Zločin i kazna - Raskoljnikovljeva teorija

[mimma7]

RIOBOSS kaže:

Da razradim ovo malo bolje, dakle u kontekstu naziva teme - "Raskoljnikovljeva teorija" što se u principu veže sa ničeovskom konstrukcijom nadčovjeka, a kroz prizmu Sonje - da li su obadvojica, Dostojevski i Niče, ustvari imali na umu da je osnovno obilježje nadčovjeka da učini zlo na način i pod uslovima da ono na njega u smislu degradacije ličnosti nema utjecaja? Dakle, da učini zlo i unatoč činu - ostane moralan i uspravan? Da učini zlo onda kada je uvjeren da je to nužno bez ikakve refleksije i implikacije po moralnost vlastite osobnosti čak i kada nema zajednicu pod nogama koja će mu zao akt prekvalifikovati u dobro, te pritom aplaudirati?

Da ostane dobar uprkos zlo-činu i, kako rekoh - osudi zajednice jer je Sonja čitavo vrijeme krajnje dobra i moralna uprkos tome što je prostitutka i uprkos tome što je (sa izuzetkom vlastite porodice i samog Rakoljnikova) - prezrena?

To bi bilo moguće i kada bih ja, kao otac npr. zatičući pedofila kako mi zlostavlja dijete istoga na mjestu ubio, zatukao bez ikakve milosti - što bi mimo svake sumnje zaista i bez predumišljaja učinio.
Čak bi se potrudio da pedofilu, kada bi mom prijekom sudu izbjegao i "spasio se" zatvorom - presudim s umišljajem na način da mu organiziram silovanje i smrt - potplaćivanjem nekog od zatvorenika, što bi bez sumnje i uspio izuzev ako ga uprava ne bi cijelo vrijeme držala u samici...

Dakle, kada bih poduzeo takav zločin, ja bih za razliku od Sonje imao potporu, izričitu ili prećutnu šire zajednice, ne i samog zakona, ali zajednice sigurno da - i držim da bih i te kako mirno spavao i nastavio biti, moralan prema svom vlastitom shvatanju i shvatanju svih koji me poznaju...
Grižnju savjest garantiram - a poznajem sebe solidno - ne bih osjećao.

Da li bi u tom slučaju presudio možda bolesnom čovjeku?
E to me apsolutno ne interesuje.

prvi dio tvog posta je nešto s čim bih se vrlo složila, s tim da želim napomenuti kako i sonja čitavo vrijeme čini zločin, ali za razliku od raskoljnikova - ne nad nekim drugim, nego nad samom sobom. e sad, dostojevski ju je oblikovao kao moralno superiornu svim ostalim likovima, čak i dunja pred njom pada na koljena iako je i ona izuzetno ispravan lik, spremna na odricanje i žrtvu zbog bratove dobrobiti. mislim da se sonja u nekoj mjeri može usporediti s lizavetom, čak i slične oči imaju, vodenastoplave, blage, ako me sjećanje ne vara, ali lizaveta je jurodiva, što opet daje naslutiti da bi možda sonjini intelektualni kapaciteti bili bliži njoj negoli rodionu. štoviše, njemu sonja često i neskriveno ide na živce, kad odu u sibir dugo mu se gadi i dotaknuti ju, ona mu nije dorasla i on je neskriveno prezire. no istovremeno ima potrebu biti u njezinoj blizini jer ne podnosi ni sam sebe pa ga njezina svetačka aura donekle umiruje. spoznaja da je takav, samom sebi nepodnošljiv, njoj iz nekog razloga vrijedan, pomaže mu prihvatiti sebe.
i u odnosu s rodionom sonja se žrtvuje za njegovu dobrobit. njezina žrtva je podosta suluda, iritantna i neshvatljiva, i da je u pitanju bilo tko drugi, moglo bi se zaključiti da je riječ o najobičnijoj mazohistici s kompleksom svetog franje koji u vlastitoj svetosti dragovoljno liže gubavce. no čitatelju je teško sonju zamijeniti sa svetim franjom jer je vođen spoznajom da je ona još gotovo dijete, lišeno svake lažne teatralnosti, te da nije kadra, ni iskustveno ni intelektualno, spoznati širu sliku. poput malog živinčeta, ona se oslanja na intuiciju, a privučena je rodionovim unutarnjim kaosom koji joj je racionalno nespoznatljiv, ali ga duboko osjeća. nešto kao maca kad se čovjeku smjesti na bolno mjesto i prede (a ja sam imala mačku i znam da je tako).
znači, sonja zbilja jest nadčovjek u ovoj priči, a sposobnost da se takvom ostvari nema zbog toga što bi bila 'veći čovjek od običnog čovjeka', nego isključivo zbog toga što je u mnogim aspektima vlastite 'ljudskosti' posve necjelovita.

čin tebe kao oca koji bi u pravedničkom bijesu ubio pedofila koji bi ti zlostavljao dijete u tom smislu nije dovodiv sa sonjom u vezu, tj. ne bi te nimalo učinio nadčovjekom, nego ogorčenim ocem.