'Bijes' beba

[Lali Puna]

nx, zmijice, dobri su ti i vrijedni savjeti...bijes i urlanje o kojem ja pričam nije ono tužno plakanje koje para srce nego ono visokotonsko, glasno, živčano, baš 'razmaženoderište' urlanje, koje para uši i živce....nekad ni ne mora imat povod poput oblačenja ili oduzimanja cijevi od usisavača koju je htjela stavit u usta, nekad odluči sjesti, a ne kuži da se baš zid neće pomaknut pred njezinom guzičicom pa ju gura u zid jednom, dvaput, triput i onda krene 'urrrrrrrrrrlllll'...šta da joj radim? uzmem ju ili joj ponudim neku igračku, uključim nešto što svira.
ako je posebno 'dobre volje' onda nervozno hiti i krene još jače urlat...pa hoće mene zgrabit i čupat za kosu pa joj ne dam pa još jače urla...

a ima i situacija tipa oblačenje, hranjenje, skidanje, otvaranje vrata...ona počne urlat, ja obično šutim i pičim svoje..al kad ona ne prestaje nego pojačava onda dođe 'čekaj!', al zmijo, moje čekaj onda već bude ČEKAJ!!!!!! ili povisim ton i kažem joj da ne može odmah da nek se strpi da ne može tamo i sl.

ne znam, nekad stvarno prelako izgubim živce, moja je visokotonac i glasna. jako glasna. i onda ju počnem hendlat onak grubljim pokretima. i onda se uvučem u čarobni krug da moja živčanoća još više raživčanjuje nju. i onda se osjećam krivom, al ne mogu si pomoći....

[Enid]

Kad smo već kod oblačenja za van ja sam tako prehladu zaradila. Prvo obučem sebe da me gospođica onak obundana ne čeka. Onda idem nju oblačit, pa mi krene bježat, uhvatim ju stavim jednu rukavicu, opet pobježe, uhvatim, tražim kapu, dotad je već u kupaoni, stavim joj šal, dere se, pa da prestane dam joj vanil šećer da se igra, uzimam jaknu, pod je pun vanil šećera....Dok ju smjestim u kolica ja sam mokra od znoja i luda od živčanoče.

[Zmijica]

Jos jedan savjet: ostavi ju na trenutak na sigurnom (ogradica, krevetic) i odi u drugu sobu.
Nadji najveci jastuk.
Vristi. Ponovi po potrebi. Ako nije dosta, lupaj sakama o krevet. Prestani kad skroz izgubis snagu.
Ako ni to nije dosta, zvizni o stok (al nemoj prejako).
Nakon toga si ful kul, a bol te podsjeca da tvoja ruka nemre podnijet jos jedan popizditis danas

I pocni pricat odmah, prije popizditisa.
Navikni se cijelo vrijeme objasnjavat sto i kako radis, zasto moze, zasto ne moze, kakav je zid "Zid je tvrd, zlato. Zid se ne mice. Ti se maknes."
Malo je weird ponekad, al s vremenom te pocnu slusat. Pa razumijevat

EDIT: Svi savjeti su osobno isprobani (trebam li uopce napominjati? )

[Tina406]

Zmijica kaže:

Vristi. Ponovi po potrebi. Ako nije dosta, lupaj sakama o krevet. Prestani kad skroz izgubis snagu.
Ako ni to nije dosta, zvizni o stok (al nemoj prejako).
Nakon toga si ful kul, a bol te podsjeca da tvoja ruka nemre podnijet jos jedan popizditis danas

Ovo je dobro!

Što se tiče pričanja i objašnjavanja, to i ja radim, i pomaže, pomalo, ali pomaže jer me voli slušati kada joj pričam i pogotovo kada mi je glas miran.

[Precious X]

