Perspektiva mladog para (odabir mjesta zajedničkog života)

[Walpurgas]

Dr.sc. forumas kaže:

A gle, može se to gledat i s druge strane. Ako će neki mladi par odmah na početku srozati i sjebati svoj odnos samo zbog malih poteškoća oko roditelja ili tako nečeg sličnog, onda možda nema ni smisla dalje kroz život zajedno, jer kroz život će biti 10x većih i težih stvari od toga.

Smatram daleko zdravijom situaciju u kojoj su se sjebali sami, a ne zbog drugih. Iako, u konačnici se uvijek sjebeš sam. Ali opet.

Plus, postoje i neke poteškoće koje baš i nisu male... I čemu inzistirati na nečemu za što iz aviona vidiš da je loš izbor? Samo da bi mogao izjaviti da si tolerantna osoba?

Osobno, u nekim slučajevima bih zakonom zabranila život s određenim tipom roditelja. A s onim normalnima (dakako da ima i takvih), dopustila bih, na vlastiti izbor. Ali bih svejedno uvijek radije savjetovala samostalan put, u dvoje.

Dr.sc. forumas kaže:

I ne mogu ponekad a da se ne pitam, kakvi su to ljudi kojima sve živo ide na živce, i ono da šefuju di god dođu, da drugi ne smiju reć ni svoje mišljenje...

Svjestan si da takvi ljudi ipak postoje? I da nekada takvi ljudi mogu biti i roditelji? I da takvi roditelji mogu predložiti zajedničko kućanstvo? Ti bi pristao pod svaku cijenu, natjerao svoju partnericu da živi s takvim ljudima, u takvom okruženju? Pod njihovim the krovom? Ili ipak ne?

Neke stvari zaista nemaju cijenu. Psihički mir ipak je na prvom mjestu.

Ponavljam, ja nisam ni za zajednicu s roditeljima koji su savršeno dobri i tolerantni. Jednostavno smatram kako mladi trebaju svoj život započeti sami. Pa i uz više odricanja i manje komotnosti, ali sami.

[Lord Byron]

dijanamay kaže:

pa je pesimizam jer ti napominješ ljudima da računaju da će morat i namještaj kupiti

Ne sjećam se da sam i u jednom postu u razmatranju "podstanarstvo ili kredit" vidio varijablu "unajmljuje se namješten, a kupuje prazan stan".

Ljudi uspoređuju mjesečnu najamninu i cijenu stambenog kredita, a previđaju da u tih famoznih 30 godina bijela tehnika ima kurvanjsku sklonost kvaridbi i tako to.

Na rubu sam s kartonima za ban, pa ću ovdje dovršiti post .

[Dr.sc. forumas]

Walpurgas kaže:

Svjestan si da takvi ljudi ipak postoje? I da nekada takvi ljudi mogu biti i roditelji? I da takvi roditelji mogu predložiti zajedničko kućanstvo? Ti bi pristao pod svaku cijenu, natjerao svoju partnericu da živi s takvim ljudima, u takvom okruženju? Pod njihovim the krovom? Ili ipak ne?

Neke stvari zaista nemaju cijenu. Psihički mir ipak je na prvom mjestu.

Ponavljam, ja nisam ni za zajednicu s roditeljima koji su savršeno dobri i tolerantni. Jednostavno smatram kako mladi trebaju svoj život započeti sami. Pa i uz više odricanja i manje komotnosti, ali sami.

Ja sam pričao o takvim mladim ljudima koji automatski otpisuju neku mogućnost zato jer to većina njih otpisuje, i u stilu "što bi ja sa starcima ikad imao posla" itd.
A naravno da ima i roditelja svakakvih, to nitko ne poriče (isto kao što ima i djece svakakve), ali ako znate kakve roditelje imate, onda valjda možete donesti normalne odluke. Samo govorim da mi nije jasno da se prije ikakvog promišljanja donosi odluka samo zato jer tako svi drugi govore. Bzvz
Ima puno ljudi koji sasvim normalno funkcioniraju iako su blizu roditelja, kao što ima isto toliko ljudi koji ne funkcioniraju nikako i stalno su u ratu. Puno to ovisi o karakterima, jednostavno neki tipovi ljudi mogu funkcionirati ako su blizu neki ne. Samo bi svatko trebao donosit odluku u ovisnosti o sebi i svojoj situaciji, a ne unaprijed govorit "rađe ću živjet ko crkveni miš i kao podstanar, nego bit blizu roditelja" bez ikakvog pokrića. Samo to pričam, ništa više.

