Je li ovo u duhu kršćanstva?

[naomi]

naišla sam na ovaj tekst (na kršćanskim stranicama)koji je ohrabrio moje osobno mišljenje o vjeri, tocno pogodio moj sukob sa crkvenim ucenjem i pitam se jel ovo u duhu vjere? ako je nemam zašto više glumit buntovnika na crkvu.. dakle odsjecak ide ovako

AKTIVNO I PASIVNO ZLO
Vrlo često postoji zabluda da je duhovna osoba slaba, što podrazumijeva da nema hrabrosti. Da je izigravanje žrtve plemenito. Tako na emocionalnoj razini često hrabrost povezujemo sa zlom, dok se slabu osobu povezuje s blagošću i dobrotom. Međutim, kukavičluk je jednako loš kao i aktivni čin zla.
Što se događa kad smo slabi, kada se ne suprostavljamo zlom ponašanju i ne borimo se za istinu? Bilo da šutimo, a svjesni smo da druga osoba nije u pravu, ili da vidimo da neka osoba čini loše drugoj osobi, a da mi ništa ne poduzimamo. Tada podržavamo onu osobu koja čini zlo i dajemo joj poruku da dobro čini. Da se ne bi morali susresti sa svojim strahom da nećemo biti prihvaćeni, mi prodajemo naše poštenje. A to se stalno, na ovaj ili onaj način, događa u međusobnim odnosima i djelovanjima. Kada primjerice netko u vašem društvu kleveće drugu osobu, vaša šutnja nije dobrota. To je na neki način puno destruktivnije od onoga što čini osoba koja kleveće. Zato što je vidljivo zlo manje opasno od nevidljivog. Onaj koji kleveće pokazuje svoje zlo i tako preuzima mogućnost da bude ukoren i da će morati trpjeti posljedice za svoj čin. Pasivni slušatelj vara dvostruko: prvo on dobiva isto toliko iz klevetanja kao i onaj koji to čini bez posljedica, a usto još ima iluziju kako je bolji od klevetnika. Počinitelj zla je uvijek bliže Bogu nego što je to samoispravna, naoko dobra osoba.Međutim, to stvara osjećaj krivnje i mržnju prema samom sebi. Pasivno zlo je suzdržavanje od djelovanja zbog dobra, a to uvijek podržava ravnodušnost, sebičnost i nesudjelovanje. To spriječava razvoj i promjenu u osobi i njenoj okolini.
Inercija i pasivnost su najveće zlo. Kukavičluk je najveće zlo. Sve dok nismo voljni riskirati i hrabro djelovati, pa makar doveli u pitanje da nas drugi i odbace, nećemo moći dobiti samopouzdanje i samoprihvaćanje. Aktivnost je potrebna i u najmanjim detaljima svakodnevnog života kada ste uključeni u plemeniti proces stvaranja novog društva. Morat ćemo se aktivno suprostaviti otporu prema promjenama koje su toliko neophodne u procesu postojanja i življenja u skladu s Božjim zakonima. To mora uključivati voljnost da budete povremeno povrijeđeni, odbačeni ili da ne budete u prednosti. To mora uključivati hrabrost da nešto riskirate ili da žrtvujete sebični cilj. To također uključuje vjeru da je to uistinu u vašam najboljem interesu. A to će donijeti ravnotežu i sklad i vaša živote i vjeru u Božji plan spasenja.

[Hugo Boss]

A što te to čudi, pa jel znaš ti tko upravlja crkvom? Sotona, glavni neprijatelj nas ljudi i Boga!!!

[Taroth]

na kojoj stranici si to nasla?

ja u tekstu ne pronalazim nista sporno

[naomi]

Hugo Boss kaže:

A što te to čudi, pa jel znaš ti tko upravlja crkvom? Sotona, glavni neprijatelj nas ljudi i Boga!!!

ne bi baš išla taaaako daleko

[Taisa]

Da ima malo pretjerivanja - ima....al ne vidin u cemu je takav problem? Sa vecinom texta se slazem.

