu rado izgubi

[-KLEOPATRA]

kažeš prema van se čini kao skladan brak di cvjetaju ruže...ali iznutra to i nije tako

i apsolutno se mogu stvaiti u tvoju kožu...zašto se svađati ako te ona ne čuje...

sjednete na kauč i reda radi pitaš ju kakav je bio dan...kratko kaže i nastavi gledati tv...

i ja sam u takvom braku, ne svađamo se jer nema smisla, svađa samo stvara mučne osječaje i čini te jadnim...od toga smo odustali

i ne komuniciramo,svako spava u svome krevetu, ujutro se probudimo i svako svojim poslom, navečer se sretnemo, pitamo jedno drugog jel sve okej na poslu, si zdrav i nešto u tom smislu....i svako opet svojim putem...on se otušira i ode u svoj krevet i gleda film na laptopu...ja isto odem u svoj krevet i čitam knjigu ili nešto spremam po kući

a kad sretnemo neke ljude, kad nas netko pozove u goste, odjednom smo kao naizgled skladan par, nitko ne bi ni pogodio kako mi živimo...

kad mi nešto zasmeta kod njega...samo prešutim...nema smisla mu govoriti, kad me povrijedi...npr nešto je obečao i skroz na to zaboravio...isto prihvatim to sa...dobro, nema problema....nikakva očekivanja od njega nemam, skroz se oslanjam samo na sebe

i zapravo i paše mi da ne komuniciramo, jer čim se dotaknemo nekih tema iz prošlosti nije dobro....zato i bolje da šutimo

ne znam što ti reći....je li to faza ? je li to normalno ? je li to dobro? hoće li to proći bez intervencije...nemam pojma što dati kažem...

al ako te tješi...ima nas još, nisi jedini