Dobra hrvatska poezija

[SCOLA]

ŽENE MEĐU KRALJICAMA

Božanske žene, sva ljepota svijeta
i Lavska gordost i plahota srne,
kroz vaše čari uzvišene cvjeta
u plave dane, i u noći crne.
I, kad stopom punom svetog mira
budite zemlji ritam svih otkrića,
slutim vas srcem plamenim svemira,
slutim i ištem tajnu vaših bića.....
...
Božanske žene, što u snu i slavi
čekate zoru pravednih oltara,
pred vašim likom koljeno se savi,
a srce zvučni plamen, već izgara.
Sunčane duše, zjeni poklonika
zaman vas skriva zločinačka tama:
pobožnu ljudstvu fali vaša slika,
jer vi ste žene među kraljicama.

Augustin Tin Ujević

[SCOLA]

PJESMA NAD PJESMAMA

Pođimo, Ciganko moja, crna ljubavi moja:
potamnjela je put tvoja i oči su tvoje crne:
noge su ti išarane i masna je kosa tvoja:
sva si crna, sva si divlja, o crna ljubavi moja:
Ljubim krik iz očiju tvojih i ljubim krik iz grdiju tvojih:
u njemu je ljubav naša i u boli se ljubi žena i bol rađa djecu,
o gola ljubavi moja.

Janko Polić Kamov

[SCOLA]

ČAROBNOST

Kao iz svijeta snova
ona je stigla
srcem što plamenom bukti,
dušom što svemoćno plijeni,
sa žarom rumenih žudnji
što su tajnovale u snovima nedosanjanim....

Ona je bila tamo
gdje se čarobnosti uči,
gdje se s puno strasti diše
toplinom uzavreli tijela,
što razgaljuje slasti grudima pitomim,
usnulom vatrom bedara njenih
u igri podatnoj,
čarobnoj....

Darko Petar Štivičević

[SCOLA]

TUGALJIVA
...
Sada o tome više ni' ne razmišlja,
samo se prepustila,
pa sivlja no prije,
bezizražajna
na ulicama više ne zamjećuje ljude,
pse lutalice koji joj njuškaju skute,
mačke koje pred njom bježe u živice -
svijet se polagano,
panoramski i cjelovito
pretvorio u pozadinski
dekor bez sjaja.

Ivana Šojat - Kuči

[kocelot]

kako da napišem ljubavnu pjesmu, sad sam zaljubljena u jednog dečka koji me ignorira kao i inače. Kako da počnem o tome pisati?

[SCOLA]

RUŽA

Povlastica je biti ruža
u vrtu koji si odlučio preurediti.
Dočekujem te spremna:
prije tebe
prošao je zimski vjetar, pa
konjanici pod teškim oklopom.
Na latice
led i
nož.

Povlastica je biti ruža
u vrtu koji upravo uništavaš.
Savršena u svemu,
uvježbana sam i za ovaj trenutak
Uvukla sam trn:
ne postoji dovoljno velika kazna
koja bi te oslobodila krivnje.
Na tvoje ruke
rosa i
posljednji svileni
dah.

Diana Burazer

[SCOLA]

kocelot kaže:

kako da napišem ljubavnu pjesmu, sad sam zaljubljena u jednog dečka koji me ignorira kao i inače. Kako da počnem o tome pisati?

Na tvoje pitanje bi morala odgovoriti neka cura, ja sam dečko.
Ipak, moj savjet ti je, dok ne dođe inspiracija da čitaš i slušaš glazbu
na ''Forum.hr'' (Usamljena srca - Najljepše romantične pjesme) npr. ovako
nešto :
SHANNON - Let The Music Play http://www.youtube.com/watch?v=_-0sUuGufmw

PUSSYCAT - Smile http://www.youtube.com/watch?v=g56nTMCETwM

SHARIF DEAN - Do You Love Me http://www.youtube.com/watch?v=VKm4JC7CTZQ

[SCOLA]

PROŽDIRAČICA VREMENA

Mislim da ću te baš ja pripitomiti
na prstima
sve dalje
kroz svjetlosni šapat krzna,
i kroz tvoje savršeno oko
vidjeti
rasvjetljenu sobu,
i kroz tvoje savršeno uho
čuti
običnu naredbu
kojom počinje sve.

Sonja Manojlović

[SCOLA]

ŽENE
...
Ja sam vidio onu rusku seljakinju u slavonskom selu
tako lijepu da sam bezbroj puta pokušao
uhvatiti u riječi svoje pjesme tu ljepotu :
ali ta je ljepota ostajala uvijek izvan mojih riječi,
neuhvatljiva kao svjetlost.