[naomi]

Taroth kaže:

na kojoj stranici si to nasla?

ja u tekstu ne pronalazim nista sporno

mislim da ide www.skac.hr

ma mene je to jako iznenadilo jer zadnjih par godina ne idem baš u crkvu i imam bunt na nju iz razloga što me gušila, gurala mi zakone koji se moraju poštivat bez obzira na vlastito mišljenje osobe itd...

al tu sam pronašla sve u što samoinicijativno vijerujem: dobro je griješiti nekad, pa cak i svjesno, jer to nas kasnije sa vecim žarom vraća na pravi put. A slijediti crkvene zakone, bez da u njih vijerujemo svim srcem može biti ćak i kontraproduktivno.

Ne znam kako vam takav tekst nije cudan, mene u crkvi nikad to nisu ucili Ako katolicka vjera ovako razmišljanje podržava meni je to veliko (pozitivno) otkrice.

[Brazda]

U čemu je problem? To je tako. Grešnik je bliže Bogu stoga što može postat svjestan svojig grijeha, zapravo to ti je priča o izgubljenom sinu iliti milosrdnom ocu, može se i usporedit sa prispodobom i o izgubljenoj ovci.
govor teksta o kukavičluku i pasivnosti jest točan. Što ti misliš da je grijeh samo loše dijelo. Griješi se rječju, mišlju, djelom i propustom.
Dopuštati nekom da nekoga kleveće jest grijeh, po mom sudu teški. Zamisli si situaciju u kolektivu kada netko šefici sere po nekoj djelatnici jer je ljubomorna na tu djelatnici koja obično bude nova i bez statusa. Znaš li do čega takve situacije mogu dovesti? A ljudi šute i slušaju laž, za koju znaju da je laž. Ili kad netko nekome laže da ga je partner prevario, da mu je dijete učinilo nešto što nije, a slušatelji mirno slušaju i boli ih ona stvar... Dopuštanje da drugi laže jest veći grijeh nego laganje. Onaj koji laže može biti pomućen nekim strahovima, a slušatelj, onaj koji tolerira klevetu, čime je on pomućen, strahom da ga se ne identificira s osobom na koju je klevetnik nabrijan pa da ga ne pogodi ista sudbina. Strah za vlastito dupe na račun istine. Obrana istine sveta je dužnost kršćanina, odreknuće od obrane istine jesz zlo, jer dopušta laži da živi i ubire svoje plodove.

[Taisa]

Ajme,,,iz ovako postavljene teme, meni se cinilo da se ti ne slazes s ovim textom i da ti nesto tu ne stima... Al izgleda da je obrnuto

Edit: a cini mi se da i drugi tako misle

[igod]

Dopuštati nekom da nekoga kleveće jest grijeh, po mom sudu teški.

Onda je crkva najveći grešnik.
Za primjer imaš temu ispod.

[naomi]

evo vam adresa cijelog teksta, ako nekog zanima, ima ga puno al meni je jako poucan, otkriva uzroke negativnih ponašanja u ljudima i samim tim pomaže vracanju na osobni put http://www.skac.hr/tekstovi/trazimo_istinu.htm

[naomi]

zašto onda crkva tako žestoko forsira svoje 'ucenje' i nameće ga pod ucjenom vjecne kazne. neka ljudi žive kako žive,ako ne budu zadovoljni (a vecinom nisu) sami ce poceti tražiti razloge i doci do odgovora, tj onoga što im nosi srecu da je to dobrota. Nikome se ne moža ništa nametati.

ako je ovo tako ja ne znam ko je sad tu lud, ocito ja nisam nikad dovoljno dobro kužila ili???

[cp.tar]

naomi kaže:

Ne znam kako vam takav tekst nije cudan, mene u crkvi nikad to nisu ucili Ako katolicka vjera ovako razmišljanje podržava meni je to veliko (pozitivno) otkrice.

Jesi li ti ikad bila na misi?

Da te podsjetim:

Ispovijedam se
Bogu svemogućemu
I vama, braćo,
Da sagriješih vrlo mnogo
Mišlju, riječju, djelom i propustom...

Naravno, jedno je što RKC naučava, a sasvim je drugo ono što prakticira.