[redrose3]

Dr.sc. forumas kaže:

Ja sam pričao o takvim mladim ljudima koji automatski otpisuju neku mogućnost zato jer to većina njih otpisuje, i u stilu "što bi ja sa starcima ikad imao posla" itd.
A naravno da ima i roditelja svakakvih, to nitko ne poriče (isto kao što ima i djece svakakve), ali ako znate kakve roditelje imate, onda valjda možete donesti normalne odluke. Samo govorim da mi nije jasno da se prije ikakvog promišljanja donosi odluka samo zato jer tako svi drugi govore. Bzvz
Ima puno ljudi koji sasvim normalno funkcioniraju iako su blizu roditelja, kao što ima isto toliko ljudi koji ne funkcioniraju nikako i stalno su u ratu. Puno to ovisi o karakterima, jednostavno neki tipovi ljudi mogu funkcionirati ako su blizu neki ne. Samo bi svatko trebao donosit odluku u ovisnosti o sebi i svojoj situaciji, a ne unaprijed govorit "rađe ću živjet ko crkveni miš i kao podstanar, nego bit blizu roditelja" bez ikakvog pokrića. Samo to pričam, ništa više.

i ja i brat živimo u zajedničkoj kući..svatko zaseban stan s tim da on namjerava uredit si starinu i maknut se..on i cura su mi jednom rekli onako-nema šanse da ikad živimo s jednim il drugim roditeljima.mi na to ne pristajemo...meni se to krivo vidjelo jer i ja bih radije smo svo troje na odvojenim adresama..ali treba se prilagodit..ja ih volim i brat isto..a i oni nas..i nemam druge opcije s obzirom kakva su vremena i doma sam...i većina njih uzme tu opciju jer nema druge..i iz financijskih razloga a sve drugo je pušiona...prividno je kao ok...čast izuzecima...

treba probat definitivno i nismo svi isti..samo mislim da je jedno uvijek izmedju dvije vatre..ako su kod njezinih-ona ako su kod njegovih -on.i onda balansiraj i titraj

[volim čokoladu]

Walpurgas kaže:

Zato sam se, kao odgovor na temu, izjasnila kako sam za opciju podstanastvo + štednja.

Kredit na 30 godina je neodgovoran potez uz manju plaću i nesiguran posao. S tim da ako ostaneš bez posla, a podstanar si, uvijek možeš trošiti od ušteđevine. A ostaneš li bez posla dok otplaćuješ kredit, možeš olako izgubiti taj stan.

Ako pak ne ostaneš bez posla i nastaviš plaćati kredit, za 30 godina imaš stan. Ako ne ostaneš bez posla i gomilaš ušteđevinu, možeš to učiniti i prije.

aj mi ljudi samo jedno objasnite, koja je razlika između rate kredita i rate podstanarstva?

ne kužim foru. ako si podstanar i izgubiš posao, nije greda. a ako imaš kredit i izgubiš posao, onda je katastrofa. u čemu je razlika?
i jedno i drugo se mora platiti, inače si na ulici.

ovo boldano posebice ne kužim

p.s. nisam protiv podstanarstva na neko kraće vrijeme. al čemu zavaravanje???

[Lord Byron]

volim čokoladu kaže:

aj mi ljudi samo jedno objasnite, koja je razlika između rate kredita i rate podstanarstva?

Rata podstanarstva plaća podstanarstvo za jedan mjesec, i iznosi trenutnu tržišnu cijenu stanovanja u tom prostoru za taj mjesec. Dakle, plaćaš 1:1 cijenu usluge koju konzumiraš.

Rata kredita plaća cijenu nekretnine plus cijenu kredita.

Ne znam točne uvjete kreditiranja, ali svi spominju da za stan kupljen na kredit, još jedan stan platiš banci. Ajmo biti optimistični pa pretpostaviti da za kredit od 50.000€ moraš banci vratiti 75.000€ (dakle, omjer je u startu 1:1,5).

Ostaneš li bez posla, prestaješ plaćati podstanarstvo bez ikakvih "zateznih obveza" prema najmodavcu. Ako si u kreditu, banci si i dalje dužan 75.000€ (minus otplaćene rate), a "posjeduješ" nekretninu koju ni u snovima ne možeš prodati ni za onih 50.000€ koliko si platio.

Ovaj scenarij čak ne uzima u obzir urušavanje današnjih prenapuhanih cijena nekretnina, koje je po mom skromnom mišljenju neizbježno.