Antun Branko Šimić

[SCOLA]

BUĐENJE

Zalutat ću i večeras uzalud
ulicama nepoznatim
tračak ljubavi tražeć'....
S tobom nestalo je sve....
Neka čudna i daleka sjenka sam....
I večeras ću zbog tebe
ne primijetiti mnoge iskrene poglede,
zagrliti ispraznu noć
u čaši nekog ljutog pića
hodajući kao zalutali sanjar
koji čeka buđenje....

Darko Petar Štivičević

[SCOLA]

SUSRET

Kad ugledam gdje mi
U susret koračaš,
Vidim plahu košutu
Kraj šumskog izvora.

Moju dušu obuzme
Silna radost života:
Izvadivši ludo srce,
Na dlanu bih ga pružio tebi...

Dragutin Tadijanović

[SCOLA]

SUZA

Otkad sam, željo moja,
Tvoju suzu popio,
Nisam više, pile moje,
Crnog oka sklopio.
Kad sam ono, tugo moja,
Cijelu noć te ljubio,
Pamet sam i dušu, dušo,
Sreću sam izgubio.
Otkad sam diko moja,
Tvoju suzu popio,
U hajduke htjedoh poći
Pa sam ti se propio.

Antun Gustav Matoš

[hasnfefer]

Slučajno naiđoh na ovu stranu,
Pa rekoh; "Ostat ću sad!"
Jer imam jednu veliku manu,
Za puno strana hvata me glad.

Pa kako ne bih odlutao i zaboravio se vratiti, staviti ću link na Sidu Košutić. Zanemarena zato što je pisala o Bogu, što u vrijeme Yugoslavije nije baš bilo popularno, a i danas nije baš.

Izidor Poljak - Planite bijeli ognjevi duše

Neću da moji dani proteku
Mračni u tihu lijuć se r’jeku Vječnosti.
Putove moje pjesan nek prati
Orla, što s plamenim suncem se brati,
Kuda koracam,
Hoću da bacam
Snopove zlatne svjetlosti.

Planite b’jeli ognjevi duše,
Uždi se, srce, s’jevaj,
Vjetrovi mržnje vijore zemljom,
Kristovu pjesmu pjevaj.
Pokriti ledom pupovi ruža
O toplom suncu sniju,
Neka ih tvoje ognjene zrake
Plamenom svojim zgriju.
Hladnom i golom pustarom zemlje
Množija gladnih vrvi;
Ekstazom bukni, pripravno mr’jeti
Svoje im podaj krvi.
Stani nad zemljom, gdje milijuni
Sapeti gvožđem trunu,
Zv’jezdama daždi, s neba im trgni
Sunčanu sjajnu krunu!
Planite b’jeli ognjevi duše,
K nebu se, srce, popni i gori,
Plamteć izgori.

I još jedna

Priznanje - Sida Košutić

Najslađe radosti mladoga života
Tebi, Gospode, dajem,
Za najtužnije dane mojih slaboća
Ponižena se kajem.

Kako li malena sva moja su blaga
Pred pravdom oka Tvoga,
Od svijeta se praznih dolazi ruku
Pred neizmjernoga Boga.

Ja ničega nemam do dlanova praznih,
Tek sam puka sirota,
Al’ moji se dlanovi dižu k Tebi
Dar da prime života.

U blještavom sjajenju Tvojega bivstva
Ljepota se lije bez mjere,
Bože, o daj mi da ostanem sirota
I kraljujem na putu vjere.

[SCOLA]

hasnfefer kaže:

Slučajno naiđoh na ovu stranu,
Pa rekoh; "Ostat ću sad!"
Jer imam jednu veliku manu,
Za puno strana hvata me glad.

Pa kako ne bih odlutao i zaboravio se vratiti, staviti ću link na Sidu Košutić. Zanemarena zato što je pisala o Bogu, što u vrijeme Yugoslavije nije baš bilo popularno, a i danas nije baš.

Izidor Poljak - Planite bijeli ognjevi duše

Neću da moji dani proteku
Mračni u tihu lijuć se r’jeku Vječnosti.
Putove moje pjesan nek prati
Orla, što s plamenim suncem se brati,
Kuda koracam,
Hoću da bacam
Snopove zlatne svjetlosti.