[naomi]

Brazda kaže:

U čemu je problem? To je tako. Grešnik je bliže Bogu stoga što može postat svjestan svojig grijeha, zapravo to ti je priča o izgubljenom sinu iliti milosrdnom ocu, može se i usporedit sa prispodobom i o izgubljenoj ovci.
govor teksta o kukavičluku i pasivnosti jest točan. Što ti misliš da je grijeh samo loše dijelo. Griješi se rječju, mišlju, djelom i propustom.
Dopuštati nekom da nekoga kleveće jest grijeh, po mom sudu teški. Zamisli si situaciju u kolektivu kada netko šefici sere po nekoj djelatnici jer je ljubomorna na tu djelatnici koja obično bude nova i bez statusa. Znaš li do čega takve situacije mogu dovesti? A ljudi šute i slušaju laž, za koju znaju da je laž. Ili kad netko nekome laže da ga je partner prevario, da mu je dijete učinilo nešto što nije, a slušatelji mirno slušaju i boli ih ona stvar... Dopuštanje da drugi laže jest veći grijeh nego laganje. Onaj koji laže može biti pomućen nekim strahovima, a slušatelj, onaj koji tolerira klevetu, čime je on pomućen, strahom da ga se ne identificira s osobom na koju je klevetnik nabrijan pa da ga ne pogodi ista sudbina. Strah za vlastito dupe na račun istine. Obrana istine sveta je dužnost kršćanina, odreknuće od obrane istine jesz zlo, jer dopušta laži da živi i ubire svoje plodove.

Problem je u tome što onda oni koji poštuju crkveno ucenje radi nade u spasenje a ne zato što ga shvacaju cine loše. a crkva to ne govori nego ih cak ohrabruje

[naomi]

cp.tar kaže:

Jesi li ti ikad bila na misi?

Naravno! i to puuuno puta. I pohađala vijeronauk, i imam sakramente. samo, nikadnisam sazanala cinjenicu da crkva potjece individualnost (tj da ciniš ono što je u srcu a ne što je u zapovijedima) pa sam kroz život tražiš svoj put. mislila sam da moraš uzet samo ono što oni nude jer inace nisi dio crkve.

imam dobrog župnika i pozitivna iskustva sa crkvenim dijelatnicima, ali vjeru na taj nacin nikad mi nitko nije pokazao.

[naomi]

Taisa kaže:

Ajme,,,iz ovako postavljene teme, meni se cinilo da se ti ne slazes s ovim textom i da ti nesto tu ne stima... Al izgleda da je obrnuto

Edit: a cini mi se da i drugi tako misle

[MilkyWay]

Tekst je sasvim u redu. Naime, postoji grijeh propusta. Ako samo pasivno sjediš i ne djeluješ, to ima dvojako značenje:
- Da ne znaš za grijeh kojeg osoba pokraj tebe čini, što je za kršćanina neprihvatljivo.
- Da znaš za grijeh, a svojom pasivnošću ga odobravaš.

Netko svojim nesvjesnim klevetanjem radi mali grijeh. Osoba možda u tom trenutku nije ni svjesna što čini. Koliko puta nam se zna desiti da u razgovoru otkrijemo detalj koji nekoga stavlja u negativno svjetlo, a kasnije nam dođe "iz guzice u glavu" da smo to mogli i prešutjeti.
Možda bi na upozorenje ta osoba zatvorila usta i/ili se barem pokušala opravdati i ispričati. Ti primjećuješ klevetanje i šutiš, odn. ne upozoravaš. Znači, svjestan si grijeha kojeg čini osoba pokraj tebe, pa je samim time tvoje nedjelovanje svjesno, što ga čini velikim grijehom propusta.

[Brazda]

naomi kaže:

Problem je u tome što onda oni koji poštuju crkveno ucenje radi nade u spasenje a ne zato što ga shvacaju cine loše. a crkva to ne govori nego ih cak ohrabruje

Ovakvo razmišljanje je sastavni dio duhovnog života. Ja sam ga prošla, pa sam mislila da je s tim gotovo, pa je opet izronilo i opet nestalo i sad čekam da me opet uhvati. A i drugi ga primjećuju na sebi.