[chocolatecookie]

Ako si podstanar i ostaneš bez posla, možeš u jeftiniji stan/svoju bivšu dječju sobu ako te roditelji puste/iznajmit sobu za sto eura.

Ako imaš stambeni kredit (s ratom većom od stanarine, naravno), što se desi kad ga ne možeš više vraćati?

[marijani]

volim čokoladu kaže:

aj mi ljudi samo jedno objasnite, koja je razlika između rate kredita i rate podstanarstva?

ne kužim foru. ako si podstanar i izgubiš posao, nije greda. a ako imaš kredit i izgubiš posao, onda je katastrofa. u čemu je razlika?
i jedno i drugo se mora platiti, inače si na ulici.

ovo boldano posebice ne kužim

p.s. nisam protiv podstanarstva na neko kraće vrijeme. al čemu zavaravanje???

U tome što su ti puno veće pizdarije i troškovi kada prestaneš sa ratom kredita, zato što ako ne prodaš stan i ne zatvoriš prate se stotine tisuća kuna duga, a kad si podstanar dužan si jednu stanarinu, ne vjerujem da se to pitanje uopće postavlja.

[darkić]

chocolatecookie kaže:

Ako imaš stambeni kredit (s ratom većom od stanarine, naravno), što se desi kad ga ne možeš više vraćati?

Digneš novi kredit. Ima oglas na svakom rasvjetnom stupu.

[Lord Byron]

marijani kaže:

ako ne prodaš stan i ne zatvoriš...

Ovo možeš samo ako si već otplatio oho-ho rata. Stan se u principu ne može prodati niti za onu cijenu za koju je kupljen, a kamoli za cijenu koja bi zatvorila kredit.

[Walpurgas]

volim čokoladu kaže:

aj mi ljudi samo jedno objasnite, koja je razlika između rate kredita i rate podstanarstva?

ne kužim foru. ako si podstanar i izgubiš posao, nije greda. a ako imaš kredit i izgubiš posao, onda je katastrofa. u čemu je razlika?
i jedno i drugo se mora platiti, inače si na ulici.

ovo boldano posebice ne kužim

p.s. nisam protiv podstanarstva na neko kraće vrijeme. al čemu zavaravanje???

Zhavaljujem se ljudima koji su već odgovorili, ali ajde, ponovit ću se i sama.

Prvo i prvo, nema rate kredita za nekretninu u iznosu od 200 eura. Ergo, ako imate niske plaće, možete si priuštiti stanarinu, ali ratu kredita nikako. Ako dođe do problema, s bankom nema pretjeranih pregovora.

Drugo. Računica je jasna. Umjesto da banci, kako je Lord naveo, otplatiš još jedan stan, plaćaš podstanarstvo, a razliku do eventualne rate kredita štediš. Nakon nekoliko godina možeš dići manji kredit s nižim kamatama, a nakon više godina, pa i 30, možeš i sama uštedjeti cjelokupni iznos nekretnine.

Zavaravanje kako si u prvom slučaju podstanar, a u drugom je to ipak tvoj stan, ne stoji. Naime, stan pripada banci i to još punih 29 i kusur godina!

Plus, koliko god pesimistično zvučao i koliko god ga se prozivalo zbog toga, Lord je dobro upozorio na činjenicu da taj stan treba i opremiti, kako namještajem, tako i kućanskim aparatima, a potom ih i održavati. A iznos za to također nije, opet ovisno o afinitetima, zanemariv.

Mene je većina namještaja i tehnike dočekala u stanu i ako nešto zakaže/ pokvari se, imam tu komociju da nazovem gazdaricu i upozorim na kvar, bez da dajem novce iz svog džepa. Nekupovina frižidera, veš mašine i otklananje kvara ili zamjenjivanje novim aparatima, nemoranje održavanje bojlera, klime itd. kroz 10, 20 ili više godina također nije mala cifra.

Ukratko, ako banci plaćaš ratu kredita 500 eura kroz deset godina i onda ostaneš bez posla, moraš otplatiti još 20 godina ili riskiraš da izgubiš nekretninu. Ako si bez posla godinu dana ne možeš izdvojiti traženih 6000 eura i u gadnim si problemima, a bankari iz reklama više se ne smješkaju tako lijepo.

S druge stane, ukoliko podstanarstvo plaćaš 200 eura, a na štednju stavljaš 300 i za 10 godina ostaneš bez posla, imaš popriličnu ušteđevinu s kojom nije problem vratiti se na noge do idućeg zaposlenja, a onda nastaviti ka cilju.