Planite b’jeli ognjevi duše,
Uždi se, srce, s’jevaj,
Vjetrovi mržnje vijore zemljom,
Kristovu pjesmu pjevaj.
Pokriti ledom pupovi ruža
O toplom suncu sniju,
Neka ih tvoje ognjene zrake
Plamenom svojim zgriju.
Hladnom i golom pustarom zemlje
Množija gladnih vrvi;
Ekstazom bukni, pripravno mr’jeti
Svoje im podaj krvi.
Stani nad zemljom, gdje milijuni
Sapeti gvožđem trunu,
Zv’jezdama daždi, s neba im trgni
Sunčanu sjajnu krunu!
Planite b’jeli ognjevi duše,
K nebu se, srce, popni i gori,
Plamteć izgori.

I još jedna

Priznanje - Sida Košutić

Najslađe radosti mladoga života
Tebi, Gospode, dajem,
Za najtužnije dane mojih slaboća
Ponižena se kajem.

Kako li malena sva moja su blaga
Pred pravdom oka Tvoga,
Od svijeta se praznih dolazi ruku
Pred neizmjernoga Boga.

Ja ničega nemam do dlanova praznih,
Tek sam puka sirota,
Al’ moji se dlanovi dižu k Tebi
Dar da prime života.

U blještavom sjajenju Tvojega bivstva
Ljepota se lije bez mjere,
Bože, o daj mi da ostanem sirota
I kraljujem na putu vjere.

Drago mi je da si ''svratio na ovu stranu''....
Ponudio si nam kompletan ''vrhunski ručak s neodoljivim desertom''....
''Svrati'' opet....
PS- RIP. za Atilu....
Evo sad ''lagana večerica''....

LJUBIM VRIJEME

Bezbroj slika nosim u sebi,
ljepte čarne.... turobnosti mukle....
Kad poželim, rajske pjesme dozivam,
čudotvorne snove živim
i plešem spokojem prostranim
kojim ljepota beskrajno diše....
Kad me dotakne bol
kroz tminu što suklja,
iz bitaka mračnih
pobjedničku snagu crpim,
vatrenim korakom gazim,
i uzdignuta čela ljubim vrijeme
što Bog mi je dao !

Darko Petar Štivičević

[SCOLA]

LJUBAV

Od naše ljubavi i sreće,
Gle, zvijezde su večeras veće:
A šum što dopire iz grada,
Nije l' ko pjesma vodopada?
O, to je polet u visinu !
Srca nam zamiru i ginu.
U ljubavi bih s tobom, draga,
Nestati htio ja bez traga.

Dobriša Cesarić

[SCOLA]

LJUBAVI
....
Sini, zvijezdo, sini sjajna
Kroz oblake ove tame:
Dođi, vilo, dođi bajna
Pa se malo nasmij na me.
Željo moja, dauče bijeli,
Kad češ k meni u samoću?
Ah, ljubav mi srce želi, .....

Silvije Strahimir Kranjčević

[SCOLA]

TRAGOVI IZA NAS

Ljubav, izobličena tugom,
mirisom cvijeća izdisala,
uzalud
na svetkovinu ulice čekale....

Snovi, ostali sami,
daleki stranci,
ljubav, tek sjenka što nestaje
sve bljeđa.... i bljeđa....

Posljednji obrisi odlaze profinjeno
kao tajna ljetnih kiša,
što nas ostavlja zanesene,
sumnjičavim očima gledati
raznolikost boja koje nestaju....

A, nadali smo se, iluzijama opčinjeni,
da osim užitka,
više se može....

Darko Petar Štivičević

[SCOLA]

NE PITAJ VIŠE

Ne pitaj zašto te ljubim. Pitaj
zašto raste trava i zašto je nemirno more.
Pitaj otkud stiže vjetar proljetni
i bijelom lađom snova tko krmani
kad noć nad svijetom hladne prostre sjene.
...
Ne pitaj zašto te ljubim.
Pristupi k meni ! Tužno je moje srce.
Ti i mjesec: dva nedohvatna cvijeta
na visokoj planini zaborava.

Vesna Parun

[SCOLA]

MOJA LAĐA

Plovi, plovi moja lađo,
U koj' godijer kraj:
Ja ti cilja još ne nađoh,
Sama cilj si daj !
Kad te amo već zanesla
Tvoje sudbe moć,
Raspni jedra, pruži vesla,
Plovi dan i noć !
Uzdaj se u vjetra volju
I valova bijeg
U budučnost gledaj bolju,
K nebu digni stijeg !

Petar Preradović

[SCOLA]

ZAVIST

Zaviđam ga, tko ti gledat' smije
Ono oko divno, suncoliko:
Zaviđam ga, mila moja diko,
Komu uhu glas tvoj rajski pije.
Zaviđam ga, komu lice grije
Lahor laki milog daha tvoga:
Zaviđam ga, kao vraga svoga,
Tko o tebi, dušo, sanak snije....

August Šenoa