Različiti ljudi imaju različite darove. Nekome je dano više, nekome manje. U vršenju zapovijedi imaš stupnjeve koji odgovaraju stupnju psihičke zrelosti (koju na žalost mnogi jikada ne dostignu):
1. vršenje zapovijedi zbog straha od pakla i Božje kazne; to je najniži stupanj vjere, jadan i nebulozan, ali za nekoga je jedini moguć. I dobar je utoliko ukoliko priznaje Božje gospodstvo nad životom. i ako je nekome dobar...
2. vršenje zapovijedi s nadom u nagradu: meli veći stupanj, pozitivniji, ali odgovara onome: dijete čini nešto da dobije lizalicu ili izlazak do 12h, dok prvi odgovara onome da dijete čini nešto da ne dobije šibom
3. vršenje zapovijedi iz ljubavi: na ovom stupnju osoba shvaća čemu zapovijedi služe, shvaća da nije savršena, shvaća da nitko nije savršen, ni čovjek ni Crkva a da nas Bog sve voli i poštuje te nastoji živjeti kršćanstvo po ljubavi iz ljubavi radi Ljubavi. preduvjet za to je da osoba na psihičkom polju bude uravnotežena, da se upozna, svoje slabosti i mane i da shvati da je čovjek krhko nježno biće koje je najgladnije ljubavi i pažnje i da je svatko vrijedan poštovanja jer je dijete Božje, odnosno čovjek bez obzira na rasu, spol, vjeru, naciju, dob, materijalni status... Kad se dosegne ovaj stupanj shvaćanja to ne znači da koji put osoba neće pobjeći u 1. ili 2. stupanj, hoće jer nije savršena.
Najčešće u praksi postoji mješavina sva tri stupnja, a postoji nešto između 2 i 3. Čisti treći stupanj posjeduju samo ljudi velikog karaktera koji je glancan mnogim odricanjima i stjecanjem znanja i oni su na putu svetosti.

Edukacija ljudi od strane crkve o napretku na duhovnom životu povjerena je katehezi, vjeronauku, homilijama, duhovnim knjigama... Svatko ima pristup i sam se mora potruditi, ne možeš nekome nametnuti znanje. Svatko zna gdje može čuti, samo je pitanje želi li čuti. Nažalost, svaki stupanj nosi i jedan profil osobnosti, tako da ljudi prvog stupnja su najčešće vrlo kruti i zatvoreni u sebe, uvjereni u svoju ispravnost.

[Nemruth Dagi]

Brazda kaže:

3. vršenje zapovijedi iz ljubavi:

Kakva je to nebulozna ljubav po zapovijedi???

Što je onda zapovijed...?

[naomi]

Nemruth Dagi kaže:

Kakva je to nebulozna ljubav po zapovijedi???

Što je onda zapovijed...?

to je malo nespretno izraženo.(mislim)

zamisli to ovako, npr dijete si, ideš u školu i svi oko tebe imaju mobitele. sad bi i ti jedan pa moliš mamu i tatu. oni ti kupe a ti shvatiš da nema kameru. pa ih moliš za drugi. oni ti ne daju zabrane. ti si ljuta.

ali kad osoba odraste vidi koliko je mobitel skup i da roditelji nemaju novaca ona sama neće inzistirat jer shvaca zašto nema mobitel tj poštuje da nece dobit iz ljubavi prema roditeljima.

tako i tu, sljediš zapovjedi poput ne ubi, ne ukradi i sl iz ljubavi (jer znaš da je to loše a ne zato jer je zapovijed)

[Nemruth Dagi]

naomi kaže:

to je malo nespretno izraženo.(mislim)

zamisli to ovako, npr dijete si, ideš u školu i svi oko tebe imaju mobitele. sad bi i ti jedan pa moliš mamu i tatu. oni ti kupe a ti shvatiš da nema kameru. pa ih moliš za drugi. oni ti ne daju zabrane. ti si ljuta.

ali kad osoba odraste vidi koliko je mobitel skup i da roditelji nemaju novaca ona sama neće inzistirat jer shvaca zašto nema mobitel tj poštuje da nece dobit iz ljubavi prema roditeljima.

tako i tu, sljediš zapovjedi poput ne ubi, ne ukradi i sl iz ljubavi (jer znaš da je to loše a ne zato jer je zapovijed)

Mi ne govorimo o materijalnim stvarima već o ljubavi koja je snažna emocija.
A mi smo bića sa širokim rasponom emocija.
Samo glumci mogu po naredbi režisera pred kamerama biti bijesni, po potrebi biti tužni i voljeti ali oni su glumci.

Znači li to da mi moramo glumiti ljubav ako je ne osjećamo ako je ne možemo prizvati u sebi???
Ne traži li se licemjerje u glumi; jedno u sebi, jedno van nas...?