brzo će proći, jako brzo.. oko godine dana, a i prije, postanu razumniji, i shvaćaju oblačenje i slične rituale, pa i pomažu, guraju rukice u rukav, strpljivo čekaju isl....
a kako sam ja to hendlala... pa imala sam dosta čak i uspjeha/sreće..
npr.: -sjednem na krevet pa je ispred ogledala oblačim pa se gleda pa je nešto mirnija
- sve joj pičam što radim, "ajmo sad jedna rukica, braaavoo, pa ajmo druuuga" i sl.
- uvijek se trudim ostat smirena i nasmijana da ne širim "negativu" i nervozu na nju (taj dio mi je doduše bio relativno lagan za isfurat jer mm jaaako pomaže i fakat uskoči, pa nisam često dolazila do ruba)
- kad joj uzimam nešto prljavo/opasno/whatever čega se dočepala, uvijek prvo brzinski uvaljujem nešto drugo za skrenut pozornost
-općenito takve stvari makla iz prostorija di se najviše zadržava, osigurala utičnice i ostale pizdarije kako to već ide , pa je i manje potencijalnih povoda za konfliktne situacije
- kad su umorni su nervozni, i tu pomoći nema osim odmora, pazila na dnevne ritmove, spavanje, mada nekad teško -dok se ne ustali ritam, dosta se mijenjaju
- moja je malo nervozna i ako je npr. više doma (npr.šugavo vrijeme), ili samo s nama- društvena je i voli pičit okolo, tipičan strijelac
i eto tako, ovako malo napamet, koliko se sjećam... ali, sve uz puno neke intuicije, svako dijete je posebno, a najbolje ga pozna njegova MAMA

(pusa mamama!)

[Dora K]

Lali Puna kaže:

nx, zmijice, dobri su ti i vrijedni savjeti...bijes i urlanje o kojem ja pričam nije ono tužno plakanje koje para srce nego ono visokotonsko, glasno, živčano, baš 'razmaženoderište' urlanje, koje para uši i živce....nekad ni ne mora imat povod poput oblačenja ili oduzimanja cijevi od usisavača koju je htjela stavit u usta, nekad odluči sjesti, a ne kuži da se baš zid neće pomaknut pred njezinom guzičicom pa ju gura u zid jednom, dvaput, triput i onda krene 'urrrrrrrrrrlllll'...šta da joj radim? uzmem ju ili joj ponudim neku igračku, uključim nešto što svira.
ako je posebno 'dobre volje' onda nervozno hiti i krene još jače urlat...pa hoće mene zgrabit i čupat za kosu pa joj ne dam pa još jače urla...

a ima i situacija tipa oblačenje, hranjenje, skidanje, otvaranje vrata...ona počne urlat, ja obično šutim i pičim svoje..al kad ona ne prestaje nego pojačava onda dođe 'čekaj!', al zmijo, moje čekaj onda već bude ČEKAJ!!!!!! ili povisim ton i kažem joj da ne može odmah da nek se strpi da ne može tamo i sl.

ne znam, nekad stvarno prelako izgubim živce, moja je visokotonac i glasna. jako glasna. i onda ju počnem hendlat onak grubljim pokretima. i onda se uvučem u čarobni krug da moja živčanoća još više raživčanjuje nju. i onda se osjećam krivom, al ne mogu si pomoći....

Ak te kaj tjesi ja bum ti samo rekla da ce ta faza proci, mantraj, kuhaj si kamilicu, ja bi najradije bila zapalila jednu, ali nisam smjela jer sam dojila...
Moja je bila za spalit na zivce, glasna, kolerik, uporna, ta je urlala i nervozirala cijeli dan jer nije mogla sama savrseno obut carapu, a obje smo glasne, nagle i zivcane, ma sta obje i tata je zivac
Tebe ne bu bilo na topiku terrible two, to ti mogu iskreno reci. mislim da moja nije nis bolja od ostalih, ali meni je sad ova faza pjesma u usporedbi s onom do godinu dana. I da, moja se vec jako dugo sama oblaci, savrseno, ja ju ne bi mogla bolje obuc/ obut. Doduse MORA sama izabrat kaj bu obukla i nemrem joj nis kupit bez da nju prvo pitam jer kaj kaze da joj se ne svidja nema sanse da ju ikad privolim da obuce
Al to je vec sasvim neka druga prica.
Sve joj se moze objasnit, pokusava nas jos uvijek dresirat, ali osjeti kad je kod mame dosla do krajnjih granica i stane, kao odrezana, testira granice dete, kaj ces....
Jos uvijek ne spava nikak, jos uvijek trazi da joj se maksimalno posvetim (a tesko mene natjerati, ja bum se uvijek radije igrala s njom nego radila kucanske poslove ) (doduse, u zadnje vrijeme je pocela pomalo igrat se sama s bebama), ali u situacijama s drugom djecom uopce se ne ponasa razmazeno, ne vristi, ne urla, ne tuce, ne lupa, ne histerizira, sve slusa, sudjeluje i opcenito se ponasa kao jako dobra i pristojna dvogodisnjakinja, zlato moje malo

[oraščić]