Eto, nadam se da sam sada bila jasnija.

[štemajzl]

Walpurgas kaže:

Ukratko, ako banci plaćaš ratu kredita 500 eura kroz deset godina i onda ostaneš bez posla, moraš otplatiti još 20 godina ili riskiraš da izgubiš nekretninu.

I povrh tog gubitka nekretnine svejedno ostaneš dužan stotine tisuća kuna.

Samo podsjećam da ne bi netko pomislio 'pa što ako zagusti, banci vratim stan i opet sam na nuli'.

[Walpurgas]

štemajzl kaže:

I povrh tog gubitka nekretnine svejedno ostaneš dužan stotine tisuća kuna.

Samo podsjećam da ne bi netko pomislio 'pa što ako zagusti, banci vratim stan i opet sam na nuli'.

Imaš pravo. Nije na odmet naglasiti. Preformulirat ću rečenicu. Ergo:

moraš otplatiti još 20 godina i riskiraš da izgubiš nekretninu

[Prosjecan]

@Walpurgas - zgodni postovi. Čisto informativno, kolika ti je najamnina i za koliko kvadrata i gdje si pronašla takvog stanodavca? Jer, rijetki su.

FWIW, žena i ja, ona skoro 20 godina bila podstanar, ja skoro 10, u godinama kad smo kreditno (ne)dovoljno sposobni(čitaj - mladi) za stambeni od 30 godina. Digli nenamjenski na 7 godina, njime i ušteđevinom uredili kat kuće, ostalo još 3 godine za otplatit, dakle bit ćemo "čisti" i u "svom" za te 3 godine. Istinabog, njeni starci su stari i treba im pomoć pa je to bila "olakotna" okolnost za takvu našu odluku. Alternativa je bila bit podstanar do kraja života ili sa 50-ak se ić kućit u istoj kući u kojoj smo sad...

Pitanje je, što s onima čiji starci nemaju kuće ni dva / tri stana za varijantu opisanu "gore", a koji sa recimo ukupnim primanjima od 15 000 kn netto (a to su za današnje prilike ogromni novci) trebaju doći do svojih kvadrata a sad su recimo blizu 30-e?

[Lord Byron]

Prosjecan kaže:

Digli nenamjenski na 7 godina, njime i ušteđevinom uredili kat kuće, ostalo još 3 godine za otplatit, dakle bit ćemo "čisti" i u "svom" za te 3 godine.

Dva detalja: prvo, cijeli se topic temelji upravo na tome da stanovanje na katu roditeljske kuće nije stanovanje "na svom".

Drugo (i, rekao bih, važnije): nećete biti "u svom", nego "u njenom". Ovo je svejedno sada, dok cvjetaju ruže, ljubav i leptiri - ali, oni koji žive u takvom aranžmanu pa se nekim nesretnim slučajem pridruže četvrtini razvedenih Hrvata, osim traume razvoda na bolan način shvate do koje mjere nisu bili "u svom".

[Walpurgas]

Prosjecan kaže:

@Walpurgas - zgodni postovi. Čisto informativno, kolika ti je najamnina i za koliko kvadrata i gdje si pronašla takvog stanodavca? Jer, rijetki su.

200 eura, 45 kvadrata, njuskalo.hr. Prvi oglas koji sam nazvala, a da su nam dozvolili držanje kućnog ljubimca.

Da ne plaćamo stanarinu svaki mjesec, ne bih ni znala da stan nije naš. A i to možemo uplatiti kad nam je zgodno, nema fiksnog datuma.

Fakat imamo punu slobodu u svemu.

Prosjecan kaže:

Pitanje je, što s onima čiji starci nemaju kuće ni dva / tri stana za varijantu opisanu "gore", a koji sa recimo ukupnim primanjima od 15 000 kn netto (a to su za današnje prilike ogromni novci) trebaju doći do svojih kvadrata a sad su recimo blizu 30-e?

Ja sam svoj odgovor na to već dala. Uvijek bih radije plaćala podstanarstvo i štedjela, no se zaduživala preko svake mjere ili ulagala u nešto što nije moje i(li) riskirala psihički mir.

Ruku na srce, žena i ti niste na svom. Nadam se da suživot ne utječe na kvalitetu vašeg odnosa, iako mi se to čini neminovnim. Na ovaj ili onaj način, s vremenom.

Ako ne valja, opasno je po život. Ako valja, i opet nije najzdravije.

[Prosjecan]

Lorde, alternativa je? (Uzmi u obzir da ona ima 41, ja 31). Svjesni i ona i ja da je to daleko od "na svom" ali je iz objektivnih razloga to eto, tako... i IMHO, humaniji izbor od onog podstanarstva pa kućenja za 10-15 godina...

@Walpurgas, baš dobro za vas... koliko dugo ste podstanari i koliko dugo to još planirate bit? Jer, dopizdi nakon skoro 20 godina (a toliko nisi i ne možeš bit samo kod jednog stanodavca). Ne zagovaram uopće varijantu "kat u kući roditelja", objašnjavam situaciju čisto praktičnu i životnu, pače vlastitu. Ne smatram je najboljim izborom, ali je u konkretnom slučaju najbolji izbor za eto - nas četvero (žena, DeeDee i Đurđa i ja).

[Walpurgas]

Prosjecan kaže:

i IMHO, humaniji izbor od onog podstanarstva pa kućenja za 10-15 godina...

Humaniji? A po čemu?

Prosjecan kaže:

@Walpurgas, baš dobro za vas... koliko dugo ste podstanari i koliko dugo to još planirate bit? Jer, dopizdi nakon skoro 20 godina (a toliko nisi i ne možeš bit samo kod jednog stanodavca). Ne zagovaram uopće varijantu "kat u kući roditelja", objašnjavam situaciju čisto praktičnu i životnu, pače vlastitu. Ne smatram je najboljim izborom, ali je u konkretnom slučaju najbolji izbor za eto - nas četvero (žena, DeeDee i Đurđa i ja).

Nismo predugo, tek koju godinu. Oboje imamo 29 i nemamo financijsku sigurnost za dići kredit (čitaj: dobro plaćene i sigurne poslove), a i da imamo, ne mislim da je u današnje vrijeme mudro upuštati se u takve pothvate, pogotovo ne na tako dug rok. Nadalje, ne želim banci dati još jedan stan. Plus, logično je očekivati da će uvjeti za kupovinu stana kroz koju godinu biti znatno povoljniji.

Isto tako, ne želimo useliti na "ipak nečije, a ne naše" pa smo se odlučili "mučiti" do daljnjega.

Nije idealno, štedimo gdje i kako uspjemo, ali ide nekako. S vremenom se nadam da će se neke stvari promijeniti i olakšati nam. A ako i ne, zajedno smo u tome. I, po meni, važnije- sami smo u tome.

Btw imaš stanodavaca koji se bave iznajmljivanjem kako bi si osigurali dodatni prihod, kojima nije nužno prodati tu nekretninu, a nije im potrebna za život pa provedu i cijeli vijek iznajmljujući je. Dakle, moguće je biti kod istog stanodavca 20 godina.

Pretpostavljam da to neće biti slučaj i da ćemo polako, ali sigurno uspjeti u onome što smo sami naumili, ali do tada smo i više nego zadovoljni i ovime.

Ili, da se ponovim još jednom:

Osim toga, nemam problem s tim da zlatni pir dočekamo kao podstanari. S tim da mi netko zaviruje u lonac, dolazi nenajavljeno i pazi na svaki moj korak- imam.

[Prosjecan]

like I said, javi se nakon 20 godina podstanarstva kad ti starci budu imali 70ak i ne bili dovoljno zdravi da mogu sami pa ces imat trosak dolazaka,odlazaka, odrzavanja na 2 ili 3 strane.
Racionalizacija troskova ako cemo Lordovom logikom. A ja sam ionako doma premalo da bi mi cinilo razliku jesu li mi susjedi moji,njeni ili neciji tudji starci. Istina je da cu se lakse dogovorit s nekim poznatim nego nepoznatim, no jasan mi je i sasvim realan strah od zavirivanja u lonac.

[dijanamay]

hmm.. pa mislim da nam je svima tu na temi jasno da kredit za punu cijenu nekretnine i to na 30 godina je glupost! al uštediti pa dignuti kredit na 10 god je pametan potez treba naravno i odabrati ratu koja se može plaćati i ako se padne na jednu plaću dočekat starost i penziju u podstanarstvu je ludost još veća , pa tko s mirovinom može plaćat mjesečnu rentu?? svaki kredit nudi opciju sigurnosti u slučaju nemogućnosti plaćanja rate , tak da nije da odma izletiš na cestu ako ostaneš bez posla..istina tu idu i kamate al eto nema džabe ni u stare babe nema druge nego prihvatiti situaciju koliko god grozna bila i naučiti živjeti s njome!