Mame,mene je tema ful nasmijala...zamisljam sebe kako ludim oko nekih sitnica,al nikad nisam imala takvih problema....ja pocnem zivcanit ak ona zacendra,nikad nismo dosli do faze deranjaaaa,onak pravog deranja,to je bas cendranje,malo cvili,pa je nesto na par sekundi zaokupira,pa opet cvili....stvarno ne znam kako bi se nosila s takvom pricomMeni je to presmijesno,vi lovite njih .oni vas.....nemojte me shvatiti pogresno,to mi je slatko.Moji su uvijek kuzili kad bi bila ozbiljna,boju glasa i kad bi presli granicu,ja malo viknem i mir....pa kad ovo citam,ja se zalim da me izlude ponekad,ustvari nebi se smjela zaliti,nikad problema takvih.
Zaboravila sam koja mama je pisala o znojenju....mi zadnje 2 nedjelje isli na sanjkanje,ja ih oblacim ovako-prvo najstariji,pa u dvoriste,pa curka,pa u dvoriste,e onda beba,pa u sekundi zbacam sve na sebe i van,jer dok ih spremam obicno sam polugola,i tad se preznojim ko luda....najbolje je kad mi muz kaze,daj ti prvo sredi sebe,ja poludim,badave tusiranje,sminjkanje kad se preznojim,a sminka se razmaze...non stop sam prehladena,a on pita od cega?

[Lali Puna]

da razjasnim...ja ne pitam zašto ona dreči i kako da prestane...jako dobro znam i zašto dreči i da neće prestat sad neko vrijeme...pa ona je beba ni ne zna drukčije komunicirat sa svijetom nego kad joj nešto ne paše ili nešto hoće udrit u dreku. i sad počinje ispitivat granice, dokle može ići. ona će udrit u dreku jer zna da to pali kad je gladna/pospana/dosadno joj je, pa ako prođe - prođe. ak joj ne dam da liže kantu za smeće, ona će udrit u dreku pa možda joj dopustim, misli si ona.

i s tim zidom koji joj ne da da sjedne ona ispituje granice jer ne zna da se on neće pomaknut kol'ko god ona drečala. proba par puta pa krene drečat, možda i zidu smeta kad ja urlam pa se pomakne i pusti me sjest, misli si ona. i tak uči da joj se zid ne bude pomaknuo.
a ja bih i da nauči da joj ja neću dat da liže kantu za smeće koliko god se dračila, uz najmanje posljedice po moje bubnjiće, živce i moj majčinski pristup (ovo je ufino rečeno 'da se ne izderem na nju da prestane').

dakle, ja pitam kako da se ja nosim s tim, kako da ne popustim i ne dam joj nešto samo da prestane urlat jer ju ne mogu više slušat (a znamo sve koju lekciju time uči i tek time stvaram razamženo derište i čudovište), kako da ne poživčanim i time još potaknem njezinu živčanoću više...no, kako da preživim...

DoraK - presladak ti je post ja sam baš danas zaključila da moja ne bude spavala kak spada do puberteta sigurno.

[Precious X]

pa ovako, zaista pokušaj maximalno izracionalizirat (na svjesnom i podsvjesnom nivou) da je to sve vrlo prolazno, prihvati pomoć sa strane ako se nudi kakva (uvali je mužu kad dođe s posla i sl.), napravi tu i tamo neke sitnice za sebe, zbriši na par sati i td... ma bilo što što ti već puni baterije..
eto, ja pretpostavljam da ti to već i znaš i radiš većinu ako ne i sve.. ali, to bi bilo otprilike to. i znaj da nisi sama u tome, to je normalno, svi prolazimo te faze u manjoj ili većoj mjeri... a proći će, i biti lakše i to vrlo brzo.. (doće onda i drugi problemi, al to je sad i druga neka tema.. )

[oraščić]

Lali-mislim da ti savjetom nitko ne moze pomoci,jer moras sama otkriti nacin koji donosi rezultate....ti najbolje znas svoju bebu i kako reagira i kada ....Mislim da se slazemo da im trebaju granice i da im se ne moze sve udovoljavati,klinci vole autoritet...a iskusavaju nas dokle ide,ide....Naravno da svako od nas voli svoju djecu,ali ne cinimo im dobro ako im u svemu popustamo,to je samo moje razmisljanje,ja ne bih podnjela da imam razmazeno deriste(kako se to kaze)pa sam zato tu dosta cvrsta u svojim stavovima.Sretno...

[daska]

mi spadamo u terrible two, od divne bebe postaje mali monstrum, ali stvarno ste me utješile... mi smo jučer imali ugly histerični ispad, nije ju nikad ovako uhvatilo (princezica od 2 god.) i na kraju me tako ugrizla za prst da me još uvijek boli i imam osjećaj da će otpasti.... i onda me uhvatio takav napad bijesa kakav već dugo nije - inače smo se "školovali" na starijem sinu koji se pjenio od 4. mjeseca, tako da smo s malom i njezinim ispadima dosta cool.
sad me cijelo jutro, uz prst, boli i duša što sam se izvikala na nju i pobjesnila... mi trenutno primjenjujemo tehniku ignoriraj , ali zasad nam mala još uvijek vrlo glasno i inatljivo daje do znanja da - ne želi u kuću, ne želi iz kuće, ne želi u krevet, ne želi ustati, ne želi tu majicu....

[oraščić]

Ako smijem se ubaciti,ignoriranje ne donosi rezultate koje bi zeljeli.Ignoriranje moze dovesti do suprotnog efekta,posto sam prosla neku obuku za uspjesnije roditeljstvo,to sam cula od strucnih ljudi.Bili su prikazani razni profili klinaca i ponasanja,uzroci su bili-ili udovoljavanje(ono je centar svijeta)ili ignoriranje,treba naci neku sredinu.....

[Parallel Universe]

Eto događa se i meni da živci popuste nakon što ga jedno 200 puta okrenem, obrnem, zaljepim, odljepim pelenu, nakon što mu 2000. put kažem "ne, ne lizati kantu za smeće", "ne ne skidati lajsne od kuhinje mami", nakon što 100 puta skine rukav jakne dok ja oblačim drugi, itd....... Osjetim ponekad živčanoću, a ne želim to. Baš kao i Lali. A onda ga lijepo stavim u kimbi, odem na balkon i udahnem jedno 10 puta. Njagore mi je bilo kada mi je došla mama i on udri lupat po DVD-u,a moja mama kaže "Marine ne smiješ to lupati, ne, ne" i on je samo pogleda i prestane, a kad je to kažem onda se lukavo nasmije i nastavi dalje. Za pop... Ja se nadam da će ta faza proći i da će nakon što mu 1000000000 put kažem za nešto da je "ne, ne" odustati od toga.
Inače, dala sam mu ja i da se igra s telefonom(razbio ga je) i da se igra s tacnom koju je zapikirao (razbio ju je) i s čašom ( i to je razbio), pa sam sada odlučila da je metoda ispiranja mozga možda ipak bolja.

[Lali Puna]

e, a protestno bacanje na leđa dok sjede? jel i vaši to rade? tak se već par puta lupila. jednom se prema radijatoru bacila, sve se bojim što bi bilo da ju nisam uhvatila.
a jel i vaši baš najviše vole sjedit jako jako jako blizu zidu, radijatoru, vratima, stolici, stoliću? ono, na par milimetara!

[zoro007]

oraščić kaže:

Ako smijem se ubaciti,ignoriranje ne donosi rezultate koje bi zeljeli.Ignoriranje moze dovesti do suprotnog efekta,posto sam prosla neku obuku za uspjesnije roditeljstvo,to sam cula od strucnih ljudi.Bili su prikazani razni profili klinaca i ponasanja,uzroci su bili-ili udovoljavanje(ono je centar svijeta)ili ignoriranje,treba naci neku sredinu.....

zbunj..
baš sam sinoć čitala u nekoj knjizi (u stvari na više mjesta) da ako se radi o napadu bijesa da djecu treba najprije ignorirati. tek kad on prođe da valja pristupiti. tamo stoji i da pokušaji djecu u tom periodu verbalno smiriti ne donosi puno, što više.
njihovo obrazloženje: u napadu bijesa djeca slabije reagiraju na vanjske poticaje (za ljubitelje šibe - stoga i šiba slabo pomaže). čak da u takvim situacijama se smanjuje reakcija na bol..


slažem se sa zmijicom koja je rekla da valja eliminirati iz stana stvari koje bi povećale frustracije zbog riječi NE..

lali puna
e, a protestno bacanje na leđa dok sjede? jel i vaši to rade? tak se već par puta lupila. jednom se prema radijatoru bacila, sve se bojim što bi bilo da ju nisam uhvatila.
a jel i vaši baš najviše vole sjedit jako jako jako blizu zidu, radijatoru, vratima, stolici, stoliću? ono, na par milimetara!

ako osjetiš da bi se mogla baciti, stavi joj jastučić iza leđa i odmakni je preventivno od zida/radijatora.

@lali - što učiniti? vježbe disanja i...OMMMMMMMMMMMM OMMMMMMMMMMMMM OMMMMMMMMMMMMM
pokušati ostati miran iako mi to nekad i ne uspjeva. nisu ni mame uvijek u istom raspoloženju, a ljudi smo i možemo pogriješiti.

[foresst]

to sa sjedenjem..
moja je isto uvijek sjedala tako da dupence napol bude na nozi od stola, nagnječeno uz zid ili uz bilo što.. sad je savladala tehniku. ustvari, sad sjedne samo kad izgubi ravnotežu, inače stalno hoda.
a bacanje.. oooo da! par puta je zveknula glavom u pod i sad pazi kad se ide baciti pa prvo sjedne, onda legne pa onda tek počne bacakanje. urla cijelo to vrijeme..
dok još nije ful stabilno hodala, a "imala se potrebu baciti" jer joj ne bi dala da jede zemlju iz cvijeća ili vani da trpa češere i opuške u usta, onda bi se držala meni za ruku i izvijala se i kao bacala divlje. par puta sam je ja spustila na pod i okrenula se (kao, meni to uopće ne smeta)..
pusti je da se baci dok je na puzlama, neće joj ništa biti, a skužit će i da nema preveć koristi, osim što može zaboliti malo

mi sad pokušavamo u šetnjama uhvatiti pravac, tj ja pokušavam. ona se može 2 sata vrtiti oko istog kamenčića ili ići, ali samo tamo di samo ona želi.. ne pali da ja odem par metara i zovem, mašem pa pa.. ništa. ona ostaje di ona želi. ili suprotno od onog di bi ja..

[oraščić]

Zorro-ja sam samo prenjela....nista osobno,ali mislim da nebi ni trebalo doci do takvih ispada bijesa,ne znam ,necak mi je odmalena pokazivao taj bijes,imam ruzne uspomene,mozda zato,ali sestra je upravo ignorirala kad je,po meni trebalo reagirati,danas je problem broj 1!Dobro,opet,svi znaju za svoje najbolje,pa naoruzat se zivcima....i proci ce.Svida mi se ono,otici na zrak i udahnuti duboko.......

[Precious X]

Lali Puna kaže:

e, a protestno bacanje na leđa dok sjede? jel i vaši to rade? tak se već par puta lupila.....

haha, a nego!
i protestno zabacivanje glave kad ju držiš ili u stolici za papanje, klepila se jednom, da nije!
ne jako često, al događalo se, pa prestalo
u jednoj lijepoj knjizi koju imam kaže da su te neke dječje anksioznosti karakteristične za period dok ne prohodaju, kad počnu kužit da su odvojene jedinke od majke, pa nadalje.... ima puno razglabanja o tome, pa ne bih, al ima mi smisla...
pokušaj ako možeš neke stvari okrenut i na humor..
meni sad obožava otvarat ladice, ormare... vadit vani robu, i "preslagivat" na pod, vadit suđe... ma smijem se, šta ću... što manje frke dižem, prije isfura te neke svoje "mušice"...
pomirila se odavno da kuća više nije i ne može biti uredna ko prije, i gotovo.. (kad je i najčišće, uvijek su igračke i to njihovo "šarenilo" od opreme uvijek tu negdje, o neispeglanom da ne pričam ...

[Parallel Universe]

Ooo, bacanje na leđa. Da napravio je to jednom ili dvaput dosada, ali hvala Bogu na debelom tepihu. I naravno, da sjedi što bliže radijatoru, namještaju i sl. Samo gledam kada će se negdje zveknuti. Najgore nam je trenutno u stolcu za jedenje. Jednom nije nešto htio jesti i bacio se onako natrag i lupio naravno u meki naslon, smijao se kao lud i počeo tako lupati, a ja mu glupača pokazala da mi se to ne sviđa, ponovila mu 10 puta ne, ne to raditi. I sada, kada mu je dosta jela ili boravka u stolcu odmah počne s bacanjem. I smije mi se dali smije.

[zoro007]

oraščić kaže:

Zorro-ja sam samo prenjela....nista osobno,ali mislim da nebi ni trebalo doci do takvih ispada bijesa,ne znam ,necak mi je odmalena pokazivao taj bijes,imam ruzne uspomene,mozda zato,ali sestra je upravo ignorirala kad je,po meni trebalo reagirati,danas je problem broj 1!Dobro,opet,svi znaju za svoje najbolje,pa naoruzat se zivcima....i proci ce.Svida mi se ono,otici na zrak i udahnuti duboko.......

znam što misliš..ne bi trebalo do toga doći, no skroz izbjeći je nemoguće. recimo to oblačenje..ili slične stvari.
danas je moram pohvaliti po tom pitanju..